Majmunska kozmička i revolucionarna posla

Najveći majmun je Satan, jer pokušava imitirati Boga.

Pa tko može biti tako naivan pa povjerovati mu da je Bog?

Mnogi, mnogi, i to često oni koji se hvale svojom inteligencijom.

O Marksu sam već pisao, on je bio jedan od takvih, premda se je izjašnjavao kao ateist.

Svoj moto je preuzeo od Geteovog Fausta - 'sve što postoji zaslužuje biti uništeno'.

Nikad nije radio, nikad nije nogom kročio u tvornicu, prilično sam siguran da se nije ni družio s radnicima, živio je buržujski očekujući uništenje sveg postojećeg.

Onda mu je sinulo, proleteri su ta snaga ugnjetavanih koji će to učiniti.

Naravno, budući da su glupi i neorganizirani, moraju ih voditi prosvjećeni poput njega, komunisti.

Avangarda radničke klase koja nije nikad radila ili ako su radili brzo su to prestali kad su 'shvatili' da su avangarda radničke klase.

Kako osim Rusije, i to zbog rata, proleterska revolucija nije nigdje uspjela, onda su marksisti, željni uništenja sveg postojećeg kao i njihov ideolog i 'znanstvenik', trebali naći novu skupinu ljudi koja je tobož proganjana i ugnjetavana, i koja ima snage sve okrenuti naopačke, od ugnjetavanih postati ili ostati i dalje ugnjetavani, ali sad s novim gospodarima u stilu 'sjaši Murta, uzjaši Kurta'.

To su danas sodomiti, pripadnici 'ugnjetavanih rasa', nadobudni studenti, feministkinje i slični koji su se umislili da su ugnjetavani.

'I slični' znači i milijarderi, međunarodni bankari, tajne službe nacionalnih država koje su izdale svoju državu i rade za globalizam*, često su to državni službenici ('duboka država'), ministri, učiteljice u školama i odgajateljice u vrtićima, profesori u srednjim školama i fakultetima.

Naravno i globohomo političari, novinari, umjetnici, pop i filmske 'zvijezde'.

Što mislite od kud im ideja "ne ćete imati ništa i bit ćete sretni"?

Marks je kao temeljnu točku Komunističkog manifesta postavio ukidanje privatnog vlasništva**.

I ukidanje familija je također njegova i Engelsova ideja.

Kad nisu oni imali svoje familije ili su ih uništili svojom ljenošću i neodgovornošću i nebrigom, zašto bi drugi imali familije?

Svi oni 'i slični' žele kao i Marks, uništenje sveg postojećeg, i onda da oni budu elita i privilegirani u tobož besklasnom budućem društvu.

Sotona ih je sve do jednoga (osim okorjelih sotonista) ovdje prevario, jer nikad se nije niti radilo u izgradnji nečeg novog i boljeg, ideja je bila uništenje sveg što je Bog stvorio i što odražava Boga.

Sotona i marksisti ne mogu ništa stvoriti, nego samo uništiti.

I to jedino ako Bog dopusti, to jest da ih koristi kao bič zbog nevjerja kršćanskih naroda***, kao što je nekad koristio Asirce i Babilonce da bi kaznio Izraelce i prizvao ih obraćenju i pokajanju.

I Antihrist će na kraju doći kao bič Božji te će zbog njega odnosno njegovog terora i lažnih obećanja, kao što je prorokovao sveti Apostol, neki židovi obratiti se.

Vratimo se na sotonizam zvan marksizam.

Proleteri su u naše vrijeme potpuno otpali od marksizma jer se nije nikad niti radilo o njima.

Marks nije nikad bio motiviran teškim stanjem proletara te brigom o njihovom blagostanju.

Kako napomenuh, radilo se je o sotonizmu kamufliranom kao borba za pravednije društvo u kojem su svi jednaki (pravda i jednakost su suprostavljeni, jer ako su pošteni čovjek i razbojnik izjednačeni onda je to nepravda) i u kojem svi dobijaju koliko god im treba ili koliko im se prohtje.

Marksistički raj je tako utopijski raj hedonizma do kojeg se nikad ne može doći, em zato što kao i kapitalizam smjera na materijalno bogastvo kao da je čovjek životinja koja samo želi čim više dobre hrane, pića i zabave, em zato što to obilje materijalnog bogastva nikad ne može doći uz parole jednakosti, pa su još i boljševici nakon par godina morali uvesti kapitalizam na mala vrata (Kinezi na velika vrata) kako ne bi svi poumirali od gladi.

U slijedećem videu otkrivaju se detalji od Marksovog života za kojeg nisu marksisti nikad marili, nego su samo vidjeli u Marksu genija koji im je poput Mojsija pokazao put u njihovu Obećanu zemlju koja ne postoji.

A da su znali kakav je ovaj bio, ustvari sličan s njima, možda bi razmislili da li ići ili ne ići putem u provaliju zvanu komunizam.

Mudar čovjek mora biti svjestan sebe i svojih slabosti, pa ako vidi da je netko još gori od njega, onda ga ne će slijediti. 

* Britanske tajne službe kao i američke barem od drugog svjetskog rata, a vjerojatno i ranije, nisu lojalne državama koje bi prve trebale štititi. One su u službi judeomasonerije, i bizarno je misliti da se je sad pojavila neka 'duboka država'. Ne, to su projekti puno stariji od tog pojma.

Ne ću sad ulaziti u detalje, samo ću napomenuti. Britanski Tavistock Institute, CIA sa svojim mnogim projektima planirali su i izvršili destrukciju društva. Feminizam, seksualna revolucija, sex drugs & rock'n roll nisu spontani 'grass root' pokreti, nego su proizašli od psihološko-socijalnih laboratorija tajnih službi.

** Zašto bi netko imao privatno vlasništvo kad ga on nije imao jer je sve, a to nije bilo malo, proćerdao, te je živio od dotacija rodbine svoje žene i Engelsa?

I zašto bi on trebao moljakati pomoć i novce od drugih ljudi, zar nije bolje da može kad god hoće uzeti od komunističke države koliko god mu treba ili koliko god poželi?

*** Čitam kako su ukrajinski 'nacisti' nedavno ušli u Kursku oblast i da tamo uništavaju kipove Lenjina. Zar su onda Rusi sad uopće pravoslavni kad imaju te sotonističko-idolopokloničke kipove na javnim trgovima i da su se pomirili s tim, odnosno napravili čudovište koje ima krst-križ zajedno s crvenom petokrakom i srpom i čekićem (da, to zovemo Svjetskim Pravoslavljem, lažnom Hristovom Crkvom)?

Možete li zamisliti da je 'drugi Rim', kršćansko Rimsko carstvo - Bizant, imao u gradovima, na trgovima, kipove Dioklecijana? 

Nemoguće je to zamisliti.

Ta sveti car Konstantin prenio je prijestolnicu u novi grad nazvan po njemu između ostalog zato što je stari Rim imao mnoštvo poganskih hramova.

Kako onda tobožnji 'treći Rim' ima od oktobarske revolucije do sada kipove Lenjina?

Dakle, ako je Moskva nekad i bila 'treći Rim', to je moglo biti samo do onda kad je izbačen s vlasti i ubijen posljednji kršćanski car, Nikolaj.

Današnja Rusija nema veze s tom kršćanskom Rusijom.

P.S.

Većina ljudi ne razumije ni sada, a kamoli pred desetak godina, da su u projekt komunizma bili oduvijek uključeni najbogatiji ljudi.

Misle, oni su toliko bogati da mogu samo izgubiti u komunizmu, makar pripadali vrhu politbiroa komunističke partije i uživeli sve prateće privilegije.

Prvo, ako je netko već sada milijarder, onda je zato što odavno pripada nekoj loži.

Nema suštinske razlike između loža i komunističke partije, i simo i tamo postoje vulgaris-obični članovi koji baš nemaju pojma što se iznad njih događa i doslovno slijede ideologiju kojoj vjeruju kao da je religija, i oni koji su na vrhu koji znaju smisao prevare ideologije i čemu služi ideologija i koji uživaju benefite koje nemaju ovi ispod njih.

Osim obrta i malenih obiteljskih tvrtki, svi ostali kapitalisti moraju bili 'ložirani'****.

I ako su lože odlučile, a to jesu odavno, da moraju raditi na stvaranju nečeg što nazivamo komunizmom, u kojem će svi biti jednako siromašni i obespravljeni osim onih koji su u ložama, onda svaki iole važan kapitalist mora raditi prema planu, on nije slobodan raditi što god hoće sa svojim novcem.

Drugo, premda ne postoji slobodno tržište na višim razinama nego se stvari dogovaraju ispod stola, ipak sadašnja društva predstavljaju rizik i za najbogatije ljude.

Lakše je ne brinuti se o vjetrovima tržišta, a uživati iste privilegije pripadanjem 'avangardi radničke klase'.

Zbog tog nepoznavanja stvari neupućeni su govorili da su oni koji provode zelenu politiku kao lubenice, zeleni izvana crveni iznutra.

Nije im padalo na pamet da su takvi i liberali, bankari i svi ostali bogatuni.

Evo jednog primjera iz Njemačke.

Dakle, 'zeleni' gradonačelnik predlaže da svaki vlasnik automobila s unutranjim sagorjevanjem plaća dodatnih 2000 Eura kako bi se tako podstaklo kupovanje električnih automobila.

Cilj je podmukliji, klasični automobili imaju veći domet i daju kakvu takvu slobodu vlasniku da se vozi kamo god želi i koliko god daleko želi.

A to ne valja, treba u tom društvu 'ne ćete imati ništa, a bit ćete sretni' kontrolirati i ograničiti svakog čovjeka te su zato puno pogodniji električni automobili i naselja od 15 minuta.

Naivci koji čitaju takav članak kažu sebi, eto takvi su ovi zeleni, zeleni izvana, crveni iznutra.

Ne pomišljajući da su isti takvi oni koji se nazivaju liberalima, republikancima, demokratima, demokršćanima ..., samo se ne zalijeću toliko koliko zeleni da bi stvorili kod naivaca dojam kako su im suprostavljeni.

**** Evo svježe ilustracije. 

Poznate 'muške' tvrtke poput Harley Davidsona, Jack Daniels ... prilagodili su se globo-homo svijetu, Harley Davidson je za glavnog ravnatelja čak doveo nekog globo-homo Nijemca.

Zašto bi takve tvrtke riskirali svoju zaradu znajući da se može dogoditi zbog toga bojkot njihovih proizvoda?

Zar nije glavni cilj tvrtke čim veći profit?

Pa može se reć da i dalje jest, ali da bi tvrtka uopće postojala i zarađivala profit mora najprije postojati.

A ako se ne prilagodi globo-homo svijetu, taj moćni demonski svijet vrlo vjerojatno će je ugušiti.

Badave im vjerne mušterije.

I zato sve imalo važnije i veće tvrtke moraju plesati po globo-homo notama.

Ili kao što sam napisao, moraju se 'ložirati'.

Paul Craig Roberts poručuje ... da je Ted Kaczynski bio u pravu.

Iako su bili još u pravu luditi. 

Ako ne znate tko je Paul Craig Roberts - poveznica wikipedija.

Poveznica na tekst i knjigu.

Jučer, u petak je bio blagdan sv.Lovre, Lavrentija kako kažu na istoku.

Kako se pripremiti za buduće crne dane?

Otići na selo i u neku zabit, nabaviti stoku, nagomilati nužne živežne namirnice, eventualno neko oružje i streljivo za obranu?

Ne, nego imati nutarnji molitveno-duhovni život kakvog ga je imao sveti Lovro.

Koji nije pobjegao od progona, nego mu je Bog dao toliko blagodati da se mogao rugati svojim mučiteljima da ga dovoljno ne muče.

Nije cilj dugi zemaljski život, nego vječni blaženi život.

A njega nema bez spremnosti na žrtvu svog vlastitog života.

Krv se je prolijevala i u Solingenu, njemačkom gradu na granici prema Nizozemskoj.

Gradska vlast je priredila slavlje pod nazivom "Festival različitosti" povodom 650 godišnjice osnutka grada.

Zločinac koji 'liči na Arapina',  nožem je ubio trojicu, osmero još ranio od kojih su petero u teškom stanju.

Ovo nije neka novost, jer se slično događa posljednjih deset godina širom Europe.

Navodim zato što je na poveznici jedan komenator prilično dobro identificirao problem i krivce.

Najprije je jedan napisao:

Pa vlasti su htjele 'svježu krv' - i eto sad je imaju.

Komentator Cromaher pogađa u sridu te odgovara:

Nisu htjele vlasti nego tržište, a tržište smo svi mi. Jel konzumirate proizvode i usluge kod firmi koje koriste strane radnike? Jel se bavite turizmom tj.dovodite li strane turiste za koje nemamo dovoljno lokalne radne snage? Imate li manje od troje djece? Za svaki "da", vi ste "htjeli" da dođu imigranti.

Dvije životne priče o tome kako Hristos vodi duše k Sebi na razne načine i raznim putevima dok ne dođu na Put:

Moj put se može djelomično pratiti na blogu.

Vezano uz temu predavanje dr. Raphaela Matthew Johnsona "Smrt i Staljinova znanost".

Majmunska posla i boginje

Zgodna igra riječi na engleskom, monkeypox - majmunske boginje s kojima izgleda spremaju slijedeću plandemiju, i moneypox - boginje novca, eto i mi imamo hrvatsku igru riječi, majmunske boginje imaju veze s boginjama i bogovima novca.

Lik koji je preko mame koja je bila visoko pozicionirana u IBM dobio posao stoljeća i tako stvorio Windows, a čiji je tata bio također visoko rangirani darwinist i eugeničar, i lik koji je osmislio malo drugačije osobno računalo navodno kvalitetnije, i koji je tvrtku nazvao Apple s jasnom asocijacijom na zabranjeni plod koji je upropastio naše praroditelje, zagrižena jabuka, i koji je prvo računalo prodavao za 666,66 $, su glavni likovi u širenju računalstva među običnim pukom.

Ovaj drugi nije dočekao plandemiju, a ovaj prvi ju je sukreirao.

I sad se je proslavio najavivši pred pola godine, ili možda i više, plandemiju majmunskih boginja.

Trenutni predsjednik SAD izabrao je ovog lika za borbu protiv majmunskih boginja.

O.Steven Allen u ovom govoru objasnio je zašto se vlast u SAD više ne može smatrati vlasti koja ima vlast od Boga.

Podsjetiti ću kako je sv.Pavao rekao u Poslanici Rimljanima kako kršćani moraju biti poslušni vlasti koja je od Boga, makar bila ona i poganska, odnosno u tom konkretnom slučaju vlast rimskog poganskog cara.

Ali nisu svi pogani isti, nisu isti Grci i Rimljani s Kartažanima koji su prinosili ljudske žrtve i često svoju vlastitu djecu na žrtvenik demonu, i stoga su ih Rimljani prezirali i borili se protiv njih do njihovog istrebljenja kao što su se Izraelci borili do istrebljenja protiv sotonističkih Kaananita (Kartažani su bili potomci tih jer su došli od Feničana) i to po zapovijedi Boga.

Uvjet za to, to jest da kršćani moraju biti poslušni vlasti premda ova nije kršćanska, je da ta vlast kažnjava zločince i spriječava zlo (to je osnovni smisao države i ako to država ne čini ona je razbojnička družina, a ne država), da se drži naravnog zakona koji se nalazi napisan u ljudskim savjestima od Boga.

Država odnosno vlast koja pak radi suprotno, podržava zlo i zločince, a proganja one koji se drže prirodnog-Božjeg zakona ne može nikako se nazivati vlasti koja dolazi od Boga.

Komunističke države su bile razbojničke družine i samo idioti bi rekli da su kršćani morali biti poslušni takvim državama jer su komunisti od Boga, protiv koga su se javno borili, dobili autoritet da vladaju**.

Plandemija je dokazala da su gotovo sve vlade na svijetu takve, da su protiv Boga i samim time kršćani im ne smiju biti poslušni.

Onaj tko nema autoritet, jer svaki autoritet dolazi od Boga, tog ne smijemo držati svojim autoritetom budući onda smo isti kao i taj lažni autoritet, onda smo pobunjenici protiv Boga.

Autoritet nikad ne dolazi od onih nad kojima se vlada, demokratski autoritet je sprdnja i negacija pravog autoriteta.

Naravno da kršćani moraju i dalje poštivati prometne znakove i slične normalne zakone ili propise, ali nikako protunaravne zakone, propise i odluke poput onih za vrijeme plandemije, ili zakone koji podržavaju čedomorstvo, sodomiju, feminizam, pornografiju, općenito nemoral.

Vlast koja stavlja kao državnog dužnosnika javnog sotonističkog sodomita kao što se vidi na onoj poveznici, nikako i nikad ne može imati autoritet kojeg trebaju poštivati kršćani makar ta vlast dobila sve glasove na izborima.

Jel treba posebno objašnjavati da je RH zajedno sa susjednim državama u istom stanju kao i SAD?

Ludilo i to žešće je pomišljati da nas je Hrist preko Apostola pozvao da budemo poslušni vlasti Antihrista.

I drugo što smatram da trebamo uzeti od govora o.Stevena navest ću u slijedećem tekstu.

Republike ili demokracije ne mogu postojati u velikim državama.

Netko će reć - to je laž, budući SAD kao republika postoji već 250 godina i velika je država.

Tko to kaže nije dobro slušao govor i ne zna povijest SAD.

Jer SAD je stvorena kao konfederacija 13 država koje su imale ovlasti koje više nemaju države unutar moderne SAD.

SAD više nije konfederacija nego visoko centralizirana oligarhijska država u kojoj vlast ne biraju ugledni muževi obiteljskog života i uspješnog zemljoposjeda europskog podrijetla, kao što je bilo u početku.

Vlast biraju skriveni oligarsi koji gospodare s financijama, koji su si priskrbili pravo izdavati novac bez pokrića. I onda s tim novcem kontroliraju medije te su tako demokratski izbori sprdnja izbora koji su bili onda kad je SAD osnovana.

Republika stvarno može postojati ako je na malom teritoriju na kojem se ljudi koji biraju i odlučuju mogu poznavati (Atena, Venecija, Poljička republika, Dubrovačka republika, pa i tih 13 država unutar SAD), ako su homogeni to jest istog rasnog, etničkog, kulturnog i vjerskog podrijetla.

SAD je od države bijelih europskih doseljenika postala država u kojoj se proganjaju bijelci.

Tko može biti toliko slijep pa reći da je sadašnja SAD ona ista konfederacija koja se isto zvala SAD pred 250 godina?

I da objasnim zašto se bijelci kojih ima 70% u SAD proganjaju iako su starosjedioci, slično kao i kod svih ostalih zapadnih država.

Bijelci su manjina, jer se više ne računa postotak u nekoj državi, nego se računa, gleda, razmišlja i djeluje globalno. 

A globalno su bijelci od nekad 1/3 pred sto godina spali na možda 1/6 (ili i manje) stanovništva kruga Zemaljskog s tendencijom nestajanja.

Zato su se multinacionalne kompanije za koje smo uvijek mislili da su američke megatvrtke, poput Apple, Coca Cole koji se spominju u videu, ali je slično i u vojsci i u državnoj upravi, bez straha od posljedica, odlučile zapošljavati neproporcionalno i mnogostruko više američkih nebijelaca od američkih bijelaca.

Jer te tvrtke kao i oligarsi u SAD se ne osjećaju nacionalnim tvrtkama i timom, nego multinacionalnim i globalnim*.

I dok bi pred pedesetak godina ovakva politika i događaji značila pobunu bjelačkog stanovništva, možda bi opet zaživio KKK zbog toga, sad bijelci ne mogu i ne žele ništa činiti protiv te nepravde prema njima jer su izgubili vitalnost svojih predaka, jer su se hedonizirali, omlitavili, izgubili osjećaj solidarnosti i znaju da kako vrijeme prolazi da će ih biti sve manje i manje (ili oboljeli su od bolesti Zapada koja će uhvatiti i druge rase koje žudno dolaze zamijeniti bijelce i želeći nastaviti zapadni hedonistički život koji je za sve ljude poguban, ne samo za bijelce).

Pa se prijavljuju dragovoljno na psiho tečajave otkrivanja svoje bjelačke krivnje i privilegija kako bi onda pokazali nekim nebijelcima da su oni dobri bjelci jer su prošli antibjelački tečaj i osuđuju sebe što su bijelci, a još više osuđuju svoje pretke i one koji nisu bili na tečaju.

I onda jedva čekaju da se oni ili njihova djeca izmiješaju s drugim rasama kako ne bi više nosili žig bjelačke krivnje.

Retoričko pitanje - postoji li neka skupina ljudi unutar Zapada koja se povremeno deklarira da je bijela, ponekad da nije bijela, ovisno o situaciji, koja se je borila i izborila da se ukine zakon po kojem su samo europski doseljenici mogli doći u SAD jer je SAD tako definiran od početka, i koja ima pod svojom kontrolom financije, medije i vlast u SAD i šire?

I koja nikako ne može izgubiti na izborima ma koja stranka ili kandidat pobjedio, jer su njihove marionete.

Eto zašto republike i demokracije ne mogu dugo egzistirati na velikom području i među nehomogenim stanovništvom, jer onda ta lutajuća skupina iskoristi veličinu zemlje i nehomogenost stanovništva da bi onda vladala nad podjeljenim, atomiziranim, nepatrijarhalnim i međusobno sukobljenim stanovništvom.

Stranke-partije tome i služe, ako je i postojalo homogeno i organsko društvo, da više ne postoji jer se podijeli na stranke s kojima vješti zaplotnjaci o kojima sam gore pisao, manipuliraju i tako održavaju svoju oligarhijsku i okultnu(skrivenu) vlast.

* Samo tako, to jest da su vlasti kvazi država (SAD, UK, RH ...) službenici globalne države, se može protumačiti činjenica da se te vlasti trude otvoriti svoje granice za imigrante, legalne i ilegalne, i k tome brže bolje dati im sva socijalna prava koja se oduzimaju domorocima, i naravno dati im državljanstvo tako da domoroci i kad shvate što im se je dogodilo, više ne mogu dobiti izbore.

** Vjerujem da su takav falši argument imali sergijanci u SSSR, vjerujem da i suvremeni Moskovski patrijarhat ima što službeno, što neslužbeno, argumentaciju ili lažno objašnjenje zašto su prihvatili i bili sluge komunistima - Bog je dao autoritet komunistima da vladaju Rusijom i mi smo u skladu s Poslanicom Rimljanima njihovu vlast prihvatili.

P.S.

Koja su kod nas aktualna majmunska posla?

Navijanje u rusko-ukrajinskom ratu za 'mir' koji znači da se ruski globalisti više usklade s natovsko-zapadnim globalistima, a za to je potrebno da Rusija pretrpi gubitke poput ovih u Kurskoj regiji kako bi bila 'razumnija' u mirovnim pregovorima, kako bi recimo širom otvorila vrata sodomiji, što dosad nije bio slučaj.

Naravno da to globo navijanje inžinjera ljudskih duša (novinara) nema veze s Ukrajincima, oni su ovdje vojska koju bez Ukrajine Zapad nema i koju se uvjerava da se bore za slobodu Ukrajine dok je i pticama na grani već jasno da kako god se rat završi Ukrajina ne će biti nezavisna i suverena država.

Pitam se nije li 'pomoć' koju smo dobili od SAD, makar to bilo samo zeleno svjetlo za akciju oslobađanja u ratu 90-tih, bilo slično. 

Dobit ćete rat, ali više ne ćete biti suvereni i nezavisni, nego ćete nas slušati.

Za što smo onda ratovali?

Ah da zaboravio sam, ratovali smo za demokraciju i protiv jugo komunizma.

I od onda, od naše pobjede u ratu, na vlasti su stalno u 'oslobođenoj' domovini globalisti koji idu po svoje mišljenje u američko veleposlanstvo, i koji rade iste poteze kao i oni koji oživotvoravaju slogan 'amerika i engleska bit će zemlja proleterska'.

Komunizam se je vratio svojoj kući, Zapadu, a mi smo ponosni što smo dio Zapada.

Kad kažem mi, onda naravno mislim na većinu naivnog hrvatskog naroda koji blago rečeno živi u kognitivnoj disonanci.

Trezveni i ozbiljni glas vladike Dimitrija protiv ludosti svjetskog pravoslavlja.

Opet na temu majmunskih posla.

Švedska, zemlja nekad poznatih ratnika, postala je ... 

Kako to?

Liberalizam, feminizam, ateizam, spolna raspuštenost, čedomorstvo, bezkičmenjaštvo.

A može i ovako, dok nije bilo industrijske revolucije Švedska je bila kao i ostale države patrijarhalna jer u teškim uvjetima života društvo ne može opstati bez fizički i psihičkih jakih muškaraca, patrijarha.

S tom promjenom žene prestaju biti žene i žele upravljati s familijom i društvom, a industrijska država im u tome daje potporu.

Muškarci prestanu isto biti muškarci, a žene se zažele azijsko-afričkih patrijarhalnih muškaraca vršeći političke kampanje ili glasajući za stranke koje će otvoriti granice i udomiti ove nešveđane koji se vjerojatno isprva nisu mogli načuditi da im netko takvo nešto može ponuditi, kao 72 djevica u muhamedanskom raju, samo ovaj put ranije u Švedistanu.

Zato im nije teško prijeći tisuće km ilegalno preko  raznih granica do obećane zemlje nekažnjenih silovanja, orgija i socijalne pomoći uz prevažni osjećaj nadmoći nad papcima domorocima, potomcima nekad strašnih vikinga.

K tome ih financiraju razne mecene, multimiljarderi koji sanjaju globus u kojem više nema rasa i naroda jer su se svi izmiješali, izgubili svoje korijene i kulturu te su amorfne cigle za gradnju posljednje babilonske kule.

Pročitah još jednu vijest, koja ako je istinita, kaže da je aluminij povećan i do 10 puta u zemlji-tlu u nekim predjelima SAD, te da pri tome uspijevaju samo GMO usjevi.

Od kuda se je mogao pojaviti aluminij? 

Vjerojatno iz chemtrailsa.

I to su majmunska posla onog bogatuna iz uvoda.

Samo moramo znati da kad ne bi njega bilo netko drugi bi radio isto.

Jedan od boljih tumačenja predsjedničkih izbora u SAD (a i šire):

Majmunska posla s crvenim kravama, izgleda su aktualna u Jeruzalemu. 

Na slici je navodno jedna od proba pred glavnu predstavu:

Ako onaj desni klaun pobjedi, izgledi su puno veći za početak predstave.

Dok to čekate možete pogledati ovaj video.

Naslov je tema, a da li je istinit, saznat ćemo uskoro.

Ako ne znate što rade naši majmuni, evo odgovora.

Završimo dostojno ovaj dan u kojem slavimo Preobraženje Hristovo.

U tome može pomoći ova nadahnuta pridika.

Zapad se izgubio u pokladama i u nedostaku straha Božjeg

Mi pravoslavni imali smo u utorak Gospojinske (Velika Gospa) poklade.

Imamo četiri godišnja posta, Korizmeni-Veliki Post, Apostolski -Petro-Pavlovski, Gospojinski i Božićni.

I prije svakog posta prethodni dan se zove poklade, ili mesopust kako kažu naši Primorci.

I doslovno se radi o tome da je to posljednji dan prije posta u kojem se ne jede meso i svi životinjski proizvodi (uz neke izuzetke i olakšanja kad padne neki blagdan u dane posta, kao npr. Blagovijest kad je dozvoljeno jesti ribu).

I ničeg drugog nema osim što se vjernicima kaže da je taj dan posljednji dan mrsa prije posta.

Na poveznici Hrvatske enciklopedije je definicija poklada.

Prenijeti ću ga djelomično kako bi ga analizirali i usporedili s pravoslavnim pokladama:

poklade, kalendarski običaj smješten u razdoblje između Bogojavljenja (6. I.) i korizme. Obilježavaju ga maskirani ophodi i zabave, veselje, ludovanje i razuzdanost te obilje jela i pila. Vrhunac je događanja u posljednju nedjelju, ponedjeljak i utorak (pokladni utorak) prije Pepelnice (Čiste srijede). Korijeni su običaja pretkršćanski i u prvom redu magijskoga, apotropejskoga značaja: prerušavanjem, oblačenjem odjeće s naopake strane, zaglušnom bukom, sipanjem pepela i sl. trebalo je otjerati zimu, demone i zle sile te odbiti njihovo djelovanje od ljudi, stoke, domova i usjeva. Poklade se povezuju i s nizom srednjozimskih i pretproljetnih svetkovina i kultova antičkog svijeta, posebice rimskoga. To su saturnalije (17–24. XII.), razdoblje obrnutoga reda i nekažnjive kritike društvenog poretka; kalende (u siječnju), poznate po preoblačenju muškaraca u žene i životinjskim maskama; pomični blagdan kompitalije (između 15. XII. i 5. I.), kada su se častili predci i na zgrade vješale posebne lutke; pastirski blagdan luperkalije (15. II.), kojemu je smisao bilo poticanje plodnosti životinja i zaštita stada (od vukova i sl.). Unatoč otporu Crkve običaj poklada nastavio se i nakon kristijanizacije, ali su taj neposluh društvenim i vjerskim sponama, ludovanje te nepoštovanje spolnih i drugih društvenih tabua ipak bili kalendarski smješteni u razdoblje neposredno prije korizme, kao razdoblje »toleriranoga« grijeha na koje se odmah nastavljalo razdoblje pokore i pokajanja. Od kasnoga srednjeg vijeka priređivanje pokladnih povorki širilo se u gradovima katoličke Europe, najprije u Italiji, gdje je nastao talijanski karneval (Rim, Venecija), a zatim u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i dr. Ophodi s pokladnim maskama nisu bili samo prigoda za zabavu, već su ruganjem i kritiziranjem javnih osoba i aktualnih događaja stekli kritički naboj u predstavljanju obrnutoga svijeta i odnosa među ljudima.

Možemo k tome dodati i slijedeći video u kojem Jonathan Pageau govori o istom, pri tome uspoređuje pop glazbu s rimokatoličkim pokladama:

Što se je to dogodilo na Zapadu da je Rimokatolički patrijarhat nakon što se je odvojio od Crkve dozvolio obnavljanje rimskih saturnalija i bakanalija, poganskog šamanizma ne samo na dan poklada-mesopusta, nego na razdoblje od Bogojavljenja pa do Korizme?

Ne znam definitivan odgovor samo ću nagađati.

Ali znam da nema opravdanja što je to Rimski patrijarhat dozvolio i slutim da je osim raskola, i ova ludost - dozvoliti ludovanje u stilu poganskih demonskih svečanosti, pridonijela padu Zapada.

Jonathan Pageau, sebe definira pravoslavcem s rimokatoličko-protestantsko-francuskim korijenima, ali opetovano tumači kako je prihvaćanje nenormalnog, obrnutog svijeta u kojem dolazi do dodira sa svijetom demona, nešto što je opravdano iz dva razloga:

- da bi se tako frustriranim ljudima jedan dan otvorio ispušni ventil, premda maškare ne traju jedan dan nego tjednima, koji put mjesec i pol,

- da bi se ljudima tako predočila opasnost od naglavačkog obrnutog svijeta čudovišta u ljudskom obliku i slično.

Ne mogu vjerovati kako netko tko se naziva kršćaninom-pravoslavcem može tako razmišljati. 

I sam kaže sa žaljenjem da živimo u vremenima kad karneval traje bez prestanka.

Pa zar je čudno da se je to toga došlo kad se je 'legaliziralo' ludovanje i svijet naglavačke tjednima prije Velikog Posta?

Ako je jedan dan u godini, ustvari tjednima, dozvoljeno biti neuračunljiv i čudovište, zašto je čudno ako se taj mjesec produži na cijelu godinu, iz godine u godinu, dok se ne pojave demoni na površini Zemlje i pripremaju ustoličenje Antihrista?

Veći luđaci od luđaka karnevala su rimski papa i njegove smjerne sluge koji su dali luđacima pravo da budu luđaci jedno vrijeme, misleći da na kraju ne će luđaci preuzeti kontrolu nad Rimskim patrijarhatom i svim dijelovima kruga Zemaljskog u kojima se je prihvatila ideologija Zapada.

To je kao kad jezuit daje 'duhovni' savjet bludniku i preljubniku, idi svaki tjedan kod neke prostitutke jer to je manji grijeh nego da ženu varaš tjedno s ljubavnicom.

I onda ovaj ne ide jednom tjedno u 'javnu kuću', nego se više nikad iz nje ne vrati.

Vjerojatno je Rimski patrijarhat imao slično razmišljanje kao i Jonathan Pageaue, ljudi su griješni i slabi, k tome su imali poganske pretke ili još tajno idu na poganske obrede, ajmo legalizirati tu poganštinu, ajmo je 'krstiti' i dopustiti da traje 'samo' od Bogojavljenja do Korizme, i onda će ti polupogani, polurimokatolici, biti naši i pod našom kontrolom.

Kao što se kaže često ironično na engleskom jeziku, što bi iz toga trebalo izać loše?

Pa eto vidimo.

Samo se pitam jesu li ovi koji su to dopustili bili teški naivci i oni koji ne znaju posrnulu ljudsku narav koja je sklona strastima i utjecaju demona, ili su već 'glavari' bili pod njihovim utjecajem, a pod egidom skrbi za opće dobro kršćanskog društva.

Na kraju dobro je primjetiti da je Pageau argumetirano objasnio kako je pop glazba neizostavno vezana s karnevalom, a isti se igra s graničnim demonskim svijetom.

Ako smo kršćani i ako smo odmakli na Putu, bez nekog posebnog razmišljanja, nego iz naše nutrine, trebala bi nam biti strana ili mrska pop glazba, jer bi trebali imati nutarnji njuh da iza tih lakih nota vidimo tragove koji smrde po sumporu.

Naravno i sam karneval bi nam trebao biti stran.

P.S.

Još malo vijesti iz svijeta poklada-karnevala.

Nijemac je osuđen jer je dijelio na facebooku politički nekorektnu sliku koja je prikazivala vladajuće političare kao kriminalce.

Ponavljam još jednom, u svakom civiliziranom društvu postoji taboo i cenzura, međutim u licemjernoj modernoj industrijsko-liberalnoj civilizaciji kaže se da ne postoji, ustavom se tobož jamči sloboda govora i iskazivanja stavova.

Pri tome nas uvjeravaju još od vrtića pa do posljednje godine obrazovanja, i preko svih državno kontroliranih medija, da živimo u najboljem vremenu ikad, da je sve ono prije bio mrak, da nam sad cvjeta neviđena sloboda i napredak.

Službeni nauk je kako sve napreduje iz dana u dan, kako je svako sutra bolje nego danas, a danas je bolje od jučer.

Doduše mogu biti male oscilacije, pa i retrogradno kretanje, ali to je ipak sve privremeno, dok policija i pravosuđe ne pohvata i ne pozatvara nazadnjake, kontrarevolucionare, fašiste i naciste koji ne žele vidjeti kako sve ide naprijed.

Australija hita prema potpunoj digitalnoj kontroli aboridžina i neaboridžina.

Ne smijemo se ovomo čuditi kao pura dreku.

Industrijska revolucija neminovno vodi do globalizacije, globalizacija do digitalne kontrole.

Nije ovdje nešto posebno kriva australska vlada, krivi smo svi mi koji smo prihvatili industrijsku revoluciju i njezine plodove.

I oni naizgled dobri, bili su zli.

Jer sloboda od teškog fizičkog rada ili općenito od fizičkog rada ne znači više vremena za duhovni napredak, nego više vremena za demonski utjecaj preko medija koje je stvorila industrijska revolucija.

Bog je objavio kaznu Adamu radi Adamovog dobra - od sada ćeš u znoju lica svoga jesti kruh.

Drugim riječima radi se o lijeku od Zmijskog ujeda koji se zove 'moli i radi'.

Moderni čovjek odbacio je Božji lijek, i sada se znoji zbog sasvim drugih razloga, obično uzrokovanih griješnim životom, a kruh koji jede postao je GMO i uzrokom bolesti.

Aktualne su debate između kršćana i muhamedanaca.

Istina je da liberalni kršćani gube debatu zbog svoje hereze marcionizma, zato što ne razumiju da je SZ neizostavni dio Biblije, kao da je isti Bog u SZ i u NZ, da je isti Bog zapovijedio kamenovanje preljubnice i da je kasnije nakon utjelovljenja rekao na konkretnom slučaju, tko je bez grijeha neka prvi baci kamen na raskajanu preljubnicu. To nipošto ne znači da se od sada preljub više ne smije kažnjavati, nego da suci ne smiju biti licemjerni.

Liberalni i time heretični kršćani su tako doveli do toga da je preljub postao legalan, razvod, čedomorstvo, sodomija i sve ostale perverzije.

Pogledajte slijedeću raspravu i komentar Jeema, libanonskog pravoslavca koji živi u SAD o krivim i pravim argumentima u raspravi:

U komentaru jedan čitatelj je napisao kako je Jeem i moja malenkost u zabludi, jer da smo u pravu jednostavno bi Crkva prepisala Mojsijev zakon i držala ga obveznim za kršćane.

Odgovoriti ću ovdje.

Crkva i je prepisala Mojsijev zakon jer se isti nalazi u Bibliji.

Crkva je i bila u dilemi trebaju li se konvertiti iz poganstva na kršćanstvo obrezati ili ne, sveti Pavao piše i o obrezanju i o jedenju nečiste hrane, i kaže da ne treba skandalizirati one koji se drže u tome Mojsijevog zakona, ali i da je obrezanje vanjski znak, da treba imati obrezanje srca.

Na prvom i jedinom saboru apostola u Jeruzalemu nije odlučeno da se Zakon izbaci, nego da se neki propisi, konkretno obrezanje i zabrana jedenja nečiste hrane ne smatraju obveznim za poganske konvertite na kršćanstvo te da ovi ne smiju jesti hranu koja je bila dana na žrtveniku poganskim idolima.
U sporu između muhamedanaca i kršćana koji smatraju da je SZ odbačen, da je Hristos dao neku novu objavu koja se protivi strogosti SZ jer je Bog ljuuubav po njihovoj definiciji ljubavi, a to nije bilo očito u SZ, muhamedanci dobijaju jer citiraju SZ u onome što je Bog učinio i zapovijedio u SZ te s pravom pitaju - je li Isus isti Bog u NZ i SZ?
A to naravno rade da bi opravdali razbojničko ponašanje Muhameda. 

A što se da vrlo lako objasniti jer Muhamed nije Bog, Bog jedini ima pravo uzeti život kad god hoće*, Muhamed to pravo nema. 

Bog ima pravo zapovijediti ljudima u kojem slučaju trebaju usmrtiti prekršitelja Njegovih zapovijedi, Muhamed to pravo nema.

Bog je zapovijedio da se preljubnica kamenuje da bi Izrael opstao kao narod, da bi opstale  familije i ćudoredni život, da bi se potencijalni preljubnici bojali posljedica, a Muhamed je ubijao muževe da bi onda njihove žene uzeo kao konkubine i robinje.
Dakle, Gospod je rekao da nije došao ukinuti Zakon i proroke nego ih ispuniti, i prorekao je jao onima koji će i zarez u Zakonu mjenjati. 

I opet je rekao da ne onečišćava čovjeka ono što on jede nego što izlazi iz njegovih usta.
Iz toga je posve jasno da moralni propisi Zakona i proroka i dalje važe, osim onih izvanjskih koje nemaju veze s moralom poput zabrane jedenja nečiste hrane ili obveze muškaraca na obrezanje.
Zakon je ispunjen i dopunjen, a ne ukinut.
Zakon je i pooštren jer po Zakonu bludne misli nisu bile grijeh, a Hristos je rekao da jesu.
Marcion je bio rani heretik koji je smatrao da SZ nije dio Objave i da ga treba izbaciti.

On je bio skandaliziran s tekstom SZ te je držao da Bog u SZ nije Hristos u NZ.
Koja je razlika između vas koji ga držite u Bibliji kao neku muzejsku vrijednost i čiji tekstovi ne obvezuju kršćanina, i Marciona?
On nije bio licemjeran.

* Bog jedini na to ima pravo ne zato što je svemoćan, nego zato što je sve stvorio što je stvoreno, i svemu što živi dao je život, i svemu što živi održava život.

Jer Bog je Život.

Zato je grijeh protiv života, grijeh protiv Boga (recimo bezrazložno ubijanje životinja).

Zato Bog traži smrtnu kaznu od ljudi-društva za one koji ubiju proračunato i namjerno čovjeka.

Zato što je Bog stvorio Adama na svoju sliku i priliku, te je ubojstvo čovjeka metaforično ubijanje Boga.

Znači i čedo u utrobi majčinoj ne smije biti ubijeno, i taj zločin je pogotovo zao kad ga učini i naloži majka koja bi se prva trebala brinuti o njemu i štititi ga po cijenu svog života.

Reći da je smrtna kazna nemoralna, kao što govori RKC, znači reći Bogu da je nemoralan.

Blud je grijeh protiv Boga koji je Život, zato što je Bog dao čovjeku spolne organe, pa i spolnu nasladu, radi stvaranja novog života.

Blud je zlouporaba Božjeg dara čovjeku da može stvarati novi život.

I zato je čovjek onečišćen bludom nečist pred Bogom, ali i pred samim sobom.

I naša moderna civlizacija je demonska jer vabi ljudi na kršenje Boga i Njegovih zapovijedi.

Kršenje Božjih zapovijedi smatra ljudskim pravom.

I zato neumitno ide prema svojem kraju budući nitko ne može opstati tko se protivi Bogu koji je Život.

Još jedna mala, ali važna crtica iz tog videa.

Protestanti su zaključili, premda su postali većinom cionisti, krivo čitajući ili prevađajući Bibliju, kako je Zakon došao preko Mojsija, ali milost po Hristu, te da Zakon više ne važi nakon Hrista.

Jeem ovdje poentira da se ne radi o "ali" nego "i".

Jer Zakonodavac nije bio Mojsije, nego Bogočovjek, i nije isti Bogočovjek ukinuo Zakon nego ga je usavršio, dovršio, budući je vratio prvotni smisao Zakona koji je izblijedio s vremenom, i dao je ono najvažnije, milost ili blagodat ljudima dobre volje i smirenja da vrše Zakon te da se tako obože (ne može se vršiti Zakon bez prave vjere i prave molitve koje jedino mogu valjano iskoristiti Božju blagodat, blagodat na blagodat budući je vjera i molitva isto blagodat).

Protestanti su krivo zaključili, nije više na snazi Zakon, nego milost.

Pa vjeruju jednom spašen zauvijek spašen, djela nisu važna, nije važno držati se Božjih zapovijedi i vršiti Božju volju, nego javno jednom ispovijediti da je Hrist moj osobni spasitelj i tako će Božja milost očistiti sve prethodne, sadašnje i buduće grijehe.

Rimokatolici i moderni pravoslavci nisu išli toliko radikalno u negiranje Zakona, ali naučavaju da se je ukinula strogoća Zakona, Zakon se je izmijenio na bolje i lakše ljudima na sprovođenje.

Tako su i došli do heretične ideje kako smrtna kazna nije prispodobiva kršćanstvu.

Slično tome ukinuli su postove ili ih ublažili, kao i epitimije na ispovijedi.

Grčki pravoslavci su slijedeći rimokatolike uveli sjedaće klupe u hramove.

Da se ne bi narod mučio moleći na nogama (kako se Boga može moliti sjedeći?)

Još ako su na tragu modernih katoličkih teologa ili jednog pravoslavnog Romanidesa, onda skrenu u pelagijanizam s konačnim završetkom u herezi univerzalizma, apokatastaze, svi ljudi će se jednom spasiti, Pakao će biti prazan, Bog to mora učiniti jer Bog ne želi kažnjavati ljude vječnom kaznom.

Na kraju, ako je to sve istina, zašto bi se itko trebao bojati Boga kad će biti spašen prije ili kasnije?

Tako se Zapad nije izgubio samo na pokladama, nego na krivoj okladi kako se Boga ne treba bojati jer je milosrdan.

A dobro nam je rečeno u Objavi, strah od Boga početak je mudrosti.

A sad vijesti s britanskih otoka (možda naziv smeta Ircima, ali mogu se zvati i gore s obzirom na demografske promjene).

U Irskoj izboden rimokatolički svećenik od maloljetnog afričkog muhamedanca:

U Britaniji Anglikanci ne žele više koristiti za sebe riječ Crkva:

Pa dobro, znamo odavno da nisu dio Crkve, od kad su zajedno s Rimskim patrijarhatom otpali.

Ne možeš uživati primaljive plodove industrijske revolucije, a izbjeći one koji ti se sad ne dopadaju.

Ili, zajahali smo tigra industrijske i ine revolucije, i više ne možemo sjahati.

Možemo ili jalovo lamentirati kao autor videa, ili pridružiti se trenutno pobjedničkoj globo-homo ekipi, ili vratiti se duhovno na Put i spremati na mučeništvo.  

Putnici olimpijskog broda Titanik, i posljednji mučenik i apostol

Možda su neki čitajući prethodne tekstove negodovali zato što sam mišljenja da treba zabraniti* Olimpijske igre kao što je to učinio kršćanski rimski car Teodozije Veliki koji je pri tom zabranio i poganstvo.

Ova slika govori zašto:

Na slici su dobitnici olimpijskih medalja.

Postavili su se tako da se vidi samo jedno oko kao i stotine i stotine filmskih i pop zvijezda koje tako pokazuju da slijede judeomasonsku elitu.

Jedno oko simbolizira egipatskog boga-demona Horusa.

Kad je bilo zatvaranje OI bio sam kod nekih prijatelja koji su to gledali i primijetio sam da su kamere bile usredotočene na lica razdraganih, veselih, plešućih i pjevajućih sportaša.

Pa dobro, vesele se, zašto bi to bilo loše?

Mučili su se i trenirali godinama radi ovog, i sad se raduju što su sudjelovali na OI ili još više ako su dobili medalje.

A ovi koji gledaju preko crnih ekrana, vratiju Satane, također se raduju radi njih, dijele njihovu radost pogotovo ako su ti sportaši njihovi sunarodnjaci.

Upravo se o tome radi, napravljena je radi vratiju Satane, TV ekrana, priredba da bi se od gotovo potpuno nevažnih događaja koji nemaju nikakve važnosti za niti jednog pojedinca, pa čak niti za samog sportaša kojem samo raste ego ako osvoji medalju (znači negativan utjecaj), megavažan i ritualistički događaj kakvi su bile i OI u antičko vrijeme kad su se igre održavale u čast poganskih bogova-demona.

I tada su pogani bili razdragani, veseli, vjerojatni su i orgijali nakon jer ipak se to događalo pod pokroviteljstvom demona.

Čitam knjigu R.M.Weavera "Ideje imaju posljedice" u kojoj je citat jednog drugog čovjeka koji je usporedio pop-rock glazbu s ekstazom bez smisla, ili preuranjenom ekstazom, ili ekstazom bez razloga.

Jerbo ekstaza dolazi nakon neke važne pobjede, nakon pobjede u ratu na primjer, nakon teške i velike žrtve.

Što su to učinili rock glazbenici i oni koji ih slušaju da bi bili cijelo vrijeme u ekstatičnom stanju za vrijeme koncerta?

Ništa.

Zato se radi o dionizijskom pijanstvu i orgijanju (koje ne mora uključivati spolne odnose) u kojem pravog veselja i radosti nema, jer se nikakva prava pobjeda ne slavi, nego se slavi radi slavlja.

Slavimo pijanstvo radi pijanstva, život je samo jedan, izbjegavajmo sve žrtve i bolove i neka nam cijeli život prođe u bezrazložnom i razarajućem veselju i pijanstvu, duhovnom ili tjelesnom, ili i jednom i drugom zajedno.

Živio hedonizam (iza kojeg dolazi dakako neblažena smrt).

A to naravno potiču demoni.

Kao što i spolna naslada dolazi onima koji je nisu zaslužili jer idu u spolno općenje radi spolne naslade, a ne radi stvaranja novog života.

Ljudi oduvijek znaju na povezanost jalovog tjelesnog općenja i smrti, thanatos i eros su tik jedan do drugoga.

Još jedna mala digresija, ipak vezana uz temu dionizijskih pijanki i veselja.

U našim gradovima i selima postoje sveci zaštitnici i onda se kaže kao u onoj pjesmi  - svako naše malo misto ima svoju feštu, ima svoj dan.

Pričali su mi stariji da je odlazak na feštu nekad nužno podrazumijevao odlazak u crkvu na misu u to selo ili grad u rano jutro na dan sveca zaštitnika, i nakon objeda, ali svakako prije noći, uslijedilo je veselje uz muziku i ples.

Ali je to uvijek bilo vezano uz blagdan tog sveca, veselilo se je radi tog sveca koji je izmolio Božju blagodat kod ljudi koji mu se mole, prvenstveno su zato ljudi bili veseli i dali su si oduška u plesu koji je obično bio neko kolo.

Jer kolo predstavlja neraskidivu zajednicu ljudi kojih veže bliskost, u ovom slučaju bliskost radi Boga i sveca zaštitnika.

To je smisleno veselje jer Bog je vječan i smisao našeg života.

E, toga više nije bilo ni u vrijeme moje mladosti, a ja sam već star.

Dakle ne radi se o pravom veselju iz pravog razloga, nego radi se o bakanalijama.

Na 'feštu' se zovu pop-rock skupine da sviraju glazbu koja nema nikakve veze s pravim veseljem, a još manje veze sa svecem zaštitnikom.

Ne plešu se kola, nego se ljudi krevelje loše imitirajući afrička primitivna plemena.

To je ruganje onom što su nekad fešte bile, jer se održavaju na blagdan sveca i nose ime tog sveca**.

Jel posjetitelji tih 'fešta' stvarno očekuju Božji blagoslov po zagovoru sveca zaštitnika?

K tome te su fešte-bakanalije financirane od općina radi turizma i radi političke promidžbe, da strancima ne bi bilo dosadno, pa koji put prije toga nastupaju foklorne skupine i to opet da bi bilo interesantno turistima.

Ne znam zašto se ti koji plešu radi turista ne osjećaju kao medo u 'igra mečka', ili misle možda da medo pleše zato što je sretan?

Pod krinkom kršćanskog sveca slave se poganski bogovi Dionizije i Merkur, bogovi orgijanja, trgovine i prijevare.

Da se vratimo na OI, oj, oj.

Neki sportaši nasmijanih lica pred kamerama su veseli zato što smatraju da su važni pa moraju izgledati veselo pred svojim obožavateljima koji sjede ispred crnih ekrana gledajući ih i diveći im se.

Isto onako kako se mnogi ljudi pripremaju za fotografiranje pa onda izvedu umjetni smiješak kako bi isti ostao memoiziran na nekom papiru koji će ionako jednom nestati, kako bi lažno izgledalo da su oni vječno radosni i veseli. 

Drugi razlog je zato što se dobro osjećaju u lažnom globalnom zajedništvu, a motiv za OI koje je pokrenuo mason de Cuberten 1896 bila je ideja stvarati jedinstvo čovječanstva preko OI.

To je isti razlog zašto se neki ljudi dobro osjećaju kad su na nogometnom stadionu, ili na rock koncertu.

Imaju dojam da su djelić neke neprirodne i neorganske skupine ljudi koje veže neki nogometni klub koji danas jest, sutra više nije, ili da ih veže ljubav prema nekoj dionizijskoj muzici koja će zasigurno jednog dana nestati.

Ima li smisla vezivati se na neku zajednicu koja nije organska, koja nije familija, rod, narod, niti se vezivati s ljudima kao surogatom organske zajednice koje povezuje recimo strast prema skupljanju poštanskih marki?

Naravno da nema smisla, ali tko još u moderno vrijeme razmišlja o smislu.

Život je samo jedan, zato haj, haj, uživaj.

Ima li veće ludosti?

Pa ako je samo jedan, ako se ne ćemo ponovno reinkarnirati, nego nam prijeti vječni Pakao ako ovaj jedini zemaljski život ne provedemo po Božjim zapovijedima i volji, ima li razloga ponašati se kao mačka sa sedam života?

Pa kad i život ne bi imao smisla, svaki hedonizam ne dovodi do blaženstva u tom životu, nego do jadnog i bolesnog stanja ovisnosti koji je pakao prije Pakla.

Dakle ovdje navodim tezu da se sportaši neprirodno i neracionalno vesele bilo zbog nevažnosti samog sportskog natjecanja, bilo da glumataju veselje i širok osmjeh kako bi pokazali bijele zube svojim obožavateljima, bilo da se vesele što su po njihovom razmišljanju važni dio ujedinjenog čovječanstva koje očekuje godota, Antihrista.

Sve su to razlozi za plakanje, a ne za veselje.

I što je uslijedilo nakon kreveljenja sportaša pred kamerama?

Nekakav opet slet bez druga Staljina i druga Tita.

Koliko vidim nije bila poruka i poslije Tita Tito.

Ali uopće o tome nije potrebno razmišljati pravim kršćanima.

Jer poruka ili ritual nije sigurno kršćanski.

Zašto bi oni koji slijede Put, Istinu i Život slijedili nekog tko Put ne slijedi nego ide u provaliju?

Prisustvovati nekom umjetničkom djelu, ma kakve god vrste bilo, znači prepustiti se duhu umjetnika ili duhu koji je vodio umjetnika.

Lik u zlatnom nikako ne podsjeća na anđela, vjerojatno se opet radi ili o demonu ili nekom ljudskom prometejskom liku.

Ljudi koji su pozorno i nekritički pratili slet, ne mogu jamčiti da nisu primili nešto od tog duha.

Kao što oni koji gledaju pornografiju ne mogu reći da ju gledaju zbog znanstveno-medicinsko-bioloških razloga to jest ne mogu negirati da su se gledanjem pornografije otvorili demonskom utjecaju.

Na kraju je poznati scijentist-satanist i glumac prenio 'olimpijski plamen' u 'grad anđela', bolje rečeno u grad palih anđela.

Svirali su već uobičajeni likovi koji se vole fotografirati samo s jednim okom.

Ekstaza bez opravdanja, simulacija prave ekstaze i koja kao surogat ili ukradena naslada završava smrću.

Naslov dovoljno govori.

Brod u kojem se sve gore navedeno događa samo što nije potopljen.

Trebamo iskočiti iz njega i ukrcati se u jedinu lađu spasenja, Crkvu.

* Zabranio bi samo neki pravoslavni car kao što je to učinio Teodozije Veliki. Nema znakova da će se tako nešto dogoditi ponovno. Sa Strašnim sudom nestati će i OI i biti će raskrinkani motivi onih koji su stvorili moderne OI. 

** U većini slučaja fešte-bakanalije se ne održavaju na blagdan sveca, nego uoči, dan ranije ili još i prije ako je to subotom. U pravilu se prije blagdana sveca moli za njegov zagovor, a sada se događa sasvim suprotno pod kvazi egidom sveca zaštitnika.

P.S.

Rimokatolik T.Marshall kaže da je zatvaranje OI bilo veličanje demona:

I još neki komentari:

I jedan tekst s pratećim fotografijama koji je malo konkretniji-detaljniji.

I jedan tekst na ćirilici, a prijevod je s ruskog originala.

Evo kako ustvari ista ekipa, a kako se kaže 'dobra' ekipa je u Paklu, ne dozvoljava da se na javnim događajima, ovdje u videu na filmskom festivalu u Cannesu, igdje prikazuje Hristos ili vjera u Njega:

Poruka medija, koje pažljivo prate ovisnici o crnim ekranima, kao i svjetske elite je - Hristos van, demoni unutra zajedno s Nepomjanikom.

Stoga ne očekujmo, ako smo dosad bili optimisti bez pokrića, išta dobro od ovog svijeta u kojem se nalazimo da bi nas Hristos iskušao baš po tom pitanju - želimo li u sebi imati Hrista ili ćemo unutra, u našu dušu, pustiti demone.

Muku ćemo svakako imati jer radi se o iskušenju po Božjoj volji te kojeg stoga ne možemo nikako izbjeć.

To je i odgovor sotonistima ili oni koji sumnjaju u Božju dobrotu i svemoćnost, demoni mrze Boga nepovratno, tako i ljude, ali bez Božjeg dopuštenja ne mogu pristupiti ljudima, htjeli ne htjeli na kraju opet nevoljko služe Bogu iskušavajući ljude, a ne da su potpuno neovisni ili superiorni svojem Tvorcu.

Mi ljudi nismo, dok smo živi na Zemlji, zauvijek prokleti kao demoni.

Biramo između prolazne i slavne muke radi vjere u Hrista, ili ćemo radi neracionalnog straha od te privremene muke i ropstva strastima (iz tog ropstva nastaje ateizam i sotonizam) izabrati vječnu muku.

U knjizi "Ideje imaju posljedice" ima čitavo jedno poglavlje kako je moderni čovjek postao razmaženo derište nespremno na žrtve i junačka djela koja ne idu bez muke.

Kršćanin mora znati da je nemoguće spasiti mu se bez muke, bez križa.

U muci, na križu, dokazuje se vjera i ljubav prema Bogu i braći ljudima i anđelima.

Jedno drugo poglavlje knjige se naziva "Veliki stereoptikon" i govori o štetnom utjecaju medija, i to ne samo radi zlih novinara i vlasnika medija, nego zato što je sam medij problematičan*** (knjiga je napisana 1948. kada još nije bilo TV, što bi tek autor napisao da je bilo u njegovo vrijeme tog vrlo problematičnog medija?).

Svakako preporučam čitateljima da postanu čitatelji te knjige koja je u hrvatskom izdanju nakon više od tri-četvrt vijeka izdana u Verbumu. 

Možete je pak skinuti s net-a u engleskom originalu.

*** Zato što kao i svaki medij traži pažnju onih koji ga konzumiraju ili onih koje želi navesti na konzumiranje, slično kao diler droge.

Da bi to održao medij, odnosno novinar, mora raditi dramu tamo i gdje nema drame.

Slično kao što oni koji olajavaju druge ljude moraju dodavati 'začine', laži u svoju priču kako bi bila zanimljivija. Čim je više 'sočnih' detalja klevetnik će imati više publike njemu sličnih.

I tako truje sebe i one koji ga slušaju, makar rekao pri tome i neku istinu (razuman čovjek zna da nije uvijek dobro iznositi istinu, pogotovo o nekom grješniku koji je na putu pokajanja, prešutiti koji put istinu ne znači izreći laž, i uvijek bi trebao biti kriterij - ima li koristi i dobra izreći neku istinu, ili je veće dobro prešutjeti ju).

Tako rade i novinari, bilo da li tu rabotu čine na papiru ili na elektromagnetskim valovima.

Ako imate priliku, odvratite djecu od studiranja novinarstva, radi njihovog dobra.

Vjerujem da će i roditelji u suprotnom odgovarati pred Bogom za svoju djecu koju nisu upozorili na nemoralnost novinarstva.

I sad nešto što smatram vrlo važnim, a to je povijest, odnosno njezino krivo tumačenje koje rade službeni državni povjesničari i njima prateći novinari, učiteljice u školama i slično.

Na portalu kojeg pratim objavljen je tekst kako su na današnji dan vodeći srpski intelektualci 1941. dali podršku nacionalnom socijalizmu.

Tekst otprilike znači ovo - srpski nacionalisti stalno nam predbacuju NDH i Jasenovac, a mi ćemo im uzvratiti s tim poznatim apelom vodećih srpskih intelektualaca tog vremena da se srpski narod koji je bio tada pod njemačkom okupacijom ne uništi u gerilskoj borbi protiv daleko moćnijeg okupatora.

Treba odmah reći da sam pojam okupator ne znači niti loše niti dobro.

Hrvatska je stoljećima bila pod okupacijom Habsburgovaca, da ih nije bilo, bili bismo pod okupacijom Turskog carstva kao što su bili Srbi. Očito je da su naši preci lako i bez puno razmišljanja zaključili da je bolje biti pod okupacijom Habsburgovaca koji su i priznavali hrvatsku krunu, samo su je sebi stavili na glavu, nego biti pod muhamedancima.

U komunističkoj Jugoslaviji nije nitko Crvenu armiju nazivao okupatorskom, iako je ona bila presudna da komunistički partizanski pokret dođe na vlast budući su Srbi s onu strane Drine bili većinom antikomunisti i za jugoslavenskog kralja u izbjeglištvu. Bez Crvene armije se to ne bi dogodilo.

Onda se događa da srpski intelektualci optužuju hrvatske da su bili na krivoj strani u drugom veleratu, a hrvatski srpske, a jedni i drugi očekujući da će im gospodari ovog svijeta, a to su globalisti komunističko-liberalni, dati mrvice sa stola i poduprijeti ih u borbi protiv druge strane.

Ne treba biti genije pa zaključiti da kao što je Stepinac rekao komunistima na sudu - zar sam trebao ići s vama u šumu, da su to isto mogli reći i srpski antikomunistički intelektualci u Srbiji i koji su potpisali taj proglas kao što je Stepinac podržao stvaranje NDH.

Kolaboratori su oni koji su se dotad kleli u svoj narod i da su protivnici komunizma, i onda su s pobjedom komunizma prešli na komunističku stranu.

Ako je netko bio prevaren to su dakako bili pripadnici hrvatske vojske i civili u Austriji kojih su pripadnici vojske UK, ne na svoju ruku nego je to bila politika V.Britanije, protivno Ženevskoj konvenciji predali zločinačkim komunistima, ali to su bili i pripadnici jugoslavenskih monarhističkih gerilaca kojih je također V.Britanija izdala rekavši da im više ne daje podršku, nego ili da se moraju predati komunistima ili prijeći u komunističku vojsku.

I to bi trebali jednom javno reći i hrvatski i srpski antikomunistički povjesničari, najbolje zajednički, a ne udarati mrtvog konja njemačkog nacionalnog socijalizma. 

K tome bi trebali svi znati da su jedini efektivni protivnici komunizma bili pokreti, stranke i države koje su izgubili drugi velerat, te da je sadašnje stanje nepostojanja suverenih nacionalnih država uz sve veću prijetnju globalne komunističke države također posljedica istog rata.

A da njemački nacionalni socijalisti nisu u uličnim borbama svladali boljševike kojih je u ono vrijeme bilo 6 milijuna u Njemačkoj, onda bi cijela i srednja i zapadna i sjeverna i južna Europa pala pod diktaturu komunista još tridesetih godina prošlog stoljeća.

Vrlo korisna propovijed o.Stevena Allena naslova radost križa.

Temelji se na savjetima sv.Teofana Zatvornika, velikog ruskog duhovnika 19.stoljeća kojeg se često citira u Ohridskom prologu.

Radi se o savjetima kršćanima koji su odmakli u duhovnom životu tako da su nadjačali tjelesne strasti (demonski napadi s lijeve strane), i onda ih đavao napada s 'desne strane', bilo da ulaze u neku duhovnu prelest, ili ih dovodi do očaja sjećanjima na prošle ispovijeđene grijehe ili s mišljenjem da su niškoristi, da će izgubiti spasenje (raspoloženje ili strast uninija kako se naziva u crkveno-slavenskom jeziku, to je strast i grijeh zato što sumnja u Božje milosrđe).

Također, često ih demon tada napada tjelesno izvana, bilo izravno bilo preko drugih ljudi, budući zna da ih ne može više napadati iznutra preko tjelesnih strasti.

Rješenje je ono što je Hristos rekao apostolima, ako Me tko želi slijediti, neka zaniječe sam sebe, neka uzme križ svoj i neka ide zamnom (slijedi u nošenju križa).

I tada se događa paradoks, kršćani u toj zreloj duhovnoj fazi zavole svoj križ jer znaju da tako idu sigurnim Hristovim stopama.

Mučenici su uvijek zahvaljivali Hristu što ih je našao dostojnim mučeničke krune.

U 'povijesnim' holivudskim filmovima prikazivani su kršćanski mučenici kao prestravljeni obični ljudi u arenama pred zvijerima ili pred nekim spravama za mučenje.

Kako naopako!

Oni su radosno odlazili u smrt, svojom hrabrošću znali su zadiviti one koji su ih gledali, a često i svoje vlastite mučitelje pa su se neki od njih obratili i rekli - i ja sam od sada kršćanin, i ja sam spreman da me mučite.

To se zove radost križa koji pobjeđuje svijet i demone.

Razmišljajmo o tome budući nam predstoji izbor, ili križ spasenja, ili žig Zvijeri.

Danas pak, kad se po gregorijanskom kalendaru slavi Uspenije Bogorodice - Velika Gospa, u liturgijskom kalendaru Crkve (po 'starom' kalendaru) čita se Evanđelje po Mateju, 16 poglavlje, 24-28 redak.

Pa evo kako glasi 28 redak:

Zaista, kažem vam: "Od onih, što stoje ovdje, neće neki okusiti smrti, dok ne vide Sina čovječjega, gdje dolazi u kraljevstvu svojemu."

Ovaj redak su koristili mnogi protivnici Hristovi uz objašnjenje, svi Hristovi apostoli su umrli, prema tome Evanđelje je kontradiktorno, neistinito.

Jedno vrijeme sam imao ovakvu apologiju - to je Hrist mislio na one koji stoje u crkvi dok se čita Evanđelje.

Znao sam da je to slabašno objašnjenje, ali nisam znao za bolje.

Ali bolje postoji i Crkva ga odavno zna, zna ga od samog početka.

Sveti Ivan Bogoslov, najmiliji Hristov učenik, je samo pogreben u dubokoj starosti kad je imao preko stotinu godina, ali nije umro.

Živ je zakopan bio na brdu kraj Efesa na kojem se je često molio i na kojem je napisao Evanđelje.

Zakopan je tako da je sedmorici svojih učenika zapovijedio da iskopaju grob u obliku križa, a onda je legao u grob i zapovijedio im da ga zakopaju.

Drugi dan su ostali učenici koji se nisu oprostili s njim otišli na grob da mu cjelivaju tijelo, ali kad su iskopali grob tijela nisu našli.

Na tom mjestu, na praznom grobu, sv.Justinijan, slavni kršćanski car, sagradio je velebnu baziliku koju su Turci i Mongoli kasnije srušili.

A svake godine iz groba je izlazio čudotvorni prah s kojim su se ljudi liječili i izganjali demone.

Ovo ljeto sam hodočastio na to sveto mjesto.

Kako sveti Bogoslov nije umro, a Hristos je prorekao Sinovima Groma, odnosno Jakovu i Ivanu Zebedejevu da će umrijeti mučeničkom smrću, onda je jasno da će u vrijeme dolaska Sina Čovječjeg sveti Ivan Bogoslov umrijeti mučeničkom smrću.

Evanđelje po Marku, 10 poglavlje, 35-39 redak:

Tada pristupiše k njemu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, i zamoliše: "Učitelju, htjeli bismo, da nam ispuniš jednu molbu."

On ih upita: "Što želite od mene?"

Oni ga zamoliše: "Daj da u slavi tvojoj jedan od nas sjedne s desne tvoje, drugi s lijeve tvoje!"

Isus im reče: "Ne znate, što molite. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krštenjem, koje ja primam?"

Oni mu odgovoriše: "Možemo". Isus im reče: "Čašu, koju ja pijem, vi ćete piti, i krštenje, koje ja primam, i vi ćete primiti;

I treća potvrda iz Evanđelja o tome da Ivan Bogoslov nije umro nalazi se na samom kraju njegovog Evanđelja, 21 pogavlje, 20-23 redak:

Petar se obazre i vidje, gdje za njim ide onaj učenik, koga je Isus ljubio, koji se je i na večeri naslonio na grudi njegove i rekao: "Gospodine, tko je taj, koji će te izdati?"

Kad ga ugleda Petar, reče Isusu: "Gospodine, a što će ovaj?"

Reče mu Isus: "Ako hoću, da on ostane, dok ne dođem, što je tebi do toga. Ti hajde za mnom!"

Tako izađe među braćom ova riječ, da onaj učenik neće umrijeti. A Isus mu ne reče, da neće umrijeti, nego: "Ako hoću, da on ostane, dok ne dođem, što je tebi do toga?"

Blago šačici vjernih kršćana posljednjih dana koji će upoznati svetog Ivana Bogoslova i kojih će bodriti i krijepiti ovaj veliki, ali kronološki gledano posljednji Hristov apostol i mučenik.

Sveti Ivane Bogoslove moli se za nas!