Ovaj ću put pisati o glazbi, pop glazbi.
Inače jedna američka skupina imala je isto ime - Rage against the machine.
Pa poslušajmo ih:
Koliko se da viditi nitko nije od članova pravi crnac, pjevač i autor teksta koji proziva bijelce zbog KKK, nije crnac iako frizurom pokušava biti crnac (kao i temom pjesme).
Zack de la Rocha je dijelom podrijetlom sefardski židov, baš čudno.
Inače Sefardi su bili jedni od istaknutijih trgovaca crnim robljem.
Međutim, dobro je izgleda nametnuti bijelcima kompleks krivnje prema crncima, premda sam uvjeren da su crnci od svršetka rata u SAD u 19.st. ubili više bijelaca nego što su stradali od KKK i od bijelaca kasnije.
Evidentno je da su u prosjeku crnci nasilniji, skloniji kriminalu, pa i onom najgorem od bijelaca, što je jedan dobar argument zašto je dobra i poželjna segregacija, svakom svoje i na svojem pa neka se svako brine o sebi.
Bijelci se slabo ili nikako ne brane baš zato što im je nametnuta lažna povijesna krivnja, a k tome imaju barem malo zasluge gore spomenuti.
Protiv koga su oni to bili bijesni?
Protiv KKK? Pa KKK više praktično ne postoji cijelo stoljeće.
Oni su tobož kao ljevičari bili bijesni protiv kapitalizma i vojno-industrijskog kompleksa.
Pa kapitalizam i taj kompleks nameće kompleks manje vrijednosti bijelcima, uništava patriotizam diljem kruga Zemaljskog i ustvari i ljevičari i kapitalisti su u istom globalističko-antihristovskom kolu.
Dakle njihova tobožnja revolucionarnost i borba protiv sustava je velika i debela laž.
Oni su inkorporirani i plaćeni od sustava ili su korisni idioti.
Ali i cijela pop glazba od drugog svjetskog rata je također laž nevinosti i dobre zabave (britanski Tavistock institute te slične državne organizacije u SAD su imali prste u tome), jer radi se o promišljenoj propagandi odvajanja mladih od tradicije i njihovom pripremanju da prihvate Stroj.
Ako znate povijest umjetnosti onda znate da je u Italiji zaživio umjetnički pravac početkom 20.st. koji se je nazvao futurizam.
Iz navedenog izvora citat:
iz 1912., programu umjetnika u futurizmu, nalaže se kako valja «uništiti sintaksu», «glagol koristiti u infinitivu», «ukinuti priloge», «ukinuti interpunkciju», «ukinuti pridjeve, kako bi gola imenica zadržala svoju bitnu boju [bez nijansi]», i tako dalje. Ključna riječ futurista bila je pobuna, bilo to pobuna protiv tradicionalnog, emocija ili čak estetike. Pod utjecajem industrijske revolucije, književnici su željeli izborom riječi postići ritam rada strojeva i to koristeći imenice, glagole u infinitivu, izbacujući interpukcijske znakove do tog da su unosili matematičke znakove: plus (+), minus (-), puta (*) i slično.
Opčinjenost Strojem bila im je legitimacija s kojom su bili ponosni.
I naravno da nisu bili popularni samo u Italji.
U Rusiji je tu bio notorni Vladimir Majakovski koji je, gle čuda, objeručke prihvatio i radio za boljševičku revoluciju.
Zašto mislim da su svi ti umjetnici stvarno vjerovali u Stroj?
Zato što su bili ateisti darwinisti koji su vjerovali isto što i moderni transhumanisti, da su strojevi koji će služiti ljudima (ili možda obrnuto?) biti slijedeća ili možda konačna faza evolucije.
E sad kako su se oni pojavili u glazbi.
Pojavila se je 60-tih godina prošlog stoljeća elektronska tobož ozbiljna glazba.
Jedan od tih 'umjetnika' bio je John Cage.
Stvarno neslušljivo, ovo je bilo ustvari dobar primjer zašto treba odbaciti futurizam i Stroj.
Međutim elektronska glazba prelazi u pop varijantu i u tome uspijeva omađijati milijune, premda je u početku i to bilo djelomično neslušljivo.
Uspjeh elektronske pop glazbe je u ritmu kojeg John Cage i slični 'ozbiljni umjetnici' nisu imali, oni su bili toliko destruktivni da nisu poštedjeli ni ritam.
A sad pitanje o kakvom se ritmu radi?
Pogledajte ovaj koncert poznate i utjecajne njemačke skupine Kraftwerk na samom početku njihove karijere 1970.
Ali kad se počinje koristiti primitivni, afro-tribalistički ritam, glave prisutnih odazivaju se na ritam, počinju poznati pokreti glavom gore-dolje, neki plješću rukama.
I to je to.
Tajna uspjeha moderne pop glazbe je u primitivnom ritmu koji pobuđuje najniže instinkte.
Znali su to još i antički pogani, ali nisu imali elektronske uređaje i pojačala.
U tome je sva razlika.
U Kraftwerku su shvatili da se moraju dalje samo držati jednostavnog ritma i dodavati jednostavnu i pitku melodiju, i sve će ići kao alva.
Kraftwerk je kako napisah bio vrlo utjecajan i bili su začetnici moderne elektronske pop glazbe, s razlikom što su oni znali svirati i imali su bolju maštu, moglo bi se reć da su bili umjetnici za razliku od onih koji su ih slijedili.
U početku su samo svirali, ali u 70-tim s vokalima postižu međunarodne uspjehe.
Mnoge od tih 'uspješnica' ste vjerojatno već čuli, a čuli su ih i u Japanu početkom 80-tih na koncertu:
Ako ste čitali ili slušali o njima onda znate da su pripadali ljevičarskom intelektualnom diseldorfskom krugu.
Mora im se priznati da se ponekad u tekstovima njihovih pjesama osjeti ironija ili jetkost, premda sveukupno dojam je futuristički, smjelo naprijed u budućnost sa Strojem.
I evo nas u novom tisućljeću.
U Nizozemskoj se pak godišnje događa ovako nešto (vjerujem da je i splitska ultra slična, samo manje impresivna):
Pogledajte pak pozornicu i gigantske toteme na njoj.
Koncert inače započinje s ruganjem Ivanovom Otkrivenju, odnosno Bogočovjeku, jer bučni glas, vjerojatno nasnimljen kaže - Ja sam Prvi i Posljednji, alfa i omega.
Vrlo znakovita poruka, za koju mnogi od zaluđenih koji plešu po zapovijedi nekoliko skokova ulijevo, pa onda udesno, nisu ni svjesni.
Jerbo reći, vjerojatno u ime giganstkih totema-idola na pozornici te riječi, znači pravit se Bogočovjekom.
Vjerojatno neki i znaju da su te riječi iz posljednje knjige Biblije, ali kažu si, ovo je samo dobra zabava, moraju se malo sprdati ovi koji nam zapovijedaju da se mičemo ulijevo pa udesno.
Na njihovu žalost, Bog se ne da izrugivati, Bog je potopio krug Zemaljski, i ljude koje je stvorio, kad se ovi više nisu klanjali Njemu koji je sve stvorio i održava u životu i postojanju, i kad su se počeli klanjati demonima koji su im dali tajno znanje o Stroju tako da je Zemlja bila prepuna bezakonja i zla.
Sad se priča ponavlja, golemi je broj onih koji su se opoganili i koji se zabavljaju u plemenskom demonskom ritmu i koji će uskoro slijediti nove zapovijedi od totema odnosno od Stroja.
U RH i okolini se digla huka na koncert MPT koji je bio suprotnost Ultri u Splitu, i ovim sličnim religioznim pogansko-sotonističkim obredima kao što je bio taj u Niskozemskoj koja je pala nisko kao nikad do sad.
Mediji su u službi Stroja, i prešutno ili drugačije brane novo poganstvo koje će dovesti do Antihrista.
I države su takve.
Možemo čak reći da je broj novo opoganjenih razmjeran povećanju broja novo tetoviranih (dobro znamo kakve razmjere ta pošast ima).
Želim ovim tekstom posvjestiti ljudima dobre volje istinu da svako djelo, pogotovo ako je umjetničko, bilo to glazbeno, kazališno, likovno, literalno, nosi pečat svog autora i duha koji ga je nadahnuo.
Ne budimo naivni i nemarni kršćani koji sve upijaju što dođe pred njih, makar to bilo nadahnuto demonskim utjecajem.
Ako netko ne zna kakav se duh krije iza nekog umjetničkog (ne)djela, ili ne zna okolnosti i poruke takvog djela, i nema prevažni dar Duha Svetoga razlikovanja duhova, neka pita za savjet svog duhovnika.
Jer ako ne zna, i ne pita, onda ga i ne zanima, što ga čini krivcem.
Milijuni idu na ove poganske tribalističke religiozne koncerte, i ustvari nemaju opravdanja što su na njima bili.
I imat će problema s demonima i demonskim opsjednućima jer su se s njima upustili u kolo, makar i ne znajući (neopreznost ne opravdava).
Pisao sam gore o futurizmu.
Ako znamo koju su ideologiju imali, kako kršćanin može imati opravdanja da ima u svojem domu sliku (kopiju) nekog nekršćanskog slikara koji je prezirao kršćanstvo i tradiciju?
Tako je i s ozbiljnom i pop glazbom.
I otrov može biti sladak, ali je otrov.
Demonska umjetnost mora biti privlačna i sladka kako bi zavarala.
Možda ona originalna i neslušljiva elektronska glazba je prava i jezovita glazba demona, ali nju će malo tko slušati, ona je apriori odbojna svakom tko nije demonom opsjednut.
Ali ova pitka i primitivno ritmična je slatka i privlačna za one koji nisu još spoznali da postoje više sfere duha, da postoji duhovna, a pogotovo liturgijska glazba koja je dostojna anđela.
Tko nju osjeti pravim i čistim srcem, jednostavno više ne podnosi pop glazbu, bila ona koje god varijante.
Osobno ne slušam više nikakvu glazbu osim duhovne.
Dat ću na kraju još jedan osobni primjer kako dok smo mladi i duhovno neiskusni lako nas svlada i omađija pitkost, i drskovita privlačnost pop glazbe.
U mlađim godinama volio sam slušati američki bend B-52's.
To je bilo u vrijeme punka, a ovi su na pomalo punk način izvodili glazbu prijašnjih desetljeća, vizualno su bili atraktivni.
Dok sam pripremao se za ovaj tekst, njuškajući po YT naišao sam na podatak da je od svih članova benda samo jedna žena bila normalna, svi ostali su bili javno prikriveni sodomiti (kad to kažem onda mislim i na lezbijke).
I stvarno, ako se analiziraju tekstovi i samo izvođenje, to postaje jasno.
Nit su nam roditelji, niti svećenici (tada sam bio rimokatolik) govorili o opasnostima moderne pop glazbe, štoviše pop glazba je ulazila u rimokatoličke crkve, znam crkve gdje se je izvodila za vrijeme liturgije.
Nit su nam roditelji, niti svećenici (tada sam bio rimokatolik) govorili o opasnostima moderne pop glazbe, štoviše pop glazba je ulazila u rimokatoličke crkve, znam crkve gdje se je izvodila za vrijeme liturgije.
Pop glazba je višegeneracijski problem koji se je predugo stavljao pod tepih.
Red je da se tepih podigne i dobro iskefa.
I da se kaže tech-NO*.
Mi služimo Bogočovjeka koji nas je stvorio i koji se radi nas utjelovio da bi nas otkupio od Stroja.
* Futuristi su bili oduševljeni industrijskom revolucijom.
Mi moramo obrnuto, ne samo da bi bili suprotno od njih, nego radi Istine.
Industrijska revolucija i industrijska proizvodnja uništila je naravni i boguugodni ruralni život, natjerala seljake u bezdušne gradove, učinila ljudski rad nečovječnim, a proizvode degradirala tako da su postindustrijski ljudi hormonalno-genetsko-duhovni invalidi.
P.S.
Stroj je omađijao ljude da vjeruju kako je svijet star milijardama godina, da je praktično beskonačan, a da je Zemlja, koja je stvorena u prvi dan prema Božjoj Objavi, jedna mala nevažna loptica.
I tu je bio veliki propust onih koji se zovu episkopima-nadgledateljima jer nisu na vrijeme upozorili na laž Stroja koja se ne može nikako uklopiti s Božjom Objavom.
Štoviše, njoj je prvenstveni cilj da zaniječe Božju Objavu i Boga.
Nadgledatelji su morali zvati na uzbunu kao i po pitanju opasnosti moderne pop glazbe.
Autor slijedećeg videa otprilike dugo objavljuje videa na YT koliko ja pišem na blogu, i mnogo puta sam stavljao njegova videa na blog:
Drago mi je da nije odustao.
Što se videa tiče, meni se čini najzanimljivijim njegova rečenica kako moderna znanost apriori odbija knjigu Postanka i bez ustezanja osuđuje one koji posumnjaju na evidentno lažno slijetanje ljudi na Mjesec, dok istovremeno potvrđuju kako je moguće da je sve što vidimo samo simulacija tko zna koga na nekom računalu.
Nevjerojatno kako su licemjerni i ustvari priglupi.
Let na Mjesec nije nikako mogao biti simulacija, ali sve što postoji je moguće simulacija!!!
Jadni su oni koji povjeruju takvim idiotima koji se nazivaju znanstvenicima.
A i nisu ništa drugo ni zaslužili kad ne žele vjerovati Bogu i Njegovoj Objavi.
Kad spomenuh nadgledatelje odnosno episkope, riječki rimokatolički biskup ne samo da ne stražari i nadgleda povjereno mu stado, on radi suprotno, on je najamnik Stroja.
Tako je u homiliji Uzinić za Velu Gospu upozorio rimokatolike da se ne bi slučajno odvajali od Stroja i tako radili podjele u društvu kao nekad u crnoj prošlosti.
Ne, rimokatolici po ovom lažnom nadgledatelju moraju biti zajedno s vladajućim globohomosima.
Bogočovjek je rekao da nije došao na Zemlju donijeti joj mir, nego razdor jer se radi Njega odvajaju oni najbliži, radi Istine, Puta i Života moraju biti podjele na one koji Ga prihvaćaju, i na one koji su za Stroj.
Pridika za jučerašnju nedjelju desetu po Duhovima mitropolita Dimitrija:
Tema je strašna - kad molitva vjernika upućena Bogu postane odvratna Bogu.
To se događa kad pođemo sa stajališta da nismo grješnici, i onda u toj oholosti činimo nedjela koja nismo ni svjesni te je onda molitva naša kao molitva 'pravednog' farizeja u hramu, umjesto da se udaramo o prsa kao raskajani carinik.
Slijedeće je upozorenje našem naraštaju koji je izgubio vjeru u čuda i Božju promisao, kao i u mlaku volju mlakih kršćana da poste i čine ozbiljnije podvige, asketska djela.
I Zoran Vukman prepoznao je kukavičje jaje Mata VukaUmjestoBiskupa Uzinića u homiliji za Veliku Gospu.
Jesu li neki drugi rimokatolici reagirali?
Ponovno o temi, trasiranje puta prema Stroju preko pop kulture i pop glazbe.
Davno sam na blogu objavio tekst o utjecaju američkih tajnih službi, što bi se reklo u novije vrijeme 'duboke države' na formiranje rock i hipi pokreta u SAD 60-tih godina prošlog stoljeća.
Evo novijeg teksta.
Postavlja se pitanje - zašto bi tajne službe, kojima bi prvenstveni zadatak trebalo biti štiti postojeći poredak i državu, radili sustavno i planski na uništavanju tradicije, morala i patriotizma istog naroda i države?
Odgovor je isti na pitanje - kojem poredku te službe pripadaju i kojoj to državi oni pripadaju?
Taj poredak je blatantno prikazan na novčanici američke valute dolara, i nazvan je na istoj novčanici Novus ordo seclorum što obično nazivamo novim svjetskim poredkom.
Dakle nisu te tajne službe zabile autogol SAD, SAD su odpočetka utemeljene kao države oko kojih će se stvoriti sličan svjetski antihristovski poredak.
U tom poredku nema mjesta za tradiciju i tradicionalne religije, patriotizam, tradicionalni brak, tradicionalno organsko društvo i tradicionalni moral.
Da se sad ne vraćamo na američke hipike ili primjerice koji je utjecaj na njih imala prognana židovska marksistička frankfurtska škola, možemo se sad dotaći slijedeće decenije u kojoj su hipike zamjenili punkeri.
Tko god zna povijest moderne pop glazbe zna da je punk nastao 70-tih u SAD, ali da je pravu svjetsku promociju i međunarodni uspjeh postigao u Velikoj Britaniji 1976-77.
Tko god misli da je punk nastao spontano, u zabludi je.
U gornjem tekstu sam spomenuo britanski Tavistock institut, pa sad evo zanimljiv video u kojem autor ispituje podrijetlo, nazore, društveni status glavnih protagonista punk eksplozije koja je proizašla iz tog instituta i utjecajnih žido-masonskih krugova:
Autor daje na kraju vrlo vjerojatno objašnjenje zašto je britanskoj, odnosno svjetskoj oligarhiji odgovaralo kanaliziranje buntovništva mladih bijelih britanaca u smjeru koji ih je vodio punk i koji je završio u sadašnjem etno-suicidu Anglo-Sasa-Kelta.
Naime, Enoch Powell, vrlo uspješni i sposobni engleski političar dao je strašno proročanstvo 60-tih da će Britanijom poteći potoci krvi ako se ne spriječi još tada organizirana i planirana imigracija crnih i indijsko-pakistanskih imigranata u Veliku Britaniju.
Odaziv je bio priličan, čak i od onih od kojih se nije očekivalo.
Eric Clapton, najpoznatiji britanski i ini blues gitarist primjerice je na jednom koncertu poručio da se treba prestati s imigracijom crnaca i ponovio slogan "keep Britain white" - "neka Britanija ostane bijela".
Drugi je bio također utjecajni i talentirani David Bowie.
Mislim da je ovo glavni razlog zašto je trebalo stvoriti i Clash, i Sex Pistols, dati im odmah udarne termine na BBC.
Poznata pjesma Clash "White riot" je ustvari poruka da se domoroci koji su tada bili u nadmoćnoj većini trebaju pobuniti, postati anarhisti i slično, kako bi se mogao i dalje sprovoditi Kalergijev plan zamjene stanovništva, ili stvaranja nove smeđe rase ljudi bez korijena.
Voliti svoje i tražiti da bude onako kako je vjekovima bilo, da svaki narod ima pravo na svoju zemlju te da u istoj mu ne prijete agresivni došljaci koji se ne mogu nikako asimilirati jer su prevelike rasne razlike, okarakteriziralo se je kao zlo rasizma kojeg treba iskorijeniti.
I uspjeli su u tome.
Vidimo iz tog filma da su stjegonoše punka bili iz viših slojeva ili su imali veze s njima, da se je radilo i o pedofiliji, sotonizmu i okultizmu.
Joe Strummer, je primjerice otvoreno podržavao komunizam, anarhiju, klasnu borbu i tobož simpatizirao siromašne i ugnjetavane, a na fotografijama prekrivao je jedno oko kako bi pokazao simbolično da pripada ili ima veze s židomasonstvom.
Poruka starim i bivšim punkerima, sad kad vidite da postajete manjina i to bespravna u vašim gradovima jer ste bili zavedeni, mislili ste da se borite protiv sustava, a za neku pravdu, ali niste nikad pripadali višim krugovima kao ovi koji su vodili punk, ne osjećate li se izdanima?
Trebalo je i onda imati pameti odnosno zdravog razuma.
Nepravde uvijek ima, ali boriti se ružnoćom, bukom, primitivnim skakanjima na koncertima, nihilizmom, seksualnom perverzijom
i ohološću - mi smo bolji od drugih, mi razumijemo kako sustav funkcionira i mi se za razliku od drugih borimo protiv njega, dovodi samo do veće nepravde, zla i jada.
Protiv zla se ne bori s ružnoćom i perverzijom, nego ljepotom, istinom, pravdom, s vrlinama koje imaju izvor u Bogu.
Nažalost nije Tavistock institut djelovao samo u Velikoj Britaniji.
Ovi koji se utvaraju u našem glavnom gradu da nešto mogu i preuzeli su vlast, pripadaju baš tim postpunk naraštajima kojih je naučila skrivena oligarhija da preziru svoj narod, tradiciju, religiju, a da se raduju nestanku svega toga u očekivanju svjetle budućnosti Stroja, odnosno Antihrista.
Kontrolirana od duboke države odnosno judeomasonstva, pop kultura je imala presudan utjecaj na oblikovanju svijesti ljudi da prihvate Stroj.
Ovaj video je od gornjeg autora analiza poznatog punk-ska benda "The Specials" koji je opet bio projekt vladajuće judeo-masonske britanske elite kako odvojiti ondašnje skin-headse 70-80-tih od nacionalnog pokreta i približiti ih multikulturalizmu, u konačnici Stroju.
Sve što sam ovdje opisivao i što se može pogledati na videima je dokaz kako je sadašnja kalergijanska (što je isto ili gore nego kafkijanska) situacija Europe i svih onih dijelova svijeta u kojima su nekad bijeli ljudi bili domoroci, što uključuje i nas u RH i susjedne nam države, pomno planirani projekt kojeg je vodila 'duboka država', ili drugim riječima oni koji su pobjedili u drugom veleratu, a nisu mogli odmah ispuniti plan nakon 1945., nego su ga radili u fazama (moguće je i da je pad komunizma bio isplaniran s jedne i druge strane berlinskog zida kako bi se taj plan prelio i na istočnu Europu), i prilagođavali ga situacijama na 'terenu' i u tome presudno oružje im je bila pop kultura (nadam se da netko ne živi u iluziji da punk nije bio pop kultura) koju su dizajnirali.
Tome su služili instituti poput Tavistock instituta, a ne bih se iznenadio da i naši hrvatski sociolozi, psiholozi, politolozi (naravno i dnovinari i vladajući političari) imaju udjela u sličnim lokalnim projektima.
To bi trebali imati na umu kad god slušamo radio ili gledamo TV, ili ako nas ovi isti teroriziraju u dućanima s pop glazbom, jer je postalo normalno da ne možete kupiti kruh ili cipele a da nas ne teroriziraju s odvratnom pop glazbom preko glasnih zvučnika.
P.S.S.
Naravno nije Tavistock počeo raditi tek od punka.
Evo razgovora o Beatlesima:
Čak i kad bi bila priča o Tavistocku izmišljotina i fantazija, posve sigurno Nečastivi je utjecao na one koji su stvarali modernu pop kulturu.
Po plodovima ćemo ih znati, i to je dovoljno da znamo o njima sve što je potrebno.
Na kraju ću se dohvatiti i domaće pop glazbe.
Ne ću sad o onima koji su slijedili stranu zabavnu pop rock-blues-punk-techno-jazz glazbu jer o tome djelomično gore pišem.
Osim onog što se je zvalo šlagerska, to jest vokalno-orkestralna glazba, po uzoru na sličnu talijansku glazbu 60-tih iz San Rema, naša pop glazba se može definirati kao kratki spoj između uma, srca i spolnih organa.
Mislim da je tako nekako definirao pokojni, i vrlo nadareni Veselko Tenžera.
Jer tema ogromne većine naših pop pjesmuljaka je nesretna ljubav.
Čak se oženjeni ljudi nađu zajedno na veselici i onda izredaju se pjesme žalopojke (ala Mišo Kovač pjesme) u kojima očito, ali protuzdravorazumski, uživaju.
I imaju dobre i dugotrajne brakove, imaju i unuke, i onda započnu zavijati o nesretnim ljubavima.
Nigdje logike, osim ako se ne pretvaraju da imaju uspješne i sretne brakove.
Ali i da ih nemaju, pa tko od odraslih, psihičko-duhovno zdravih osoba može živjeti u prošlosti nesretnih mladenačkih ljubavi?
I to je dokaz koliko su naši 'matori' ljudi neodrasli i nespremni za smrt.
U tim godinama ljudi bi se trebali pripremati za smrt i život vječni, odnosno trebali bi staviti Boga na prvo mjesto, a oni na tom mjestu imaju neku osobu koju možda nisu vidjeli desetljećima, možda ta osoba nije više ni živa, ali oni misle i vjeruju da bi im život bio bolji da su s tom osobom nastavili živjeti.
Dakle nije nimalo bezazlena tipična domaća pop glazbena scena, ona potiče kao i ova druga techno-punk najniže strasti, samo s malo uglađenijim tonovima.
Techno-punk vodi u lažne ekstaze i tribalizam, a domaći pop u 'veselu' depresiju (kad se često i boce razbijaju) kad se to manifestira izvanjski, ili u uninije, kao što se to kaže na crkvenoslavenskom, kad se manifestira introvertno.
Strasti i jedno i drugo, zato moderna pop glazba ima očinstvo od oca laži i čovjekoubojice od početka.
Završiti ću ovaj možda predugački tekst s notornim i poznatim začinjavcem punka u SAD i općenito, Iggy Pop-om.
"Želim biti tvoj pas" je jedna od njegovih 'uspješnica' i od uloge koje ne odustaje niti ove godine.
Retoričko pitanje glasi - čija džukela?
Eto tako završavaju oni koji sklapaju ugovore s Nečastivim.
Po komentarima videa primjećujem da mu se sljedbenici još više dive jer u takvom žalosnom stanju pred smrt odlazi na pozornicu 'zabavljati' publiku.
Posve je jasno da on zna u kakvom je stanju i da baš radi toga čini to što čini.
Punk je oduvijek bio pljuvanje na lijepo i dobro, i ovime on sotonistički pljuje na ljudsko tijelo.
Isto rade oni koji se tetoviraju, probadaju i sakate.
Živimo u vrijeme pop zombija.
