Božićni post

Započeo je Božićni šest-tjedni post.

Svakako Vam preporučam da ga vršite i izvršite, jer nemoguće je doživjeti Božić bez prethodnog posta.

Radite suprotno od onog što Vam nudi pali svijet u tom vremenu.

A nudi Vam besmislenu uličnu zabavu (i 'božićne' domjenke) uz pijenje alkohola i mrsne hrane koju naziva 'Adventom' rugajući se tako pravom Adventu koji je vrijeme posta jer se očekuje silazak s Neba i rođenje Boga na Zemlji.

Znamo da se je to sve već dogodilo, ali i znamo da tajanstveno, nadilazeći vremenske okvire i ograničenja, možemo sudjelovati u tom prečudesnom događaju koji je donio spasenje ljudima.

Ako želimo biti ti ljudi, onda postimo.

Početak posta obilježava čišćenje duše, zato pravoslavni svima koje znaju čestitaju početak posta i mole ih da im oproste sve znane i neznane grijehe koje su im učinili.

Ujedno i kažu da praštaju svima.

Velika je to stvar ako nije samo prigodna i iz običaja.

Koliko mi je poznato rimokatolici takvu navadu nemaju.

Ali ni nemaju više niti Božićnog posta.

Dobro bi im bilo da iskoriste priliku i sad započnu s Postom i dočekaju Božić - Roždevstvo Hristovo u Crkvi.

Na koncu ovog teksta dajem poveznicu na kojem je tekst  mitropolita Makarija Moskovskog (mislim da se radi o ovom mitropolitu) za ovu priliku.

Onima koji ne znaju ćirilicu, tekst na latinici u srpskom prijevodu:

Post koјi nazivamo Božićni, ustanovljen јe zbog toga, da bi pripremio hrišćane da dostoјno dočekaјu praznik Rođenja Hristovog, slično tome kao što јe Veliki post ustanovljen kao priprema za svetli praznik Vaskrsenja Hristova. Božićni post kao i Veliki traјe četrdeset dana. Zašto јe tako dugačko vreme određeno pripremama za praznik?

Zato što јe događaј zbog koga јe i ustanovljen taј praznik, toliko veliki, da јe pripremanju ljudskog roda za njega Promislu Božiјem bilo potrebno više od pet vekova. Bilo јe potrebno da se na poseban način ustroјavaјu sudbine naroda zemlje: јedna carstva da se podignu, druga da se svrgnu; za nagoveštavanje o njemu Duhu Božiјemu bilo јe potrebno da nadahnjuјe proroke, da podigne mnoge pravednike, da pokaže viđenja i praobraze i da kroz njih razјasni značenje događaјa, kao i da ukaže vreme, mesto i okolnosti njegovog ispunjenja. I pored svega toga taјnu pobožnosti razumeli su u svoјe vreme samo malobroјni: na nebu – anđeli, na zemlji – pastiri i mudraci.

Kao što su u vreme rađanja Hrista Spasitelja za Njega saznali samo malobroјni, tako i sada samo malobroјni razumeјu tu taјnu јavljanja Boga u telu, da bi se sa strahopoštovaočkim trepetom i radošću poklonili Hristu. Zašto? Zato, što se vrlo malo njih priprema za to, a onima koјi se ne pripremaјu nemoguće јe poznati Hrista, kao što su ga poznali pastiri, proslavili anđeli i poklonili Mu se mudraci.

Ako bez pripreme to niјe moguće uraditi, a mi bi želeli da na pravi način dočekamo dan Hristovog Roђenja, šta nam јe onda potrebno činiti da bi se dostoјno za to pripremili?

Nema potrebe da se izmišljaјu nekakvi novi načini pripreme za susret velikog dana Rođenja Hristovog. Nama su oni već ukazani Svetom Crkvom – nama ostaјe samo da pratimo njene smernice. Dakle, Crkva јe odredila šestonedeljni post. Nećemo napuštati to pravilo naše maјke. Postićemo onako kako ona zapoveda. Umesto da mudruјumo zbog čega nam јe nužan post, pokazaćemo јoј poslušanje. Poslušanje će sa tvoјe strane biti žrtva koјa јe veoma Bogu ugodna. Zato bespogovorno udalji sa trpeze svoјe svaku Crkvom zabranjenu hranu; ne izmišljaј bilo kakva opravdanja upotrebljuјući navodno skromnu (mrsnu) hranu umesto posne. Samo bolest može poslužiti opravdanjem za narušenje posta, a sve drugo biće izmišljanjem da se opravda greh (Nepschevati vini o greseh, psalam 140.), izgovor za greh.

Zašto јe potreban post kao pripremno sredstvo za susret praznika Rođenja Hristovog? Zato što јe za spasenje sveta delo ovaploćenja Sina Božiјeg velika taјna. Nu niјe moguće razumeti telesnim umom, koјi јedva da razume i zemaljsko, a tim pre јe nesposobniјi da razume nebesko. Nu ne možemo primiti srcem nečistim, uprljanim strastima, privezanim za zemaljsko, nesposobnim da primi radost nebesku. Da bi primili tu božanstvenu, naјsvetiјu taјnu koјa prevazilazi um, potrebno јe da um i srce posebnim načinom budu pripremljeni, predočišćeni. Kada јe pozvan da primi taјne Božiјe, između ostalog i taјnu ovaploćenja Sina Božiјeg radi propovedi o njoј svetu, prorok Isaiјa јe bio predočišćen ognjenim ugljem, uzetim od strane Heruvima sa prestola Božiјeg (Is.6,6-7). Tako isto, dužan јe da se prethodno očisti i svako ko hoće da razume tu taјnu i da јe radosnim srcem oseti. Čime da se očisti? Ognjem blagodati Božiјe. A da bi se primila ta blagodat Božiјa potrebno јe utanjiti telo ili ga u naјmanju ruku smiriti, kako bi se dala veća sloboda duhu. Duh oslobođen od težine goјaznosti tela i od životnih briga, lakše može ući u molitveno opštenje sa Bogom, lakše se može baviti bogomisliјem, razumevanjem smisla Svetog Pisma. A sve to: post, molitva, bogomisliјe i čteniјe Svetog Pisma – čisti srce i privlači na čoveka blagodat Božiјu.

I tako, oslobodimo um od suјetnih pomisli svakodnevnog života, očistimo osećanja i ugledaćemo mislenim okom veliku taјnu pobožnosti (1Tim.3,16): kako јe Reč (Sin Božiјi Isus Hristos) postala telo, kako јe Dјeva Boga rodila, kako јe Maјka devstvenicom ostala, kako su јasle postale kolevka u koјe leže nesmestivi Hristos Bog.

Ima јoš јedan način pripreme za očekivani praznik kao sredstvo ka privlačenju blagodati Božiјe – to јe milostinja. „Posteći bratiјo, telesno, postimo i duhovno... podaјmo gladnima hleb, i bezdomne siromahe uvedimo u svoј dom“ to su reči crkvene bogoslužbene pesme. Kao što vidite, ona, Crkva, od nas traži da sa postom sјedinimo i milostinju. Ne govori ona: samo postite, a milostinjom se ne bavite; ne govori takođe: podaјte samo milostinju i to јe za vas dovoljno, a za post ne brinite. Nego zapoveda da i post držimo, i milostinju ne ostavljamo.

Neki mogu pomisliti, da se zapovest o milostinji odnosi samo na bogate i uopšte na one koјi imaјu višak životnih sredstava. Taј višak, kažu, i treba da se deli ništima. Pogrešno јe takvo mišljenje. Svi su dužni ukazati drugima milostinju: i bogati, i bedni. Kako to da bedni mogu činiti milostinju, kada i sami nekada potrebuјu naјneophodniјe? Ako si ti bednik, i ne možeš dati mnogo, onda daј malo: ako imaš parče hleba, a tvoј brat nema, onda podeli sa njim to parče: uzmi deo sebi, a i bratu udeli neki deo. Ti nemaš viška novca, ali poseduјeš nasušni hleb – posteći јedi manje hrane nego obično i šta od nje tim uzdržanjem sakupiš podaј potrebitima. Tako su činili istinski hrišćani u drevna vremena, tako јe potrebno da činimo i sada.

Ako su bedni dužni i mogu da čine milostinju, onda su mnogo više to dužniјi ispunjavati bogati i uopšte oni koјi uživaјu blagostanje.

Neki podrazumevaјu pod milostinjom davanje novca ili hleba u ruke siromasima koјi se nalaze po ulicama i stoјe proseći ispred hramova, daјu nekada prosјaku dinar ili koјu paru, i misle da su ispunili zapovest o milostinji. Iako ne treba poricati i takav način davanja milostinje, ne treba ga smatrati ni naјboljim. Dobro јe dati siromahu koјi pruža ruku tražeći milostinju, ali postoјe i takvi siromasi koјi ne mogu sami prositi milostinju, zato što se neki od njih toga stide: oni će pre umreti od gladi nego da se odluče na takav korak; drugi ne mogu prositi milostinju zato što ih јe starost ili bolest bezizlazno prikovala za јedno mesto: njima niјe potrebna samo hrana, nego i lična nega. Postoјe maloletna deca, beskućni siročići, koјi nisu sposobni ni da hodaјu ni da traže bilo šta za sebe. Eto gde јe istinsko siromaštvo koјe treba pronaći, kako bi mu pritekli u pomoć! Ko će se o njima pobrinuti ako svako od nas bude mislio i govorio: „Šta nas briga za njih? I onako sam potrebuјem mnogo šta, a i rodbine јe puno – njih treba pomagati“. Ako svaki od nas bude tako govorio, ko će onda pomagati tim bednicima i sirotanima, koјe mi nazivamo tuđima? Znao јe Gospod za žestokoserdiјe naše, znao јe da će mnogi od ljudi odbiјati da pomažu tuđe i da će se brinuti samo o svoјima, i zato јe rekao: Ako ljubite one koјi vas ljube, kakva vam јe hvala? Nego ljubite nepriјatelje svoјe, i činite dobro, i daјite u zaјam ne nadaјući se ničemu (Lk.32,35). Za svakog gladnog i žednog kome ukažeš milost, dobićeš od Mene platu, govori Gospod, i šta učiniš tim ljudima, činiš Meni; ne zanemaruј ih: to su Moјa mala braća. U dan Suda Јa ću ti za njih platu dati.

Može biti, da neko od vas braćo, naiđe na poteškoće u traženju istinski potrebitih: oni sami ne mogu doći ka vama, a vi nemate vremena i mogućnosti da ih pronalazite kako bi im ukazali moguću pomoć. Šta činiti u takvoј situaciјi?

Nema potrebe da vi sami tražite takve ljude – to јe za vas već urađeno. U našem gradu postoјe mnoge ustanove gde su sabrani oni koјima јe potrebna pomoć, razni domovi i prihvatilišta za napuštenu i nezbrinutu decu - njima јe potrebna hrana, odeća, vaspitanje i briga. Pošaljite vašu milostinju tamo. Postoјe i „Јasle“ gde bedne maјke donose svoјu decu, da bi u toku dana, ostavljaјući ih na čuvanje, odlaskom na posao zaradile za svoј životni opstanak. Pošaljite vašu milostinju i tamo. Postoјi i ustanova za maloletnu decu, koјa su u nedostatku dobrih vaspitača postala prestupnici – ukažite milost i njima. Tu su i domovi za stare, tu su i bolnice i speciјalne bolnice – domovi za dvostruko nesrećne idiote: ukažite vaše sastradavanje i njima. Sve јe to ta beda koјa neće doći pred vas sa ispruženom rukom, koјa će poginuti od gladi, od bolesti ako sastradalna ruka ne doђe kod njih donoseći im pomoć.

Ponovimo ukratko sve to o čemu smo govorili. Božićni post određen јe kao priprema za praznik Rođenja Hristova. Bez posta nemoguće јe sresti Hrista. Sa postom treba sјediniti i milostinju.

Milostinju јe potrebno ukazati ne samo onima koјi pružaјu ruku, nego naročito onima, koјi nemaјu mogućnost da prose, a pomoć im јe veoma potrebna, tavi su: bolnice, prihvatilišta, domovi - prihvatilišta za bedne, narodne kuhinje...

I tako, postom, molitvom i milostinjom pripremimo se za susret sa Hristom, da bi praznovanje dana Negovog rođenja i sećanje na taј događaј bio za nas baš osetno radostan, da bi očima vere mogli da Ga sozercavamo kako leži u јaslama vitleјemskim i da Ga sa anđelima proslavimo, da Mu se sa mudracima poklonimo i da radosno sa pastirima uskliknemo, јako s nami Bog!

Mitropolit Makariјe Moskovski i Altaјski

P.S.

Ovaj tekst  po kojem se je eksperimentalno utvrdilo kako se vrline djece (naravno i odraslih) definiraju odgojem ne bi smjelo biti nikome iznenađenje. Djeca naravno oponašaju roditelje, i ako su roditelji neurotični, takva će biti i djeca. Ako roditelji nemaju međusobne ljubavi i ljubavi prema djeci, djeca će biti nesretna i nesigurna u sebe. Ako roditelji ne odgajaju djecu tako da im daju jasne zapovijedi što moraju, a što ne smiju, i ako ih za neposlušnost ne kažnjavaju, onda će djeca biti psihološki slabići. I tako bi se dalo dalje nabrajati.

Ali u modernom društvu u kojem je majka zaposlena, a otac 'nema vremena' kad dođe s posla, ne može se govoriti uopće o roditeljskom odgoju djece.

Djecu stoga odgajaju crni ekrani i crne tete u vrtićima, i još gore 'tetke' u navodnicima.

Onom gornjem tekstu, iako cilja na to da se konačno krene s pravim odgojem djece, treba dati kritiku jer se besmisleno i štetno 'znanstveno' kaže da se ponašanjem i odgojem utječe na neke dijelove mozga, pa se implicira kako se onda ljudi ponašaju s obzirom kako im izgledaju ili kako djeluju pojedini dijelovi mozga. To je glupost koju treba izbaciti. Um i volja su karakteristike nematerijane duše, a ne mozga.

Duša pokreće tijelo i njegove organe, uključujući i mozak, a ne obrnuto.

Ali duša ne može pokrenuti ruku koje nema ili koja je slomljena, tako i duša ne može pokrenuti živčani sustav ako je mozak oštećen.

Čovjek ima um bez obzira na stanje mozga, mozak može biti strahovito oštećen tako da čovjek ne može govoriti ili pokazivati bilo kakve tjelesne znakove, ali um i dalje funkcionira i nikad ne prestaje.

Psihologija kao nauka o ponašanju ljudske duše nema veze s materijalnim 'sivim stanicama u glavi'.

K tome treba znati kako ne mogu podučavati niti učiti psihologiju - nauku o ljudskoj duši, oni koji ne vjeruju u postojanje duše, a to znači oni koji ne vjeruju da ljudska duša dolazi od Boga.

Psihologija se dobiva iskustveno, a ne knjiški. Ona je i dar Božji.

Moderna psihologija sve to niječe, modernu psihologiju su utemeljili otvoreni ili latentni ateisti.

Tako dolaze do epohalnog otkrića na temelju eksperimenata - roditeljski odgoj utječe na psihu djece.

Tko bi samo pomislio da tako nešto postoji!

Nepismene seoske babe to su odvajkada znale.

Eto to se zove napredak.

Hrpa plaćenih i indoktriniranih antifa globalista (svuda ih ima ali mislim da su najbrojniji u Njemačkoj) protiv brata i sestre kojima se treba odati priznanje na odvažnosti (policija se nije htjela mješati sve do kraja, ipak su oni plaćenici globalističkih vlada):

Ponavlja se vrlo slično što je bilo u Njemačkoj pred sto godina, komunisti jednostavno nisu dozvoljavali da se ulicama kreću antikomunisti, niti da se politički organiziraju.

Današnji poluidioti desničari optužuju antife da su fašisti, a ovi su gotovo preslika antifa pred sto godina (i zastava antifa je od tog razdoblja).

I ako ne bude s druge strane 'fašista' koji će im se suprostaviti na ulici, pobjeda je njihova, države će izgubiti ono malo nacionalnog identiteta koje imaju.

Izgleda mi pravedno da onda muhamedanci preuzmu vlast kad ima toliko izroda u narodu.

Neka se ujedine, dobro je to za Crkvu!

Povodom skorog odlaska u Carigrad i u sklopu 1700 godina Nicejskog ekumenskog sabora Crkve, apostatizirani rimski patrijarh papa Lav izdao je javno pismo "In Unitate Fidei" .

Naslov na hrvatskom znači "U jedinstvu vjere".

Naslovom i tekstom želi se poručiti kako rimokatolici i svjetski pravoslavci (implicira i/ili aplicira se i na protestante) imaju jedinstvo vjere.

I rode na dimnjacima kuća znaju da se razlikuje Simbol vjere - Vjerovanje u rimokatoličkom i pravoslavnom ispovjedanju i to po pitanju rimokatoličkog dodavanja u nicejsko-carigradsko Vjerovanje zablude 'filioque' koja je naizgled nevažna i može se naizgled preći preko nje.

Međutim ona se protivi Božjoj Objavi jer je Hristos izričito rekao kako Duh Sveti izlazi od Oca (a ne i od Sina - filioque), te narušava nauk Crkve o svetoj Trojici budući je Bog - Otac, i u skoro svim slučajevima spominjanja Boga u Bibliji podrazumijeva se na Oca koji po svojem blagovoljenju vječno rađa Sina i vječno iz Oca izlazi Duh Sveti.

Otac je monarh-načelo, Otac postoji bez uzroka, a uzrok je Sinu i Duhu Svetomu.

Na Zapadu je izgleda u dobroj namjeri, odnosno da se naglasi kako Sin ima istu božansku suštinu od Oca od kojeg se rađa, što je normalno i logično da Sin ima Očevu suštinu, a da bi se suprostavili arijancima koji su uvelike bili zastupljeni među germanskim narodima i koji su negirali božju suštinu Sina, ubačen najprije u Španjolskoj 'filioque' u Simbol vjere petsto godina prije raskola.

Premda je izričito Carigradski sabor Crkve nakon Nicejskog anatemizirao bilo koga tko bi nešto dodao ili oduzeo Simbolu vjere.

Rimski pravoslavni pape su se uporno suprostavljali tom anatemiziranom dodatku 'filioque', da bi početkom drugog tisućljeća popustili, pod jakim utjecajem Franaka, i ubacili ga u Vjerovanje.

Od tada su rimski patrijarsi pod anatemom Crkve. 

I sve to papa Lav 'objašnjava', doduše ne kako treba odnosno ne spominjući anatemu Carigradskog sabora Crkve iz 381.g. onima koji su ubacili filioque, kako bi rimokatolike uvjerio da treba izbaciti filioque od Vjerovanja ignorirajući tobožnju nezabludivost RKC i rimskih papa.

Ne kaže zašto, nego modernistički tumači povijest Nicejsko-carigradskog vjerovanja odnosno implicira kao tipičan modernist da je filioque imalo opravdanja u jednom vremenu, a sad u vremenu građenja jedne nove ekumenističke 'Crkve' je to velika prepreka koju treba odbaciti (dakle da me se ne shvati krivo, to je napisano između redaka, ali svi znamo o čemu se ovdje radi, o carevom ili papinskom novom ruhu).

Apostazirani carigradski patrijarh Bartolomej koji ionako papa Lava smatra bratom u Hristu, slavodobitno će poručiti svjetskim pravoslavcima kako su eto rimokatolici odustali od filioque (odnosno rimokatolički arhijereji obznanjuju svojim vjernicima da je naknadno ubačen 700 godina kasnije) i da je došlo vrijeme da se i formalno ujedine.

I ne sumnjam da će se ujedinjenje dogoditi, možda još ne ove godine, premda bi im to dobro došlo marketinški - ujedinili smo se na veliku obljetnicu Nicejskog sabora Crkve.

Crkva je međutim jedna, sveta, saborna i apostolska.

Uopće ne ovisi o tome koliko ima živućih vjernika na Zemlji, da li joj pripada ili ne pripada rimski, carigradski, aleksandrijski, antiohijski ili jeruzalemski patrijarh.

Ali mora imati naslijeđe, kontinuitet od apostolskih vremena pa do sada.

To ne znači samo da episkopi-biskupi moraju imati apostolsko nasljeđe, da moraju samo po polaganju ruku biskupa na njih prilikom rukopoloženja doći unatrag do barem jednog apostola,

nego da moraju imati istu vjeru apostola.

To je srž, Crkva ne može naučavati zablude, Crkva ne može poput RKC reći - tisuću godina smo krivo naučavali i to pod vidom dogme filioque, a sad smo uvidjeli da smo bili u zabludi.

S ovim pismom RKC je implicitno priznala da nije Crkva, odnosno implicitno je priznala kako je bila u herezi i raskolu.

I kad bi bilo to pismo pokajničko, onda bi se rimski patrijarhat vratio u Crkvu, ali ne u Svjetsko Pravoslavlje koje je također nebrojeno puta dokazano palo u herezu ekumenizma to jest kako postoji blagodat i svete tajne kod heretika i raskolnika.

Zato ne krste obraćenike rimokatolike i protestante jer drže kako imaju validne svete tajne odnosno svetu tajnu krštenja.

Formalno to ne kažu, ali praktično tako djeluju.

Koliko puta su samo njihovi arhijereji molili se zajedno s ovima koji ispovjedaju filioque?

Znači ujedinjenje RKC i Svjetskog Pravoslavlja je ujedinjenje dvije sekte heretika i raskolnika (a s vremenom će im se priključiti neki protestanti).

Kovid plandemija bila je za one koji imaju oči da vide, lakmus papir na kojem se je moglo pročitati da su obje 'Crkve' u službi modernih sekularnih antikršćanskih država, a ustvari svjetske elite judeomasona koji očekuju Nepomjanika.

I u tom duhu treba čitati napore ovih da se ujedine.

Zašto sam u naslovu napisao kako je to dobro za Crkvu?

Zato što će se duhovno ozračje još više razbistriti, onima kojima je u srcu ljubav prema Hristu i Crkvi vidjet će jasnije kako je Crkva kudikamo manja i pritajenija nego što su mislili, da ovo lažno što je na površini i ima lažnu pozlatu sve manje ima privid Crkve, a sve više postaje oruđe protiv Crkve.

Nešto iz Lavovog pisma:

As I prepare for my Apostolic Journey to Türkiye, I would like this Letter to encourage the whole Church to renew her enthusiasm for the profession of faith. 

Kako se to treba Crkvu ohrabrivati da obnovi entuzijazam ispovjedanja vjere?

Očito misli na RKC, jer Crkvu ne treba za to ohrabrivati, Ona je Crkva zato što naučava i živi apostolsku vjeru.

In these difficult times we are living, amid so many concerns and fears, threats of war and violence, natural disasters, grave injustices and imbalances, and the hunger and misery suffered by millions of our brothers and sisters, this Creed gives us hope.

Kršćaninu prvenstvena briga mora biti kako voditi život usklađujući ga s Božjim zapovijedima i ugađajući i služeći Bogu, a sve nedaće, osobne ili narodne ili međunarodne su poradi kazne zato što ljudi ne žive tako.

RKC konstantno šalje poruke kako su veliko zlo klimatski poremećaji, siromaštvo, ratovi, glad, a nikad ne ukazuju na uzrok sveg tog zla koje dolazi po Božjem dopuštenju i kao kazna. 

Arius, a priest from Alexandria in Egypt, taught that Jesus was not truly the Son of God. Though more than a mere creature, he was believed to be an intermediate being between the inaccessible God and humanity. Moreover, there would have been a time when the Son “did not exist.” This view was in line with the prevailing mindset of the time and therefore seemed plausible.

Crkva ne vjeruje u nešto zato što svi u to vjeruju i smatraju razumnim u to vjerovati, nego zato što je to apostolska vjera.

Da, poganski Heleni su imali ili sliku bogova demona, ili su imali sliku Boga potpuno transcedentnog, Platonovog, pa su vjerovali kako između tog nedostižnog Boga moraju biti posrednici (Demijurg) koji nisu ni Božje suštine, ali niti čovječje suštine.

Zato je Arijeva zabluda tako brzo se raširila i postala premoćna tako da su većina episkopa Crkve otpali kao arijanci.

Samo kad već papa Lav navodi tu povjesnu zgodu onda je mora, ako želi nešto naučiti iz povijesti, primjeniti na RKC koja je odvajkada bila oportunistička i prilagodljiva vjetrovima vremena, a ne samo od drugog vatikanskog koncila RKC kad je papa rekao - otvorimo prozore da svježi zrak suvremnog društva uđe.

I ušao je, tako da je slijedeći papa jaukao kako je dim Sotonin ušao u RKC.

Papa Lav nije ništa različit od ostalih apostatiziranih rimskih patrijarha modernista, samo je dobio ulogu micanja filioque iz Vjerovanja kako bi RKC bila u duhu globalističkih vremena.

Divinization, then, is true humanization (becoming fully human). 

U prethodnom redku Lav ispravno tumači kako smo mi kršćani djeca Božja po milosti-blagodati, a ne po naravi-suštini.

Ovdje je pak kontradiktoran ili nejasan, jer kaže da je to stanje oboženja, to jest stanje djece Božje, prava čovječnost što bi podrazumijevalo prava ljudska narav.

Nije, Adam nije bio obožen kad je bio stvoren, nego je imao mogućnost da se oboži, i koju je zloupotrijebio.

Adam se nije mogao obožiti bez Boga, a implicirati kako je humanost nešto božanstveno je pogrešno. Ljude treba učiti najprije pokajanju, i reći im da tek nakon cjeloživotnog pokajanja se može steći Božja blagodat oboženja.

RKC rijetko, vrlo rijetko govori o grijehu i pokajanju nego je prihvatila od modernih vremena humanizam kao grdnu i katastrofalnu zabludu i (samo-auto)idolopoklonstvo koje čovjeka još više vuče u vječnu propast.

The Nicene-Constantinopolitan Creed is thus the common profession of all Christian traditions.

Netočno, jer ovi koji su ubacili filioque se ne mogu smatrati kršćanima.

Is he the Creator to whom I owe everything I am and have, whose mark I can find in every creature? Am I willing to share the goods of the earth, which belong to everyone, in a just and equitable manner? How do I treat creation, the work of his hands? Do I exploit and destroy it, or do I use it with reverence and gratitude, caring for and cultivating it as the common home of humanity?

Ovo je duh globalističkog vremena tobožnje brige za 'božicu Zemlju' koje je ludost za prave kršćane, a za papa Lava to se smatra suštinom kršćanskog života.

I k tome kaže da dobra Zemlje podjednako pripadaju svima.

Pa dobro, onda papa Lave rasprodaj materijalno-financijska bogatstva Vatikana i razdijeli rimskim siromasima, možda ne i rimskim nego daj UN, oni znaju dobro podijeliti to među sobom u ime pomoći najsiromašnijima.

Dakle demagogija uobičajena kod modernih papa.

If God loves us with all his being, then we too must love one another. We cannot love God whom we do not see without loving our brother and sister whom we do see (cf. 1 Jn 4:20). Love for God without love for neighbor is hypocrisy; radical love for our neighbor, especially love for our enemies, without love for God, requires a “heroism” that would overwhelm and oppress us. In following Jesus, the ascent to God passes through descent and dedication to our brothers and sisters, especially the least, the poorest, the abandoned and the marginalized. What we have done to the least of these, we have done to Christ (cf. Mt 25:31-46). In the face of disasters, wars and misery, we bear witness to God’s mercy to those who doubt him only when they experience his mercy through us. [15]

Kad Lav kaže volite bližnje on i ostali u Vatikanu ne misle na naše koji su nam stvarno blizu, nego neke nepoznate na drugim kontinentima ili neke koji su došli kod nas da nas preuzmu po Kalergijevom planu zamjene stanovništva.

I tako dođosmo do kraja pisma.

Ček, zar nisi napisao Emile kako je papa Lav priznao da je filioque ubačeno naknadno u Vjerovanje RKC?

Pa jesam, priznanje se nalazi izvan glavnog teksta u objašnjenju teksta Vjerovanja pod točkom 8 (koji je dakle u tekstu i koji glasi):

“I believe in the Holy Spirit, the Lord, the giver of life, who proceeds from the Father, who with the Father and the Son is adored and glorified, who has spoken through the prophets.”[10]

[10]First Council of Constantinople, Expositio fidei: CC, Conc. Oec. Gen. Decr. 1, 57 20-24. The statement “and proceeds from the Father and the Son ( Filioque)” is not found in the text of Constantinople; it was inserted into the Latin Creed by Pope Benedict VIII in 1014 and is a subject of Orthodox-Catholic dialogue.

 I kroz ta dva teksta, izvadak iz Vjerovanja:

"Vjerujem u Duha Svetoga, Gospoda Životodavca, koji proizlazi od Oca (dakle nema filioque - i Sina), kojem se s Ocem i Sinom klanjamo i slavimo, koji je govorio po prorocima",

i objašnjenje kako je filioque 1014.g. ubacio u (krivo) Vjerovanje rimski papa Benedikt VIII, 

RKC je priznala da nije Crkva, nego Rimski patrijarhat u herezama i raskolu,

i s kojim će se Svjetski Pravoslavci ujediniti umjesto da od njih traže pokajanje što su otišli u krivovjerje i raskol i tako ih primiti u Crkvu,

te su tako s jednim udarcem ubijene obje muhe, 

odnosno to je bjelodani dokaz, uz mnoštvo prethodnih,

kako su to dvije sekte u raskolu i krivovjerju. 

P.S.

Pogledah slijedeći video koji je nastao nakon pisanja mog teksta:

Zanimljiv pristup.

Autor, koji je učeni rimokatolik, se zalaže za odbacivanje filioque, ali ...

Ali druga strana mora prihvatiti papizam i ne smije se reći da je filioque bilo krivovjerje.

Poruka je učinimo mi prvi korak, pa ćemo onda vidjeti što će biti s ekumenizmom.

Ne znam koliko je autor videa utjecajan, napisao je dvije knjige o ekumenizmu, čak se hvali da je jedna bila kritika ekumenizma, i poručuje rimokatolicima da ipak prihvate odbacivanje filioque jer to nije nipošto odbacivanje papizma.

Logika koju koristi je - filioque je dogma (jer su filioque izgovarali od Benedikta VII nezabludivi Hristovi vikari - rimski pape), Duh Sveti proizlazi i iz Sina, ali ako to ne kažemo u Vjerovanju nismo negirali dogmu, nego je samo nismo izgovorili.

Vuk sit i sve ovce na broju.

Međutim isto tako se može reć - Muhamed je veliki prorok (što je izgleda i rekao apostat carigradski patrijarh Bartolomej), i to je dogma, ali je ne ćemo izreći u Vjerovanju i time je nismo negirali.

Slično - sve vjere vode do spasenja, to je istina iz dragovatikanske "Nostra Aetate", ali to ne ćemo izgovoriti u Vjerovanju.

Na isti fiškalski način se može opravdati i prihvatiti Antihrista, Antihrista ne spominjemo u Vjerovanju, ali to ne znači da on nije spasitelj čovječanstva.

Niti papa se ne spominje u Vjerovanju, ali to ne znači da on nije nezabludivi Hristov vikar koji može, ako hoće, dodavati ili oduzimati filioque iz Vjerovanja, ili bilo što drugo.

Tako papisti poput talmudista 'mudruju'.

Dakle i ovaj rimokatolik kao i papa Lav lažu kako Crkva može naučavati zablude i negiraju vrlo važnu istinu-dogmu o svetoj Trojici da je Otac monarh i o kojoj su pisali kapadokijski sveti kršćanski oci koji su autori Nicejsko-Carigradskog Vjerovanja.

Negiraju još i jednu drugu istinu, međutim oni bi se i tu branili - ako je nismo napisali, onda to ne znači da je negiramo.

A ta jest kako je Carigradski ekumenski sabor Crkve iz 381.g. koji je nadopunio Nicejsko Vjerovanje, te stoga kršćansko Vjerovanje zovemo Nicejsko-Carigradskim, anatemizirao, odnosno izbacio iz Crkve i papu Benedikta VII iz 1014.g. kao i sve daljnje rimske pape i rimokatolike koji su ih slijedili, jer je anatema izrečena svima koji bi nešto dodali ili oduzeli iz Vjerovanja.

O.Steven Allen ovdje dobro opisuje taj fiškalski duh kod svjetskih pravoslavaca.

Dok papisti čekaju da tobožnji Hristov vikar nešto proglasi dogmom, svjetski pravoslavci čekaju da to učini 'budući vaseljenski sabor Crkve'.

Kršćanin ima obvezu potruditi se i naučiti nauk Crkve.

To nije fakultativno, to je mandatorno.

Smrtni grijeh je ne tražiti Istinu, jer to znači ne cijeniti je, a Bog je Istina. Tko ne traži istinu, taj ne traži i ne ljubi Boga.

Tu dakako spada i istina o sv.Trojici o kojoj sam opetovano pisao.

Grijeh je dakle ne znati kako je Bog Otac uzrok bez uzroka, da je monarh, a da je uzrok Sinu i Duhu Svetomu.

Grijeh je ispovijedati filioque*, bez obzira bilo to u znanju ili u neznanju.

Dakako veći je grijeh ispovijedati to u znanju, to jest znajući za nauk Crkve o sv.Trojici i znajući dogmatske odluke i anateme Nicejskog i Carigradskog sabora Crkve.

Neupućeni rimokatolici imaju manji grijeh od rimokatolika teologa i klerika koji to znaju.

Ali ovi u neznaju imaju veći grijeh ako se ni ne trude saznati istinu**.

Slično je sa svjetskim pravoslavcima od kojih mnogi znaju da je ekumenizam kršenje prve Božje zapovijedi kako reče o.Steven, ali čekaju na odluku nekog budućeg vaseljenskog sabora Crkve da se ekumenizam formalno proglasi krivovjerjem.

I nemaju tu opravdanja kao ni rimokatolici budući ne traže niti ljube Istinu, nego imaju fiškalsko opravdanje kako laž treba biti proglašena lažju da bi bila stvarno laž.

A dotad žele vjerovati u laž jer im je lagodnije biti u, od sekularne države pomaganim,  svjetskopravoslavnim 'Crkvama' nego u siromašnoj, malenoj brojem vjernika i skromnih hramova (koji često sliče na kućne crkve u prvo apostolsko vrijeme Crkve) i u poluskrivenoj Crkvi.

Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?

* Koji je grijeh krivovjerja, odnosno kršenja prve Božje zapovijedi zbog kojeg takvi krivovjerci otpadaju od Crkve dok se ne pokaju i ne odbace krivovjerje.

** Eventualno opravdanje mogu oni imati koji su tražili istinu, ali je nisu našli ne svojom krivicom te su tako ostali krivovjerci. Samo koliko ima uopće takvih, koliko ima rimokatolika danas koji traže istinu, a ne mogu doći do podatka kako papizam nije postojao u Crkvi u prvom tisućljeću, da rimski papa nikad nije imao ovlasti proglašavati dogme primjerice ubaciti filioque u Simbol vjere. 

I sad kad je ovo pismo izdao papa Lav, koliko rimokatolika će se zapitati - ako je to tako, pa onda su nas lagali ne samo o filioque nego i o papizmu, pa ću žurno potražiti jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu jer RKC to nije?

Jedan komentar rimokatolika na prvi video:

If he drops the Filioque, then he is not the pope. And if he is not the pope then he can't drop the Filioque.

Ako papa Lav odbaci filioque, onda on nije papa. Ako nije papa onda on ne može odbaciti filioque.

To se inače zove falšo kružno argumentiranje.

Prešutna 'istina' ili cilj je kod tog komentatora - rimski papa je nezabludivi Hristov vikar kao i da je filioque istina-dogma jer ju je proglasio rimski papa 1014.g.

Kako znamo da je to istina?

Zato što je rimski papa nezabludivi Hristov vikar.

Da pamet stane pri takvom oštrumnom razmišljanju.

Tvrdnja se ne dokazuje tvrdnjom odnosno sama sa sobom, nego dokazom kako je tvrdnja istinita budući kad ne bi bila onda bi neke istine koje su opće poznate bile nemoguće i lažne.

To bi bio pravi dokaz da je rimski papa nezabludiv kod definiranja dogmi.

Recimo da se pravi Bog objavi i kaže da je krivo navedeno u Evanđelju kako Duh ishodi samo od Oca, ili da je Hristos rekao da ishodi i od Njega, ali to su propustili zapisati Evanđelisti.

Međutim, iz toga bi proizašlo kako je Crkva koja je po Bibliji stup i temelj istine uzela krivi i lažni temelj - Evanđelja koja nisu istinita.

Što bi značilo da Crkva nije stup i temelj istine, da je i to laž.

RKC se ne može nikako izvući i kad bi filioque bilo istinito i kad bi bilo lažno, jer RKC se poziva na rimske pape koji u prvih tisuću godina su odbijali filioque, a drugih tisuću ga prihvatili.

I tu je glavni argument zašto RKC nije Crkva niti je rimski papa nezabludivi vikar Hristov.

I kojeg sam znao još kao sedevakantist pa sam redom odbijao novije pape koji su po pitanju dogmi i nauka Crkve proturječili onim starijim.

Jer ako su pape nezabludivi u naučavanju doktrine Crkve i proglašavanju dogmi, onda pape ne mogu jedan drugome po tom pitanju proturječiti.

Ne može jedan papa nezabludivo odbijati filioque, a drugi ga nezabludivo prihvatiti.

I čim sam više ulazio u povijest, granica između pravih i lažnih rimskih papa se je spuštala dok nisam došao do raskola u 11.st.

Onda se je jednostavno i neizbježno pojavilo pitanje - što ako nije rimski papa nezabludiv i tada se nije dogodio istočni, nego zapadni raskol?

I tako sam otkrio da papizam nije postojao u prvom tisućljeću.

Što je dokazano i ovom činjenicom da pape u prvom tisućljeću, ako su bili pravovjerni, nisu ispovjedali filioque.

Nije nikakva tajna kako su mnogi od rimokatolika znali za taj apsurd, recimo konvertit od anglikanizma, kasniji kardinal H.J.Newman se je sjetio kako bi se to moglo protumačiti - nauk Crkve se mjenja i evoluira, što je nekad bilo istina, sad više nije, ili sad znamo više o Objavi nego što su znali oni prije nas.

Što je moguće kad Crkva ne bi bila nezabludiva i sveta Hristova zaručnica, tijelo Hristovo koje je poslušno Glavi - Hristu.

Takvi modernistički rimokatolici drže gotovo sve katedre na bogoslovijama, a čini se i na svjetskopravoslavnim bogoslovijama.

Oni možda ne će reći izravno, ali između redaka hoće, kako apostoli nisu imali jasnu doktrinu o svetoj Trojici, o naravi Hristovoj i ostalim dogmama Crkve, nego se je s vremenom taj nauk razvijao.

Modernistički rimokatolici će tako braniti rimskog papu Benedikta VII koji je prvi izgovorio filioque 1014.g. kako je on napredovao u spoznaji o svetoj Trojici u odnosnu na svoje prethodnike.

I tako dalje i tako bliže o svim dogmama Crkve.

Ispada da je onda krivo Hristos pitao se hoće li naći vjere kad drugi put dođe, jer tada će vjera biti najsavršenija, s najsavršenijom doktrinom.

Koja kolosalna i demonska laž modernista!

Oni su i nastali u 19.st. kad se je raširila među inteligencijom laž progresa i evolucije, pa su imali analagiju, kako je od nekog majmuna nastao čovjek, tako je i doktrina filioque, ili Čistilišta, ili bezgrješnog začeća Bogorodice, ili pričešćivanja s beskvasnim kruhom i bez vina, ili ukinuće ikona, a renesansno prikazivanje nagih tijela u crkvi, ili nauk da sodomizam nije grijeh nego je dopušten ... napredovao.

Dok je istina kršćanstva kako mi moramo sačuvati vjeru apostola čistom jer je ona savršena, zato se moramo boriti protiv krivovjerja.

Niti jedan ekumenski sabor Crkve nije nikad sazvan da bi se donijela neka nova doktrina ili usavršila stara, nego da bi se sačuvala apostolska vjera, odnosno Božja Objava završila je smrću posljednjeg apostola svetog Ivana Bogoslova-Evanđeliste.

I na Nicejskom saboru i drugima, saborski oci su, dok su se čitale odluke i kanoni, kao i anateme hereticima, aklamacijom vikali - to je vjera apostola!

Znači apostoli su imali ispravan nauk o svetoj Trojici jer su ga dobili izravno do Bogočovjeka ili od Duha Svetog, oni su naučavali da je Bog Otac uzrok bez uzroka, a da je uzrok Sinu rađanjem, a Duhu Svetom ishođenjem, te da nikako Duh Sveti ne prozlazi iz Oca i Sina, nego samo od Oca koji je monarh.

Zato kršćani vjeruju u jednog Boga, a ne u tri Boga, ili u dva veća Boga (Oca i Sina) i u jednog manjeg (Duha Svetog) od kojeg se nitko ne rađa ni nitko ne proizlazi.

Filioque je narušio dogmu odnosno Božju Objavu o Sebi, te stoga mora biti jasno odbačeno kao opasno krivovjerje, a ne nešto beznačajno što može biti ili ne biti u Simbolu vjere.

Nevezano izravno za temu, ali vezano uz RKC koja ne naučava samo herezu filioque, nego i mnoge druge uključujući i ovo:

Što ovaj 'daidža' govori je vrlo opasno krivovjerje koje ima demonski cilj spriječiti kod kršćana pokajanje, smirenje, poniznost i strah Božji bez čega nema spasenja.

Ovaj reče kako Bog ne kažnjava, a u Knjizi Postanka imamo navedenu prvu kaznu (ako ne računamo kaznu demonima koji su izbačeni zbog pobune s Neba) po kojoj su Adam i Eva istjerani iz Raja, Adam više nije bio gospodar nad životinjama, više nije bilo obilja rajska hrane nego je po kazni Adam morao u znoju lica svojeg jesti kruh sa sedam kora, priroda mu je postala neprijateljska, Eva je kažnjena tako da u bolima rađa djecu, Zmija je kažnjena tako da puže po Zemlji (tumačim to tako da Lucifer više nije mogao biti ni u podnebesju gdje su drugi demoni) i čeka kad će se roditi Bogočovjek koji će joj zgaziti glavu.

Adam je kažnjen tako da je postao smrtan, smrt mu (to znači i svim potomcima) od te Božje kazne dahće za vratom.

Otuda su došle i bolesti kao Božja kazna koja konačno završava sa smrću.

I sad kad bih nabrajao sve slučajeve iz Biblije kad je Bog kažnjavao neposlušne ljude, narode, čovječanstvo (Potop) i u Objavi kad je rečeno da Bog kažnjava vječnom kaznom neke anđele i ljude u jezeru ognjenom gdje ne prestaje škrgut zubiju ... ovom tekstu 'ne bi bilo kraja'.

Danas je čitanje u Evanđelju Luka 13,1-9:

1 Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. 2 Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? 3 Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! 4 Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? 5 Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«

Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe 7 pa reče vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ 8 A on mu odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. 9 Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«

Obratite pažnju da Hristos ne kaže kao ovaj daidža kako Bog ne kažnjava pa da je slučajno se srušila kula u Siloamu i ubila 18 ljudi, nego kaže ljudima koji su Mu rekli što se je dogodilo kako ne misle da oni nisu grješni i da ne zaslužuju istu kaznu kao i ta osamnaestorica.

I u prispodobi o jalovoj smokvi Gospod govori isto - Bog kažnjava ljude koji su nevaljali, jalovi i ne donose plod koji On očekuje da donesu.

Nažalost mnogi rimokatolici i protestanti (a mislim da i neki pravoslavci) prihvatili su ovu Zmijinu laž kako Bog ne kažnjava, pa Ga se ne treba ni bojati.

Hristos je rekao suprotno, ne bojte se ljudi koji vas mogu ubiti, ili demona koji mogu učiniti isto, nego se bojte Onog koji vas može ubiti i baciti u Pakao.

Ludost demonskih korijena je ne bojati se Boga koji je Sudac, i koji kažnjava još na Zemlji ili da bi pravedno kaznio one koji se ne će pokajati, ili da bi pedagoški kaznio one koji će se pokajati, ili da bi nekima dao križ bolesti i drugih nedaća po kojem će se posvetiti, ili konačno da bi se završio ljudski zemaljski život.

Ako ne može ljudska vlas pasti s glave bez Božjeg dopuštenja kako je izgovorio Hrist u Evanđelju, kako netko tko se smatra propovjednikom Evanđelja može reć da Bog ne kažnjava preko bolesti, nedaća, tobože slučajnih prirodnih nesreća?

Ne može, zato ovaj daidža nije Hristov propovjednik, niti navješta pokajanje radi carstva nebeskog.

U Ohridskom prologu čitamo o više povijesnih zgoda kad su se događale 'prirodne nesreće' poput epidemija bolesti, potresa, pepela koji je padao se neba i slično, i svaki put su kršćani na čelu s arhijerejima shvatili to kao Božju kaznu, i krenuli su s pokajničkim procesijama-litijama ne bi li kako s molitvom, postom i pokajanjem utišali gnjev Božji.

Ovakvi lažni klerici poput gore prikazanog fratra rekli bi im - ljudi što radite, pa Bog ne kažnjava, to su samo slučajne prirodne nesreće.

Čuvajmo se takvih!

Tko ili što?

Kad u govoru ili u pisanju koristimo zamjenicu 'što' onda znamo da se radi o neživoj stvari, biljci, životinji, pojavi i/ili događaju.
Kad koristimo zamjenicu "tko" onda znamo da se radi o živom biću ili o živim bićima koja su obdarena slobodnom voljom i razumom, dakle Bog, anđeli, ljudi.

Također kad kažemo "tko" to ne znači da se nužno radi o pojedinačnoj osobi, nego se može raditi o nekoj dužnosti ili ulozi koju osoba ili niz osoba ima. Tako se može reći "rimski senat brine se ..." i tu dolazi zamjenica "tko", ali to ne znači da se radi samo o jednom konkretnom rimskom senatu u određenom povjesnom trenutku, nego i o svim rimskim senatima u svim vremenima postojanja Rimskog carstva

.
Mislim da je ovo važna činjenica s obzirom na drugu poslanicu sv.Pavla Solunjanima, drugo poglavlje.
Paralelne hrvatske prijevode možete vidjeti na ovoj poveznici.
U tom dijelu poslanice sveti apostol piše Solunjanima kako Hristos ne će drugi put doći prije nego li se pojavi Antihrist, čovjek bezakonja.
I za nas tajanstveno, ali očito Solunjanima ne, budući im je to već govorio, naravno usmeno*, o tome tko ili što (eto sad dileme u prijevodima) spriječava pojavu Antihrista.
Kad taj ili to bude odstranjeno, tada će prepreka za pojavu Antihrista biti maknuta.

U prijevodima Šarića, Jeruzalemske (židovske-mažoretske) Biblije, Daničić-Karadžić, najprije se govori što, dakle o nekoj pojavi koja spriječava dolazak Antihrista, a onda se govori o osobi  koja to spriječava.

Prijevod Tomislava Dretara je najnoviji (1998), i vrlo zanimljivo to je prijevod francuske "ekumenske" Biblije. 

Alarm lampica tu se treba upaliti. Taj prijevod kaže da se radi o pojavi - "što" koja je opet uzrokovana s drugim "što". Ekumenska Biblija nam u ovom prijevodu kaže da se nikako ne radi o osobi ili osobama koje spriječavaju dolazak Antihrista.

Pregledavajući engleske prijevode uvijek sam nalazio na "tko", a ne "što". 

Možemo pogledati što nam UI (koji nije tko nego što) odgovara:

The concept of a "constrainer" or "restrainer" to the Antichrist stems from 2 Thessalonians 2:6-7 in the New Testament, which mentions "what restrains" and "He who now restrains" the "man of lawlessness" (Antichrist) until he is "taken out of the way". 

The identity of this restrainer is a subject of ongoing debate among Christian scholars and theologians, with the two most prominent interpretations being: 

1. The Holy Spirit

Many evangelical and dispensationalist commentators believe the restrainer is the Holy Spirit. 

The Argument: The Holy Spirit is a divine, all-powerful person ("He") who works through believers (the Church) to actively oppose and limit lawlessness in the world. The "taking out of the way" is often associated with the Rapture of the Church, at which point the unique, sin-restraining ministry of the Spirit through God's people would be removed, allowing the Antichrist to be revealed. 

2. The Roman Empire/Human Government

This interpretation was common among early Church Fathers (including Augustine, Irenaeus, and Tertullian). 

The Argument: The Apostle Paul, in writing to the Thessalonians, may have spoken circumspectly about the Roman Empire to avoid political persecution. The idea is that the Roman Empire and its established law and order provided a form of civil governance that held back complete chaos and the rise of the figure prophesied in Daniel. For the Antichrist to appear, this powerful empire had to fall and give rise to a fragmented political landscape, which aligns with prophecies of a "divided kingdom" that the Antichrist would emerge from. 

Other Interpretations

Other, less common views suggest the restrainer could be:

The preaching of the Gospel.

The providence of God.

The archangel Michael.

A specific angel of God currently guarding the spirit of Antichrist in the Abyss. 

Regardless of the specific identity, the theological consensus is that the force is a divine power operating according to God's sovereign timeline, preventing the full manifestation of evil and the Antichrist until God's appointed time. 

Dakle novo božanstvo modernog vijeka nam kaže kako većina (protestantskih) komentatora tumači kako je onaj tko spriječava dolazak Antihrista Duh Sveti.

I ne vjerujem da UI ovdje izmišlja laži o protestantima.

Duh Sveti je "Tko", a ne "što".

Međutim, čini mi se da tu protestanti griješe.

Jer Duh Sveti, božanska Osoba svete Trojice ne može biti odstranjena ili maknuta s puta dolaska Antihrista.

Bezbožno je i pomisliti da netko ili nešto makne Boga s puta.

Čak i kad bi protestantska zabluda "rupture" (kao Bog će protestante povući negdje na Nebo da ne bi oni trpjeli nedaće posljednjih dana i vlast Antihrista) bila istinita, Duh Sveti ne bi mogao biti maknut s puta. 

Bog koji je beskonačan i bezgraničan nikad ne može biti maknut tako da postoji neko mjesto gdje Ga nema. Bog može maknuti svojom voljom svoju blagodat, ali On ostaje i u Paklu, i tada kao neugasiva vatra koja muči one koji Ga mrze.

Također možemo odbaciti ostale protestantske nebuloze, bilo da su "što" (propovjedanje Evanđelja, blagodat Božja) ili "tko" (arkanđeo Mihael ili anđeo koji drži zarobljenim duh Antihrista u Podzemlju).

Odgovor je dakle "tko", ali to nikako ne može biti Bog ili Njegovi anđeli koji vrše svetu Njegovu volju, jer bi to značilo da Bog nije Bog.

Bog može zapovijediti anđelu da pusti s lanca Satanu, i vjerujem da je to već i bilo u naše vrijeme apostazije, ali nikako da zapovijedi anđelu da se makne s puta Satani ili Antihristu.

Misterija zla posljednjih vremena je ljudska drama, a ne drama anđela koja je bila u početku vremena i koja je završena.

Netko od ljudi mora biti nasilno maknut da bi se bezakonje razmahalo svijetom i kako bi se pripremilo prijestolje Antihristu.

I budući da se ništa ne može dogoditi bez Božje volje, to znači da je Bog dopustio da se to dogodi jer je predodredio vrijeme kad će nastupiti posljednja vremena.

Inače, znajući kako pravoslavni vjeruju da je "tko" bio rimski car, a to znači da je posljednji od rimskih careva bio sveti mučenik ruski car Nikolaj II** ubijen od židoboljševika, naumio sam pitati vladiku kako je to moguće kad su rimski carevi u vrijeme apostola i kasnije sve do svetog cara Konstantina proganjali Crkvu?

Dobio sam međutim neočekivani odgovor od UI napisan pod točkom 2. u citatu.

Kršćanski oci u staro vrijeme poput sv.Augustina, sv.Ireneja, pa i Tertulijana koji je otpao od Crkve, tumačili su kako nije mogao sveti Pavao napismeno reći Solunjanima kako je Rimsko carstvo prepreka za dolazak Antihrista, jer bi možda neke i sablaznio budući je to carstvo proganjalo kršćane. Očito je nekima to i rekao.

Rimsko pogansko carstvo uza sve svoje nedostatke, bilo je uređeno carstvo, vrlo patrijarhalno i koje je imalo pravni sustav na kojem počivaju svi kasniji pravni sustavi, i koje je vrlo strogo ga provodilo, te niti carski sinovi nisu bili pošteđeni ako bi ga kršili. 

Rimsko carstvo ne bi moglo biti najdugovječnije carstvo na Zemlji da nije se tako strogo držalo reda, discipline, zakona i tradicije.

Kaos i bezakonje iz kojeg se 'rađa' čovjek bezakonja Antihrist moguć je samo kad se ukloni posljednji rimski car.

Nije se to dogodilo na prepad i iznenada.

Moderno industrijalizirano društvo koje prezire tradiciju i obveze koje iz nje proizlaze, a žudi za  lažnom slobodom bezakonja u kojem se treba roditi nadčovjek, čovjek budućeg vrlog novog svijeta, čovjek prelesti koji se naziva i kao čovjek s jakom voljom, a što je ustvari opis Antihrista, sa svojim naopakim postavkama (koje zovemo još i nihilizmom) poharalo je cijelu Europu u drugoj polovini 19.st.. tako i carsku Rusiju.

O tome piše Dostojevski u svom opusu, pogotovo u romanu "Bijesovi" (to znači demoni na staroslavenskom).

Ali još uvijek je postojao rimski car samodržac premda su mnogi, čak i većina visokog klera Crkve izdali ga zalažeći se za parlamentarnu demokraciju.

Događaji su neumoljivo išli prema ubojstvu posljednjeg rimskog cara, događaji predvođeni novom sortom židova koji su ono što piše u Talmudu naumili ostvariti komunističkom revolucijom.

Premnogi ruski nadobudni intelektualci i umjetnici, novostvoreni gradski proletarijat, seljaci (kmetstvo više nije postojalo više od pola stoljeća) kojima su židoboljševici obećavali zemlju 'kulaka' (a nakon revolucije sve im oduzeli), su im se pridružili.

I tako je ubijen posljednji rimski car i započelo je vrijeme općeg bezakonja.

Veliki svetac Teofan Zatvornik (jer se je odlučio na podvig da ne izlazi više iz svoje pustinjačke nastambe) i koji se je rodio sto godina prije careubojstva o tome piše ovako (na engleskom):

“The Tsar's authority, having in its hands the means of restraining the movements of the people and relying on Christian principles itself, does not allow the people to fall away from them, but will restrain it.

And since the main work of the Antichrist will be to turn everyone away from Christ, he will not appear as long as the Tsar is in power. The

2 Thes. 2:7]. When the Tsar's authority falls, and the peoples everywhere acquire self-government (republics, democracies), then the Antichrist will have room to maneuver.

It will not be difficult for Satan to train voices urging apostasy from Christ, as experience showed in the time of the French Revolution. N

latter's authority will not let him show himself, but will prevent him from acting in his own spirit. That is what "he that restraineth" is

[obody will give a powerful 'veto' to this. A humble declaration of faith will not be tolerated. And so, when these arrangements have been made everywhere, arrangements which are favourable to the exposure of antichristian aims, then the Antichrist will also appear. Until that time he waits, and is restrained.” (V. Moss, An Essay in Universal History - Part 4: The Age of Empire [1861-1914], p. 134)

Na koncu zaključak i odgovor.

Što je spriječavalo dolazak čovjeka bezakonja Antihrista?

Samodržačka*** vlast rimskih careva koja spriječava bezakonje.

Tko je to spriječavao?

Rimski kršćanski car.

Zašto se Antihrist još nije zacario kao gospodar svijeta ako više nema rimskog kršćanskog cara?

Pretpostavljam zato što još bezakonje nije dostiglo puninu u cjelokupnom svijetu i što postoje i dalje mnogi ljudi koji ne prihvaćaju globalizam koji je nužan za ujedinjenje čovječanstva pod Antihristom da bi pobuna čovjeka protiv Boga dostigla vrhunac.

To ujedinjenje po svoj prilici treba doći nakon velikog rata u kojem će se antiglobalisti međusobno istrijebiti, kao što se sad događa u ratu u Ukrajini, tako da može na svjetsku scenu nastupiti traženi lažni mirotvorac i lažni mesija, Nepomjanik. 

Također se želim s ovim tekstom povezati na prethodni tekst u kojem pišem kako židovi sad neskriveno priznaju da im je veliki neprijatelj bilo Rimsko carstvo te da su oni imali nemjerljive zasluge u njegovom rušenju.

Znamo to, i znamo zašto su ubili posljednjeg rimskog kršćanskog cara.

* Samo ova činjenica sv.Pisma dokazuje kako je protestantski nauk - "Sola Scriptura" u zabludi, jer Pismo nam implicitno kaže da postoji veća i šira Božja objava preko proroka i apostola (u ovom slučaju sv.Pavla) koja nije zapisana, a koju nazivamo tradicija ili predanje Crkve. Crkva jedina može ispravno tumačiti sveto Pismo, jer ga je i sastavila i ima širi kontekst Pisma. Naravno stoga što je Crkva tajanstveno tijelo Hristovo.

** Netko sa Zapada će pitati - kako ruski car može biti rimski car? Takav je vjerojatno pod utjecajem zapadne rimokatoličko-protestantske (kasnije su to prihvatili i ateisti pobornici helenskog poganstva) povijesne propagande kako je Rimsko carstvo nestalo 476.g. barbarskim osvajanjem Rima, prešućujući činjenicu da je sveti rimski car Konstantin 150 godina ranije prenio carsku prijestolnicu od Rima u grad kojeg je napravio i koji je zato prozvan Konstantinopol ili u slavenskom nazivu Carigrad. Car Konstantin je taj grad nazvao drugim Rimom, rimski senat više nije zasjedao u Italiji, nego u Carigradu.

Dakle zapadna propaganda (od 16.stoljeća koliko se sjećam) je Rimsko kršćansko carstvo lažno nazivalo Bizantskim carstvom, a stanovnike Bizantincima ili Grcima, dočim se je carstvo zvalo Rimsko carstvo, a podanici carstva Rimljani, ili kako su govorili za sebe da su Romeji. I dan danas se tako identificiraju neki pravoslavni na Bliskom istoku, pa i u Grčkoj (pojam Helen je značio poganina, kasnije je stvoren pojam Grk, pa i Grčka poradi nostalgije prosvjetiteljske zapadne Europe prema poganskoj Heladi koju su nazvali Grčka, ali tako je nisu nazivali ti isti antički pogani). Nakon pada Carigrada pod Turcima 1453.g., Moskva se je proglasila trećim Rimom, ali to nije bilo samo zbog vjerskih razloga, nego se je i princeza iz Carigrada udala za ruskog vladara. Ruska carstvo tada preuzima u svoje državno znakovlje dvoglavog rimskog orla.

*** Ne postoji parlament koji je iznad cara, iznad cara je samo Bog - to je definicija cara samodržca. Naravno car samodržac nije 'nezabludivi Hristov zamjenik', tako da je opravdana pobuna protiv cara koji počne negirati Božje zapovijedi ili ako pređe u otvorenu apostaziju kao što je bio rimski car Julijan nazvan kasnije Odstupnikom (jer je odstupio od kršćanske vjere i svojeg krštenja). Taj isti car je u svojem odstupništvu namjeravao židovima ponovno sagraditi Hram u Jeruzalemu, pa bi se moglo reći da je Julijan bio cionistički protestant prije novovjekih protestanata.

Ovaj gornji video na YT je star 15 godina, dakle prije korištenja AI za stvaranje iluzija.

K tome postoje mnoge, mnoge snimke o istom (potražite ako mi ne vjerujete).

Sunce, Mjesec i zvijezde su nebeska svjetlila (to znači da ne moraju biti materijalna tijela), baš onako kako je Bog preko Mojsija objavio u Knjizi Postanka.

Oni nisu neka ogromna nebeska tijela na koja bi mogao čovjek putovati i stati na njih.

To je stvarno iluzija stvorena od oca laži i čovjekoubojice od početka kako bi preko tobožnjih znanstvenika i filozofa, kasnije glumaca astronauta-zvjezdoplovaca, stvorio kozmološki dojam kod naivnih i neupućenih ljudi (a nema modernog čovjeka koji u to nije vjerovao) kako je Božja Objava bila laž.

Da Nebo ne postoji, nego postoji gotovo beskonačni Svemir kojeg treba istražiti i naseliti ga te će tako čovječanstvo, s ostalima izvanzemaljcima, živjeti vječno božanskim životom.

Koliko je samo snimljeno SF filmova i napisano knjiga o istoj iluziji!

Tko god umre odmah sazna da je to bila laž, jer duša 40 dana nakon smrti krene uz pratnju anđela ovuda gdje leti zrakoplov, samo još više prema nebeskom svodu.

I ne trebaju duši milijarde godina da dođe do kraja svojeg putovanja, nego u istom 40-tom danu po smrti dođe do trećeg Neba u pratnji anđela ili pravedno kao nedostojna na zluradost demona na podnebeskim mitarstvima pada u Podzemlje.

O tome razmišljajmo svaki dan i svaki čas kako bismo održali u sebi strah Božji koji je početak mudrosti.

Nastavljam na dan sv.Mihaela i svih drugih nebeskih anđela.

Oni su u početku vremena izvojevali pobjedu nad demonima ostajući vječno poslušni, jednodušno i u istoj volji gorljivo služeći Bogu Svedržitelju.

Blagdan anđela Crkva je započela vrlo rano, u početku 4 stoljeća.

Trebalo je dati im štovanje zbog njihove svetosti i neumorne brige o nama, zbog ljubavi prema nama, kao i o borbi za nas protiv zloduha i zlih ljudi, ali i odbaciti klanjanje (dakle treba štovati anđele, jer klanjati se treba samo i jedino Bogu) anđelima, odnosno demonima koje je bilo uvelike rašireno u poganstvu.

Nisu pogani potpuno izmišljali priče o bogovima, nego su od demona prevareni kako su oni bogovi te su im se pogani klanjali i prinosili žrtve.

Kao što sam pisao gore i u komentaru, nevidljiva bića oko nas imaju svoju energiju, koja bi ako bi Bog dozvolio, mogla u kratkom vremenu uništiti čovječanstvo kojem ne bi pomogla u tom slučaju sva moderna tehnologija koja je ionako došla od demona. 

Međutim iako je divljenja vrijedna njihova anđeoska narav i za nas nepojmljiva sila, ne smijemo se nikako bojati demona ako imamo vjeru u Hrista Bogočovjeka koji je i zapovijedio anđelima da nas kao krštene duše čuvaju od sveg zla, pa i od zlih demona.

Ako demoni i imaju moć nad nama da nas potiču na strasti iza čega dolazi pad u grijeh, to je zato što je naša vjera još slaba i nismo se još očistili dovoljno da bismo bili sveti.

Jer demoni bježe od svetih kao što bježe i od anđela. 

Ne po njihovoj osobnoj stečenoj moći, nego po Duhu Svetom koji prebiva u tijelu pravog kršćanina kao u svetom hramu.

Ako je Bog s nama, tko će protiv nas!

Da, moguće je, i vrlo moguće da kršćanin izgubi život radi Hrista, ali to nije gubitak, nego stjecanje slave mučenika svjedoka Hristovog.

Mošti-relikvije svetaca mučenika su trajni spomen kako oni nisu gubitnici, jer demoni ne mogu biti niti u blizini njihovih zemnih ostataka. 

Tako je Bog već na ovoj Zemlji proslavio svoje svece.

To je još jedan dokaz protiv zablude gnostika-manihejaca da je materija zla.

Glede gornjeg videa i zločestog komentara poznatog gnostika, želio bih još jednom ponoviti da je otac laži i čovjekoubojica od početka, a da bi zaveo čim više ljudi, pred nekoliko stoljeća (ali i ranije ako uzmemo u obzir helenske pogane i kasnije gnostike) 'znastveno dokazao' kako nije istinita Božja Objava Mojsiju o stvaranju svijeta, da ne postoji Bog Svedržitelj, nego eventualno deistički bog koji je pokrenuo Veliki prasak ili kako god taj izmišljeni događaj nazvali, te da je onda stvoreni svijet velik milijardama svjetlosnih godina prepustio fizikalnim zakonima (naravno da je Bog odredio fizikalne zakone, ali je laž da ti zakoni omogućuju postojanje svijeta, jer sve što postoji ne može niti postojati niti egzistirati bez Boga Svedržitelja), a da se Boga u Njegovoj beskonačnoj energiji ne može osjetiti u stvorenom svijetu.

Samim time ne treba Ga se ni bojati, jer ili ne postoji, ili je fundamentalno izvan stvorenog svijeta odnosno da je samo transcedentan, a ne i iminentan.

Tako se na temelju Platonove bujne mašte stvorio tobožnji pravi svijet ideja, formi, a ovaj svijet u kojem živimo je samo sjenka, i to loša, tog pravog svijeta u koji mogu kročiti samo oni koji dobiju posebno znanje - gnozu. Takvi sebe smatraju prosvjećenima, iznad ovog materijalnog 'zlog' svijeta.

Njihov svijet 'postoji', a zove se laž, iluzija i mašta, prijevara demona i samoobmana gordeljivaca.

Sav stvoreni svijet nužno je materijalni, bez obzira bio sačinjen od nama vidljive materije, ili one nevidljive budući sva stvorenja nužno imaju granice unutar kojih se nužno nešto mora nalaziti, stvorenja nisu samo ljuske****.

Kad bismo bili dostojni i kad bi nam Bog otvorio duhovne oči, vidjeli bismo i anđele i demone i druge ljudske duše.

Poslije smrti i u trenutku smrti njih ćemo vidjeti, na našu stravu ili na blaženstvo, ovisno kako smo živjeli.

Ljudska duša je slična anđeoskoj naravi, ali i ona, kao i anđeli i demoni, ne može niti mogu postojati nigdje drugdje nego unutar stvorenog svijeta kojeg  sad vidimo, ali ne u potpunosti (jer samo osjećamo utjecaj nevidljivog svijeta, ali ga ne vidimo).

Ljudska duša prvih 40 dana nakon smrti boravi na Zemlji među ljudima koje poznaje i koje vidi, ali oni nju ne mogu vidjeti.

Gnostici, odnosno demoni kažu kako to nije istina, kažu - ljudska duša ako ne ide ponovno u reinkarnaciju, odlazi u neki paralelni svijet potpuno različit od ovog kojeg vidimo.

Ne dragi čitatelji, ne postoje egzistencije stvorenih bića izvan zatvorenog stvorenog svijeta, oko nas su nevidljiva bića koja nam žele dobro i brane nas od zla, ali postoje i bića iste nevidljive naravi kojima je jedina radost naša vječna propast.

Ali i jedna i druga imaju strah Božji jer dobro znaju kako je silan i beskonačan u svemu Bog.

Prvi uz strah imaju ljubav prema svom Stvoritelju, drugi mržnju.

S nekima od njih dijelit ćemo vječnu sudbinu.

**** Ne postoji 'vakuum' u smislu tvrdnje znanstvene laži o 'Svemiru' prema kojoj je taj ogromni prostor većinom potpuno prazan od bilo čega, od bilo koje materije. Kad kažemo vakuum na Zemlji onda mislimo na prostor iz kojeg je isisan zrak, ali to ne znači da je isisan eter koji je sveprožimući. Takav 'vakuum' kažu 'znanstvenici' postoji, i jadni mi ako im vjerujemo.

Sve što je stvoreno je cjelina koja ne može imati 'šupljine-vakuum'.

Tako nisu niti anđeli ili ljudske duše samo granica ili ljuska unutar koje ničeg nema. Kad bi tako bilo anđeli bi stvarno bili jedan drugome nevidljivi, isto također i ljudske duše.

Bog je potpuno izvan kategorija stvorenja, Bog je svepristan i bez granica, Bog može preko svoje nestvorene energije 'pokazati' se stvorenjima da je prisutan, ali može i 'sakriti se' odnosno ne pokazati energiju-djelovanje stvorenjima. 

Na Nebu Bog se ne 'skriva', Nebo je prijestolje Božje kaže Biblija.

Na krugu Zemaljskom Bog je većinom vremena skriven, i to baš kako je bilo s Adamom i Evom u razgovoru sa Zmijom kad čovjek nije vidio Boga kako bi bio iskušan od Zmije.

Niti Zmija tada nije vidjela skrivenog Boga.

Na koncu vremena Bog će vječno biti vidljiv svima jer vrijeme postoji samo radi toga da bi se iskušali anđeli i ljudi jesu li vjerni svome Stvoritelju i Svedržitelju.

Tada će nestorena Božja i beskonačna energija jednima biti blaženstvo, drugima prokletstvo, a sve pravedno prema tome jesu li prihvatili ili odbacili Boga.

Planiram prikazati nedavno snimljeni razgovor s o.Stevenom Allenom.

Zasad jedan isječak koji je preveden:

Jedna citirana rečenica od rimokatoličke 'vidjelice' Katarine Emmerich iz ovog izvora:

„ Često sam vidjela da su tri zbora anđela, koji su bili viši od arkanđela, pala, ali nisu svi bačeni u pakao: oni koji su pokazali neko pokajanje ostali su izvan pakla. To su duhovi koji nastanjuju planete i koji dolaze na zemlju da zavaravaju ljude. Oni djeluju na sve što živi na zemlji i na ljude od trenutka njihova rođenja. Ti duhovi tvore određene hijerarhije, određene udruge .“

Prvo, tko god naučava da anđeli (demoni) imaju pokajanje, taj je nadahnut demonima.

Anđeoska narav je različita od ljudske i po tome što anđeli imaju intuitivno znanje koje su dobili od Boga i kod njih ne postoje nedoumice što su svojstvene ljudskoj tromoj naravi.

Zato su ljudi na ispitu cijeli svoj život i imaju mogućnosti pokajanja do smrti, a anđeli su imali sam taj trenutak kad su se trebali opredijeliti za ili protiv Boga.

To je zbog različite naravi anđela i ljudi, i kad bi se demoni mogli pokajati sigurno bi im Bog rado oprostio.

Stoga su anđeli iskušavani samo jednom u početku vremena kad su se trebali pokloniti Božjem Sinu koji će se utjeloviti u čovjeka.

Lucifer, koji je bio najsjajniji anđeo iz kora serafima (najvišeg anđeoskog kora), smatrao je nedostojnim da se Bog utjelovi u nešto što je niže od anđela, i zato je odlučio svojom slobodnom voljom ne pokloniti se. 

Hristos u Evanđelju Lucifera-Satanu naziva čovjekoubojicom od početka.

Zar je Lucifer htio ubiti čovjeka, odnosno Adama?

Htio je i njega, kao i sve njegove potomke, ali prvenstveno je htio Bogočovjeka kojem se nije htio pokloniti.

Svakako Ga nije mogao ubiti jer je Hristos božanska osoba, ali u svojoj neizmjernoj oholosti pomračio mu se je um i htio Ga je ubiti.

K tome su mu se pridružila trećina anđela koji su postali demoni.

U tom trenutku, u tom djeliću vremena, ustao je Mihael koji je po anđeoskoj naravi niži od Lucifera jer je iz kora arkanđela, i s povikom Mi-ha-el - tko je kao Bog, navalio na Lucifera i s ostalim anđelima izbacio demone s Neba na Zemlju.

Kako je mogao Mihael koji po svojoj naravi je ispod Lucifera svladati ga?

Bog ga je nagradio snagom i učinio najmoćnijim anđelom i time je još više ponizio Lucifera serafima kojeg je svladao Mihael arkanđeo (slično je David svladao Golijata, zato moramo zauvijek zapamtiti da onaj tko je s Bogom je najmoćniji od stvorenja).

I sad kad netko govori da postoje anđeli odnosno demoni koji su se pokajali pa nisu bačeni u Podzemlje nego su tako raskajani u Podnebesju (u mitarstvima), taj bjelodano laže kao i Zmija Adama i Evu.

I Juda Iškariotski je zažalio izdaju, ali se nije pokajao da je tražio oproštaj od Hrista, nego bi opet isto učinio da mu se pruži prilika.

Očajanje i žaljenje nije pokajanje (očajanje ili crkvenoslavenski uninije je grijeh kršenja prve Božje zapovijedi jer se ne vjeruje u Boga i ne nada se u Boga koji je milostiv i koji rado prašta te želi spasenje svih koji su stvoreni na Njegovu sliku i priliku).

Ista stvar je s demonima kao i s demonolikim ljudima nakon smrti.

Oni jesu beskonačno nesretni i očajni, i bijesni na sebe i sva druga bića, a pogotovo na Boga zbog toga, ali pokajanje nemaju niti iskreno žele oproštaj od Boga i ne žele biti sluge Bogu.

Katarina Emmerich dakle naučava zabludu kao i kasniji naš suvremenik svjetskopravoslavni 'svetac' i 'starac' Pajsije Svetogorski koji se je čak molio Bogu da oprosti nekom demonu koji mu je postao blizak.

RKC i Svjetsko Pravoslavlje u tim 'svecima' pokazuju svoje pravo demonsko lice.

Druga stvar koja ukazuje da je Emmerich lažna vidjelica i mističarka je njezino spominjanje kako podnebesni duhovi zlobe borave na planetama. 

Kakve planete koje nastanjuju demoni?

Demoni su anđeoska bića koja ne moraju stajati na ovozemaljskoj materiji, a kamoli da bi stajali na nebeskim tijelima koja su svjetlila, a ne nebeska tijela od ovozemaljske materije kako naučava moderna lažna kozmologija.

Podnebesni duhovi zlobe ne mogu približiti se Nebu, time i nebeskom svodu i zvijezdama na svodu.