Buldozirana Crkva

OCA ili Ortodoksna Crkva u Americi nastala je od Ruske Zagranične Crkve u SAD.

Blagopočivši S.Rose pisao je svojevremeno kako je dobro da su se odvojili od njih jer su bili modernisti, jer su im bili uteg oko nogu.

Tako su nakon odvajanja prihvatili novi kalendar, i ako se ne varam bili su od početka u dobrim odnosima sa sergijanističkim Moskovskim patrijarhatom.

Uz grčke novokalendarce, najgorljiviji su ekumenisti među svjetskim pravoslavcima u SAD (mislim da su pali i na testu Covida).

Iz nekog razloga srušili su svoju crkvu Svetog Uskrsnuća što se može vidjeti na ovoj snimci:

(dakle svjetski pravoslavci radije će buldozirati svoju crkvu nego je prodati istinskim pravoslavcima)

Ako imaju plan napraviti 'stariju i ljepšu crkvu', ipak se crkva ne bi smjela rušiti buldozerom, a da se križevi i ikone rukama ne maknu.

Ipak nije svako zlo za zlo.

Jer ove ruševine crkve su postale vidljiv simbol ili slika što će se dogoditi sa svjetskim pravoslavljem u posljednja vremena.

Osim svjetskog pravoslavlja 'buldozirati' će se još jedna kuća bez temelja, ideologija ljudskih prava.

RKC kao i protestanti (vrlo vjerojatno i svjetski pravoslavci iz OCA) od prihvaćanja tekovina francuske revolucije u 19. i 20.st. (u RKC je ta ideologija trijumfirala na Drugom vatikanskom saboru RKC 1962-65.) promiču ideju kako postoje ljudska prava.

Da skratimo priču, radi se o laži da ljudi imaju pravo na grijeh.

Da imaju pravo vjerovati u što god žele, da imaju pravo vjerovati kako Bog ne postoji i ponašati se u skladu s tom zabludom, odnosno negirati Dekalog Božjih zapovijedi.

SAD su stvorene kao zemlja u kojoj će se ostvariti deklaracija o ljudskim pravima, zato je ta država uz SSSR, najviše širila bezboštvo, čak u ime Boga, po svijetu.

Ilustrirati ću kako su besmislena ljudska prava na primjeru prava na život koji se nalazi u svim poveljama i deklaracijama ljudskih prava.

Jel čovjek sam sebe stvorio i rodio da bi mogao urbi et orbi deklarirati da ima pravo na život?

Nije, stoga ni nema pravo na život.

Da čovjek ima to pravo, ne bi mogao niti Bog oduzeti mu život.

Ali Bog je njegov stvoritelj i održitelj, Bog je štoviše Život.

Čovjek je živ zato što mu je Bog udahnuo dušu, te Bog jedini ima pravo oduzeti ljudski život jer je život od Njega.

I tako s ostalim izmišljenim ljudskim pravima.

Bog je sve stvorio, ne samo nas ljude, nego sve što vidimo, što diramo, što udišemo, što čujemo, po čemu hodamo je Njegovo i On to održava radi nas.

Ne zato što imamo mi prava na to, nego iz Njegove ljubavi za nas budući nas je stvorio na Njegovu (Bogočovjeka) sliku i priliku.

Ako više ne ličimo na Bogočovjeka zbog naših silnih grijeha i opačina, zar se možemo pozivati da smo Njegova djeca kad zbog neposluha to više nismo, nego ličimo na djecu Sataninu?

Ljudska prava izmislili su ateisti-bogoborci kako bi obesnažili vjeru u Boga i kako bi od vjernika podsticali pobunu protiv Boga, ili su ta prava izmislili ljudi u prelesti koji su sebe zamislili kao savršene bogove koji imaju božanska prava u koje ne smije niti Bog zadirati.

I svi intuitivno znamo da su ljudska prava samo prazno slovo na bezvrijednom papiru, ali ipak se pozivamo na njih kako bi imali od njih koristi.

Ubojicu će kazniti i osvetiti mu se Bog žiznodavatelj, a ne će to učiniti deklaracija o ljudskim pravima.

Isto tako razbojnika, kradljivca, krivokletnika, bludnika.

Za ovog posljednjeg, znajući da najviše ljudi pada poradi spolne strasti, moderne deklaracije o ljudskim pravima kažu kako ljudi imaju pravo na blud, na preljub, na predbračni spolni užitak, čak i na protunaravne spolne odnose.

Možda su i Sodomljani vjerovali da imaju pravo na sodomizam.

Znamo kako su imali lažnu vjeru, kao što je imaju i svi danas i jučer i sutra koji vjeruju u takozvana ljudska prava.

Čim postoji Bog Stvoritelj i Svedržitelj nitko nema nikakvih prava osim onih koje Bog dade.

A za nas ljude to znači - blago onima koji su pod silnim nevoljama i proganjanjima, i tlačenjima, i siromaštvom, blago onima o kojima je Gospod govorio da su blaženi, a nisu se nikad pozivali na izmišljena i samozvana ljudska prava, nego su strpljivo nosili svoje križeve slijedeći Bogočovjeka i Njegov križ.

Samo takvi dobit će od Boga pravo da se zovu Božjom djecom.

Sve ostalo i svi ostali bit će 'buldozirani'. 

* Bezboštvo je pravo ime za liberalizam koji je u suštini tlapnja o slobodi čovjeka od Boga. Čak i ako se liberalizam uzme u sferi merkantilizma i proizvodnje, liberalizam je također bezboštvo jer ne vodi računa o zajednici, o narodu, nego samo o osobnom profitu.

Liberal u moralnom pogledu, kao i u gospodarskom (takozvanom ekonomskom) je bezbožac.

P.S.

Nije više samo ono što se naziva Crkvom buldozirano, nego i urinirano.

RKC osim ideologije ljudskih prava promiče i mješanje naroda i rasa i religija, brisanje granica nacionalnih država.

Papa Frane je za Veliki Četvrtak prao noge muhamedancima i transvestitima.

Premda nije rečeno tko je uriniriao po oltaru za vrijeme Mise, vrlo vjerojatno se radi o muhamedancu.

Crkva u kojoj se urinira po oltaru i to ne uzrokuje sveti bijes vjernika, zar ne zaslužuje biti buldozirana?

RKC biskupi iz SAD odobrili su 'gay-friendly' prijevod Biblije.

Prije uriniranja na oltaru glavne RKC crkve u Vatikanu, Vatikan je odobrio poseban prostor za muhamedanske molitve.

Posve u skladu s naučavanjem drugovatikanskog dogmatskog dokumenta RKC "Nostra Aetate" po kojem se rimokatolici i muhamedanci klanjaju istom Bogu.

Čak i neki protestanti osuđuju s pravom RKC zbog izdaje kršćanstva:

Žalosno mi je i tužan sam zbog toga što to ne žele primjetiti, i ne žele dostojno i kršćanski reagirati, mnogi pobožni rimokatolici kojih poznajem.

Zar je tako teško zaključiti da Hristova Crkva ne počiva na sv.Petru nego na Hristu i vjeri Petrovoj koji je izrekao pri tom, a još manje na rimskim patrijarsima-biskupima?

Zar je tako teško doći do spoznaje kako poznatu rečenicu iz Mateja 16,18 nitko od kršćanskih otaca nije tumačio papistički, nego da je to došlo tek krajem prvog tisućljeća?

Pa da i nitko nije tumačio, papističko tumačenje je posve krivo što dokazuju upravo ovi apostazijski rimski biskupi! 

Kako može Hristos izabrati Sebi svojeg zamjenika-vikara koji će izjednačiti apostole s lažnim prorokom Muhamedom, a Njega s demonom kojeg ovi zovu Alahom?

A to vi vjerujete ako ste papisti.

Dođite zdravom razumu i vjeri koja spašava prije nego ono što smatrate svetim bude buldozirano i bude prekasno za obraćenje!

(ovo gore je od vremena papa Frane, i autentično je, nije AI izmislila, i mislim da sam to stavio na blog pred godinu dana)

Usput, primjećujem da se čitaju stari članci na blogu.

Ovaj je iz 2016.g. i tema je baš ta godina, jer se je tada počelo abnormalno normalizirati (jest i prije, ali ne u tolikoj mjeri).

Pisao sam tekst kao rimokatolik sedevakantist koristeći istu argumentaciju da odvratim one koji vjeruju da je Lav ili pokojni Frane zamjenik Hristov.

Zar mislite da ne bi drugi apostoli izbacili svetog Petra iz apostolskog zbora da je Petar otišao u Panteon izjednačiti Bogočovjeka s paganskim demonima, bez da se je pokajao poslije te hipotetske situacije?

Petar je izdao Hrista da Ga ne poznaje (i gorko se i javno pokajao), ali nije rekao da je Hrist isti kao poganski bogovi, to je velika razlika.

Zar mislite da su drugi apostoli bili slijepo poslušni Petru, ili da mu se nisu suprostavljali ako je bio u krivu, a bio je u krivu zbog disciplinskih (pitanje obrezanja i ostalih Mojsijevih propisa), a ne dogmatskih razloga ili apostazije kako to stoljećima rade rimski patrijarsi?

Dakle dragi rimokatolici, slijedite Petra, i znajte da se Petar nije smatrao stijenom Hristove Crkve niti vikarom Hristovim.

Drugo što bih naglasio u tom članku u kojem se opisuje djevojčica-žena kao muškarac godine prema bogobornom Timesu, jer je uzimala muške hormone zbog kojih je dobila bradu, i onda opet prestala uzimati hormone kako bi zatrudnjela i rodila dijete pa izgleda kao da bradati muškarac doji dijete,

je činjenica kako Bog ne bi nikad tako nedostojno i ponižavajuće stvorio i dao život-dušu Adamu i Evi, to jest da se rode od takvog čudovišta.

Ipak je to Bog dopustio (da bradata žena koja se smatra muškarcem rodi), kao što je dopustio da se rađaju Nefilimi koji se spominju u Knjizi Postanka, a opširnije u Henokovoj knjizi (koja je čini mi se sastavni dio Etiopske biblije).

Dakle, ljudi nakon Adamovog grijeha nikako više ne mogu biti djeca Božja svojim začećem i rođenjem, nego samo po Božjoj blagodati koja znamo da se dobija svetom tajnom krštenja, odnosno novim rađanjem od Duha i vode kako je Hristos govorio Nikodemu.

Hristos je nakon smrti sašao u Pakao propovijedati spasenje i krštenje onima koji su bili pravedni, i koji su Ga očekivali, a umrli su prije Velikog Petka (znači od Adama, Eve ...) i koji su zajedno s Njim otišli na Nebo.

Adamu i njegovim potomcima Bog je dao mogućnost da rađaju spolnim putem djecu, ali ta djeca se rađaju od roditelja, i dušom i tijelom, te zato naslijeđuju posrnulu narav, a ne da nevina ljudska duša ulazi u začeto tijelo i onda postane zla, posrnule naravi sklone grijehu i ropstvu Satani.

Krštenje je egzorcizam, raskidanje s ropstvom Satani, makar to bilo krštenje tek rođenog djeteta.

Kad se istočni grijeh ne bi tako (spolno) prenosio, ne bi bilo potrebno krštenje, ali ne bi niti djeca Adamova bila njegova prava djeca, nego djeca Božja koja nisu sklona po svojoj naravi grijehu, koja bi imala isto stanje kao Adam prije grijeha.

I ne bi ta djeca trebala kao niti Adam bez grijeha umrijeti, niti imati bolesti, niti u znoju lica svojeg jesti kruh i nositi križ.

Ali upravo zbog tog križa i muke, i uz Božju blagodat, Adamovi potomci mogu postati svetijima nego što je on bio prije grijeha.

Biti savršenijom djecom Božjom nego što je on bio kad ga je Bog stvorio.

To svima koji čitaju od srca želim, kao i da napuste lažne Crkve i uđu u jednu, svetu, apostolsku i sabornu Crkvu izvan koje nema spasenja.

Berba pamuka i berba maslina

Jučer sam cijeli dan bio u berbi maslina.

S obzirom da radim kancelarijski posao (odnosno nisam u kondiciji) i s obzirom na godine, bio sam prilično umoran navečer.

Više me je dakako umorilo piljenje grana i nošenje maslina nego samo branje maslina.

Duševno je to bilo ipak zadovoljstvo znajući da se sabiru plodovi ljudskog rada i Božjeg blagoslova nad trudom čovječjim, kao i da se berba radi u dobrom društvu.

Apropos tjelesnog napora treba se reći da branje maslina nije težak posao, kudikamo je teže kopati, kositi travu (s kosom, a ne strojno) i raditi uobičajene ratarske poslove koje su radili naši preci.

K tome koristimo i električne tresilice (ali i dalje ručno beremo) te puno brže oberemo masline nego oni.

Ako tome dodamo činjenicu da više nitko ne radi maslinovo ulje u tošu, pokretanom snagom magaraca (koji okreću veliki kamen koji melje masline) i sa stiskanjem takvih na vijčanoj preši koju okreću ljudi kako bi se iscijedilo ulje, nego se to sada radi strojno, onda je evidentan 'napredak'.

O tom napredku u nastavku teksta.

S druge strane kruga Zemaljskog postojalo je ručno branje pamuka kojeg su većinom radili crnci.

Slijedi snimak vjerojatno posljednjih berača pamuka u prošlom stoljeću:

Strojno branje pamuka ostavilo ih je besposlenima i mnogi, ako ne i većina, otišli su u sjeverne gradove SAD.

Gledajući njihovo branje pamuka vrlo lako se da zaključiti kako taj posao nije nimalo teži nego branje maslina.

Ne znam zašto se je, ustvari znam, ostavio dojam u medijima kako je to najteži posao kojeg su radili samo crnci.

Od tog vremena crnci više većinom ne žive na selu, nego u velegradovima, i u mnogim slučajeva više ne žive od tjelesnog rada, nego su u industriji zabave i sporta ili na teret socijalne države.

I čine najveći broj zločina, nekoliko puta više od ostalog stanovništva.

To je 'napredak' koji im je donio John Deer kao simbol industrijske revolucije.

I još jedno i možda najvažnije odnosno najgore, rasturio je crnačke familije i bračni moral.

Shodno tome djeca su najčešće izvanbračna, muža i oca je zamjenila socijalna država, majka je samohrana te nije nimalo bolja od oca -države.

I tako se perpetuira 'napredak'.

U onom videu primjećujemo bijelog zemljoposjednika koji se hvali s John Deer strojevima i kemikalijama koji mu povećavaju profit, i više ne će morati imati posla sa crnim beračima pamuka.

Drugi bijelac vidi blagodat 'napredka' u tomu što će mnogi crnci otići na sjever iz doline Missisipija pa će im biti bolje s manjim brojem crnaca.

Dakle što je 'napredak' za jedne i druge, i za crnce i za bijelce?

Čim veće smanjenje tjelesnog napora i rada, a čim više jeftinih materijalnih dobara za uživanje, makar oni više ne bili prirodni i ručno proizvedeni, makar bili dugoročno štetni zbog neorganskog načina proizvodnje.

Što je to nego pobuna protiv Boga koji je kao pedagošku kaznu Adamu rekao da će u znoju lica svojeg jesti kruh?

Mi ljudi ćemo to preokrenuti uz pomoć strojeva i kemikalija, ne ćemo se više znojiti pri branju pamuka i maslina (postoje strojevi koji tresu čitavo drvo masline i sve masline sabiru kao kombajni žitarice), i tako ćemo skinuti sa nas Adamovo prokletstvo i opet ćemo biti bogovi.

Ništa od tog se nije dogodilo, znojimo se i dalje, ne radi tjelesnog rada, nego radi autoimunih bolesti, anksioznosti, otuđenosti od svih, živimo u strahu od samoće jer smo napustili organsko društvo koje ne može egzistirati zajedno s John Deerom.

U drugima više ne vidimo ljude nego OIB brojeve, ili uskoro digitalne ID, vidimo u njima sredstvo, kao nekada bijeli robovlasnici crnce, da bi imali čim više koristi-profita od njih.

Nekad su i bogati zemljoposjednici štovali Dan Gospodnji, Vaskresenije kako kažu Rusi, a sad nositelji ID digitalnih brojeva drže svaki dan istim, danom uz čim manje tjelesnog napora (osim onog u teretanama i uz jogging staze), a uz čim veći hedonizam.

I duboko u sebi svjesni su da su 'promašili ceo fudbal', da su nesretni, da samo glume pred drugima da su sretni i zadovoljni.

Kao što sam nedavno čuo, u našem jeziku pridjev 'sretan' i imenica 'sreća' dolaze od glagola 'sretati'.

Što znači da slavenski pojam 'sreća' nema bliskosti s latinskom božicom-demonom Fortunom, ali nažalost malo to ljudi zna i drže se da je sreća naklonost demona Fortune.

Sretan je čovjek koji sreće drugog čovjeka kojeg drži kao i sebe slikom i prilikom Boga, jer tako sreće samog Boga.

Sreća nije dobiti na lutriji, sreća je sretati i biti s Bogom.

Dok odbacivati Božju pedagošku kaznu fizičkog rada koristeći strojeve i sve ono što označava industrijsku revoluciju znači otići u suprotnom smjeru od sretanja s Bogom.

P.S.

Zanimljiva izlaganja dr.Matthew Raphael Johnsona,

o pravoslavnoj Rumunjskoj u 20.st.,

i o Bugarskoj.

U svijetu ekumenizma, na istoku i zapadu, ništa novo:

140 godina Lesninskog manastira

Prošle dane bio sam u Francuskoj, Normandiji, selo Provemont.

Razlog je bio proslava 140 godina ženskog ruskog manastira Lesna koji je nošen vjetrovima geopolitičkih promjena od carske Rusije završio u tom selu.

Također ove godine je 100 godina od upokojenja osnivačice i prve igumanije manastira prepodobne Ekatarine koja se je upokojila u ondašnjoj kraljevini SHS nakon bijega pred judeoboljševicima.

1950.g. monahinje uspijevaju nekako dobiti privolu od jugokomunističkih vlasti (vršio se je i diplomatski pritisak) da otidu iz zemlje.

U nedjelju je bila glavna arhijerejska Liturgija od koje imate djelomični snimak:

Monahinje su u poznim godinama i s teškoćom održavaju impozantni manastir koji je bio nekad grofovski dovorac i imanje koje je čudom kupila Ruska zagranična PC budući je novac za kupovinu, kojeg nije bilo, dao anonimni Amerikanac.

Bogatog Amerikanca nikako više nisu mogli naći da mu zahvale nakon kupovine, čak ni u hotelu u kojem je odsjeo nisu više imali podatke o njemu (ktitor je dobro znao Hristove riječi - da ne zna ljevica što radi desnica).

U istom manastiru je nekoliko puta zasjedala sinoda RZPC.

Nakon što je RZPC odlučila se 2007.g. priključiti svjetskopravoslavnom i proboljševičkom Moskovskom patrijarhatu, monahinje su odlučile ne slijediti ih.

Trenutno su pod omoforom vladike Akakija.

Bilo je gostiju iz cijelog svijeta, na videu osim prelijepog pjevanja ruskih monahinja možete poslušati i odličan američki kor pjevača.

Moj glavni dojam ove proslave i cjelokupnog postojanja Lesninskog manastira je kako vjernost Bogu i Crkvi u teškim i 'bezizlaznim' vremenima uvijek prati Božji blagoslov, blagodat i providnost.

Ne postoje bezizlazne situacije za one koji ljube Boga.

Danas je Evanđelje iz Luke o iskušenjima Hristovim nakon krštenja u Jordanu kad je postio 40 dana u pustinji i iskušavao Ga je Đavao.

O tome najbolje je dati poveznicu na homiliju o.Stevena Allena.

Ne možemo nikako izbjeći borbu s đavolima.

Ako nema borbe, onda je to znak da smo njihovi.

Zemaljski život je besprekidna borba protiv tri glavna iskušenja, hedonizma - neugasive želje za uživanjem ovog svijeta , želje za vlasti nad ljudima i imanja ljudske slave, te naše ludosti kad se ne trudimo boriti protiv zla i đavola te očekujemo da će nam se i bez te borbe Bog smilovati.

Iskušenja dolaze uvijek od đavola koji znaju naše slabosti, znaju naše slabe točke i u nemalo slučajeva misli koje nam dolaze na pamet imaju demonsko podrijetlo.

Jako je važno da to znamo te da ih odmah odbacimo, ili kako je napisano u Psaltiru - da ih ubijemo kao djecu Babilona (slabi su kršćani koji čitaju Psaltir i misle da se radi o doslovnom ubijanju babilonske djece).

Moramo stražariti nad našim mislima, danonoćno, čak i u snu.

To je moguće samo uz neprekidnu molitvu, uvijek trebamo imati na pameti da je ovaj život prolazan, da su iskušenja dopuštena od Boga kako bismo se izvježbali u borbi protiv demona i konačno ih pobijedili te se tako posvetili uz Božju blagodat.

Križevi koje moramo nositi, bilo da smo ih sami birali, bilo da smo ih dobili od drugih bez naše volje, su naša ulaznica u carstvo Nebesko.

Ljubav je prazna riječ ako nije dokazana i utvrđena dragovoljnim nošenjem križa.

Izdržimo do kraja i dobit ćemo vječni vijenac slave od našeg Spasitelja.

Amin.

P.S.

Povezano sa zadnjom rečenicom, razgovor sa starim američkim svećenikom rusko-njemačkog podrijetla, s dijagnozom neizlječive smrtne bolesti, o svom životu, familiji, Crkvi, i u očekivanju smrti i vječnog života:

 Poduži razgovor, ali i vrlo dušekoristan.

Još jedan, ali kratki video pravoslavnog svećenika, doduše svjetski pravoslavnog.

Stavio sam ga ovdje zbog poruke koja je uvijek aktualna.

Kao vjernici-mirjani-laici dužni smo poštovati, pomagati i biti poslušni kleru. 

Međutim kad neki klerik javno nastupi sa nekršćanskim porukama, kao ta dvojica svećenika koji su se javno radovali zbog ubojstva C.Kirka, onda se ne smije zašutiti nego ispitati slučaj i ako se ti svećenici javno ne pokaju, onda ih izbaciti iz Crkve.

Ta po kanonima Crkve svećenici više ne mogu bogoslužiti ako i nehotimično ubiju nekog (recimo u prometnoj nesreći), a kamoli da se raduju da je netko ubijen koji nije bio neprijatelj Crkve.

Ovi svećenici su očigledno iz svjetskog pravoslavlja, ali moramo biti svjesni da se isto može dogoditi i kod nas istinski pravoslavnih.

Juda je otpao prvi, a sličnih njemu poslije bilo je mnogo i biti će do kraja svijeta.

Ne smijemo se sablazniti ako saznamo za takvo nešto, nego tada moramo reagirati pozivajući se na kanone šestog-sedmog sabora Crkve u Trulu-Carigradu koji je to pitanje regulirao, odnosno dao pravo, a rekao bih i obvezu, kršćanima-laicima da se mora rasvijetliti slučajevi nedostojnih i heretičkih klerika na razini sinode mjesne Crkve.

Sad nešto što je bilo u početku bloga prilično važna tema - neusklađenost ili bolje rečeno suprostavljenost moderne znanstveno-ateističke kozmologije sa biblijskom-kršćanskom.

Svi zdravih očiju i uma vide tu nepomirljivu suprostavljenost, ali ipak postoje kršćani koji ljube više ovaj svijet od Božje objave, te stoga to ne žele vidjeti, koji vjeruju da mogu sjediti na dvije stolice.

I što prvi put primjećujem je da o tome javno raspravljaju pravoslavni vjernici-laici:

Vjerujem da je i napuštanje biblijske kozmologije mnogih kršćana znak posljednjih vremena, odnosno velike i posljednje apostazije.

Grad Božji i grad Satanin

Sveti Augustin napisao je znamenitu knjigu "De civitate Dei" koja se nekad prijevodi kao "O državi Božjoj", a nekad "O gradu Božjem" koji je više u skladu s izvornikom.

Cjelokupno čovječanstvo i povijest čovječanstva podijeljena je na dva suprostavljena grada.

Jedan grad u kojem ljudi najviše ljube Boga tako da 'mrze sebe', to jest odriču se sami sebe gubeći egoizam te postaju djeca Božja po blagodati Božjoj (ne i naravi nego dioništvom u Božjoj nestvorenoj energiji), i drugi grad u kojem ljudi najviše ljube sebe tako da mrze Boga i postanu nalik na Satanu, sljedno tome mrze i ne poštuju Božje zapovijedi.

U zemaljskom životu ta dva grada su izmiješana, nekad više nekad manje, ali u pravilu građani Božjeg grada su proganjani čak i u slučaju kad se neka zemaljska država proglasi Božjom - kršćanskom.

Imamo mnoštvo svetaca i mučenika koje je proganjala kršćanska država jer su carevi tih država prihvatili neku herezu i proganjali pravoslavne kršćane.

Naravno, u vječnosti dva grada se potpuno razdjeljuju, jedan grad se zove nebeski Jeruzalem, a drugi je Had ili Podzemlje.

Međutim podjela je jasna i u zemaljskom životu iako stanovnici oba grada žive izmiješani, ali u suštini se ne trpe jer služe dva različita gospodara.

Naravno da su stanovnici nebeskog Jeruzalema bliži međusobno, štoviše žive u organskoj zajednici koja se naziva Crkvom i koja je Hristovo mistično tijelo.

Crkva ima misiju da buduće stanovnike nebeskog Jeruzalema izvuče od ropstva Satani, zato su gradovi izmiješani na vremenitoj i propadljivoj Zemlji.

U Otkrivenju Bog nam je otkrio po sv.Ivanu Bogoslovu da će u posljednja vremena Bog sakriti Ženu-Crkvu u pustinju od progona Zmaja.

Još nismo u pustinji, ali jesmo li daleko od tog vremena?

Mislim da nismo.

Stanovnici protubožjeg grada ne samo da vrbuju djecu kršćana kad nema roditelja oko njih, nego otvoreno kažu kršćanskim roditeljima da će njihovu djecu odvući u protubožji grad pod vidom obveznog 'besplatnog' državnog školstva.

To je moderna verzija danka u krvi, sad umjesto Osmanlija imamo globaliste-ljevičare koji si uzimaju za pravo da odgajaju tuđu djecu te da ih okrenu protiv svojih roditelja i vjere roditelja, da djeca postanu moderni janjičari.

Na Zapadu taj danak u krvi traje, i kod nas je krenuo.

Kako će kršćanski roditelji onda spasiti svoju djecu ako ne pobjegnu u 'pustinju' zajedno s njima?

A sad dva informatička primjera kako stanovnici Sataninog grada izbacuju na margine one koji se ne slažu s njihovom agendom.

Eich Brandan je znameniti programer koji je kreirao danas najrašireniji programski jezik Javascript koji pokreće internet, koji je radio na prvom web-pregledniku Netscapu, koji je kasnije utemeljio Mozilla projekt u kojem je kreiran Firefox preglednik.

2014.g. leftardi (stanovnici protubožjeg grada) izbacuju ga iz Mozille koju je on utemeljio, zato što se je otkrilo da je svoj privatni novac donirao udrugama za borbu protiv istospolnog braka.

David Heinemeier Hansson je također znameniti programer, osnivač Ruby on Rails (i mnogo čega drugoga što možete pročitati na poveznici) najpoznatijeg web-framework-a zbog kojeg je Ruby jezik dobio na popularnosti,

Ovih tjedana stanovnici Satangrada koji su ušli u Ruby zajednicu zatražili su da se David H.H. izbaci iz onog što je on osnovao.

Razlog?

Na svom blogu napisao je razočaranje što London više nije grad Engleza.

To se ne uklopa u antifa-liberalno-globalnu agendu koju možemo nazvati planom Coudenhove-Kalergi koji predviđa mješanje svih rasa kako bi se stvorila jedna svjetska antihristovska država-grad.

Posve je jasno da se nalazimo u vremenima u kojima se svako odstupanje od globalne agende smatra zlom kojeg treba odstraniti iz javnosti.

Ako radite u nekoj međunarodnoj tvrtki ili hrvatskoj tvrtki koja ima veze s ovim međunarodnim, onda ili ste ili ćete uskoro morati pohađati tečaj DEI (Diversity-različitost, Equality-jednakost, Inclusivity-uključivost). Vjerujem da će se to uskoro morati pohađati u svim tvrtkama.

Različitost za globaliste znači da svi mogu biti različiti ako su globalisti*.

Jednaki su svi, osim onih koji nisu jednaki, a to su - pogađate, neglobalisti kojima se čak negira da su ljudi jer ih se naziva nacistima** koje se može i treba uvijek zatući.

Uključeni su svi osim onih kojih se isključilo kao Eicha Brandana i Davida H.H. i milijune drugih.

Dakle debela laž i licemjerstvo u ime slatkorječivih parola.

Sve više ima znakova kako će tražiti globalisti-leftardi-antife-liberali poslušnost od svih ljudi njihovom planu (kao što se je od sve djece nekad tražilo da daju pionirsku zakletvu Titi i komunizmu, a to bi trebala biti posebna tema kako su to gotovo svi kršćanski roditelji napravili kompromis ili trgovinu s Vragom).

U najgoroj poziciji su pravi kršćanski roditelji koji će morati bježati s djecom uskoro u 'pustinju'.

Mi ostali morat ćemo za njima ili pristati na ostracizam, eventulno logore i mučenje.

Ne budimo u zabludi i lažnoj nadi kako će se većina ljudi suprostaviti globalizmu.

Možda i bi kad ih to ništa ne bi koštalo.

Industrijske*** revolucije su glavno oružje globalista, jer malo ljudi spremno je stvarno odreći se života u industrijskom društvu i otići u 'pustinju'.

Dat ću još dva primjera uvaženog P.Hellenda koji je ukazao da su kršćani prošlog stoljeća, a neki i ranije, radili nagodbu s Nečastivim suprostavljajući se Riječi Božjoj - Objavi i koja je nakraju dovela do sadašnjeg stanja u kojem stanovnici Satangrada imaju moć nad stanovnicima Božjeg grada.

Ne može se vjerovati u Božju Objavu i u teoriju evolucije.

Mnogi, premnogi koji su se nazivali kršćanima su tu sjedili na dvije stolice.

Odnosno mislili su da su i na strani Boga i na strani koja se bori protiv Boga.

Bog to ne dopušta, zato ih(nas) je prepustio vlasti druge protubožje strane.

Feminizam je nastao prvenstveno radi toga što se kršćani više nisu držali Riječi Božje da je muž glava ženi kao što je Hristos glava Crkve.

Ako Hristu kažemo Gospode kao pripadnici Njegovog tijela-Crkve, zašto je čudno da žena tako kaže svom mužu koji je njezina glava po Božjoj Objavi?

Ideja jednakosti sveg i svačeg, i koja se sad mora učiti u tvrtkama i školama, krenula je od tog iskrivljavanja i neposlušnosti Božjim zapovijedima.

A kad se to događa na razini društva, onda više nema Božjeg blagoslova i svijet nužno ide prema vrhuncu zla i svome kraju.

* Kao što je rekao H.Ford - možeš od nas naručiti model T (prvi serijski automobil) bilo koje boje ako je ta boja crna.

** Nažalost mnogi koji se suprostavljaju, najčešće samo verbalno, antifama i općenito globalistima, kažu kako su antife pravi fašisti, ili da su nacionalni socijalisti isto zlo kao i internacionalni socijalisti odnosno antife.

Ta kriva pretpostavka dolazi od krive pretpostavke da se antifa nasilju ne smijemo nikako suprostaviti nasiljem (kao što su činili antikomunisti pred sto godina), nego ustupcima i popuštanjem, okretanjem glave na drugu stranu.

A država će, koja je sekularna i globalistička i dakako onda na strani antifa, nekako antife dovesti u red.

Zar je toliko teško zaključiti kako Plenković i ostali političari, dnovinari (nije dakako RH izuzetak, nego se radi o svim državama) podržavaju sve ono što podržavaju i antife, samo ovi prvi to rade u rukavicama, a antife na ulicama?

Često nam tu onda citiraju Hrista ako znaju da smo kršćani kako bi nas uvjerili da im ne pružamo otpor jer tobož Hrist možda nije bio antifa, ali je bio pacifist i globalist.

Dočim je Bogočovjek ciljano od jednog čovječanstva stvorio podjeljene narode i jezike budući ujedinjeno čovječanstvo znači ujedinjene graditelje babilonske kule, ujedinjene neprijatelje Božje koji svi hrle u vječnu propast.

Antihristi izbjegavaju navesti zgodu kad je Hristos izbičevao trgovce u Hramu, isprevrtao im stolove i izbacio ih napolje, jer podsvjesno znaju da su oni ti trgovci koji narušavaju svetost Hrama odnosno građana Božjeg grada na Zemlji. 

Ili kad je rekao da bi bilo bolje onome koji sablažnjuje malene, a to kao da je opisao antife, da mu ljudi stave mlinski kamen oko vrata i bace u morsku dubinu.

Kako se ljudi misle suprostaviti ovima koji od njihove djece žele učiniti bespolce i sodomite i moderne janjičare osim ako se ne sukobe s njima, osim ako ne idu u bitku protiv njih?

Zar ti naivci misle da će država, koja ustvari tajno ili javno podržava antife nekako stati na njihovu stranu te njihova djeca ne će biti izložena indoktrinaciji lijevih degenerika?

Istina je da se nitko nije suprostavio dekadenciji i destrukciji globalista i antikršćana u 20.st. do upravo ovih od kojih se žele ovi ograditi. Bez sumnje antife su smatrali i ruske monarhiste fašistima, odnosno antife smatraju fašistima sve one koji im se suprostavljaju.

Liberali im se nisu suprostavili kao što im se ni danas ne suprostavljaju, ali da im se suprostave na ulici i oni bi bili prozvani fašistima.

Indikativan je tu primjer Horst Wessela kojeg su antife-komunisti ubili 1930.g. 

Čitao sam komentare nekih ideologa antifa da je ubojstvo C.Kirka slično ubojstvu H.Wessela te da će sad uslijediti progoni antifa.

Nije baš isto, jer Horst je bio član SA, a Charlie (Karlo) je vjerovao da se debatiranjem može pridobiti antife, i što suvremene antife nisu bili toliko nasilni kao oni pred sto godina.

Također Horsta su ubili antife-komunisti, dok su velike indicije da Charlia nisu ubili antife nego jedna moćna bliskoistočna država čiji narod je uvelike podržavao i organizirao antife i pred sto godina i sada.

K tome ubojstvo Horsta značilo je da više nikakvih pregovora ni milosti nema prema antifama, a antife diljem SAD i svijeta javno se vesele ubojstvu Charlia znajući da nema pravog pokreta koji se može obračunati s njima (dakle oni antife koji se boje reakcije su u zabludi).

Horst je bio član SA jer nitko se uličnim nasilnicima antifama (što je drugo ime za komunističke bandite revolucionare koji su krenuli nasiljem rušiti postojeći poredak koji im se nije znao suprostaviti) nije suprostavljao do njih. Nitko nije maknuo dekadentne marksističke profesore, porno-degenerike i slične s javne kulturne scene i s ulice, spalio dekadentne knjige i slike, osim pripadnika tog pokreta.

Ljuta trava na ljutu ranu.

Drugačije ne ide.

Odnosno, ne suprostavi li se neki pokret antifama na ulici jezikom kojeg samo oni priznaju, a to je nasilje, antife će u ovom ratu pobijediti jer vlade država i njihove 'duboke države' su na njihovoj, globalističkoj strani.

Mnogi kažu, sve je dobro samo da rata ne bude.

Ako ne bude nastavlja se ovo zlo i sve su manji izgledi da im se netko organizirano može suprostaviti.

Vrijeme u posljednje vrijeme radi za državljane Satangrada.

*** U organskom društvu leftardi ne mogu opstati jer su protivnici patrijarhalizma, i svaki patrijarh bi ih kao pokvarene jabuke izbacio iz familije, roda i naroda.

Ali zato vrlo dobro uspijevaju trule jabuke u industrijskom društvu u kojem više nije presudan tjelesni rad i organska zajednica, nego kapital, protiv kojeg se navodno bore, i takav kapital postaje odlučujući u neorganskom društvu umjesto patrijarha u organskom društvu.

Patrijarh uvijek ima iznad sebe drugog patrijarha, a na vrhu kojem je Bog Otac, kao otac svim očinstvima kako napisa sv.Pavao.

U industrijskom društvu kapital ima kapital iznad sebe, a to je na kraju neka masonska loža čiji je skriveni upravitelj Satana.

P.S.

Izgleda da cijela FOSS zajednica (Free Open Source Software) ima sindrom 'izbacivanja nacista':

Najprije se leftardi priključe nekom postojećem FOSS projektu, a onda na kraju traže izbacivanje osnivača projekta koji se ne slaže s njihovim globalističko-leftardskim stavovima.

To je taktika trockista (ne zaboravimo da je Staljin bio manje zlo nego Lenjin i Trocki).

Premda ih se može lako raskrinkati ako žele iskrenu debatu.

Jer njihove inkvizicijske metode pretpostavljaju postojanje dobra i zla.

Slijedi im pitanje što je dobro, a što je zlo, i kako se određuje?

Ako kažu da je dobro apsolutno, odnosno ako kažu da je moral aposlutan, onda moraju se pozivati na Boga s obzirom da ljudi nemaju svi iste postavke dobra i zla.  

Moral postoji jedino ako postoji Bog.

Onda slijedi pitanje u kojeg Boga vjeruju i kako im je taj Bog otkrio što je dobro, a što je zlo?

S obzirom da su gotovo svi leftardi ateisti ili agnostici, onda slijedi zaključak da su licemjeri koji se pozivaju na dobro i zlo prikrivajući svoje osobne stavove kao dobre, a suprotne zlima koje treba poništiti kao i ljude koji suprotno misle od njih.

Drugim riječima prave se borcima za pravdu i dobro u ime boga koji je njihova osoba, a to je ono što je sv.Augustin opisao - grad onih koji ljube iznad svega sebe da su sebe zamislili bogovima zamrzivši pravoga Boga i sve one koji ih ne drže bogovima.

Ako pak kažu da vjeruju u Boga, onda ih treba pitati koji je to Bog a da nije Marks, Engels, Lenjin, Trocki, Tita, Mao, Rockefeller, Rotschilds, Soroš ...) i gdje se nalazi objava tog Boga po pitanju morala.

Naravno da na to pitanje nemaju odgovora osim ako ne odgovore da je njihov bog Satana.

P.S.S.

Ako se ne možete riješiti idola pop glazbe, najbolje je pogledati ovakva videa, ima ih na pretek:

I ako mislite da je ovo što se događa u SAD s BLM i antifama nešto jedinstveno, ovaj je video da vas razuvjeri:

Glede ubojstva C.Kirka postoje u suštini dva pogleda na mogućeg krivca, jedni kažu da se radi o uroti antife koja stoji iza uhićenog mladića koji ne izgleda kao pravi ubojica, drugi kažu da se radi o uroti Izraela jer je utjecajni pokojnik počeo javno pokazivati neslaganje s cionističkom politikom.

Mislim da se radi o jednom te istom naručitelju ubojstva koji upravlja i s antifom i sa cionistima i njihovim tajnim službama (kao što je to bilo i pred sto godina).

U međuvremenu u Njemačkoj se događaju politička ubojstva s praktično istim potpisom. Sjetimo se da su nedavno 'slučajno stradala' u kratkom roku šestorica ili sedmorica članova propatriotske njemačke stranke AfD i koji su bili kandidati na lokalnim izborima.

Dakle teror globalista se više ne može zanijekati.

Kako napisah, ne postoji s druge strane pokret koji bi im se suprostavio, jer političke demokratske stranke im se ne mogu suprostaviti tim više što im vladajući ne će dati da dobiju izbore, a vjerojatno će ih i zabraniti ako bude procjena da će dobiti izbore.

U Moldaviji i Rumunjskoj jednostavno vladajući globalisti su zabranili patriotima da sudjeluju na izborima sa svojim kandidatima.

Globalisti sve čine, uključujući atentate, da bi spriječili učinkovito okupljanje i organiziranje patriotskih pokreta koji su im jedina prava prijetnja.

Moja je procjena kako su patrioti i antiglobalisti puno slabiji i manje odlučni i sposobni nego oni u prvoj polovini prošlog stoljeća, a k tome ne postoje vođe oko kojih bi se okupili.

Na kraju vraćam se na početak, na sv.Augustina.

Koji je bio nepravedno optužen od nekih dubioznih pravoslavnih teologa 20.st. da je bio nepravoslavan, pogotovo u nauku o istočnom grijehu.

Naravno da Augustin nije izmislio doktrinu o istočnom grijehu, ona je navedena, usudio bih se reći, jasno navedena u svetom Pismu i u pisanju kršćanskih otaca prije Augustina.

M.Witcoff je napisao knjigu u obrani pravovjerja nauka o istočnom grijehu.

O tome sam već pisao na blogu.

Vrlo rijetko se M.Witcoff pojavljuje u posljenje vrijeme u javnosti, u čemu ne bi bilo loše slijediti ga.

Ovdje je vodio razgovor o knjizi:

 

Rimokatolici su izgubili pojam pravde, milosti i praštanja

Odmah da nadopunim izjavu, nisu svi.

Mislim da se radi o većini koja slijedi postdrugovatikanske pape u heretičkom nauku kako smrtna kazna nije u skladu s kršćanstvom odnosno Evanđeljem.

Nadam se kako vam je poznato nešto što se na engleskom zove 'virtue signaling':

To je javno pokazivanje ili signaliziranje drugima kako smo puni vrlina.

Izvrstan primjer toga što inače zovemo licemjerstvom i farizejštinom je bio pokojni rimski papa Frane koji je svugdje gdje su bile kamere signalizirao kako je on najskromniji čovjek na svijetu.

Onaj tko je uistinu skroman nikad to ne signalizira drugima, pogotovo ako se radi o kršćanskoj skromnosti ili smirenju i pogotovo ne pred kamerama.

Takav upravo čini obrnuto, kad bi ga netko pohvalio da je skroman, on bi tvrdio da nije.

Jer mu nije stalo do pohvale ljudi i slave od ljudi znajući da ta slava 'udara u glavu' i vodi u oholost i onda u druge grijehe.

Demonstrirat ću to u komentarima ovog teksta u kojem udovica ubijenog C.Kirka javno na sprovodu svojeg muža govori kako je oprostila njegovom ubojici.        

Prvo, opraštanje nije čin između onog koji oprašta i medija, nego između onog koji oprašta i onog kojem se oprašta.

Dakle to je bio show virtual signaling udovice koja je već i prije imala eskapade pred mikrofonom i kamerama nakon ubojstva.

Onaj tko stvarno žaluje taj se povlači u samoću i tišinu, a ne saziva izravno ili neizravno TV kamere i novinare kako bi prikazao svoju žalost.

Ili svoje velikodušno opraštanje.

Drugo, opraštanje nije jednostrani čin u kojem ne sudjeluje osoba koja je učinila neku štetu drugoj osobi.

Na niti jednom sudu, a pogotovo ne na onom posljednjem Strašnom, ne oprašta se bez pokajanja koje predmnijeva iskrenu molbu zločinca da mu se oprosti.

To je conditio sine qua non opraštanja.

Nema oprosta zločincu-grješniku koji se ne kaje zbog svog zločina.

U onim komentarima nadobudni rimokatolici, pogotovo lik-ica imenom Jadranka kaže da su kršćani dužni opraštati kao što je Hrist molio Oca na križu za one koji Ga raspeše.

Ali zaboravlja da je dodao Hristos - jer ne znaju što čine.

Za one koji su znali da ubijaju Sina Božjeg i Mesiju, nema oprosta.

Ti su nepopravljivo zli, oni griješe protiv Duha Svetoga, takvi su potpuno demonoliki i dijele sudbinu demona.

Što znači ljubiti svojeg neprijatelja što imamo kao pretešku, ali nužnu, zapovijed od Gospoda?

To znači da svojem osobnom neprijatelju moramo željeti dobro.

Kako može željeti dobro svojem mučitelju psihički bolesnik od stokholmskog sindroma koji se ulaguje zločincu jer ga se toliko pretjerano boji da je sebe natjerao da povjeruje kako je zločinac svetac i anđeo?

Jel netko ljubi svojeg neprijatelja tako da mu pred kamerama kaže da mu oprašta, a ovaj  nije ni tražio oprost, nego to kaže samo da više nema posla s njim?

Ima jedan odličan srpski film o temi opraštanja:

Čovjek koji je izgubio u ratu svoju familiju u zločinu i postao nakon toga monah ne može naći smirenje dok nije stvarno od srca oprostio onima koji su mu ubili najmilije.

Da, on im je rekao izvanjski da im oprašta, ali samo radi toga da ih se riješi i da mu više ne dolaze na pamet i pred oči.

Međutim zločinac koji mu je ubio obitelj ima sina dječaka koji je dobio leukemiju i familija vjeruje da je to kazna radi zločina oca koji je isto izgubio život u ratu. Djed dolazi sa smrtno bolesnim unukom kod monaha moleći ga da im oprosti, ali monah grubo odgovara da im je već oprostio i neka nestanu ispred njegovih očiju.

Monah tada shvati kako ne će imati mira dok im stvarno od srca ne oprosti, i na koncu zavoli tog dječaka i ode kod njega u bolnicu kao da odlazi kod svog ubijenog sina.

Dakle lako je reći ustima opraštam ti, još je lakše poručiti to pred kamerama i napisati to u komentaru.

Ali je teško, a jedino kršćanski, zavoliti neprijatelja.

To znači moliti se Bogu za njegovo preobraćenje, da mu Bog prosvijetli um da bi uvidio svoj zločin, zatražio najprije od Boga oproštenje, a onda i od onih kojima je učinio nažao.

Može to trajati godinama, često se godinama treba moliti Bogu za svoje neprijatelje kako bi postali prijatelji i braća po Hristu.

Događa se nerijetko da neprijatelj za kojeg se moli jednostavno odbija sve znakove Božjeg milosrđa i nikad se ne obrati.

Mi moramo, ako smo kršćani, i dalje moliti (ali od srca) za neprijatelje, jer ta molitva prvenstveno izgrađuje onog koji moli za druge.

To je prava kršćanska ljubav uz velike žrtve, jer ljubavi nema bez žrtve.

Ljubav nije duševna bolest stockholmskog sindroma ili virtue signaling pred kamerama ili pisanje komentara s 'dubokim kršćanskim porukama'.

Ljubiti neprijatelja znači željeti mu pokajanje odnosno vječni život u Hristu i s Hristom.

Kako će ovaj steći pokajanje ako smo brže bolje rekli mu da mu opraštamo samo da ga se riješimo, a ovaj tada dobije krila da još više čini zločina jer ga se pravedno ne kažnjava?

Raskajanom ubojici se može oprostiti, ali smrtna kazna treba biti izvršena da ne bi društvo postalo bezakonje, da ne bi oni skloni gnjevu, mržnji i nasilju pomislili da mogu ubiti, a da će odležati par godina u zatvoru i onda će lijepo na slobodu deklarirajući ustima da se kaju zbog zločina, a ubijenog kojeg su mrzili više nema.

Ne postupaju kršćanski niti razumno oni koji oslobađaju ubojicu od smrtne kazne ili ga još oslobode zatvora, i tako dozvoljavaju ubojici da još ubija.

Zar ne vide ti slijepci kako je najveći problem Zapada bezakonje koje dovodi do opće nesigurnosti?

Što će vam obilje materijalnih dobara u gradovima u kojima ne možete slobodno šetati od kriminalaca koji nisu u zatvorima jer ih suci (u pravilu sutkinje) 'kršćanski' oslobađaju kazne?

Što će vam materijalna dobra kad stalno živite u strahu da će vam netko provaliti u kuću i uzeti ih, a usput možda i vaš život?

To je ludost golema pseudokršćana koji boluju od farizejštine koju kako napisah zovemo na engleskom virtue signaling.

Ne, ne ljube ti lažni kršćani zločince, oni su ih otpisali već, oni vjeruju da su oni nepopravljivi te da je gubljenje vremena moliti se za njihovo obraćenje, a i zamorno je.

Lakše je to riješiti jednim nastupom pred kamerama ili s pisanjem na socijalnim mrežama kako bi signalizirali svoje lažne vrline.

I često su upravo žene koje boluju od virtue signaling.

To je uočio još Orwell i napisao u "1984", a zasigurno je to iskustvo imao pripadanjem komunističkoj partiji kad su drugarice pripadnost kompartiji vidjeli kao signal ostalima kako su napredne i vrle i vrele.

To su također demonstrirale prošlo desetljeće mnoge žene na Zapadu slaveći i tražeći rušenje granica za ilegalne imigrante signalizirajući kako one imaju veliko srce za sve jadne ljude svijeta.

Taština nad taštinama, sve je taština kod modernih ljudi koji su prilagodili kršćanski nauk svojim dimnim signalima.

Oni ne mogu pojmiti ono što je izjavio sveti Filaret Moskovski i što je nauk svih kršćanskih otaca - neprijatelja svojeg ljubi, neprijatelja otečestva (domovine, ali i familije) uništi*, a neprijatelja Hristova se gnušaj.

Pustiti dokazane i hladnokrvne ubojice, k tomu neraskajane, na životu uz virtue signaling opraštanja, znači biti sudionikom i pomagačem budućih zločina i ubojstava.

To moderni farizeji koji su zovu kršćanima ne mogu shvatiti jer su zauzeti sa svojim PR - public relations.

Eto trudio sam koristiti se anglicizmima kako bi me ovi moderni shvatili, ali nemam prevelike nade.

* Patriotizam odnosno zaštita svoje familije je kršćanska vrlina. Izdajice i oni koji ne brane svoje najmilije ne mogu ući u carstvo Nebesko.

Međutim, treba biti svjestan da patriotizam, ali i zaštita svoje familije, ima vrlo tanku granicu kad se od obrane prijelazi u napad i zločin.

Znači nema opravdanja patriotizam i obrana familije kad ovi ugrožavaju druge narode i druge familije.

P.S.

Evo jednog rimokatolika koji nije pobrkao praštanje-milosrđe i pravdu.

Matt Walsh:

Prvo oko videa, ovo opraštanje ubojici svog muža pred kamerama i mikrofonom uz specijalne svjetlosne i ine efekte, je nedostojno i lakrdija.

Ali o tome sam već gore pisao.

Dodat ću kako i neki istaknuti svjetski pravoslavci, između ostalih i jedan mitropolit Moskovskog patrijarhata, drže pokojnika mučenikom premda je ovaj bio protestant i nije mogao nikako biti svjedokom vjere.

To je samo potvrda da se rimokatolici, protestanti i svjetski pravoslavci odlično slažu očekujući Antihrista.

Grijeh je kršenje Božje zapovijedi i zaslužuje vječnu kaznu.

Zašto vječnu pitaju se mnogi?

Zato što je Bog vječan i zato što je ljudska duša vječna.

Bog ne može dopustiti da zlo vječno traje nekažnjeno i da se više igdje manifestira u vječnosti.

Ali Bog rado prašta, Bog voli više grješnika nego grješnik sam sebe.

Uvjet praštanja odnosno izliječenja grješne ljudske duše je pokajanje.

Savršeno pokajanje je onda kad se grješnik kaje zbog grijeha (a ne zbog straha od Pakla i Božje kazne) zato što je grijehom uvrijedio Boga koji ga ljubi neopisivo, i zato onda zamrzi grijeh i više ne griješi jer mu tada Bog daje blagodat da nadvlada strasti koje ga vuku u grijeh.

Savršeno pokajanje predmnijeva ljubav čovjeka prema Bogu, savršeno pokajanje predmnijeva staviti Boga na prvo mjesto u svom srcu, duši i umu.

Savršeni pokajnik je svetac.

On nimalo ne bježi od kazne, jer zna da ga kazna čisti i liječi te da ista dolazi po Božjem dopuštenju radi njegovog dobra.

Zato rado uzima križ svoj kojeg je zaslužio svojim grijesima nositi.

Dostojevski je u svom romanu "Zločin i kazna" lijepo opisao kako zločinac nema mira dok ne objavi svijetu da je zločinac, da zaslužuje kaznu i primi kaznu.

Takav zločinac ako ima pravo pokajanje je spašen kao i desni razbojnik na križu.

Ponovit ću ono što sam prije pisao, i što je iznio Matt Walsh.

Ludost i bezumlje modernog feminiziranog društva i vremena je imati krivi pojam pravde, milosrđa i praštanja koji de facto znači u konačnici da demoni i demonoliki ljudi budu slobodni raditi pakao i bezakonje na krugu Zemaljskom.

I to onda zovu kršćanskim praštanjem, a radi se o jedva skivenom licemjerju i kukavičluku.

Onda se takvi mole Bogu da pošalje anđele da se spriječi zlo koje ih muči, jer živimo u društvu bezakonja.

Ta kriva molitva znači - Bože, pošalji anđele da maknu zlo od nas (što znači da potamane ili odstrane zločince, ali to molitelji farizeji ne će reći jer oni su 'uzvišeni' da bi takvo nešto tražili), a mi ćemo istim zločincima opraštati bez njihovog pokajanja jer smo super kršćani, jer opraštamo i više od Hrista koji je molio Oca da oprosti onima koji ne znaju što čine, a mi opraštamo svima.

Jer nemamo hrabrosti suočiti se i boriti se sa zlom.

Pa neka to rade Božji anđeli.

Još jedna važna napomena.

Kad je Hristos molio Oca da oprosti ovima koji Ga raspeše jer ne znaju što čine, onda to znači da je Gospod molio ne samo za Rimljane koji Ga raspeše, ili židove koji su vikali da se razapne, a nisu bili svjesni da je to Mesija-Hristos i Sin Božji, nego za sve ljude od Adama pa do posljednjeg čovjeka koji su grješili zbog slabosti tijela i duše, ali nisu ostali na tome nego su se pokajali kad su vidjeli da su grješili protiv Hrista koji je život dao da ih spase.

Molio je dakle Gospod za sve nas raskajane grješnike, i Otac Ga je uslišao.

Raskajani grješnici opraštaju dužnicima svojim jer je to uvjet da i Otac oprosti njihove grijehe-dugove prema Njemu.

Nema smisla trubiti na zvona ili pred kamerama da ne mrzimo one koji su nam učinili zlo te da smo im oprostili.

Bog to zna.

Ako pak trubimo onda to činimo radi ljudi i naše slave pred ljudima, a ne radi Boga.

I od toga nema ništa, nego novi grijeh oholosti ili prelesti, grijeh na grijeh.

Naše oproštenje ništa eshatološko nije važno za zločinca i ne znači vječno ništa neraskajanom grješniku koji nas je oštetio.

Bog otpušta grijehe (preko ljudi-svećenika kojima je dao tu vlast) i ne će pitati nas da li smo oprostili nekom zločincu koji je postao iskreni pokajnik kako bi mu oprostio, nego će mu oprostiti bez obzira na nas.

Nama ne će oprostiti ako mi nismo otpuštali dužnicima našim koji su nas molili da im otpustimo dug.

Zločinac je dužan moliti oproštaj od onog kojem je učinio zlo, i nadoknaditi štetu ako je moguće. Jer mu inače Bog ne će oprostiti.

Stoga je štetno što je udovica učinila pred kamerama, ne samo radi sebe i svoje prelesti, nego i radi ubojice svojeg muža.

I krivog primjera kojeg je dala milijunskom gledateljstvu.

Da je došla inkognito u zatvor i govorila ubojici kako nema mržnju prema njemu te da mu oprašta i da se moli za njega, ali da mu Bog ne će oprostiti ako se ne pokaje, onda bi učinila pravu stvar.

I to trebaju kršćani znati prepoznati, a ne od nje raditi sveticu odnosno uzora.

Neki kažu da njezin znak rukom na 'sprovodu' znači na američkom jeziku ruku - 'volim te', a da to nije znak Satane.

Znamo da je taj znak davao na fotografijama i pokojni papa Frane.

Tko god je definirao taj znak, morao je znati da je taj znak vrlo sličan znaku Satane i vjerujem da to nije slučajno ubačeno u jezik glugih.

Ipak ne vjerujem da je udovica htjela dati đavolski znak.

Htjela je, što je potpuno neprikladno, poručiti nama iza ekrana da nas voli (slično kako nas je i papa Frane 'volio', a ustvari kupovao je jeftinim trikovima naklonost naivnih i neupućenih).

Jer ne vjerujem da je taj znak slala pokojnom mužu budući pokojnici ne prate medije.

Sve u svemu, to je bila mega-predstava, mega-show, mega-lakrdija nad lakrdijama.

I nadam se da nije imala okultno obredno značenje.

 

U očekivanju sedmog dana

Tko kaže laže da se nacija (narod) u RH ne smije spominjati? 

Danas je naime "Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama".

Iz gornje wikipedija poveznice:

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, dan koji se 22. rujna svake godine obilježava u Hrvatskoj u spomen na tri žene ubijene na zagrebačkom općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice policajac*Mato Oraškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković.^[1] Datum spomendana odredio je Hrvatski sabor odlukom od 15. listopada 2004.^[1] 

Mato Oraškić sigurno ne bi ubio sudca, odvjetnika i (ranio) zapisničara, a možda ni ženu, da su ovo troje pravosudnih bili muškarci.

Mrzio je žene, zato ih je poubijao.

Takav se zaključak nameće, jer da je ubio sudca, odvjetnika i zapisničara, onda Hrvatski sabor ne bi odlukom od 15. listopada 2004. proglasio da je danas taj veliki dan o kojem trubi radio cijeli dan.

Samo budite sigurni da je ubio sudca, odvjetnika i zapisničara da Hrvatski sabor ne bi proglasio Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad muškarcima.

Jerbo ženski život više vrijedi od muškog.

Zato za žene ne postoji vojni rok, nema poziva na mobilizaciju, nema ih među rudarima ili na bilo kojem teškom i opasnom poslu gdje se može lako poginuti.

Ono u čemu su pak muškarci i žene jednaki jest čedoumorstvo.

Žena ima jednako pravo ubiti sina ili kćer u svojoj utrobi.

Zasad.

Mislim da bi Hrvatski sabor trebao donijeti neki zakon ili preporuku ženama da izbjegavaju ubijati kćerke u svojoj utrobi, jer je naravno ženski život vrijedniji od muškog.

Bez feministica ljudsko društvo ne može postojati.

To što je postojalo sve do 20.st. ne može se niti zvati ljudskim društvom.

Povijest ne započinje s prvim danom stvaranja, nego s Danom žena.

Drugi vrlo važan dan je onaj u kojem su dobili pravo glasa.

Treći dan po važnosti je kad su dobili pravo da mogu ubijati svoju nerođenu djecu.

Četvrti dan je dan kad su odlučile da više ne budu robovi muža i djece, te da svoju karijeru sekretarice i tipkačice stave ispred svoje familije.

Peti dan po važnosti je dan kad se je dogodilo najvažnije znanstveno otkriće svih vremena - antibebi pilula, jer je žene oslobodila straha da se pare neoprezno i ne s kim god stignu.

Šesti dan, ne manje važan, je kad su raširili svoje majčinsko srce (a neke od njih i noge), premda u pravilu su bezdjetetne jer se ubijena djeca u utrobi ne računaju, prema ilegalnim inorasnim imigrantima jer su im dojadili domaći beta mužjaci koji su im sve ono gore navedeno omogućili i još im se klanjaju kao svojim malim i velikim boginjama što je dokazao i pokazao Hrvatski sabor onom odlukom.

Sedmi dan tek treba doći, ali znamo da je to kraj feminizma.  

* Da je Mato Oraškić bio vojnik, ili branitelj, također bi se to spomenulo. Ovo je dakako poruka globalista domaćem audotorijumu, onima u vladi i saboru, da se mora izbaciti iz tih najvažnijih državnih službi sve one koji se ne klanjaju malim ili velikim boginjama.

P.S.

Nešto o prijevari zvanoj let na Mjesec:

Povratak na temu.

Poznanik je proučavao ovih dana tematiku čedoumorstva i evo njegove spoznaje.

Preko 2 milijarde djece je pobačeno u zadnjih 35 godina.

Od toga 1% su silovane žene (a to je bio glavni argument u ono vrijeme da se legalizira čedoumorstvo).

Od toga 2% maloljetnice (i tu se je napravila lažna slika kako većinom maloljetnice čine pobačaje).

Oko 45% žene koje su pobacile više od jednom.

Njegova, kao i moja procijena je, da taj broj nadmašuje žrtve svih ratova od početka, a vjerojatno i broj svih ljudi koji su ikad ubijeni od pravednog Abela nadalje.

Mislim da je nemoguće pojmiti kakvo je to zlo enormnih proporcija.

Prvi razlog je taj što ga čini majka koja bi trebala sebe žrtvovati radi djeteta, a ne da dijete žrtvuje radi svoje karijere ili bilo koje materijalne koristi.

S pravom se moderna industrijska čedomorstva u 'čistim i higijenskim' bolnicama uspoređuje sa žrtvovanjem djece demonu Molohu-Baalu iz biblijskih vremena.

Ne zaboravimo da je Bog zbog toga kaznio Izraelce ropstvom Babilonu.

I ne zaboravimo da je ta kazna bila pedagoška, da bi se iz izabranog naroda u kojem će se utjeloviti Slovo Božje iskorijenio taj grozni zločin i slični koji proizlaze od idolopoklonstva.

Prilično sam uvjeren da suvremeni naraštaji čine puno više zla nego Izraelci te da kazna više ne će biti pedagoška, nego konačna bez nade na popravak cjelog naroda (zato vjerojatno i vlada demografska smrt - nestajanje cjelih naroda), nego samo pojedinaca.

Također možemo primijetiti da su javni sotonisti, pogotovo u SAD, vrlo zauzeti s time da se ne zabrani čedoumorstvo.

Sotonisti uglavnom nastupaju ovako:

Da, vaši mladenački idoli ili i sadašnji idoli, su bili sotonisti.

Jeste li i vi, zapitajte se?

Ne morate imati člansku iskaznicu kluba sotonista da biste bili sotonist, dovoljno je da podržavate čedoumorstvo. 

I možete li i nakon ovoga pjevušiti s njima obla-di-obla-da?

Svi smo grješni, ja se moram smatrati najvećim grješnikom.

Mogu li onda napisati - jao vama koji odobravate čodoumorstva, koji svjesno glasate za političare, poput nove riječke gradonačelnice koja je bila na ulici u kontraprosvjedu "Hoda za život", a za isto ono za što se zalažu sotonisti?

Eto napisah, ne zato da bih se smatrao manje grješnikom od ovih, nego da bih ih pozvao na adekvatno pokajanje prije nego li bude prekasno.

Ako i ne čitaju blog, što je vrlo vjerojatno, onda vi koji čitate ih upozorite.

Bit će sve više i više znakova (možda nema veze, ali već dva tjedna nas obaviještavaju da riječka voda, ponajbolja u RH i šire, nije za piće) da smo i kao grad, i kao država, i kao kontinent, i kao cijeli svijet pod Božjom kaznom.

Samom činjenicom da kazne dolaze i traju, i ostaju, znak je da smo upozoreni i da se od nas očekuje pokajanje.

Bogočovjek to očekuje.

Radi Njegove predragocjene i preobilne otkupljujuće Žrtve na Golgoti po kojoj se mogu spasiti i najokorjeli sotonisti ako se pokaju.

Pokajanje je moguće sve do trenutka naše smrti, ili smrti cjelokupnog svijeta kojeg iščekuju pravednici i oni koji su veliko zlo trpjeli od svijeta kako bi ih Bog, koji je objavio - osveta je moja, osvetio.

Nemojte biti sentimentalni poluidioti koji misle da konačna pravda isključuje osvetu, da Bog ne kažnjava, da nije strašni Sudac nego da ljudi sami sebe sude. 

Pravdu i osvetu očekuje i onih dvije milijarde koje su majke ubili, a političari, mediji i puk amenovali.

Jučer je bila svetkovina Male Gospe, rođenje Presvete Bogorodice:

Homilija o.Stevena Allena.

Pišem sad u utorak, 16 tjedan po Duhovima, odnosno dan nakon što sam napisao gornji tekst.

Danas slavimo svete mučenice Minodoru, Mitrodoru, Nimfodoru, tri sestrice mučenice.

Slavimo i svetu caricu Pulheriju.

Slavimo i tri svete žene za koje ne bismo znali da nije jedan čovjek primjetio kako gavrani dolaze u voćnjak, lome grane i odlaze s voćem nekamo. A to mjesto je bila spilja u kojoj su živjele svetice koje je Bog hranio preko gavrana. Pročitajte o tome na onoj poveznici. 

Moja je pak poveznica na prethodni tekst u kojem sam razobličavao feminizam odnosno feministice.

Ove svete žene, kao i sve ostale svete žene, znane i ne znane, su njihova suprotnost i veliki uzori i kršćanskim ženama i kršćanskim muškarcima.