Hell's Amazing Grace

Naslov je posuđen, i vjerujem da mi autorica Solange Hertz ne će zamjeriti.
Usput čitateljima preporučujem da ako mogu pročitaju eseje od ove lucidne spisateljice koja po svemu odskače od uobičajenih 'škrabala'.
Živi u dubokoj starosti (95 godina) i još uvijek piše, iako sam pročitao da je zadnje vrijeme prilično ozbiljno bolesna*.
Neka joj Bog da milost da završi zemaljsku trku pobjedonosno i dobije krunu od Krista Kralja u vječnoj domovini!
Parafrazirajući protestantsku himnu "Amazing Grace" koja se u novorednoj Crkvi kod nas izvodi u hrvatskom prijevodu i koju ste najvjerojatniji čuli i pjevali (ja jesam, i bila mi je tada dirljiva), S.Hertz je napisala esej, na kojeg vam ne mogu dati poveznicu jer mi je samo na HDD, u kojem s nužnim odmakom tradicionalne katolikinje razmatra fenomen svjetlosti i elektromagnetizma u suvremenom društvu.
Začudno ona razvija tezu, da iako je Bog stvorio svjetlost, odnosno elektromagnetizam, da su posljednja tri stoljeća obilježena nečim što je demonska zloporaba tog Božjeg stvorenja i iza čega vidi prste Lucifera, Svjetlonoše, sada imenom Sotona, te da se tu radi o 'milosti koja dolazi od Pakla'. Toliko o naslovu.
Ne ću prevoditi njezin tekst**, nego ću pokušati razviti tezu po pitanju samog pojma tehnologije, znanosti i ekonomije, odnosno sveg onog što se podrazumijeva kao napredak.

"Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati." Mat 7

Ova izjava našeg Gospodina Isusa Krista daje nam ključ po kojem ćemo znati s kim imamo posla.
Naravno da se tu radi o čovjeku (ali i o anđelima ili demonima koji inspiriraju ljude i često svoja intuitivna znanja o prirodi otkrivaju 'znanstvenicima'), a ne o neživim stvorenjima kao što je svjetlost koja nam ne mogu sama po sebi naškoditi (osim ako idiotski buljimo u Sunce i slično), ali ljudi mogu koristeći ta stvorenja kojima je Bog dao naravnu moć.
Što bi značilo da moramo provjeravati kakve plodove imaju u svom životu ljudi koji nam se predstavljaju kao dobročinitelji, proroci, znanstveni i tehnološki genijalci, jer ako im damo bianco povjerenje, onda smo najvjerojatnije nagrabusili, a ujedno smo prekršili prvu Božju zapovijed po kojoj samo Bogu možemo i moramo slijepo vjerovati.
Zabluda bi bila krivo razumiti Kristove riječi tako da povjerujemo čovjeku koji se predstavlja Kristom, pa ćemo nakon biblijskih jednog vremena, dva vremena i pola vremena (Dan. 7:25, Otk 12.14) zaključiti po plodovima da je to bio Antikrist. 
Budimo onakvi kakvima nam je zapovijedio da budemo, mudri kao zmije, bezazleni kao golubovi.

Tehnologija je umijeće ljudi po kojem koristeći prirodne zakone kojih otkrivaju putem znanosti, proizvode dobra koja kasnije koriste.
Pri tome je motiv tehnologije proizvoditi čim više uz čim manje ljudskog truda.
Ove dvije gornje rečenice mogu biti i te kako problematične.

Prvo, što je to 'dobro'? Nekome je dobro 'dobro' GMO soja koja će mu donijeti profit, a drugomu koji dobije od te hrane alergije i narušeno zdravlje 'dobro' je zlo.
I složit ćemo se, ako nam nije egoizam i trka za zaradom uništila posljednje tragove morala i brige za druge i za budućnost djece, kako GMO tehnologija nije uopće dobra, kako bi bilo dobro za čovječanstvo da je stavilo strogu zabranu i u istraživanjima-znanosti i u primjerni iste, u tehnologiji.
Ali duh GMO je iz boce pušten, s nesagledivim posljedicama, uz skoro nikakvu mogućnost da ga se vrati natrag u bocu.
S.Hertz sumnja kako su mnoga znanja o elektromagnetizmu došla putem okultizma. Većini neupućenih nije poznato da su mnogi znanstvenici bili istovremno i okultisti, primjerice Newton je više napisao o alkemiji, nego o fizici.

Drugo, zašto bi minimizacija ljudskog truda trebala biti ciljem?
Jerbo, kad se taj cilj potpuno ostvari, kad budu radili samo roboti, a sa cijelim sustavom proizvodnje i distrubucije dobara upravljala računala,
tko će od ljudi više imati posla?
Par softveraša koji će skidati bugove u programima i par hardveraša koji će projektirati i popravljati robote, ili će i taj posao raditi roboti?
Tko će biti vlasnik tih robota?
Čime će se ostali ljudi baviti kad više ništa kreativno ne će raditi?
Drogirati se do besvijesti ili ishlapiti u pornografiji ?
Ili pružati usluge vlasnicima robota koje im roboti ne mogu dati?
Jedna 'usluga' mi odmah pada na pamet bez koje ne mogu takvi ljudi,
ali takva usluga je nedostojna čovjeka.
Zar nisu ljudi još u 19.st. shvatili kako ih je ondašnja moderna tehnologija dehumanizirala, kako su postali ljudski roboti na serijskoj traci kako je odlično pokazao Charlie Chaplin u filmu "Moderna vremena"?
I ne samo da im tehnologija tada nije dala bolji život, nego su bili siromašniji i oskudniji u osnovnim potrebama kao proleteri u gradovima, nego dok su bili seljaci na selu.
Da su ondašnji kršćani poslušali Gospodina, pitali bi se tko su ti proroci i dobročinitelji koji im obećavaju eldorado, kakve plodove imaju u svom životu, jesu li pravi kršćani, ili su samo ljudi iz trgovačkog soja koji nemaju ni vjere ni naroda, ako se gramzivost i bezobzirnost ne naziva vjerom i narodom?
Nije li bio nekadašnji postolar ispunjeniji svojim poslom kad je svojim rukama, i uz pomoć alata, napravio cipelu od početka do kraja, i to puno bolju i kvalitetniju nego što će se napraviti na automatskoj traci, od radnika u obućarskoj modernoj industriji koji samo nadgleda jel se dogodio kakav zastoj na traci?
Drugim riječima šegrt Hlapić, bez obzira na zločestog majstora je pjevušio dok je zakucavao čavliće u čizme, a onaj radnik na traci može pjevušiti ako je slične inteligencije kao robot kojeg nadgleda.
I vrlo važno pitanje, ako je tehnologija napredovala i ima sve više automatizacije i robotike, zašto ljudima pada standard pa sad žene moraju raditi da bi obitelj krpala kraj s krajem, dok u vremenima manje razvijene tehnologije (sve do 60-tih godina prošlog stoljeća) dovoljno je bilo da samo muž radi?
Odgovor je očigledan, radi feminizma i uništenja tradicionalne obitelji, odnosno posljednjih ostataka organskog društva.
Što opet ukazuje da iza razvoja znanosti, tehnologije i ekonomije netko stoji i usmjerava ih, i zbog toga sam stavio takav naslov članka.
Zar ne svjedočimo kako je pala kvaliteta svih proizvoda, od hrane pa do namještaja ili automobila, samo kako bi se više trošilo i više proizvodilo i tako u toj suludoj trci rastao nečiji profit?
Jel vam poznato kako su se svjetski proizvođači žarulja dogovorili još u prvoj polovini 20.st. kako ne će raditi žarulje koje će raditi više od nekoliko tisuća sati kako im ne bi stala proizvodnja?
Na koncu, kako očekivati od društva da ima ćudoredan život, ako je ekonomija postala suprotnost od svoje definicije, a ona glasi - dobro upravljanje sa zajedničkim dobrima društva u korist društva, dok u stvarnosti društvo više ne upravlja s tim dobrima, nego je ekonomija postala neovisna od društva i radi u korist pohlepe onog trgovačkog soja kojeg sam spomenuo uz načelo pohlepe koje je suprotno ćudoređu.
Korijen riječi ekonomija je kuća, a niti jedna kuća ne može opstati ako njezini ukućani nisu štedljivi, dok moderna ekonomija počiva na obrnutom načelu, 'potiči potrošnju kako bi rasla proizvodnja' i onda se izmišljaju nepotrebna i najčešće štetna dobra radi tog suludog i suicidalnog principa.

Slijedeće na što se treba obratiti pažnja je bezrazložna vjera u napredak koja je zamijenila pravu vjeru u pravoga Boga. Lažni proroci vjere u napredak davno su posijali to sjeme zla, još u doba prosvjetiteljstva, ako ne i ranije.
Vjernici religije napredka, ma kako izvana izgledali tradicionalni, jednostavno vjeruju da je svaki sutrašnji dan bolji nego današnji.
I ne zato što im se svakim danom bliži smrt odnosno vječnost i susret s Bogom, nego zato što vjeruju da im sutra donosi veću sreću u ovozemaljskom životu.
Kad je u nečem potpuno jasno zdravorazumskom čovjeku da se je došlo do provalije, da naprijed znači propast, progresist vjeruje da treba nastaviti, jer naći će se neki znanstvenici, neka tehnologija, ili će na kraju 'majka priroda' odnosno zabluda o evoluciji, naći rješenje za bolje sutra.
Tračnica evidentno više nema, ali strojovođa i putnici vlaka napredka raduju se kao da idu u zemlju dobrih bajki.
S time povezano treba iznijeti kako su se vjernici te kvazireligije radovali kao mala djeca kad im je u selo došla željeznica, asfaltna cesta ili struja (nema li Solange Hertz znakovito prezime za svoj esej?).
A po toj istoj cesti ili pruzi im je život iscurio, i sva sela su gotovo ispražnjena, jer to što vikendaši ili seoski turisti dolaze nema više veze sa životom na selu.
Ta cesta odvukla ili otela je roditeljima djecu u gradove u kojima ta djeca vape za prirodom koju su napustili pa kupuju pse i ostale kućne ljubimce kao surogat onog što su izgubili. Roditelji umiru sami bez svoje djece kraj njih, ili s čežnjom gledaju na cestu ne će li vidjeti na njoj svoje dijete kako se vraća vidjeti ga dok su još živi. A djeca imaju svoju djecu koja se ne mogu više slobodno i sigurno igrati vani kao što su ona mogla dok su bila na selu.
I nemaju više poznatih lica oko sebe koji su im bili rođaci, bliži ili daljnji, niti susjeda koji su dolazili navečer na sijelo, na molitvu, pjesmu ili na čašicu razgovora.
Zar je to stvarno bio napredak ili je trebao netko vidjeti o kakvom se trojanskom konju na tračnicama radi?
Ili trojanski konj koji se zove besplatno i obvezno osnovno školstvo, mirovinsko i zdravstveno osiguranje, socijalne pomoći, Crveni križ, polumjesec i slično.
Prvo što nam zdrav razum kaže - nema ničeg besplatnog, osim ljubavi i dobra koje dolaze od Boga.
Jer On to ima u izobilju, beskonačno.
Ali Bog ne tiska novac niti ga uplaćuje u fondove školstva, mirovine, zdravstva i socijalne skrbi.
Država je jednostavno nekoliko puta povećala poreze, dodavala uvijek nove poreze (recimo porez na dohodak nije uopće postojao do 20.st., a da ne govorimo o drugima) kako bi izigravala baku, djeda, mamu, tatu, djecu, rodbinu odnosno sve ono što je dotad sačinjavalo organsko društvo. 
Naravno da sve to što je izgledalo kao bajka je bio samo mamac s ciljem uništenja organskog društva.
Jer ljudi više ne moraju živjeti povezani u naravnim zajednicama kao što je obitelj i rod, sad se roditelji više ne brinu o odgoju svoje djece, umjesto njih to radi država i mediji koji ih odgajaju kao buduće poslušnike babilonske svjetske države.
Djeca se ne moraju brinuti o svojim roditeljima kad su nemoćni, jer oni kad su stari imaju mirovine i socijalnu skrb od države. Rod je bio potreban nekad da bi se više obitelji zaštitilo i pomagalo, kad je neka obitelj imala većih problema, poput mentalno retardirane i invalidne djece ili djece s teškim bolestima, onda je uskakala u pomoć rodbina.
I to se je radilo iz ljubavi, ako zbog ničeg drugog, onda zbog krvne bliskosti. Nikad državno školstvo ne može zamjeniti odgoj kojeg daju roditelji svojoj ljubljenoj djeci, i nikad ne mogu mirovinski, socijalni i ini fondovi zamjeniti ljubav koju daju ista djeca svojim roditeljima kad postanu stari i nemoćni, niti može Crveni križ dati ljudsku toplinu i sućut invalidu kako to mogu njegovi najbliži.
Napredak na ovom području smrznuo je ljudska srca i otuđio one koji su po naravi bližnji, a 'bližnjim' im učinio umjetno stvorene državne institucije s kojima upravljaju oni koji su bacili sjeme zla, sjeme takozvanog napredka.

Mislim da je danas, kad smo možda pred posljednjom velikom krizom, trebalo postati jasno ljudima koji jasno koriste svoj razum,kako je bila temeljna greška modernog vijeka, od renesanse nadalje, što se je ekonomija, znanost i tehnologija izvukla izvan kontrole društva, jer je tako najprije uništeno organsko društvo, a nastale mase individua postale su robovi ekonomije, tehnologije, znanosti, države i religije napredka s tendencijom uništenja.
Skoro svi smo zapanjeno i zadivljeno gledali kako mali leteći dronovi sviraju instrumente orkestra i to 'savršeno' po notama.
Jesmo li sada svjesni da će nas možda slični dronovi ubijati u budućnosti ako ne prihvatimo svjetlu budućnost vrloga novoga svijeta?
Ali mi ćemo napraviti svoje dronove koji će se boriti protiv tih zločestih dronova, odgovorit će neki nadobudni sjećajući se scena iz nekih Sci-Fi filmova.
Ne, pojedinci ne mogu napraviti dronove kakve mogu napraviti oni koji pod svojom kontrolom drže ovaj svijet, ili još preciznije oni koji su u službi gospodara ovog svijeta, a koji nije čovjek, nego čovjekoubojica od početka.
Da ne bi netko pomislio da sam defetist, da predlažem kapitulaciju i predaju novom svjetskom pretku, reći ću da nikakva tehnologija ne može samostalno zagospodariti prirodnim silama, da su te sile uvijek pod kontrolom duhovnog svijeta, da je kao i uvijek u pozadini i posrijedi duhovni rat.
Znamo tko taj rat dobiva, iako se čini Njegovim ljudskim neprijateljima kako im je pobjeda na domak ruke.

* U vrijeme pisanja teksta S.Hertz je bila još živa.
Preminula ja u Gospodinu 3. listopada 2015.
Njezina biografija se može pročitati ovdje .
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
I svjetlost vječna svjetlila joj!

** Ipak mali izvod eseja o N.Tesli:
"In an unpublished article entitled “Man’s Greatest Achievement,” which his one time associate John O’Neill included in his biography Prodigal Genius, Tesla left us some of his private speculations on man’s forthcoming control over nature. He wondered, “Can he harness all her inexhaustible energies to perform all their functions at his bidding, more still, cause them to operate simply by the force of his will? If he could do this he would have powers almost unlimited and supernatural.” We might mention here that Tesla, a materialist who professed no faith whatever in what is called a personal God, was the son of a cultured Serbian Orthodox priest, so his use of the word “supernatural” should be taken at its proper value."
Iz citata je jasno kako je N.Tesla mislio kako će čovječanstvo doći do kontrole nad neograničenom energijom i da će ju moći koristiti svojom voljom,kao što to može jedino Bog. Nije li to dokaz da su moderni znanstvenici samo moderna verzija alkemista i okultista? I kakav bi to pakao bio kad bi svi ljudi postali bogovi? Nije čudo da je danas N.Tesla heroj onima koji sanjaju o korištenju neiscrpne energije i koji misle da bi im to ispunilo smisao života.