Magija

Povod za ovu temu je bila vijest kako se Ukrajinci u ratu protiv Rusije služe magijom. 

Vijest naravno dolazi od ruske TV i služi u ratnoj propagandi.

Međutim, sva svjetska elita, ne samo ukrajinska ili ruska, služi se magijom.

Čak i oni koji su službeno morali propagirati materijalistički ateizam, koristili su se magijom.

Nisu im demoni odgovorili - vi negirate da mi postojimo kao što negirate da Bog postoji, stoga vam ne ćemo biti na usluzi.

Nego, dobro je što negirate da Bog postoji, jer ako Bog postoji onda bi se ljudi trebali zbog straha Božjeg kloniti nas i magije, stoga ćemo svoje demonske moći dati vama na raspolaganje.

K tome davno je napisana rečenica - najveći uspjeh Sotone je uvjeriti ljude kako ne postoji.

Toliko vođa demona i ostali demoni nas mrze i žele nam vječno prokletstvo i kaznu koja i njih sleduje, da su spremni sebe zanijekati.

Ipak, za odabrane, za one posebno ohole i željne vlasti, koje nazivamo takozvanom skrivenom elitom, demoni demonstriraju kako postoji duhovni svijet koji nadilazi materijalni.

Zato među slobodnim zidarima na najnižim ljestvicama se načelno ili idealistički govori o Arhitektu, a na višima se vrše gnjusobe kako bi adepti pokazali da su sluge sad već 'opipljivog' Arhitekta koji onim nižima obećaje demonsku pomoć - magiju za sitne stvari, dok adeptima obećaje i daje veću moć, ali oni moraju pokazati da su mu sluge.

Posebno je zabrinjavajuće kad oni koji su primili svetu tajnu krštenja se koriste magijom.

I budimo tu realni u procjeni, u većini zemalja koji su povjesno kršćanske zemlje, magija nije nikad u potpunosti iskorjenjena niti će ikada biti (nego će je biti sve više i više).

Kazne-epitimije za raskajane grješnike koji su se bavili magijom prilično su velike za današnja mjerila.

Kršćanske države imali su još i strožije kazne - smrtne za one koji se bave s magijom, a oduzimanje vlasništva i pravo na nasljeđivanje kao i progonstvo za one koji traže usluge maga.

Emil:

Koja je epitimija po kanonima Crkve za magiju?

U pravoslavnom kanonskom pravu bavljenje magijom smatra se teškim grijehom koji se izjednačava s otpadništvom od vjere ili ubojstvom. Epitimije (Crkvene kazne koje se izriču nakon svete tajne ispovijedi) za ove prijestupe su stroge i uključuju dugotrajno isključenje iz svetog pričešća:

• Bavljenje magijom i vradžbinama: Prema 65. kanonu Svetog Vasilija Velikog (neka neki ne pomisle da je ovaj veliki svetac bio samo na Istoku priznat), onaj tko prizna da se bavio vradžbinama ili trovaštvom podliježe epitimiji od 20 godina zabrane pričešćivanja. Vrijeme je raspoređeno po stupnjevima pokajanja: 4 godine među onima koji plaču, 5 među onima koji slušaju, 7 među onima koji kleče i 4 godine stajanja s vjernima bez pričešća*. 

• Odlazak kod gatara i magova: 61. kanon Trulskog sabora (Peto-šesti ekumenski sabor) propisuje 6 godina epitimije za one koji odlaze gatarima, onima koji obećavaju sreću ili onima koji se bave amajlijama. Ako osoba ustraje u tome, kanoni nalažu potpuno isključenje iz Crkve. 

• Gatanje i astrologija: Slične kazne (oko 5-6 godina) predviđene su i za one koji se bave tumačenjem oblaka, horoskopima ili izradom talismana, jer se to smatra sudjelovanjem u poganskim običajima. 

U suvremenoj praksi, iako kanoni služe kao temelj, duhovnik ima pravo primijeniti ikonomiju (ublažavanje) ovisno o iskrenosti pokajanja i životnim okolnostima vjernika.

* Oni koji plaču, to su oni koji stoje izvan crkve, plaču zbog svojih grijeha, stoje i na kiši i na snijegu i na suncu, i mole one koji ulaze u crkvu na Liturgiju da se mole za njih da im Bog oprosti grijehe. Nakon 4 godine te kazne (znači ako raskajani grješnik odustane od epitimije smatra se da je otpao od Crkve) ulaze u crkvu i ubrajaju se u one raskajane grješnike koji su samo na prvom dijelu Liturgije - Liturgiji katekumena, nakon 5 godina ulaze u treću fazu, zatim u četvrtu fazu i tek onda se mogu pričestiti.

Emil:

 Koje su kazne u kršćanskom Rimskom carstvu bile za one koji su se bavili magijom?

U rimskom pravu, s dolaskom kršćanskih careva (počevši od Konstantina Velikog), magija prestaje biti samo vjerski prekršaj i postaje težak državni zločin koji se kažnjavao najstrožim mjerama.

Dok je poganski Rim tolerirao "dobru" magiju (npr. za liječenje ili zaštitu usjeva), kršćanski carevi su magiju izjednačili s veleizdajom (maiestas) i štovanjem demona.

Evo pregleda kazni kroz najznačajnije zakonske zbornike:

• 1. Codex Theodosianus (Teodozijev zakonik, 438. g.)

Ovaj zakonik predstavlja prekretnicu u borbi protiv magije. Kazne su bile brutalne i bespoštedne:

• Smrtna kazna: Za vještce, magove i one koji prizivaju duhove mrtvih. Najčešći načini pogubljenja bili su spaljivanje na lomači ili razapinjanje. 

• Progonstvo i konfiskacija: Za one koji su samo tražili usluge magova, predviđeno je oduzimanje cjelokupne imovine i doživotno izgnanstvo na udaljene otoke. 

• Mučenje tijekom istrage: Za razliku od slobodnih građana koji su obično bili pošteđeni mučenja, u slučajevima optužbi za magiju, svi su bili podvrgnuti mučenju (bez obzira na društveni status) kako bi se izvuklo priznanje.

• 2. Justinijanov zakonik (6. stoljeće)

Car Justinijan I. je dodatno postrožio zakone, povezujući magiju izravno s heretičkim učenjima:

• Zabrana posjedovanja knjiga: Posjedovanje magijskih spisa kažnjavalo se smrću, a same knjige su morale biti javno spaljene. 

• Zabrana matematike (astrologije): U to vrijeme termin "matematičar" (mathematicus) često se odnosio na astrologe. Justinijan je zabranio podučavanje i prakticiranje astrologije pod prijetnjom progona. 

• Gubitak građanskih prava: Čak i ako bi netko izbjegao smrtnu kaznu, gubio bi pravo na nasljeđivanje, svjedočenje na sudu i obnašanje javnih dužnosti. 

• Razlika između "Crne" i "Bijele" magije. Zanimljivo je da su rani kršćanski carevi (poput Konstantina) u početku pravili razliku: 

• Štetna magija: Usmjerena na nanošenje bolesti, ljubavne uroke ili ubojstvo – uvijek kažnjavana smrću. 

• Korisna magija: Magija za pomoć poljoprivredi (npr. protiv tuče) isprva je bila dopuštena, ali su kasniji zakoni (pod Teodozijem II.) ukinuli tu razliku, smatrajući svaku magiju demonskom.

Važna napomena: Ovi zakoni su bili znatno stroži od crkvenih epitimija. Dok je Crkva tražila pokajanje i povratak u zajednicu nakon 20 godina, država je magove najčešće slala u smrt.

Emil:

Kakva je kazna za bavljenje magijom navedena u Bibliji?

U Bibliji, bavljenje magijom, gatanjem i prizivanjem duhova tretira se kao izravna pobuna protiv Boga, a kazne su u Starom zavjetu bile iznimno stroge:

• Smrtna kazna: Prema Mojsijevom zakonu, osobe koje su se bavile magijom (vještice/vješci) trebale su biti pogubljene. Poznat je citat iz Knjige Izlaska: "Ne dopuštaj da vještica živi" (Izlazak 22:18). 

• Kamenovanje: Specifična metoda pogubljenja za one koji prizivaju duhove ili se bave gatanjem bila je kamenovanje. Levitski zakonik navodi: "Čovjek ili žena koji u sebi imaju duh pokojnika ili duh gatački, neka se kazne smrću; neka se kamenuju, njihova krv neka padne na njih" (Levitski zakonik 20:27).

• Isključenje iz zajednice: Bog upozorava da će se "okrenuti protiv onoga tko se obrati zazivačima duhova i gatarima" te da će ga "istrijebiti iz njegova naroda" (Levitski zakonik 20:6). 

• Gubitak vječnog života: U Novom zavjetu, iako se ne propisuje fizička smrtna kazna, magija (grč. pharmakeia) svrstava se u "djela tijela". Navodi se da oni koji to čine "neće baštiniti kraljevstva Božjega" (Galaćanima 5:19-21) i da će njihov dio biti u "jezeru što gori ognjem i sumporom" (Otkrivenje 21:8). 

U biblijskom kontekstu, ove se prakse nazivaju "gnusobom" jer podrazumijevaju traženje moći ili informacija od demona umjesto od Boga (Ponovljeni zakon 18:10-12).

Jel znate gdje je najstrožija kazna za bavljenje magijom?

U vječnosti.

Sve gore navedene vremenite kazne, bilo Crkvene koje zovemo obično epitimijama, bilo državne, su bile u cilju da se ne dogodi najgore, a to je vječna kazna za onog koji se bavi magijom te da se društvo pravovremeno obrani od bezakonja koje nužno slijedi ako se magija strogo ne kažnjava,

U suprotnom društvo-državu preuzimaju demoni te na Zemlji nastaje pakao.

Ako mag-vještica mora umrijeti prema Bibliji, i prema Teodosijevom zakoniku (ili Justinijanovom, ti zakonici su bili temelj kasnijih srednjovjekovnih zakonika), to ne znači da je osuđen na vječnu kaznu, jer se je mogao pokajati prije izvršenja smrtne kazne.

Zlo se mora iz države iskorjenjivati ili nastane bezakonje i nestane države. Država koja tolerira magiju nije prava država.

Drugim riječima, sve moderne države nisu prave države, nemojmo imati iluziju da jesu.

Zato što te takozvane države zakonski toleriraju zlo, zato su osuđene na nestanak odnosno nestajanje u globalnog državi bezakonja, u carstvu Antihrista. 

Antihrist dolazi kao Božja kazna ljudima zbog njihovog stoljetnog bezakonja.

Veliko, veliko pokajanje čovječanstva moglo bi spriječiti dolazak Antihristov i ponovno vezivanje Satane, a vidimo da od toga nema ništa.

Jer to podrazumijava odustajanje od moderne elektromagnetske tehnologije - 'Hell's amazing grace'**, napuštanje antikršćanske pop kulture kao i povratak kršćanskom zakonodavstvu Justinijanovom i Teodosijevom.

** Mišljenja sam da je Satana pušten s lanca u vrijeme renesanse i prosvjetiteljstva kao kazna Božja zbog zloće i nevjere kršćana, te da je zbog toga Satan ljudima 'darovao čudesnu milost Pakla', odnosno znanje o elektromagnetizmu koje je temelj moderne tehnologije. 

I da se vratim na uvodni dio teksta.

Po zdravom razumu postojanje Boga podrazumijeva kod stvorenja strah Božji.

Koga bi se to trebala stvorenja Božja više bojati nego svemogućeg i sveznajućeg Stvoritelja?

Međutim kod ljudi, kod Adamovih potomaka oslabljenih istočnim grijehom, na pretpostavku kako kod njih-nas postoji zdravi razum se ne može računati***.

Ljudi grješnici Boga će se bojati tek kad osjete Njegovu svemoć, ali tad je kasno.

I demoni se boje Boga, i to stravično, ali im nije ni na kraj pameti pokajanje i volja da vrše Božju volju.

Radije će trpjeti vječne muke nego se pokajati, dočim bez smirenosti-poniznosti nema pokajanja.

Oholost je temelj svim grijesima, i demonskim i ljudskim.

Te ako se  ljudi ne izliječe (Crkva ovdje ima ulogu bolnice za ljudske duše, a ne psihijatri) od oholosti, zdrav razum će im postati pomućen kao kod demona s neizbježnom vječnom kaznom.

To je razlog zašto oni koji su kršteni, a nemaju pokajanja, odlaze kod maga, ustvari kod demona, tražeći pomoć bilo radi tjelesnog zdravlja**** , bogatstva, moći, vlasti, karijere, lažne ljubavi - tjelesne pohote prema nekom pa se u tome traži pomoć demona, zavidnosti prema dobru bližnjih i da dalje ne nabrajam koje sve zloće se nalaze u ljudskom srcu.

U kršćanskoj državi barem neki su se bojali teških kazni za one koji odlaze kod magova, a u modernim državama više ni toga nema.

Stoga imamo sadašnju situaciju bezakonja, sveopćeg korištenja magije i očekivanja ljudi da će im demoni (izvanzemaljci?) pomoći.

*** Zato bez blagodati Božje nema vjere, nema spasenja. Apeliranje na zdrav razum nikad nikog nije učinilo da iskreno, radi svojeg spasenja, poželi postati kršćaninom. Vjera je dar Božji, a ne rješavanje logičkih jednadžbi, ili razmišljanje o racionalnim argumentima tipa Aristotela ili Tome Akvinskog u korist postojanja Boga ili korištenje zaključaka matematičke Pascalove oklade.

****  Svaka bolest ima uzrok u grijehu, toga nisu svjesni ovi koji odlaze radi zdravlja kod magova te im se zdravlje može kratkotrajno popraviti, ali onda slijedi gore stanje nego prije.

I ovdje bi sad trebalo razjasniti što znači pojam praznovjerje.

Praznovjerje ne znači kako demoni ne postoje te da ne postoji magija s kojom ljudi dolaze u doticaj s demonima radi primanja nekih usluga, a ustvari zla, koje od Boga ne mogu primiti.

Praznovjerje znači da ljudi imaju praznu vjeru kako će im demoni učiniti dobro.

Praznovjerje je ustvari magija bez obzira da li onaj koji ima 'praznu vjeru' dolazi izravno ili neizravno u dodir odnosno općenje s demonima.

Praznovjerje znači da ljudi ne vjeruju da im Bog želi dobro.

Praznovjerje znači da ljudi vjeruju da je Bog zao.

Zato je praznovjerje veliki grijeh, zato je praznovjerje koje skrene u magiju imalo veliku epitimiju veću od hladnokrvnog i proračunatog ubojstva, i zato je taj grijeh kod magova kršćanska država kažnjavala smrtnom kaznom.

Ako se moderni kršćani zgražavaju s takvim kaznama, onda se najvjerojatnije radi o tome da su i sami skloni praznovjerju te da nemaju straha Božjeg.

P.S.

Vrijedi pročitati tekst 'Desnog protucentra' o razvikanom u medijima, a uobičajeno šablonskom, i za naše prilike politički korektnom filmu "Svadba".