Nisam ništa čitao od njega, ali sam slušao o najpoznatijem teoretičaru medija, kanadskom filozofu Marshall McLuhanu.
Vjerojatno ste čuli njegovu poznatu rečenicu:
Čitajući o njemu saznao sam da je prilično slijedio i čitao G.K.Chesterotona, majstora paradoksa.
Tako mi se čini da je gornja rečenica - medij je poruka, a ne - mediji šire poruke, temeljena na Chestertonovom načinu prezentacije stvari koje su istovremeno paradoksalne i istinite.
Medij je važniji od poruke, štoviše medij je važnija poruka - kako to?
Zato što se definitivno može reć da su se s izumom tiskarskog stroja, radija, filma, TV, interneta promijenio način života ljudi, njihovog razmišljanja i njihove kulture.
Protestantizam teško bi bio moguć bez izuma tiskarskog stroja, tada revoluciuonarnog medija.
Dotad je kultura bila oralna, djeca su slušala priče starijih, bilo religiozne, bilo kulturne, bilo povjesne priče (pitanje koliko ljudi danas znaju pričati priče).
I tako su novi naraštaji izrastali od starijih, nije bilo antikulturne revolucije 60-tih godina prošlog stoljeća odnosno pomno planirane, a ne spontane, pobune protiv roditeljskog autoriteta (iako se je slično događalo za vrijeme renesanse, ali to je vrijeme već tiskarskih strojeva).
Biblija se je čitala u crkvi, za vrijeme Liturgije i drugim prilikama, i nakon javnog čitanja, vladika, svećenik ili neki jeromonah tumačio je pročitano, a što opet on nije sam izmislio, nego je čuo usmeno od nekih drugih, ovi trećih, ... i tako se je dolazilo do kršćanskih otaca, apostola i apostolske tradicije.
Naš Spasitelj, Bogočovjek Hristos, nije ništa zapisao, usmeno je podučio apostole, a ovi su kasnije odlučili nešto ili najvažnije od toga zapisati (po nadahnuću Duha Svetoga) i to zovemo Evanđeljem.
Pavao je pisao poslanice, ali u poslanicama uvijek je pozivao one koji su javno slušali njegovu poslanicu koju je netko u crkvi čitao, da se sjete što im je usmeno govorio.
Sinagoge su bila mjesta gdje se je javno čitao Stari zavjet, i Hristos je barem jednom, što znamo, došao u sinagogu, otvorio svitak sa svetim tekstom, javno ga pročitao i onda protumačio.
Tako se je širila vjera, ali i bilo koje drugo znanje - usmeno.
Mislim da je Platon okarakterizirao da se pravo znanje prenosi slušanjem i razgovorom, a ne čitanjem knjiga.
Eto to se je sve dramatično promijenilo s Gutenbergovim izumom.
Čitanje je sve manje postalo javno, a sve više su se knjige čitale pojedinačno, u osami.
I onda su naravno svakakve, najčešće bedaste, ideje dolazile na pamet.
Pa se je njih stavljalo u knjige koje je netko opet sam čitao, i tako dalje.
Nestalo je usmene kulture prenošenja znanja.
I nestalo je zajedništva koje se je nalazilo u zajednici koja sluša nekog govornika ili sluša njegovo javno čitanje.
Sve su pretpostavke bile posložene tako da nastane suvremeni individualizam koji je na koncu uništio civilizaciju koju je i stvorio, i koju zovemo Zapadom.
S izumom tiskarskog stroja nisu samo tiskane knjige, nego i novine.
Onaj tko je imao u vlasništvu novine, vrlo lako je mogao kontrolirati i upravljati s onima koji su novine čitali.
Novine nisu bile medij prosvjetljenja, nego indoktrinacije i kontrole.
To je još jedan dokaz McLuhanove izjave kako je medij poruka koja mjenja društvo.
Slijedio je otkriće elektromagnetizma, u kojima vidim prste podnebesnih duhova zlobe, i pomoću kojeg su nastali novi mediji, zvuk koji se može reproducirati na daljinu i sinkrono kao i pokretne slike.
Evo koje je poruke ili novu kulturu donio radio.
Napravio je virtualnu (znači nestvarnu, zamišljenu) bliskost s dalekim nepoznatim osobama, njihovim razmišljanjima, iskustvom, njihovom glazbom.
I to istovremeno kao da se te druge osobe nalaze u istoj sobi u kojoj se nalazi radio uređaj.
Panika izazvana u SAD povodom izravnog prenošenja izmišljenog iskrcavanja 'marsovaca' na Zemlju pokazuje kakvu je moć dobio radio nad dušama ljudi.
Radio ne radio, uvijek svira radio.
I dok su u početku u radijskim studijima se nalazili orkestri koji su uživo svirali, ta svirka je bila labuđi pjev.
Jer radio i nosači zvuka učinili su da je muzika sveprisutna, i to ne uzvišena muzika koja smjera u visinu, nego ona najprimitivnija, ritmična, tribalna od koje se više ne može pobjeći.
Dok su nekad ljudi željni muzike morali imati muzičke instrumente i imati umijeće sviranja, ili barem poznavati nekog tko to ima te doći kod njega, sada je sveg tog nestalo, nit ima pravog sviranja i pravog pjevanja, jer uvijek i svugdje reve radio ili neki nosač zvuka.
Naravno, radi se o napadu na naše uši, a onda i um.
Ljudi su postali ovisnici o tom smeću, mnogi se osjećaju nelagodno u tišini ako ne čuju idiotske note i ritmove.
Mogu li takvi ljudi biti otvoreni za Riječ?
Teško.
Slično i još više se je dogodilo s izumom pokretnih slika, bilo filmskih bilo televizijskih.
Isti McLuhan je tako skovao riječ 'globalno selo'.
Kao što nekad, i to od nastanka svijeta, ljudi nisu mogli živjeti izvan sela (osim rijetkih pustinjaka i monaha), tako je TV izbacio ili ispraznio sela i stvorio virtualno selo kruga Zemaljskog od onih koji gledaju ili robuju crnoj kutiji koja prikazuje pokretne slike.
Rimokatolički svećenik o.Feeney, koji je bio najveća radijska zvijezda u SAD između dva rata po svojim radijskim pridikama u kojima je apelirao protiv ulaska u rat i protiv bankarsko-kamatarskog društva, bio je odbačen ne samo radi modernističko-prožidovskih biskupa koji su ga ušutkali, nego i zbog TV - dalekovidnice (ustvari ona ne daje viditi na daljinu, nego stavlja duhovnu mrenu preko očiju), novog medija koji se je pojavio nakon drugog velerata.
Feeney je tako izjavio - ako imate TV u kući to vam je kao da imate non-stop židova u svojoj sobi (taj irski svećenik bio je prilično neustrašiv i to je slobodno izjavio).
Ne samo da se je tom 'đavolskom' tehnologijom do nezapamćenih mogućnosti digla moć indoktrinacije putem medija, nego je TV medij stvorio posve novu i dotad nepoznatu kulturu.
Vrlo sam uvjeren da komunisti nisu mogli učvrstiti onako vlast bez pomoći TV. Obični ljudi kad bi se našli u bivšoj državi, onda bi razgovarali o tome što su sinoć gledali na TV, a onaj tko je kontrolirao TV i imao monopol nad tim medijem, mogao je vrlo lako usmjeravati hipnotizirane mase koji bulje po nekoliko sati svakodnevno u crni ekran na kojem se vrte pokretne slike koje im golicaju maštu i okupiraju svu pažnju.
Film je također vrlo moćan medij koji nema izravnost i istovremenost kao radio i TV, ali ima vrhunsku industrijsku produkciju u kojoj sudjeluju na stotine dobro plaćenih profesionalaca koji znaju kako se može dobro implantirati u onog koji gleda pokretne slike osjećaje kao da je i sam na filmu, a onda širiti mu svjetonazor koji je već bio isplaniran.
Ruski judeo-boljševici, ali i oni američko-židovsko holivudski, od početka su shvatili moć tog medija i čvrsto su ga stavili pod svoje šape.
S korištenjem interneta kao medija koji je bio prvotno korišten za vojne svrhe, nužno je slijedila decentralizacija moći koju su dotad imali TV, radio i novine.
Ali su se zato i poroci poput pornografije globalno i preko svake mjere raširili preko tog novog medija.
Stvorile su se virtualne društvene zajednice kao surogat pravom društvu i pravim odnosima među ljudima.
Kao što su nekad, ali ne tako davno, ljudi bili robovi crne kutije koja je bila vrlo kontrolirana, sad su postali robovi crnih internetskih kutija koje je puno teže ljudima kontrolirati, ali mislim da je to sad moguće uz 'malu pomoć prijatelja demona i AI'.
Jer moć slike i zvuka nad ljudskim razumom ranjenim istočnim grijehom je dokazana, pogotovo ako slika i zvuk pogoduju strastima.
I kao što je nekad neka masonska loža ili politbiro komunističke partije vodio u krajnu ruku uređivačku politiku novina, radija i TV, u novim internetskim okolnostima je taj način praktično bio nemoguć.
Međutim daleko je efikasnije ljude kontrolirati uz pomoć 'slobodnih' medija i strasti, što zahtjeva demonsku sofisticiranost u metodi, nego grubom fizičkom silom kad nemaš izbora nego gledati i slušati ono što neko drugi uređuje.
To je karakteristika tog najnovijeg medija koji je korištenje zvuka i slike iskoristio za postizanje dragovoljnog ropstva u kojem rob bira strasti koje su mu 'najslađe'.
Što je najgore ropstvo.
Jer rob od tog ropstva ni ne želi pobjeći.
Vidite li kako je medij poruka veća nego bila koja pojedinačna poruka?
I to demonski porobljivačka iz koje nas može samo Bog osloboditi ako Mu zavapimo.
Od svih čula najlakše je zavarati oko i uho, jer čovjek ili misli da je ono što vidi i čuje istina, ili u to što vidi i čuje želi vjerovati da je istina.
Mediji su uvijek načini kako zavarati čula i ujedno zarobiti um.
S elektromagnetskom revolucijom stvaranje iluzija putem medija doseglo je vrhunac.
Možda se stvarno o tome radi kad je Hristos rekao apostolima - kad se ne bi skratila ta vremena, i izabrani bi, kad bi to bilo moguće, bili izgubljeni.
Postoji demonska elektromagnetska tehnologija u kojoj više ne će morati rob imati crnu kutiju da bi bio omađijan, hipnotiziran i zaveden.
Hologrami se mogu stvarati u prostoru i na prirodnim zaslonima i to će biti budući medij koji će minimizirati ljudima razliku između sna i jave i maksimalizirati iluziju.
Vjerujem da je to demonska moć medija nad ljudskim dušama koja vuče čovječanstvo u propast, te da se je sa svakim novijim medijem pogibeljnost medija progresivno multiplicirala.
Da li mediji, premda su poruka, odnosno mjenjaju kulturu iz loše u goru pa ljudi postaju kao zombiji slijedeći u svom životu ono što vide ili ono što su im drugi htjeli da vide na filmu, ponekad imaju i dobru poruku?
Imaju, kao ova slijedeća poruka - oslobodite se demonske moći medija.
I vratite se usmenoj komunikacije oči u oči, ili barem čitajte dobre knjige.
Ovo pišem nakon što sam zaključio završiti s pisanjem bloga.
Nije to samo radi cenzure na Google platformi na kojoj se blog nalazi.
Nego prvenstveno zato što smatram smisao bloga ispunjenim.
950 tekstova u roku od 10 godina, od toga 2 brisana zbog cenzure u posljednje vrijeme, preko 745 tisuća klikova, 6853 komentara, nije dokaz završetka misije, nego moje uvjerenje da sam pokrio (ili otkrio) tekstovima sve što sam mogao ili što sam trebao.
Smisao bloga u početku je bio, kako sam tad napisao, pobuditi kod hrvatskih rimokatolika spoznaju kako je stolica sv.Petra u Rimu prazna. Te da se organiziraju kako bi ih mogao posjetiti sedevakantistički biskup kojeg sam poznavao i koji je namjeravao doći u Hrvatsku.
Nakon tri godina pisanja javljali su se neki komentatori kojima ideja sedevakantizma nije bila posve strana.
Tražeći sve više i dublje u prošlost dokaze sedevakantizma, spoznao sam da je stolica sv.Petra prazna već tisuću godina od velikog zapadnog raskola kojeg sam dotad smatrao istočnim raskolom.
Nažalost kod nas Hrvata, zbog ratova sa Srbima, ta istina teško, jako teško ulazi u uši, um i srce.
Jer se smatra da ako hrvatski rimokatolik postane pravoslavac da je time ipso facto postao Srbin, jer i s druge strane je nesmiljena propaganda da su Hrvati Srbi koji su prešli na rimokatoličanstvo i tako su nastali Hrvati.
Možemo li se igrati sa svojim spasenjem i vječnošću radi raznih povjesnih laži i/ili istina?
Možemo li opravdati se na Strašnom sudu - nisam došao u Crkvu jer bi me moji optužili da sam izdajnik?
Ili može li se onaj drugi opravdati na Strašnom sudu - spriječavao sam druge da uđu u Crkvu jer sam htio da se odreknu svojeg identiteta i prihvate moj narativ o povjesti?
Ili može li se onaj treći opravdati na Strašnom sudu - nisam došao u Crkvu jer sam smatrao da se protiv hereza treba boriti iznutra što je lažno opravdanje rimokatolika i svjetskih pravoslavaca?
Većina tekstova na blogu negirali su takva lažna opravdanja i ukazivala kako niti RKC niti Svjetsko Pravoslavlje nisu Crkva.
Što znači da su velika većina i Hrvata i Srba izvan Crkve.
Zemaljska Crkva je svedena na vrlo mali broj vjernika kao što je i prorečeno za posljednja vremena, ali opet oni koji se zovu kršćanima očekuju Crkvu koja je velebna, sjajno ukrašena, bogata, utjecajna i prepuna vjernika kao u vrijeme trijumfa Crkve pred milenij i pol.
Kako bi to bilo moguće u vrijeme Epstein dokumenata odnosno kad se događaju neviđeni dokumentirani zločini i kad je bezbožništvo na vrhuncu?
I kad živimo u vrijeme elektromagnetskih medija čija uloga je spriječiti čovjeka da u tišini i vanjskoj i unutarnjoj spozna kamo ide, a kamo želi ići.
Nitko zdravog razuma, a suvremeni mediji služe da razum bude potamnjen i bolestan, ne želi ići u mjesto vječnog škrguta zuba.
A želi ići k svom Tvorcu i Spasitelju.
Ljudsko srce je nemirno dok god se ne smiri u Bogu.
Zato smo stvoreni kao što napisa sveti Augustin.
Danas bi rekli, opet zahvaljujući medijima, takve su nam tvorničke postavke.
I da sad zaokružim ovaj tekst i cijeli blog.
Mediji po svojoj definiciji su posrednici.
Mogu biti ljudi, ali pod medijima najčešće smatramo tehnološka rješenja prenošenja poruka.
I tu leži definicija dobrog i zlog medija.
Svaki pravi kršćanin je dragovoljni medij s kojim se Bog i Crkva služi kako bi se među ljudima širilo carstvo Nebesko.
Obrnuta definicija je za zle medije, to su ljudi koje koriste demoni kako bi čim više drugih ljudi odvukli u vječnu propast.
Dok nisu postojali tehnološki mediji poput knjige, novine, radija, filmova, nosača zvuka, TV i interneta, a kao medij se je koristila ljudska riječ odnosno osobno svjedočenje licem u lice, zlo se nije moglo toliko širiti.
Spremnost kršćana da svojom krvlju dokazuju ono što su riječima izgovorili učinila je čudo (naravno uz Božju blagodat) te se je gotovo sav antički svijet obratio na kršćanstvo.
I to je bilo vrijeme trijumfa zemaljske Crkve.
Kako nakon svakog vremenitog trijumfa dolazi pad tako se je to dogodilo i sa Crkvom odnosno s ljudskim društvom po Božjem dopuštenju i proviđenju.
Novi tehnološki izumi su tu bili ključni.
Umjesto čovjeka proroka ili mučenika ili sveca koji je posrednik između Boga i ljudi, sad se pojavljuju neljudski mediji čija moć posredovanja je puno veća nego kod usmene riječi.
Što mislite komu su na korist došli ti novi mediji?
Ocu laži i čovjekoubojici od početka.
Da me se ne shvati kako tvrdim da je svaka tiskana knjiga, nosač zvuka, radio ili TV emisija, internetski tekst ili blog širitelj zla i da radi u korist demona, nego tvrdim da u većini slučajevo to jest tako.
Ako i ne šire izravno zlo, stvaraju atmosferu i kulturu u kojoj više nema zdrave i uobičajene usmene komunikacije koja je prirodna i vječna.
U vječnosti nema medija, nego samo osobna komunikacija, bez posrednika, a pogotovo bez tehnoloških medija.
Nekršćanin će možda postaviti pitanje, ako u vječnosti nema medija, zašto sada Bog koristi ljude kao medije, zašto se osobno ne javi ljudima?
Glas vapijućeg u pustinji viče - poravnite Mu puteve da dođe do vas.
Mediji - proroci, apostoli, sveci, mučenici su oni koji viču - pokajte se, krstite i povjerujte, približilo se je carstvo Nebesko.
Ne može neraskajani grješnik koji nije 'poravnao puteve' ući u carstvo Nebesko u kojem se Boga gleda licem u lice.
Božji mediji-ljudi samo o tome govore.
A kad se grješnik pokaje i nastavi živjeti dostojno svojeg krštenja, onda mu medij više i ne treba da bi čuo glas Božji u sebi.
To je moja poruka o medijima i o ovom blogu.
P.S.
Jedna dodatna misao izvan teme.
Vjerujem da nisu gnjusobe Epstein dokumenta objavljene iz političkih razloga da se naškodi nekom političkom establishmentu.
Nego iz demonskih razloga.
Ljudi su se toliko već navikli na korupciju vladajućih, jer su korumpirani i oni nad kojima se vlada, da nikakvi temeljni potresi se ne će dogoditi u međunarodnoj i unutarnjoj politici.
Nego će se dogoditi 'novo normalno',
Ovi stravični zločini počet će se tolerirati kao što je to bilo sa sodomizmom.
Zašto je objavljeno toliko mnogo dokumenata s implicitnim ili eksplicitnim opisima zločina?
Da bi se demonski ih prihvatilo kao dozvoljene ili da se pošalje poruka - evo objavili smo vam sve, i ništa nam ne možete.
Jer biste i vi to činili kad biste mogli.
I još jedna dodatna tema o kojoj sam mnogo pisao na blogu - opasnost od tehnologije.
Ovaj tekst N.Bakića o tome što slijedi u društvu s AI je nadam se otrežnjavajuće za ljude materijalističko-progresističkih nazora koji su velike egzistencijalne nade polagali u "Techne".
Kako izgleda kad sve polažeš u nešto ili nekog, a onda saznaš da je taj tvoj iskonski neprijatelj?
Ustvari dobro je da je tehnologija došla do AI, jer će sad vidjeti mnogi u čemu je problem s tehnologijom.
Na svojoj koži.
I treće posljednje što ubacujem - Marko Francišković osuđen je na dvije godine zatvora zbog poticanja na pobunu protiv demokratske vlasti u RH koja je smjerno sprovodila odluke svjetske 'elite' o plandemiji.
U globalističkoj Njemačkoj traju sudski postupci protiv liječnika (u ovom slučaju u tekstu liječnice) koji su se suprostavili ludilu pandemije (i kazne su još i veće nego za Marka F.).
Ako ste pomislili da je nastao nekakav mir između vladajućih kojih god boja bili, ili ma kojoj loži pripadali, i pojedinaca koji su se suprostavili plandemiji - varate se.
Bio sam na masovnom prosvjedu u Zagrebu na kojem je Marko F. govorio i o tome sam pisao na blogu.
Malo proširujem temu - postoji li pravo na pobunu protiv vlasti koja je demokratski izabrana i koju podržava većina naroda?
Ne postoje prava, nego obveze.
Obveze poštivanja Božjih zapovijedi.
Drugo je sad pitanje ima li pobuna izgleda na uspjeh ako je narod zavolio sluganstvo, život u bezakonju, komfor, oportunizam (drugim riječima ako je glavna djelatnost turizam i rasprodaja djedovine)?
U tom slučaju nema smisla dizati pobunu, ali postoji i dalje obveza ne poštivati zakone, odluke, provedbe bilo koje zemaljske vlasti koje se protive Božjim zapovijedima.
To je dio blaženstva o kojima je govorio Hristos - blago vama ako ste nepravedno progonjeni, ako ste progonjeni, zatvarani ili mučeni zbog vjere u Bogočovjeka.
Hoće li se naći neki novi Marko, ili poučeni njegovom sudbinom nitko više ne će niti pokušati javni bunt?
Izgleda je nevidljiva ruka uputila me da se stvarno riješim medija, da ne bude - govori drugima da se oslobode, a sam je rob medija.
Google mi je izbrisao još jedan tekst, "Ima li dna dnovinarstvu?".
Velikodušno su me uputili da se mogu na sudu žaliti, a prije toga njima.
Eto, ja pomislio da sam ih 'egzorcirao', a oni su mene.
Razmislit ću ima li smisla dalje pisati blog.
Mislim da sam čitateljima poslao dovoljno poruka kako ne smiju prihvatiti antikršćanske zakone, uredbe i provedbe.
Te da se oslanjaju pri toj borbi sa protuljudskim sustavom prvenstveno i nužno na Boga.
Onda je tu Crkva, pa bližnji.
Tko izdrži do kraja, taj će se spasiti, kako piše u Bibliji.
Snimite tekstove koji vam se čine važnima dok ih ima na webu.
Svako dobro i blagoslov od Gospoda Hrista Vam želim!
Tuđa zemlja u kojoj rasprodajemo svoju nebesku očevinu je zemlja u kojoj nema Božje blagodati i blagoslova, zemlja bezakonja, strasti, grijeha, zemlja smrti i prividnog života.
Možemo k tome dodati - to je zemlja u kojoj caruju moderni mediji.
Kako je teško očekivati da ćemo se potpuno odmaknuti od medija, premda bi to bilo poželjno i dobro, onda moramo nastojati da disciplinirano, ograničeno vremenski (recimo pola sata na dan, ne više) i tematski (dušekorisne informacije, razgovor s prijateljima, nešto što je stvarno korisno za naš život, i ništa drugo) koristimo medije.
Budimo svjesni također da je doći vrijeme kad će trebati osobna identifikacija za pristup internetu (pod krinkom zaštite maloljetnika od nepriličnog sadržaja, a to znači da će se svi morati identificirati).
Nešto slično kao ovdje u Rusiji (regija se zove Lenjingradska - toliko to tome da se je Rusija odrekla judeo-boljševizma), najprije prepoznavanje lica za školsku djecu da bi ušla u školu, uskoro za sve ljude (ne samo za škole, nego za bilo gdje, pa će primjerice za mene prolaz biti zabranjen jer sam na blogu iznosio 'govor mržnje').
(na substacku očito nema cenzure, zato pogledajte ovaj razgovor o smrtnosti 'covid-a' )
Mislim da je to, i to vrlo uskoro, trenutak kad kršćani trebaju reći NE internetu i prepoznavanju biometrijskih podataka (odkad postoje elektromagnetska računala ljudi koji su imali širi pregled na povjesna zbivanja znali da će se tako na kraju završiti, u informatičkom gulagu).
Ostale medije, kao što su radio, TV, filmovi, pop glazba, već smo se trebali odreći znajući tko stoji iza njih.
Pridika o.Stevena o ruskim mučenicima:
i o povratku sina razmetnoga:
https://stevenallen.substack.com/p/act-now-0b1
https://stevenallen.substack.com/p/act-now-0b1
Svakako Vam preporučujem njegove pridike, pratite ga na substacku:
i imat ćete gotovo svakodnevno praćenje dnevnih Evanđelja.
I medij interneta bit će Vam na duševnu korist.
Podržite ga i financijski , učinit ćete dobro djelo za svoje spasenje.
O.Steven Allen imao je nekoliko predavanja o temi u sklopu "Pravoslavnog tečaja preživljavanja:
1. Predavanje br.34 (uvod u moderne medije koji stvaraju duhovne iluzije - prelesti, onda slijedi govor o novinama kao mediju):
2. Predavanje br.35 (o radiju kao mediju):
3. Predavanje br.36 (o teatru kao problematičnom dionizijskom ritualu koji je temelj filma i TV):
4. Predavanje br.38 (o filmu):
5. Predavanje br.39 (o televiziji):
6. Predavanje br.40 (o internetu);
Pridika o.Stevena o početku Velikog Posta.
Još jednom o mediju tiskane knjige.
U jednom predavanju u sklopu navedenog "tečaja preživljavanja" o renesansi o.Steven pomenu kako je rimski papa dao tiskati u to vrijeme renesanse blasfemičnu knjigu Talmud.
I za mene je to bio nepoznat podatak.
Provjerio sam s ChatGPT, odgovor je bio potvrdan, bio je to Medici papa Lav X, ali i kasniji pape Klement VII i Pavao III su to isto činili.
Kako može Hristov vikar* tiskati knjigu u kojoj se najbezočnije i najgnjusnije ruga Hristu i Bogorodici?
Na to pitanje morat će odgovoriti svaki rimokatolik na Strašnom sudu.
* Mislim da moderni rimokatolici većinom i ne znaju da je dogma RKC kako je rimski papa nezabludivi Hristov zamjenik, ali to ih ne opravdava jer moraju znati koje su dogme 'Crkve' kojoj pripadaju.
Tko Hristovog vikara po toj dogmi izabire?
Ako RKC ne smatra da je Bogočovjek mentalno uskraćen u spoznaji i sposobnostima (što opet ne bi bilo čudno budući su rimski pape odobrili izdavanje Talmuda), onda Hristos bira svog nezabludivog zamjenika-vikara koji u Njegovo ime i umjesto Njega vlada svijetom.
Izabire ga tako da utječe na slobodnu volju kardinala tako da oni izaberu onog kojeg On hoće - što je stvarno besmislica, kontradikcija i blasfemija da Bog koji je ljudima zauvijek dao slobodnu volju stvorivši ih na svoju sliku i priliku, je ukida na konklavi kardinala prilikom izbora rimskog pape.
Ali to je jedino objašnjenje osim ako rimokatolici smatraju Hrista kao nekog kome treba starateljstvo kardinala jer nije sposoban sam sebi izabrati svog zamjenika.
Ta dogma o nezabludivom Hristovom vikaru je suštinska za papizam odnosno RKC.
Zato je rimski papa Bonifacije VIII u dogmatskoj buli "Unam sanctam" proglasio kako nema spasenja nikome od ljudskog roda ako se ne potčini rimskom papi.
Dakle, kako može svemogući i sveznajući Bogočovjek izabrati za svog nezabludivog zamjenika nekog tko će o Njemu izdati knjigu s najodvratnijim ruganjem i proklinjanjem?
S time bih završio ovaj blog koji je prvenstveno usmjeren na rimokatolike da se propitaju pripadaju li Crkvi kao mističnom tijelu Hristovom ili nečem što je sasvim suprotno od toga.
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam zaključao 6.veljače 2026. budući ne namjeravam više pisati blog.
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.