(namjera mi je bila isprva da samo ukratko napišem nešto o Lazarevoj suboti, međutim ubacivao sam jednu za drugom mnoge druge teme tako da je tekst dugačak i dotiče se Uskrsa i pitanja grijeha, pa ne ću više pisati jedno vrijeme, dva vremena i pola vremena 😊 ).
Iako je danas u nedjelju bila Cvjetnica, ipak ću par riječi navesti o jučerašnjem značajnom danu, suboti četverodnevnog Lazara.
Nepravoslavnima će biti najprije čudno da se subota naziva Lazarevom, pa onda da se Lazar naziva četverodnevnim.
Vrlo je jednostavno objasniti, iako je to i bez objašnjenja jasno, to je zato što je Lazar bio četiri dana u grobu i njegovo tijelo je bilo u fazi raspadanja.
Gospod Hristos uskrsnuo je Lazara čekajući četvrti dan da bi bilo posve jasno da se radi o čudu budući su i židovi vjerovali da se nakon trećeg dana u grobu nitko više ne može vratiti od smrti.
On je time jasno pokazao židovima da nije samo obećani Mesija, nego gospodar života i smrti, Bog.
I ne znajući posrnulu ljudsku narav zaključili bismo - nakon ovog čuda svi ili većina židova će Ga prihvatiti kao obećanog Mesiju.
Pa i bilo je tako drugi dan, u današnju Cvjetnu nedjelju kad su Hrista dočekali u Jeruzalemu kao svog cara s palminim grančicama i klicajući sinu Davidovu, što znači da su Isusa koji je potomak Davidov po svojoj presvetoj Majci, prihvatili kao obećanog iskupitelja i spasitelja Izraela.
Sad ulazimo u misteriju grijeha ili zla.
Kako je mogao Lucifer pasti u grijeh oholosti tako da je tražio od ostalih anđela da mu se klanjaju kao Bogu?
Zar nije to najveća ludost i kontradikcija, stvor misli da će postati svojom voljom jednak Stvoritelju*?
Iako je besmisleno, najobdareniji anđeo je krenuo na taj put bezsmisla i smrti (jer odvajanje od Boga Svedržitelja je smrt, mislim dakako na duhovnu smrt koja je beskonačno gora od tjelesne i koja je na kraju uzrok tjelesne smrti kod tjelesnih bića).
Tako su i židovi, videći živući dokaz, Lazara četverodnevnog, da je Isus Nazarećanin Mesija i Bog, odlučili Ga ubiti (ne samo Hrista, htjeli su ubiti i Lazara kao nezgodnog svjedoka, kao da Onaj tko je jedini mogao uskrsnuti Lazara četvrti dan to više ne će moći ako Ga se ubije ili ako se ubije Lazara).
Još je veća ludost što je Juda Iškartiotski odlučio izdati Isusa iako je vidio sva Njegova čuda, pa i ovo čudo četverodnevnog Lazara.
Tu jednostavno nema racionalnog objašnjenja.
Kako ubiti Boga koji je Život?
Ipak su vjerovali da je to moguće, kao što je Lucifer vjerovao da će doći na mjesto Boga, kao što je Eva povjerovala istom Luciferu da će postati kao Bog ako se pobuni protiv Boga, isto kao što i mi pristanemo i dajemo suglasnost mislima koje dolaze od demona misleći da ćemo imati pravu blagodat ako popustimo prema strastima ma kakve one naravi bile.
Misterij je dakle kako naš um potpuno zakazuje i prepušta zloj volji da caruje u nama, kako prepušta laži da dođe na mjesto istine.
Ali to je tako, i biti će to još gore ili najdrastičnije, kad prokletnici u Paklu ne će imati pokajanja ni za cijelu vječnost, imat će samo škrgut zuba i jezero ognjeno i niti jednu misao - Bože oprosti mi.
Uskrsnuće Lazara je također prevažno da se odbace hristološke zablude arijanaca i monofizita.
Gospod Hristos je pokazao da je pravi čovjek jer je plakao za Lazarom, kao što je i pokazao da je pravi Bog, gospodar života i smrt, uskrisavajući četverodnevnog Lazara.
Dajem poveznicu na odličnu homiliju za Lazarevu subotu mitropolita Demetriosa iz SAD:
Glavna poruka je - odmaknimo kamen svojeg srca, a to su strasti i grijesi kako bi Hristos ušao u njega.
Kamen je to pretežak da bi ga mogli sami maknuti, ali s Hristom zajedno možemo.
Onda će Hristos, kao što je silaskom u Had-Podzemlje, pobijedio Smrt, i u našem srcu ubiti sve što Mu je neprijateljsko, sve što je povezano sa Smrću.
I za mene jedna nova misao koju sam čuo u ovoj pridiki (doduše ja sam je malo razradio, nadam se da je ispravna);
kao što je Zmija prevarila Evu (i preko Eve Adama) u Edenu, tako je Hristos prevario Zmiju na Golgoti.
Recitirajući Davidov psalam u kojem stoji "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?", Gospod je uhvatio na udicu Sotonu-Smrt, jer je ovaj pomislio da je stvarno Bog napustio Isusa te da se ništa ne će neobično dogoditi kad Isus umre.
Isus svjesno je na križu sakrio, a to je znao i inače raditi, svoju Božansku narav, tako da Sotona pomisli - ovo je samo jedan sveti čovjek kao i mnogi dosadašnji proroci, ali oni su već u Podzemlju pod mojom vlasti, tako će i ovaj uskoro biti s njima u mom carstvu.
I tako je Smrt ugrizla udicu na kojoj je sam mamac bio Bogočovjek koji je silaskom u njezinu utrobu je uništio, Smrt nema pravo na Boga i zato je ubijena, Smrt je Hristovom smrću usmrćena.
Ali zar nije Sotona mudriji od židova koji su vidjeli čudo četverodnevnog Lazara pa nisu povjerovali?
Zar nije Sotona mogao zbog tog čuda zaključiti da je Hristos pravi čovjek, ali i pravi Bog?
Eto nas opet u misteriju zla u kojem i ljudi ili anđeli s najvećom inteligencijom mogućom stvorenju prestaju koristiti um, postanu slijepi na Istinu, i svjesno prihvaćaju laž pa kud puklo da puklo.
Možda je Sotona razmišljao, možda je ovo Bog, a možda i nije, mrzim Ga bez obzira i bit ću zadovoljan kad Ga vidim dok pati na križu.
Ako je i Bog, neka je, zbog tih nekoliko sati muke ja ću imati potpunu zadovoljštinu, osvetit ću Mu se, barem i na kratko, što me je izbacio s Neba.
A evo sad još i govori na križu da Ga je Bog napustio.
Budimo svjesni da i mi slično razmišljamo (ludujemo) kad god pristanemo biti robovima strasti.
I budimo svjesni da se tog ludila ili misterija zla ne možemo riješiti bez Božje pomoći.
Zato budimo smireni-ponizni, onda će naša molitva biti uslišana, kamen našeg srca odvaljen i misterij zla odbačen.
Amin, Bože daj!
* Povijest Zapada je povijest ludila kako od čovjeka napraviti Boga.
To je pogotovo sad vidljivo s transhumanizmom.
Umobolnici koji se smatraju mudrima vjeruju da će uz pomoć tehnologije postati besmrtni bogovi.
I vjera u AI je isto takvo ludilo.
Slijede komentari i poveznice na događanja.
Riječko državno kazalište pod vidom umjetnosti djecu privikava na spolne perverzije.
Ima li 50 pravednika u tom gradu?
30, 20, 10?**
** Malo sam parafrazirao molbe Mojsija Bogu da ne kazni Sodomu ako u tom gradu ima barem malo pravednika.
Ipak iskoristit ću ovo da dam poveznicu na odličan film o suvremenom gruzijskom svecu, i jurodivom Hrista radi, svetom Gabrijelu koji je na zaprepaštenje ljudi, koji su bili prestravljeni terorom komunizma, jednostavno popeo se na binu i zapalio idolopokloničku sliku Lenjina i taj čin objasnio tim riječima, znajući da će ga ljuto nakon toga mučiti komunističke vlasti.
Sv. Gabrijel je učinio ono što je učinio i moj zaštitnik sv.Emilijan, srušio poganske idole i javno priznao da je to učinio. Bilo je mnoštvo takvih mučenika u prvim stoljećima Crkve.
Mi smo se nekako navikli da zbog lažne ljubavi javno idolopoklonstvo treba poštivati, ili barem ignorirati.
To radimo iz straha od posljedica, a ne zbog ljubavi.
Sebe je najlakše zavarati.
U prvoj kćeri RKC, kako je nekad nazivala Francusku, zemlju Franaka, statističari su objavili da je više muhamedanaca na tjednom 'bogosluženju' nego rimokatolika.
Trebalo bi dodati da su i jedni i drugi u znatnoj mjeri sekularizirani i liberalni.
Dakle, u postocima se vraćamo na vrijeme prve Crkve.
Ali daleko od entuzijazma i spremnosti na mučeništvo prvih kršćana.
Sjetio sam se kako je Tertulijan pisao ondašnjim poganima kako su idoli zašutili ili je iz njih bio izgnan demon u prisustvu kršćana. Čak im je napisao neka pozovu bilo kojeg kršćana i neka ga ubiju ako zbog njegovog prisustva ne bude istjeran demon, jer onda ovaj nije imao vjere.
Ako se nešto ne promijeni, sigurno se ide prema religiji i carstvu Antihrista.
Ali ako je tako loše u Rijeci i prvoj kćeri RKC, u prijestolnici Hrvata, u Zagrebu je zasigurno bolje, zar ne?
Tamo gradska skupština proglašava osobu godine ženu koja je ubila svoje čedo i to u kasnoj trudnoći.
Da li će joj doći kasnija pamet, odnosno pokajanje, nadajmo se.
Grad Zagreb se pak silno trudi da do tog pokajanja ne dođe.
To je dakle sotonizam, otvoreni sotonizam u glavnom gradu RH od onih koji su u tom gradu vlast, onih koji su autoritet Zagrepčanima.
Što bi rekli oni koji u Francuskoj imaju najviše vjernika na bogosluženjima, bujrum beli Zagreb grade!
U drugoj kćeri RKC, u Njemačkoj, RKC organizira besplatno 'kršćansko' tetoviranje.
Možda dodaju i povlasticu, ako se tetovirate ne morate više dolaziti na nedjeljne mise.
A možda se tako mogu objasniti statistički podaci iz prve kćeri.
Kako je tetoviranje znak poganstva, onda je i to znak nakon Pachamame da je RKC poprimila obilježja poganstva, a da je rimski papa nekadašnji pontifex maximus.
Henry Makow, kanadski židov, objavio je na svom blogu tekst o knjizi nacional-socijalističkog ideologa Alfreda Rosenberga.
I sad jedna fotografija iz tog članka koja pokazuje svu besmisao kad neupućeni (a možda i upućeni koji nemaju hrabrosti napisati ili reći istinu nego radije tuku mrtvog konja) ljudi optužuju one koji podržavaju plandemiju, seksualne perverzije i slično da su nacisti.
Dakle, upravo su nacional-socijalisti uništili kad su došli na vlast ono za što se sad optužuje da šire nacisti.
Živimo u obrnutom svijetu.
Zašto nisu to isto (i dekadentnu umjetnost i knjige koje šire javni nemoral) učinili liberali, demokrati, demokršćani na Zapadu niti onda pa to ne čine ni sada niti će ubuduće?
Ili nisu imali hrabrosti suprostaviti se moćnoj judeomasoneriji, ili su bili idioti koji misle da se u ime slobode izražavanja može širiti sotonizam ili su i sami sotonisti koji to skrivaju.
Zašto oporbene stranke u RH ne kažu urbi & orbi da će ne samo onemogućiti širenje javnog nemorala kad dođu na vlast, nego da će kazniti one koji su to činili, primjerice one koji upravljaju s riječkim kazalištem i organizirali su gore spomenutu kazališnu predstavu?
Zato što vjerojatno s razlogom pretpostavljaju da bi bili na udaru svih medija, inozemnih zapadnih veleposlanstva, i što je najgore - narod koji je stoka grdna kako je napisao Njegoš, ih ne bi podržao.
Ali ako je to tako, onda je bavljenje politikom besmisleno, kao što je bilo besmisleno baviti se sa politikom u Sodomi.
Zbrda zdola, evo opet jedna vijest iz Rijeke.
"Grad koji teče" (parola koju je netko naplatio pred desetak godina, vjerojatno gradskom proračunu, kao vrlo 'originalni i maštoviti opis' grada kroz koji teče Riječina) kako neki ponosni Riječani kažu za svoj grad, odlučio je da će gradom teći menstrualna krv.
Inače, reć nekom da je kao voda koja teče znači reć mu da je nestalan, fluidan, beskarakteran, ili kao onaj tko mjenja zastave kako se vlast mjenja, "šete bandjere" (ne kao šetati se sa zastavama, nego imati sedam zastava u podrumu za svaku priliku).
Možda je to doista pravi slogan za taj grad u kojem preko radnog tjedna boravim i onda bježim od njega.
Ili još i bolje(gore) - grad koji menstruira.
Evo još jedan primjer zločina koji bi u normalnom društvu morao biti kažnjen.
Kad se autori ovakvih (ne)djela (to je prvenstveno ruganje Bogu koji je stvorio savršenog Adama i savršenu Evu, a ne ovakva niti muško niti žensko stvorenja) ne kažnjavaju, onda se društvo nađe tu gdje smo mi sada, na putu prema Antihristu.
Ako gleda netko ovu 'umjetnost' i ne osjeti pravednički bijes prema bogohulnicima ili barem onima koji svjesno krše naravni zakon dat od Boga, onda je i on dio problema.
Bojim se da je to većina.
Ali, Rusija se tome opire, nada čovječanstva, zar ne?
Možda i zasad samo u zabrani javnog promoviranja sodomizma, ali klubovi sodomita postoje u svim većim gradovima (koliko sam čitao).
I iznenadne smrti sportaša također su zabilježene.
Plandemija je jednako sporovedena kao i na Zapadu i Kini.
Apropos Rusije (i Ukrajine) prema ovim vijestima navodno temeljenim na američkim dokumentima , Srbija naoružava Ukrajinu, što se je nekad tumačilo da je u ratu s Rusijom (jer naoružavati jednu stranu u ratu znači ući u rat s drugom stranom).
Što može biti istinito kao i da se radi nešto slično Londonskom tajnom ugovoru iz 1915. kad se je Srbiji (a Italiji obećao ostatak Hrvatske osim onog oko Zagreba) obećala granica Virovitica-Karlovac-Karlobag, u što se sasvim poklapa činjenica da je novog predsjednika Crne Gore podržao Zapad, ali i Srbija i SPC.
Svašta se još može dogoditi, izmirenje sad zavađenog Zapada s Rusijom, Kinom i ostalim članicima BRICS-a, a sve pod dirigentskom palicom Antihrista.
Što se tiče ovog dijela Balkana, RH, BiH i ostale države nastale 90-tih, su izgleda nedorasli tradicionalno diplomatski jakoj Srbiji, srpskom državotvorstvu i njezinim sposobnostima da sklapa tajne sporazume i prebacuje se iz jednog tabora u drugi (primjerice sve do majskog prevrata 1903. i ubojstva-istrebljenja Obrenovića, Srbiji je bila najveća zaštitnica i saveznica Habsburška Monarhija, tako nije slučajno V.S.Karadžić u Beču (znači na račun H.Monarhije) sastavljao novi jezik za sve 'Ilire', dočim nakon prevrata kojeg je organizirao 'Zapad', Srbija je prešla na drugu stranu i dobila obećanja Londonskog ugovora, zatim je k.Jugoslavija bila bliska Zapadu, pa vrlo kratko vrijeme prešla silama osovine koji su joj obećali Solun, da bi opet Zapad organizirao puč što je bio razlogom ulaska u rat sa silama osovine, pa onda napuštanje Zapada i pristanak na utjecaj SSSR).
Osim što pratim događanja, nije mi više ni na kraj pameti boriti se za bilo koju zemaljsku državu, jer znam da će sve države uskoro sačinjavati carstvo Antihrista.
To savjetujem svim kršćanima bez obzira na nacionalnost i rasu.
Vrlo praktičan duhovni savjet , a prije toga dijagnoza stanja (nedostatak prave molitve i straha Božjeg), ako smo duhovno i tjelesno lijeni (nakon lijenosti čovjek pada u ostale, i u pravilu gore strasti i ovisnosti).
Slijedimo primjere svetaca koji su vodili asketski život, jer bez askeze strasti se ne mogu pobijediti. Stupimo molitvom u komunikaciju sa svecima, našim uzorima, i tražimo njihovu molitvu i pomoć da ih slijedimo.
Budimo nasilni prema sebi i svojem tijelu kad nas nagovara da ne ustanemo na molitvu jer smo pospani, ili kad traži hranu u vrijeme posta ili kad traži neko drugo nedopušteno tjelesno zadovoljstvo.
Slijedi poveznica na predavanje blagopočivšeg, a za nekih već proglašenog sveca, o.Serafima Rosa, negdje početkom 80-tih ili krajem 70-tih o padu Adama i Eve.
Tko nema spoznaju o padu čovjeka (i prirode, to jest tvari, biljaka i životinja) ne može razumijeti niti utjelovljenje Logosa, muku Hrista s konačnim ciljem - uskrsnućem (usmrćivanje Smrti koji nije naravna i koje nije bilo do Adamovog grijeha) po kojem će se sve vratiti, ustvari postati potpuno savršeno, više nego što je bilo u početku.
Jer smrti više ne će biti, a Bog će biti sve u svemu, blaženi ljudi biti će bogovi na dvoru Božjem, djeca Božja po blagodati dijeleći bekonačnu i nestvorenu Božju energiju, više nego što je Adam imao u trenutku stvaranja i prije pada.
Ideja evolucije je nespojiva s istinom postanka, pada čovjeka, kao i njegovog ponovnog uzdignuća uskrsnućem.
Nažalost mnogi u RKC (de facto je prihvaćena u RKC jer ju je blagoslovio rimski papa Pio XII*** 50-tih godina prošlog stoljeća, a Ivan Pavao II je rekao kasnije da je više od teorije, a viša od teorije je samo istina), a neki i među suvremenim pravoslavnim teolozima (koje bi trebalo anatemizirati tako da više nema nikakve sumnje da je ideja evolucije hereza), prihvatili su tu Zmijinu laž podmetnutu Adamovim potomcima.
Budućnost je beskonačno bolja nego što je daje naizgled dobroćudna zabluda evolucije.
Čuo sam od jednog ateista da će umrijeti sretan znajući da će njegovi atomi i molekule nastaviti postojati u nekim drugim bićima.
Prvo ti atomi niti su njegovi, niti su on, a možda i ne postoje jer se tvari mogu objasniti pomoću stojnih valova, dočim svjetlost se ne može čestičnom-atomskom prirodom.
Na koncu sama tzv. znanost kaže da će na kraju nastupiti termodinamička smrt, i ta bezumna utjeha ishlapiti će kao rosa u podne ateistima i onima koji vjeruju u evoluciju.
Zato ponavljam, moramo najprije razumijeti stvaranje i pad Adama i Eve, jer onda ćemo razumijeti Veliki tjedan i Uskrsnuće i onda ćemo moći postati djeca Božja u vijekove vjekova.
Amin, Bože daj!
*** Enciklikom "Humani Generis" u kojoj stoji:
"For these reasons the Teaching Authority of the Church does not forbid that, in conformity with the present state of human sciences and sacred theology, research and discussions, on the part of men experienced in both fields, take place with regard to the doctrine of evolution, in as far as it inquires into the origin of the human body as coming from pre-existent and living matter - for the Catholic faith obliges us to hold that souls are immediately created by God."
Pio XII je dozvolio da se rimokatolici bave s evolucijom, teoretiziraju o njoj, ili primjeririce kao jezuit i paleontolog Theilard de Chardin bave se 'znanstvenim radom' (isti je falsificirao neke kosti kako bi dokazao da je čovjek nastao od neke izumrle majmunolike životinje), osim što ne smiju negirati da je Bog udahnuo dušu u nekog majmuna i tako je nastao Adam, ili da negiraju da je Adam uopće postojao.
Znači, rimski pape su formalno s tom enciklikom dozvolili da rimokatolici vjeruju u evoluciju, dočim je za nekoliko desetljeća kasnije rimski papa Ivan Pavao II, kojeg je RKC proglasila svecem, objavio da je evolucija više od teorije, to jest istina.
I eto dokaza evolucije, najprije je RKC samo dozvoljavala da se istražuje i vjeruje u evoluciju, a onda je taj stav evoluirao u - evolucija je istina.
Premda znamo da RKC sve više i više tone u apostaziju, a evolucionistima to izgleda kao i uvijek, kao napredak.
Ima još aktualnih 'duhovnih' nadahnuća po religiji evolucije.
Nova direktorica NASA , po prvi put žena, što znači da će po dosadašnjoj praksi ubuduće na tom mjestu biti samo žene, muškarci će se moći provući samo ako se deklariraju ženama, je i po prvi put dala zakletvu za tu dužnost umjesto na Bibliju, na evolucionističku knjigu demagaga i kvazi znanstvenika, evolucionista Carla Sagana koja se zove "Svjetloplava točkica".
Indikativno je da su evolucionisti oduševljeni što potječu od majmuna, oduševljeni su što žive na nevažnoj svjetloplavoj točki u beskonačnom svemiru.
Oduševljeni će biti kao robovi AI i u konačnici Antihrista i Sotone.
Zakletva se daje uvijek tako da se obećanje vezuje za nekog tko je hijerarhijski iznad onog koji zakletvu daje i uvijek se radi o Bogu ili o nečem što ima veze s Bogom, kao što je Biblija.
Sve do pred nekoliko desetljeća nitko nije mogao svjedočiti na sudu ako se nije zakleo da će govoriti istinu prisežući nekom svetom knjigom, kršćani Biblijom, muhamedanci Kuranom.
Ateisti i evolucionisti, što je njima sveto da se mogu na to zakleti?
Eto, nova direktorica smatra svetom knjigu koja se trudi dokazati da nema Boga, da živimo na beznačajnoj točki svemira (ali svjetloplavoj za utjehu), da nema nikakvog smisla budući je sve nasumični evolucijski proces koji ne može imati cilj.
Što reći onda o državnoj organizaciji koja prihvaća zakletvu datu na knjigu koja negira smisao?
Da, onda je i ta organizacija besmislena (ali i sama država).
I dobro i prikladno je da bude tako, i da samo žene budu direktorice i da se više ne daje zakletva na Bibliju koja kao Objava Božja negira evoluciju.
Drago mi je da je i ovdje pala maska, dok sam na samom početku bloga pisao kako ništa ne vjerujem NASA-i i ostalim evolucionistima.
P.S.
Čitam knjigu Frederice Mathew-Green "Two views of the Cross: Orthodoxy and the West", poveznica na knjigu.
U njoj je kudikamo bolje od mojih tekstova objašnjeno zašto Zapad ima krivi pogled i na Golgotu-Žrtvu, na Tajnu večeru, pitanje grijeha i pogotovo na pitanje smisla Uskrsnuća ili općenito utjelovljenja Logosa.
Dakle stvarno kako navedoh na početku Gospod Hristos je prevario Sotonu i njegovo oružje Smrt, jer je Gospod svojim silaskom u Podzemlje uništio Smrt i to je bio prvenstveni cilj Hristov****.
Nije nas Hristos otkupio tako da je podnio žrtvu Bogu Ocu za naše grijehe, jer Bog nikad nije bio trgovac ili gordi feudalac da bi tražio Krv Sina kako bi oprostio grijehe ljudima (to je zabluda sveca RKC Anselma Engleskog iz 12.stoljeća koju je kasnije prihvatio cijeli Zapad, po istom Bog je beskonačno uvrijeđen grijesima ljudi i ne može oprostiti ljudima dok ne dobije odgovarajuću beskonačnu zadovoljštinu koju može dati samo Bogočovjek na križu).
Mi smo otkupljeni ne radi toga što nas je držao zatočenim Otac, samo takvo nešto je bogohulno i pomisliti (Hristos lijepo kaže u prispodobi o Razmetnom sinu da je Otac trčao u susret raskajanom sinu i oprostio mu bez da je i ovaj tražio oproštaj, a kamoli da bi Otac tražio zadovoljštinu od sina koji Mu se vraća), ali to je nažalost teologija RKC i protestanata, nego što smo bili zatočenici Smrti.
Mi smo otkupljeni od Smrti, to jest od Podzemlja (ako odlučimo prihvatiti Hristovu pobjedu nad Smrću, osim ako ne želimo i dalje biti dragovoljni robovi Smrti-Sotone-grijeha).
I nije Hristos platio svojom Krvlju Sotoni ili Smrti (Smrt je sila koja je posljedica grijeha i s kojom raspolaže Sotona) da nas pusti, jer Hristos isto nije bio trgovac da bi pazario sa Sotonom, nego je pobjednički i božanskom silom zgazio i svezao Sotonu i ubio Smrt kad je sišao kao pravi Bog i pravi čovjek u Podzemlje.
I to je ujedno objašnjenje zašto na Zapadu prikazuju Hrista na križu kao čovjeka u agoniji*****, takav je i film M.Gibsona "Pasija", a u Pravoslavlju kao Pobjednika na križu******.
Žrtva koju je dao Hristos Bogu, nije radi oproštenja grijeha ljudima jer Bog rado prašta i ne treba krv da bi oprostio, to eventualno traže demoni.
To je Žrtva novog i vječnog Zavjeta koju daje Bog, jer On je dao Sina za Žrtvu, ona je kao pečat krvi koja je bila od krvi junaca za stari Zavjet.
Obje krvi (krv junaca koje je prikazao Mojsije i s kojom je poškropio Izraelce i svoju Krv koju je prikazao sam Gospod Hristos Bogu), ili krvne žrtve nisu bile radi otpuštanja grijeha, nego kao pečat Zavjeta.
Žrtva može biti i radi otpuštanja grijeha i ona je uvijek pojedinačna (ne može susjed umjesto susjeda podnijeti Bogu žrtvu otpuštanja grijeha, ali i sama žrtva nije zadovoljština radi grijeha, nego kao znak da se griješnik stvarno kaje i daje nešto dragocjeno kao znak kajanja), ali i kao zahvalnica, kao molbenica i kao pečat zavjeta Boga s ljudima.
Smisao križa je pobjeda nad Smrću, nad Zlom, to je Uskrsnuće.
Nikako Zapadna zabluda da je Hristos trpio na križu kako bi Otac dobio zadovoljštinu i tako mogao oprostiti ljudima grijehe.
Iako sam i ja jako dugo u to vjerovao, to je bogohulna teologija koja Boga predstavlja kao nekog feudalca koji ne može, sve i da hoće, oprostiti grijehe ljudima dok ne dobije dostojnu zadovoljštinu.
Odbacimo tu zabludu od sebe i prihvatimo Istinu koja je svojom smrću pobjedila-ubila Smrt.
To je uskrsnuće!
**** Zato se pravoslavni tijekom cijele godine pozdravljaju uskrsnim pozdravom i zato je svaka nedjelja Uskrs, dok vjernici kliču:
Hristos voskrese iz mertvih
smertiju smert poprav
i suščim vo grobjeh život darovav
***** Otuda je i na Zapadu nikla novost u ranom srednjem vijeku da postoji Čistilište, po kojoj zabludi Bog je oprostio grijehe, ali nije Mu dana dovoljna zadovoljština za vrijeme zemaljskog života, pa traži da se čovjek muči u vatri Čistilišta kako bi Mu griješnik dao potpunu zadovoljštinu. I onda RKC tumači da ona raspolaže s riznicom milosti oproštenja od Gospoda i svetaca, pa može dati indulgenciju iz te riznice onima koji plate ili učine nešto što oni propišu da ne mora ići u Čistilište. Pogledajte stare molitvenike svojih baka ili prabaka ako ste rimokatolici, i vidjet ćete da za svaku izgovorenu molitvu stoji - toliko i toliko manje dana u Čistilištu. Ako se pak izmoli 'previše', onda to ide u riznicu RKC koja tu milost može dati nekom drugom. To je teška zabluda i na tome je RKC, između ostalog, gradila svoju zemaljsku moć na Zapadu. Shvatimo da Bog nije umišljeni i gordi feudalac koji traži zadovoljštinu ili na neki perverzni način uživa kad se ljudi pate ili na Zemlji, ili u Čistilištu ili u Paklu ili da je uživao dok je Hristos bio na križu. To je stvarno blasfemija koje nisu svjesni rimokatolici. Epitimije ili pokore koje Crkva daje za neke ozbiljne grijehe nisu radi zadovoljštine Boga analogno 'vozio si prebrzo i sad moraš platiti kaznu po zakonu', nego su radi toga da se grješnik oslobodi ili ozdravi od grijeha i strasti koja ga vuče u Podzemlje. Cilj života vjernika nije umrijeti i prije smrti se ispovijediti, nego umrijeti bez grijeha i strasti kao bolesti u sebi, zato pokajanje, podvizi, postovi, molitve trebaju trajati cijeli zemaljski život.
****** Na koricama navedene knjige su ikona raspeća i rimokatolička slika raspeća čije likovne razlike ilustriraju razliku između Pravoslavlja i Zapada po ovom prevažnom ili suštinskom pitanju. Ne radi se samo o tome da RKC odbaci zabludu filioque, Čistilišta, Bezgriješnog začeća Bogorodice, papizma i onda će se rimski patrijahat moći vratiti u Crkvu, jer sve navedene zablude izašle su većinom iz zablude RKC koja ima po pitanju grijeha, istočnog grijeha, Hristove Muke i Uskrsnuća. RKC je jednostavno nakon raskola izmislila novu teologiju koja je bila nepoznata u prvom tisućljeću, dočim Crkva ljubomorno čuva tradiciju dobijenu od apostola i kršćanskih otaca te se kloni svake novine znajući da je to odstupanje od prave vjere, od Pravoslavlja.
Zapad na tragu srednjovjekovnog legalnog sustava koji je ljude različito tretirao s obzirom na ugled i čast (koji je manje-više proizašao iz običaja germanskih barbara koji su srušili zapadni dio Rimskog carstva i onda se kristijanizirali, ali naslijeđujući mnogo od tih običaja), smatra da je grijeh kršenje nekog paragrafa Božjeg i zbog čega, da bi se oprostila nanesena beskonačna uvreda Bogu zbog kršenja paragrafa, griješnik treba primiti osobnu kaznu uz onu beskonačnu koju je po vjerovanju RKC dao Hristos na križu Bogu Ocu, da bi se tako dala zadovoljština Bogu i grijeh bio izbrisan.
Po tome bludnik ili ubojica (ili bilo koji drugi čovjek jer svi smo griješnici) može biti spašen jedino ako se je prije smrti valjano ispovijedio, izvršio propisanu mu pokoru koju mu daje svećenik na ispovijedi i time je pravda ponovno uspostavljena i griješnik je spašen (ako nije izvršio do kraja pokoru, onda ju nastavlja neko vrijeme u Čistilišnoj vatri, ali u konačnici on je prema RKC spašen - to je zabluda da vatra briše grijehe, jer onda bi i demoni u Paklu na kraju bili očišćeni od grijeha).
To je kriva teologija grijeha i koja u raznim verzijama prevladava na Zapadu i koja je dovedena do karikature kod nekih protestanata koji kažu da mogu griješiti koliko god hoće jer je Hristos podnio umjesto njih kaznu Bogu Ocu. Na njima je samo da kažu - vjerujem da je Isus Hrist moj osobni spasitelj, i oni su spašeni.
Grijeh je međutim stanje čovjeka*******, a ne neko pojedinačno kršenje konkretne Božje zapovijedi u konkretnom vremenu i prostoru.
Znači onaj bludnik ako nije ugasio strast bluda usprkos valjanoj ispovijedi, i dalje je u stanju grijeha, i dalje je u stanju bolesti koju treba liječiti uz pomoć Božju u Crkvi u svetim tajnama i osobnim podvizima, postovima, molitvama (zato pravoslavni stalno mole Isusovu molitvu koja je pokajnička molitva).
Da, moguće je potpuno i trenutno obraćenje i čišćenje od grijeha kao što ga je imao desni razbojnik na križu, ali to je izuzetak, najčešće pred nama griješnicima je dugi put čišćenja od grijeha-strasti.
I to je smisao zemaljske Crkve, da se uz pomoć svetih tajni koje Bog daje Crkvi, izliječimo od bolesti grijeha.
Grijeh je sve ono u nama što nas spriječava da budemo djeca Božja po blagodati Božjoj, sve ono što nas spriječava da ljubimo Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim, svim bićem svojim.
Grijeh se ne briše u tom smislu stanja čovjeka u samo jednoj svetoj tajni ispovijedi, ali ipak koristeću tu svetu tajnu (jer mnogo ćemo se puta ispovijediti prije nego što potpuno ozdravimo), optužujući sebe kao griješne, navodeći i optužujući sebe za konkretne grijehe, mi se čistimo dok na koncu, iako i dalje držeći sebe griješnicima i to najvećim, ne nadvladamo strasti.
******* RKC definira kako je za grijeh nužno da griješnik čini grijeh svjesno to jest hotimično-voljno, te da mu je poznato kako je to grijeh.
Međutim mi u Crkvi molimo da nam Bog oprosti grijehe naše voljne i nevoljne, one u znanju i u neznanju.
Ako smo učinili zlo u neznanju, ono je ipak učinjeno.
Ako smo učinili zlo nehotimično, oni je ipak učinjeno.
I za ta zla moramo se također kajati.
Imamo slučaj jednog svetog monaha, zaboravio sam mu ime, koji je svoju mazgu vezao za neko drvo, i onda je mazga svojim kopitima usmrtila neko dijete koje joj se približilo.
Monah je sebe smatrao krivim i cijeli život se je zbog toga kajao.
U istom poimanju grijeha imamo propise u Crkvi da svećenik, iako nehotimično usmrti nekog čovjeka, recimo u prometnoj nesreći, ne može više biti svećenikom (zato ima slučajeva kad se ne dozvoljava svećeniku da vozi automobil).
Kad sam bio u Ateni, svećenik je obolio i nakon pričesti je povratio.
Morao se je ispovijediti vladici i dobio je epitimiju-kaznu-pokoru, iako je posve jasno da je taj grijeh bio nevoljan.
Evo vrlo aktualnog primjera zablude Zapada oko naravi grijeha, tumačenje rimskog pape RKC Franje kako biti homoseksualcem nije grijeh .
Ne, imati i bludnu naravnu strast, a kamoli ne i protunaravnu, je grijeh.
Kršćanin koji ima u sebi tu protunaravnu bludnu strast, makar nikad ni ne počinio sodomitski čin, makar nikad ni deklarirao se sodomitom i osuđivao sodomizam, mora se kajati i moliti Boga da se očisti od te strasti.
Kao što moraju i oni koji imaju naravnu bludnu strast.
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.