Treći velerat I

Danas su turski zrakoplovi srušili nad Sirijom ruski vojni zrakoplov.
Ruski predsjednik Putin je izjavio kako je bio to udarac nožem u leđa.
Što znači kako niti on, a vjerojatno ni pilot srušenog zrakopova nije očekivao takav napad.
Kazao je isto da je Turska, umjesto promptnog kontaktiranja s Rusijom da se eventualno raščisti nesporazum, ako ga je uopće i bilo, kontaktirala NATO.
Tako će danas zasjedati NATO, čija je članica Turska, a nažalost i naša država.
Htjeli to ili ne htjeli, moguće je da budemo uvučeni u rat i to na strani Turske* koja sanja povratku otomanskog carstva, bez koje ne bi postojao ISIL, i bez koje ne bi bilo recentne najezde muhamedanaca na Europu.
U Dresdenu gdje skoro svakodnevno traju prosvjedi tisuće Nijemaca protiv najezde muhamedanaca, kod nekih prosvjednika primijećena je ruska carska zastava.
Hrvati tradicionalno ne vole Rusiju zbog savezništva Srbije s njom.
Ima li to više smisla? Zar još nismo progledali i vidjeli da zapad sustavno radi na uništavanju nacionalnih država, kultura, tradicije, religije, obitelji te da isti zapad želi nestajanje povjesnih europskih naroda tako da za to koristi najezdu muhamedanaca?
Neobičajeno za ovaj blog, iznijet ću jedan san koji mi se je više puta ponavljao pred nekoliko godina.
Događa se na Krku, na kojem je mirno kao i uvijek. Odjednom se čuje nešto veliko i bučno.
Okrenem se prema gorama na kopnu i vidim stotine letjelica koje zlokobno lete i slijeću na otok.
Toliko ih ima da im se je uzalud suprostaviti, pokušavam se sakriti, ali i to je nemoguće.
Jesam li to sanjao zbog nekih vlastitih podsvjesnih strahova, ili mi je neki demon priuštio tako 'zanimljiv' san, ili mi je Bog nagovijestio ono što će se dogoditi?
Nakon današnjih vijesti, taj san je vrlo blizu jave.
Rusija mora odgovoriti Turskoj, inače gubi ugled i utjecaj u svijetu i može očekivati nove provokacije.
Pomalo je sve ovo slično vremenu prije prvog velerata kad je Austro-Ugarska bila isprovocirana ubojstvom prijestolonasljednika Ferdinanda i njegove žene u Sarajevu, i kad se je znalo da iza atentata stoji Srbija, odnosno sile Antante koje su željele rat.
Ne znamo jel se Turska samostalno odlučila na taj čin, ili je to bilo uz znanje NATO pakta koji je drugo ime za nekadašnju Antantu.
Konačno, to nam nije ni važno. Moramo biti spremni da veliki rat započne oko nas.
Ne mislim pri tom da spremimo zalihe hrane na skrivena mjesta, nego da se više nego ikad s molitvom povežemo s našim Gospodinom, s našom Majkom, Blaženom Djevicom Marijom, sa svetim i anđelima na Nebu, s onima kojima dijelimo istu vjeru i nadu i koji su kao i mi članovi vojujuće zemaljske Crkve.
U mojem snu, oni koji su izlazili iz zlokobnih letjelica bili su svojim izgledom više nalik demonima nego ljudima.
Nitko se ne može od ljudi suprostaviti demonu ako mu Bog ne da snage i hrabrosti za taj čin.
Ali prije toga nužno je imati vjeru. Gospodin na toliko mjesta kaže u Evanđelju - vjera te je tvoja spasla.
Kad bi do kraja znali kakav dar je vjera, nikad ne bismo prestali Bogu zahvaljivati nad tim darom, i u besprekidnoj molitvi vjera bi nam bila sačuvana i cijelo vrijeme bi rasla.
Vjera može pomicati planine, rekao nam je Onaj tko je stvorio planine.
Ali vjera će nam biti u velikoj kušnji, jer kaže nam isto Gospodin, da će se skratiti posljednja vremena kako ne bi, kad bi to bilo moguće, Božji izabranici izgubili vjeru.
Sad su već teška vremena za kršćane, ne samo zato što su svugdje u svijetu progonjeni i ubijani, nego zato što ne postoji više Učiteljstvo Crkve, zato što ima vrlo malo mjesta na kojima se daje prava sv.Misa.
Uz milost Božju izdržat ćemo, ako budemo živi, i velike nesreće i Božje kazne koje će biti dosad nezabilježene u povijesti svijeta.
Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 
Retorički je to pitao sv.Pavao u poslanici Rimljanima.
Stoga ne bojmo se budućnosti, jer u njoj je drugi dolazak našeg Gospodina.
Velike nevolje su znakovi kako je Njegov dolazak blizu.
Bdijmo da ne padnemo u napast i ne izgubimo tako vjeru, radujmo se istovremeno jer je velika naša plaća na Nebesima ako trpimo radi vjere i ako sačuvamo vjeru do kraja.
Amen.

* Turske sapunice koje su se pojavile pred nekoliko godina na našim TV postajama nisu slučajnost.