Nebeski Jeruzalem - kraj rasprave o obliku Neba i Zemlje

U vremenu smo korizme odnosno razmatranja Isusove muke, ali svejedno misao možemo dignuti gore, prema Nebu odakle će stići novi Jeruzalem na kraju vremena.
Ne znam dal vam je poznato, ali ako smo Božji izabranici, onda vječnost ne ćemo provesti na Nebu, nego u nebeskom Jeruzalemu koji će se spustiti na novu Zemlju.
To znači da se svi sveci Božji sada privremeno nalaze na Nebu koje će kao i sadašnja Zemlja skončati, te će isti zajedno s Isusom i vojskom nebeskom sići na novu Zemlju na kojoj će vječno ostati. 
Ta objavljena istina ima posljedice na naše poimanje Neba i Zemlje.
Središte svega je Zemlja, ne Nebo.
Stoga, iako mi je bio fizikalno i teološki prihvatljiviji model konkavne-nebocentrične Zemlje, mnijenja sam kako je to krivi model, a da je Zemlja ravna, nepokretna i u središtu.
Htio sam u konkavnoj Zemlji dati veću čast i slavu Nebu i Bogu koji su u središtu, a zaboravio sam proroštva Biblije po kojima će Bog sići na Zemlju s nebeskim Jeruzalemom i tamo vječno ostati.

U SZ, u knjizi o Jobu, Davidovim psalmima i drugdje, čitamo kako je Bog Nebo, odnosno Nebeski svod razastro poput šatora. Da je Bog stvorio Nebo u središtu konkavne Zemlje, onda ne bi nikako u sv.Pismu stajalo kako Nebo izgleda poput šatora, nego je sfera unutar sfere. Isto tako se ne može i na konveksnoj Lopti razastruti šator odnosno Nebo.
Šator mora pokrivati dio ravnine, inače nije šator. Šator mora imati pod, a Biblija nam kaže kako je Zemlja podnožje prijestolja Božjeg.

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu." (Otk. 21)

Svetohraništa starog i novog zavjeta kao i jeruzalalemski Hram slike su tog vječnog Jeruzalema o kojem nam piše sv.Ivan u Otkrivenju i prorok Ezekiel.
Pročitajmo što o tom Jeruzalemu piše u istom poglavlju Otkrivenja:

I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih. Moj subesjednik imaše mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad, vrata njegova i zidine. Grad se stere u četvorini: dužina mu jednaka širini. On izmjeri trskom grad: dvanaest tisuća stadija - dužina mu i širina i visina jednaka. Izmjeri i njegove zidine: sto četrdeset i četiri lakta po čovjekovoj mjeri kojom je mjerio anđeo. Zidine su gradske sagrađene od jaspisa, a sam grad od čistoga zlata, slična čistu staklu. Temelji su gradskih zidina urešeni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista. Dvanaest vrata - dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A gradski trg - čisto zlato, kao prozirno staklo. Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i Jaganjac! I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noći ondje i nema. U nj će se donijeti slava i čast naroda. Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.

Grčki stadij je mjera njihovog stadiona i iznosi 185 metara, a egipatski stadij iznosi 256 metara.
Pretpostavimo da se radi o grčkom stadiju. 
Onda je nebeski Jeruzalem kocka čija je stranica velika 2.220 km, ili ako ćemo je usporediti onda je Jeruzalem površine između Australije i Indije, a visina mu daleko premašuje sve tobožnje orbite satelita.
Ridikulozno je zamisliti da tako velika građevina može biti na Lopti tim više što kocka, pogotovo tako velika ne može nalijegati na zakrivljenu Loptu bila ta Lopta konveksna ili konkavna.
S druge strane središte Lopte je izvan površine Lopte te je teološki teško zamislivo i objašnjivo kako nebeski Jeruzalem u kojem je Bog ne će biti u središtu.
Ako vjerujemo u Objavu, očito moramo odbaciti obje Lopte, konveksnu i konkavnu.
Inače, o ovome sam počeo razmišljati nakon što sam pročitao knjigu arhimandrita Nikodima Bogosavljevića: "Ipak se ne okreće" u kojem je naveo ovaj argument veličine nebeskog Jeruzalema.
Dakako, modernisti će reć kako su mjere Jeruzalema samo metafora te da ih se ne smije čitati bukvalno. Zato što im doslovno tumačenje kvari idilu medenog mjeseca s ovim svijetom, to jest s religijom znanosti.

P.S. Slijedeći video odlično prikazuje religiju znanosti: