Kad nezabludivi zabludi

Praktično koristim internet samo vikendom, i to onda samo nakratko.
Sve više sam uvjeren kako je to vrlo dobro za duhovno zdravlje.
Kao hrčak sam dosad nakupio digitalnih knjiga raznog sadržaja i sad ih mogu čitati, a ne više skupljati, skupljati, a rijetko koju pročitati do kraja.
Surfanje internetom nam odvlači pažnju od teksta kojeg želimo pročitati.
Uvijek je prisutan latentni osjećaj 'ako kliknem na neku poveznicu onda ću naići na još zanimljiviji tekst ili video' te tako rijetko tekst pročitamo do kraja nego kao bumbari letimo od cvijeta do cvijeta, od stranice do stranice, a da nektar rijetko spremimo-pročitamo (jasno je da većina toga na internetu stane u zbirnu imenicu smeće).
I tako danas pogledah što je u međuvremenu pisao ovdje poznati bloger 'o dosta toga i što dublje'.
Uobičajeno je napadao rimskog papu Franju, ukazivao na njegove psine.
Jedan tekst mi je ipak više zapeo za oko.
To je tekst o lihvarenju-kamatarenju i štednji.
Tipično za blogera, daje korisne duhovne savjete čitateljima u i o modernom antikršćanskom svijetu.
O grijehu kamatarenja sam i ja ovdje na mojem blogu 'dosta i što dublje' pisao, spominjao sam knjigu M.Hoffmana "Usury in Christendom: The Mortal Sin that Was and Now is Not" ili prevedeno na hrvatski "Kamatarenje u kršćanstvu: Smrtni grijeh koji je bio, a sad više nije".
Tu knjigu sam i nabavio preko Amazona u klasičnom papirnatom obliku, a koliko sam čitao Amazon je Hoffmana stavio na crnu listu i ne prodaje više njegove knjige.
Čitao sam ju kao sedevakantist, i nakon bjelodanih dokaza kako su renesansni rimski pape mic po mic legalizirali kamatarenje snizio sam stoljeće od kad je rimska biskupska stolica prazna.
K tome je pridonijela spoznaja o prikazu poganskih bogova i mitova na renesansnim crkvama i pred očima rimskih papa (hvala RJMI na tome) pa je bio nesumnjiv i logičan zaključak - zlo je krenulo od renesanse.
Ali s odlučnošću da ću granicu spustiti još i niže ako nađem dokaze da su neki drugi rimski pape bili zabludivi i ranije.
I tako su se godine sve više približavale godini 'istočne shizme' što je otprilike i trenutni stav RJMI, ali nikako da mu sine jednostavna mogućnost i pitanje - ako je dokazano da su rimski pape bili zabludivi od 'istočne shizme' nije li onda to bila ustvari zapadna shizma, a papizam zabluda? 
Vratimo se na kamatarenje i na blogera.
Dakle on navodi kako je rimski papa Benedikt XIV 1745.g. napisao i izdao encikliku "Vix Pervenit" talijanskim biskupima u kojoj osuđuje kao grijeh kamatarenje, a kasnije je, to jest 1836.g. rimski papa Grgur XVI isto objavio cijelom svijetu.
Iako bloger krivo u tekstu naziva 'zelenašenje' kamatarenjem, ispravno zaključuje kako je i najmanja kamata na posuđeni novac smrtni grijeh, dok se zelenašenje smatra traženjem velike kamate.
Renesansne pape Medici, koji su inače bankari, su na fiškalski način legalizirali kamatarenje tako što su ga opravdali s dobitkom koje su imale neke institucije RKC koje su se formalno bavile s karitativnim djelovanjem.
Logika (fiškalija rimskih renesansnih papa) je dakle bila - kamaterenje nije grijeh ako zaradu od kamatarenja imaju oni koji čine dobro, oni koji pomažu siromahe.
Naoko, ali samo površno naoko, to je moralno dopustljivo, jer se dopušta tobož manji grijeh radi većeg dobra (po tome su poznati isusovci koje je odlično secirao u moralnom relativizmu kasnije B.Pascal u 'Provincijskim pismima')
Znamo dobro kako je put u Pakao popločen s dobrim namjerama.
Ali tu i nije bilo dobro namjera, osim 'dobrih' namjera bankara da sebe učine još bogatijima te da ih više nitko ne osuđuje kao grješnike koji se ne smiju pokopati na kršćanskom groblju.
I tako je u renesansnoj Italiji niknuo kapitalizam, jer temelj kapitalizma je kamatarenje, odbacivanje ekonomije društva potpuno izvan domene morala i vjere, gospodarstvo od tada više nema nikakve veze s Bogom i s naravnim moralom.
Treba k tome dodati da u renesansi nisu prvi veliki bankari bili židovi, nego rimokatolici.
Prije Rothshildsa katolička obitelj Fuchs bila je glavni kamatar velikog i moćnog 'sv. Rimskog carstva njemačke krvi' koje je skoro bankrotiralo zbog kamaterenja, a prije toga su kamatari bili Talijani na 'apeninskoj čizmi'.
S vremenom su, uvijek dobro i čvrsto organizirani židovi, preuzeli taj najunosniji svjetski biznis koji je smrtni grijeh, ali legalizirani.
Vratimo se sad papizmu.
Kako može jedan Kristov i to nezabludivi zamjenik na Zemlji, koji ima vlast nad svima jer predstavlja i mjenja Krista, najprije legalizirati dotad smrtni grijeh kamatarenja, a nakon nekoliko stoljeća drugi isto tako nezabludivi Kristov vikar na Zemlji ponovno ga proglasiti smrtnim grijehom?
Blasfemija je najprije pomisliti kako su obje te skupine rimskih papa Kristovi zamjenici na Zemlji i to nezabludivi.
Moguće je samo da su ovi koji su ponovili drevni nauk Crkve o smrtnom grijehu kamatarenja bili Kristovi vikari na Zemlji, ali još je više moguće da nisu niti jedni niti drugi, iako su ovi posljednji pokušali ispraviti zabludu prvih.
Jer da su prvi bili Kristovi vikari onda bi osudili poimence ove druge koji su sve rimokatolike doveli u zabludu kako kamatarenje više nije smrtni grijeh.
Nadalje, institucija Kristvog nezabludivog zamjenika na Zemlji ili postoji ili ne postoji.
Jer to je po dogmama RKC vrhovna institucija Crkve koju vrata paklena ne će nadvladati.
Ako su vrata paklena nadvladala nezabludivu rimsku stolicu, onda su nadvladala cijelu RKC ili cijelu Crkvu kako papisti misle.
Ili ako je Krist uspostavio nezabludivu instituciju rimskog pape, onda ta institucija mora trajati od tada do onda kad On drugi put dođe, čak niti 'interregnumi' nakon smrti rimskog pape nisu mogući, jer Crkva ne može bez svoje nezabludive zemaljske glave.
Onda također postoje četiri stupnja svećeničkog reda, i to od najnižeg prema najvišem, đakonat, svećeništvo, biskupstvo i papinstvo koje je de facto nenasljedna monarhija.
Međutim kad kralj umre onda se objavljuje - kralj je umro, živio kralj.
Naravno ne živio umrli kralj, nego živio njegov nasljednik.
Jer ako nakon smrti kralja nije poznat i proglašen njegov nasljednik, onda slijedi građanski rat u kraljevstvu o tome tko će biti novi kralj.
Kakvo bi to bilo Kristovo kraljevstvo na Zemlji ako u njemu ne bi bio poznat vicekralj koji je nezabludiv i nezamjenjiv, ali eto nema ga?
Posve je bjelodano da Crkva i dalje živi radi toga što postoji biskupstvo, zato što Crkva živi oko svojih biskupa, i to je istiniti nauk Crkve od početka, o tome govori početkom drugog stoljeća sveti biskup Ignacije dok su ga vodili od Antiohije do Rima gdje ga je čekala mučenička smrt - Crkva to su okupljeni vjernici u Gospodina Isusa Krista oko biskupa.
K tome nemoguće je i nezamislivo da recimo đakoni zarede jednog među sobom za svećenika, da svećenici posvete nekog među sobom za biskupa.
Sveto ređenje uvijek dolazi od višeg prema nižem, preciznije u Crkvi samo biskupi to jest nasljednici apostola koja je izabrao, posvetio i zaredio Gospodin Isus Krist zaređuju druge biskupe, svećenike i đakone.
Nitko ne može dati ono čeg nema i čeg nije dobio, a nitko nema niti je dobio vlast posvetiti nekog rimokatolika za rimskog biskupa i onda da taj biskup postaje božanski nezabludiv i kog nitko ne može suditi, a isti ima vlast i sud na svima.
Gospodin Isus Krist to nije dao-učinio sv.Petru, a onda je blasfemično pomisliti kako netko drugi može posvetiti nekog za Kristovog zamjenika.
To bi bilo kao da susjed umjesto vas izabere vašeg opunomoćenika na sudu, samo još i gore zato što se ovdje radi o ljudskom biranju tobožnjeg zamjenika Boga, a da se Bog o tome nije uopće izjasnio.
Drskost koja prelazi u blasfemiju i vjerojatno grijeh protiv Duha Svetoga.
Ne postoji nitko iznad biskupa u svećeničkom redu, ali u papinstvu postoji institucija nezabludivog rimskog pape koji da je stvarno nezabludivi Kristov vikar na Zemlji onda bi ga mogao zarediti u papu samo osobno Isus Krist ili živući rimski papa (jer je i ovaj drugi nezabludiv, samo je i to upitno budući ne može zamjenik birati novog zamjenika, već samo onaj kog se zamjenjuje).
Dobro znamo da se to ne događa, i zato nas ne smije iznenaditi da jedni rimski pape tvrde kako je dozvoljeno 'malo zaračunati kamate na zajam', dok drugi izjavljuju svijetu kako je svako kamatarenje smrtni grijeh.
Trenutno 'nezabludivi' rimski pape kažu ovo prvo, štoviše rimski pape imaju pod sobom u vlasti vatikansku banku i neke druge koje se upravo bave s kamatarenjem.
I to se je dogodilo nedugo nakon što je, kako piše bloger, nezabludivi rimski papa Grgur XVI 1836. objavio svijetu kako je svako kamatarenje zlo.
Usput opće je poznato kako su upravo najveći židovski bankari svijeta Rothshildsi bili u 19.st., a vjerojatno i kasnije, najveći pozajmljivači-kamatari novca Vatikanu.
Uglavnom bloger je, vjerojatno nehtijući, sebi i čitateljima otvorio pandorinu kutiju kamatarenja iz koje, ako se koristi zdrav razum i poznaju povijesne činjenice, nepovratno leti ili bolje rečeno puca kao balon od sapunice duh papizma.
Okorjeli papisti će pretpostavljam reći kako pitanje kamatarenja nije pitanje vjere tako da spase vojnika Ryana, to jest instituciju rimskog nezabludivog pape.
Međutim kad bi to i bila istina, onda su u svakom slučaju nezabludivi bili zabludivi kad se nisu protivili tome što ispovjednici ne odrješuju grijehe neraskajanim kamatarima, a RKC koju oni vode ne dopušta sprovod niti ukop kamatarima na kršćanskom groblju.