„Jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom. A koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; koje je opravdao, one je i proslavio.“Kao što je promijenio smisao Pavlove rečenice Timoteju ("Bog želi da se svi ljude spase" u krivu interpretaciju "Bog želi da se spase (samo) svi Njegovi izabranici") tako je ovdje, hotimično ili nehotimično, previdio da u rečenici stoji kako je Bog najprije predvidio, a zatim predodredio.
Rim 8,29-30
Što to znači?
Prvo ne radi se o nečem u Božjoj suštini, jer bi onda Bog morao (onda bi On bio predodređen od 'Nečeg' da bilo što učini, a to bi bio paradoks i negiralo bi Božju slobodnu volju) ljude stvoriti, predvidjeti, predodrediti, spasiti i proslaviti, nego o nečem što je vezano uz Božju energiju (koju je RKC odbacila budući se ta istina Crkve nije slagala s grčkom filozofijom o apsolutnoj Božjoj jednostavnosti koju je RKC prihvatila).
Dakle, budući je Bog sveznajući, On je i prije nego što je stvorio svijet i ljude u njemu, (pred)vidio ljude koji će prihvatiti Njegovu milost, za razliku od ostalih koji će svojom slobodnom voljom milost odbaciti, i te je ljude predodredio, pozvao, opravdao i proslavio (ili će proslaviti).
Samo jedna riječ koja je namjerno ili nenamjerno previđena, stvorila je zabludu predestinacije po kojoj Bog arbitrarno ne želi da se svi ljudi spase, nego samo neki koje je On iz neznanog razloga, izabrao za spasenje.
Autor knjige "Ognjena rijeka" stoga tumači kako je ista zabluda stvorila na shizmatičnom rimskom patrijahatu uvjete za nastanak ateizma, koji to ustvari i nije, nego je mržnja prema toj slici Boga.
Zanimljivo je kako me neki rimokatolici, koji na blogu komentiraju, optužuju da sam postao 'pravoslavni protestant', te de facto brane Augustinovu predestinaciju kao da su baš oni protestanti kalvinisti, ili rimokatolici jansenisti, ili da su srednjovjekovni rimokatolici koji još nisu odbacili augustinizam.
Zašto onda ne brane janseniste koji su samo nastavili s augustinizmom kad ga je RKC odbacila?
Na ovom blogu, dok sam bio rimokatolik sedevakantist branio sam i predestinaciju i janseniste (koji nisu ništa novo izumili nego su branili dotadašnji augustinizam kojeg je RKC nekoliko stoljeća ranije odbacila) jer sam bio dosljedan - ako je RKC prava Crkva i koja je prihvatila u prvom tisućljeću predestinaciju, onda ta doktrina je istinita budući Crkva ne može naučavati zablude.
Odgovor na gornje pitanje je - lako je tući po 'pravoslavnom protestantu' ili po jansenistima.
Pokušajte to po 'nezabludivim Hristovim vikarima' s adresom u Rimu koji su najprije prihvatili i onda odbacili augustinizam, ali ne na drugom vatikanskom, nego stoljećima ranije.
P.S.
Također primjetio sam kod rimokatoličkih komentatora da 'zajedno s prljavom vodom bacaju dijete'.
Tako jedan od njih, svjestan valjda kako je Augustin pogriješio s predestinacijom, navodi kako su kršćanski oci redom krivi što je Crkva prihvatila krivo brojanje deset zapovijedi Božjih.
Znači, ako je RKC naučavala zabludu augustinizma, onda treba optužiti Crkvu i kršćanske oce da su zabrljavili s Dekalogom.
Međutim to je lažna optužba, jer Crkva ima Dekalog koji se razlikuje od onog RKC.
Svatko se u to može uvjeriti.
Problematično je što imate ludu nakanu, ako je RKC zablude naučavala, onda treba pod svaku cijenu naći dokaze kako je i Crkva naučavala zablude.
Jeste li svjesni da time želite dokazati kako je cjelokupno kršćanstvo zabluda?
I prije ili kasnije, ako budete ustrojavali u papizmu, ili ćete postati ateisti ili ćete prijeći u neku neistinitu religiju, umjesto da se vratite majci Crkvi.
Emile, evo ,radi uvida, citata iz knjige oca Georgija Maksimova Van Crkve nema spasenja :
OdgovoriIzbriši"Gospod priziva: „Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se.“ (Mt. 7:7) Ko ne traži, tome se i ne daje, ko ne traži taj i ne nalazi, ko ne kuca, tome i ne otvaraju. Ako čitav narod čine takvi ljudi, onda takvom narodu Gospod ne šalje propovednike Jevanđelja. Blaženi Avgustin direktno o tome piše: „Što se tiče vremena i mesta kada i gde se Njegovo Jevanđelje nije propovedalo, to je On unapred znao da će i tada tamo svi ljudi prema propovedi da se ponesu isto kao što su i u vreme Njegovog telesnog prisustva na zemlji, to jest, upravo kao oni koji nisu želeli da poveruju u Njega, čak i kada je On vaskrsavao mrtve… Šta je čudno u tome što Hristos, spoznavši kroz prethodne vekove koliko je cela vaseljena puna neverujućih, zasluženo nije želeo da propoveda onima za koje je od ranije znao da neće verovati ni Njegovim rečima, ni Njegovim čudesima?“[11]
Isto tako i sveti Luka (Vojno-Jasenecki) razmatra pitanje zašto dok se jedni rađaju u pravoslavnim porodicama i od malena dobijaju znanja o spasenju, „drugi nesrećnici… se rađaju kao predodređeni za propast… žive i rastu u najnegativnijim uslovima za spasenje… Eto, i pitamo sebe šta to znači, zašto kao da Gospod tobož jedne od ranije predodređuje za spasenje, a drugi kao da su od ranije osuđeni na pogibao… Ne, ne! On želi da se svi spasu i da dođu u poznanje istine. U poslanici Rimljanima čitamo: ͵A znamo da onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro, njima koji su pozvani po namjeri; Jer koje unaprijed pozna, unaprijed i odredi, da budu saobrazni liku Sina Njegovaʹ (Rim. 8:28-29). Ogroman je značaj ovih reči apostola Pavla. Predodređeno je da budu saobrazni liku Sina Njegova oni za koje je po Svom Božanskom predznanju znao od ranije da će krenuti po putu koji je Hristos zapovedio, da će biti dostojni Carstva Božijeg“.[12]
Neki ljudi koji nisu upoznati sa bogoslovljem nazivaju ovo svetootačko učenje kalvinističkim ili ga zbližavaju sa muslimanskim pogledom na predodređenost, misleći da u Pravoslavlju uopšte nema učenja o predodređenosti. Međutim, nije tako. U Pismu je jasno napisano: „A koje unaprijed odredi, one i prizva; a koje prizva one i opravda; a koje opravda one i proslavi“ (Rim. 8:30). Ali, Pravoslavlje ne prihvata pogrešno, jeretičko shvatanje predodređenosti.
Saglasno jeretičkom učenju, Bog predodređuje postupke ljudi, takođe njihov izbor i udeo. Saglasno pravoslavnom učenju, Gospod ne predodređuje ni izbor čoveka, ni njegova dela, ni njegov posmrtni udeo, ali znajući po predznanju kakav će izbor učiniti jedan ili drugi čovek u svom srcu, Gospod za one koji su izabrali istinu predodređuje spoljašnje okolnosti koje im dozvoljavaju da ostvare svoj izbor i razviju ga sa najbolje strane i na kraju – dostignu Carstvo Nebesko.
Željko Simović,
IzbrišiLijepo bih te zamolio da Emila podučiš temeljni nauk pravoslavlja jer on o pravoslavlju nema pojma o pojmu.
Ja više nemam "force".
Papist Šime
Papistu Šime,
IzbrišiNaučio si čitati i pisati (mislim da si dovoljno 'mator' pa znaš i ćirilicu).
Sad pokušaj razumiti pročitano.
@Željko Simović
IzbrišiIako nisam taj tekst prije čitao, znam kako nije nipošto jednaka predestinacija koju naučava Crkva, i onu koju je naučavala RKC tisuću godina po Augustinu, a sada je naučavaju protestanti kalvinisti (i još neki drugi).
Dakle bio sam u pravu (nipošto se ne želim hvaliti niti uznositi) što sam stavio u naslov da je Augustin previdio (nije vidio ili nije htio vidjeti) da Bog predodređuje temeljem svojeg sveznanja, a ne da mu se neki ljudi više sviđaju od drugih, pa ovima daje milost spasenja koju ovi ne mogu odbiti, a drugima ne daje jer ih je predodredio na Pakao.
Netko od papista će reć - 'nije istina, Bog izabire za Raj, a ne za Pakao', što je logika tipa nije šija nego vrat.
Jer ako nekog nije izabrao za Raj, a mogao ga je, onda ga je izabrao za Pakao.
To je užasna i kriva slika Boga koja je, stvarno vjerujem, na zapadu stvorila ateizam i revoluciju.
Ja sam je nekad prihvatio (i sad hvala Bogu odbacio) zato što sam vjerovao da je RKC prava Hristova Crkva koja ne može naučavati zablude.
Željko Simović,
Izbrišiuzaludan ti trud. Nikad pravoslavca od ovog Emila. Ne možeš tesati ove "Krkljane". Što da ti pričam, kad ti je sve poznato. Imaš njegovu zemljakinju u svom "komšiluku".
Šime
Emile veliki Patrijarše, evo ti odgovor o predestinaciji Patrijarha srpskog Pavla:
OdgovoriIzbrišihttps://www.sokobanja.com/zanimljivosti/legende-i-price-iz-naroda/pravoslavlje/o-predodredjenju
To God, all moments of time are present in their immediacy. When therefore he establishes his eternal plan of ‘predestination,’ he includes in it each person’s free response to his grace: “In this city, in fact, both Herod and Pontius Pilate, with the Gentiles and the peoples of Israel, gathered together against your holy servant Jesus, whom you anointed, to do whatever your hand and your plan had predestined to take place” [Acts 4:27-28]. For the sake of accomplishing his plan of salvation, God permitted the acts that flowed from their blindness.
Katekizam Katoličke Crkve
Kao što vidiš tvoj kolega Patrijarh Pavle se u potpunosti slaže s naukom KC.
Možeš ti koristiti raznorazne eufemizme i deminutive, ali Isus je kristalno jasan o opstojnosti pakla, naravi muka i njihovoj vječnosti.
Ako ti nije jasan Isusov nauk, uzmi si "Katihizis" Nikoletine Velimirovića, pa će ti valjda biti jasnije, iako i to sumnjam. Trenutno si u nekoj pravoslavnoj HIPPIE fazi.
Šime
Šime,
IzbrišiNajgore što si tipičan papist koji ne zna da je RKC tisuću godina naučavala Augustinovu predestinaciju, pa sad misli da je trenutni nauk RKC takav oduvijek.
Pomoći ću ti - Augustinov nauk o predestinaciji negira slobodnu ljudsku volju, jer Augustin kaže da Bog može promijeniti ljudsku volju, to jest da Bog može i Bog mjenja srca svojih izabranika tako da Ga ovi prihvate, a one kojima nije promijenio srce, oni Ga odbijaju (iako bi ga ovi prihvatili da im je Bog promijenio srce).
Time de facto ljudska slobodna volja ne postoji, sve je jedino i samo na Bogu.
To više RKC ne naučava već nekoliko stoljeća.
Između ostalog i zato su se Luther i Calvin pobunili i utemeljili protestantizam, a kasnije su se iz istog razloga pobunili jansenisti.
Zaključak je kako RKC ne može nikako biti Hristovom Crkvom, jer Crkva ne može tisuću godina kršćane dovoditi u zabludu te od njih stvarati ateiste koji mrze Boga kojeg je RKC krivo predstavila.
Nadalje Šime papistu,
IzbrišiNiti moja malenkost, niti "Ognjena rijeka", niti Crkva ne negira postojanje Pakla.
Ali se Pakao tumači prilično drugačije od tumačenja zapadnih rimskih shizmatika.
Stoga ne podmetati.
"ako je RKC prava Crkva i koja je prihvatila u prvom tisućljeću predestinaciju"
IzbrišiNauk o predestinaciji je DOGMA Pravoslavne Crkve.
"The teaching on predestination is a dogma of faith, based on the Sacred Scriptures. No Orthodox Christian has any doubt in this."
http://orthodoxinfo.com/inquirers/predestination.aspx
Predestinacija je također de fide dogma i u Katoličkoj Crkvi.
https://www.patheos.com/blogs/davearmstrong/2018/09/catholic-teaching-predestination-of-the-elect-ludwig-ott.html
Naravno ostaje pitanje Emilove interpretacije o predestinaciji kao i o svemu.
Šime
"Pakao tumači prilično drugačije od tumačenja zapadnih rimskih shizmatika."
IzbrišiU raju je lipo, al` u paklu je ekipa.
A da ti Emile po prvi put u životu otvoriš neki "pravovjerni" pravoslavni "Katihizis", recimo onaj od Velimirovića?!
Šime
Šime,
IzbrišiUporno odbijaš da shvatiš razliku između pravoslavne predestinacije i predestinacije koju naučava augustinizam koja je dugo bila papistički nauk.
Evo pogledaj ovaj kratki video gdje W.Robert Godfrey prezbiterijanski pastor objašnjava augustinsko/kalvinističko naučavanje o predestinaciji. Nemoguće je da ne vidiš razliku između ovoga i pravoslavnog objašnjenja predodređenja.
https://www.youtube.com/watch?v=JuHw85Y750A
Ivan B.
IzbrišiUpravo to sam htio odgovoriti našem papisti Šimi.
Augustin i oni koji ga slijede tvrde kako de facto slobodne ljudske volje nema jer Bog suvereno mjenja ljudsku volju u svojim izabranicima, dok je pravi nauk Crkve, kojeg je i izrekao sv.Pavao Rimljanima, da Bog predodređuje nakon što previdi one koji će svojom slobodnom voljom izabrati Njegovu milost spasenja.
Augustinova predestinacija previđa to (da Bog previdje), pa onda po toj krivoj predestinaciji(predodređenju) Bog ne želi da se svi ljudi spase, Bog ne želi svima dati milost mjenjanja srca, nego samo onima koje je izabrao.
Istina je suprotna, Bog daje milost i želi spasenje svima i sve ljubi i nikad ne uništava ljudsku slobodnu volju (nikad ne mjenja ljudska srca ako to čovjek svojom slobodnom voljom ne želi).
Tko izgubi spasenje ne može kriviti Boga kako ga Bog nije izabrao za spasenje i nije mu htio dati milosti-blagodati, nego taj ne želi Boga niti milost od Boga jer Ga mrzi.
Stoga je takvima Božja ljubav kao oganj koji ih muči.
I u tome je bitna razlika između Crkve i RKC po pitanju Pakla.
Emil, poveznica na YouTube koju si postavio se slaže s temom koju želiš objasniti kao šljiva u oko. Nemoj da ti se ljudi smiju. Pokušaj ponovno.
IzbrišiZnači tvoja tvrdnja je "predestinacije koju naučava augustinizam (koja) je dugo bila papistički nauk."
Šime
Wannabe pravoslavac čita/sluša i širi protestantske autore?????
IzbrišiDaj stavi nešto na srpskom i ćirilici da se dobro "nasmejemo". Budeš li čitao i "slušao" ćirilicu izrasti će ti rep (od laži).
Šime
“God created us without us: but he did not will to save us without us”
IzbrišiSv. Augustin
Šime
1037 Bog nikoga ne predodređuje za pakao;634
Izbriši634 Usp. II. SINODA U ORANGESU, Conclusio: DS 397; TRIDENTSKI KONCIL, 6. zasj. Decretum de iustifi catione, kan. 17: DS 1567.
Katekizam Katoličke Crkve
Sinoda u Orangesu (AD 529): According to the Catholic faith we believe this also, that after grace has been received through baptism, all the baptized with the help and cooperation of Christ can and ought to fulfill what pertains to the salvation of the soul, if they will labor faithfully. We not only do not believe that some have been truly predestined to evil by divine power, but also with every execration we pronounce anathema upon those, if there are [any such], who wish to believe so great an evil. This, too, we profess and believe unto salvation, that in every good work we do not begin, and afterwards are helped by the mercy of God, but He Himself, with no preceding good services [on our part], previously inspires us with faith and love of Him, so that we may both faithfully seek the sacraments of baptism, and after baptism with His help be able to perform those [acts] which are pleasing to Him. So very clearly we should believe that the faith-so admirable-both of that famous thief, whom the Lord restored to his native land of paradise (Lc 23,43), and of Cornelius the centurion, to whom the angel of the Lord was sent (Ac 10,3), and of Zacheus, who deserved to receive the Lord Himself (Lc 19,6), was not from nature, but a gift of God's bounty.
Šime
Emile, evo linka na tekst Svetog Jovana Damaskina o slobodnoj volji i predestinaciji: Concerning Free Will and Predestination
OdgovoriIzbrišiby St. John of Damascus
Željko Simović,
OdgovoriIzbrišiTvoj (i naš) Jovan Damaskin govori kao i mi "papisti".
To je kad wannabe pravoslavac Emil želi biti veći pravoslavac i Srbin od pravog pravoslavca i "fetivog" Srbina Željka.
Šime
Autor je uklonio komentar.
Izbriši"Bog daje milost i želi spasenje svima i sve ljubi i nikad ne uništava ljudsku slobodnu volju (nikad ne mjenja ljudska srca ako to čovjek svojom slobodnom voljom ne želi).
IzbrišiTko izgubi spasenje ne može kriviti Boga kako ga Bog nije izabrao za spasenje i nije mu htio dati milosti-blagodati, nego taj ne želi Boga niti milost od Boga jer Ga mrzi."
Gospodin Emil Brusić je tako prekrasno sažeo TRADICIONALNI KATOLIČKI NAUK da bi ga trebalo citirati.
Šime
@Šime,
IzbrišiOpet se praviš bedast.
RKC je tisuću godina vjerovala u Augustinovu predestinaciju svetaca, nakon toga tu je zabludu napustila, iako je jansenizam itekako bio prisutan donedavno, a možda ga ima i sad.
Primjerice, majka episkopa Lefebvrea nije htjela poljubiti ga dok god se nije njezin mali sin krstio.
To je posljedica krive nauke Augustina o istočnom grijehu, a što je povezano s krivom naukom o Božjoj milosti i predestinaciji.
RKC je de facto izbacila iz svog katekizma Augustinovu nauku o predestinaciji, ali je ostavila njegov nauk o istočnom grijehu.
Jer kad bi odbacila i tu zabludu, to bi bilo preočito za cijeli papistički puk da RKC tisuću godina naučava takve fundamentalne zablude.
Dakako, onda (kad se odbaci krivo tumačenje istočnog grijeha) otpada i dogma o bezgriješnom začeću Bogorodice što bi imalo katastrofalne posljedice za RKC.
Neka nama tebe, Emile.
IzbrišiNitko se nije obratio na tvoju PRIVATNU vjeru (ah taj internet, engleski jezik i dostupnost). Srbi se na tvoje pisanje zgražaju, a Hrvati smiju.
Jel` tako, Željac?
Šime
Evo citata iz engleskog prevoda teksta svetog Jovana Damaskina:
OdgovoriIzbriši"We ought to understand that while God knows all things beforehand, yet He does not predetermine all things. For He knows beforehand those things that are in our power, but He does not predetermine them. For it is not His will that there should be wickedness nor does He choose to compel virtue."
Željko Simović,
IzbrišiMogao si upozoriti Emila da nikad ništa ne čita na ćirilici jer je sve laž. Kakav si ti to "ortak"?
http://www.orthodoxchristianbooks.com/articles/837/-river-fire-revisited/
Šime
Emile hitno se javi Petanjeku , gotova ti je ispisnica.
IzbrišiEmile, ne iznosi ono što nisam navodio. Vrlo je drska i neprimjerena ona tvoja riječ da sam s prljavom vodom bacio i dijete. Htio si reći da negiram zapovjedi, a negiraš ih ti jer podržavaš tekst Ognjene rijeke u kojoj se ignorira pravda, a zapovijedi su u Božjem atributu Pravde. Dakle nisam rekao da treba izbaciti zapovjedi Starog zavjeta, nego dapače trebalo ih je ostaviti u originalnom tekstu, ali da je trebalo uvesti i 7 zapovjedi Novog zavjeta. Pošto ih nisam naveo, niti neću, odakle ti smjelost to komentirati.
OdgovoriIzbrišiDoduše moglo se pojednostaviti tekst 10 Zapovijedi. Ali tako da se ne izbacuju bitni dijelovi. Augustin, tj katolici su izbacili 2 Božju zapovijed, a pravoslavni su je skratili. S druge strane pravoslavni i evangelici su sasvim krivo naveli -dan odmora- Katolici su tu evanđeoskiji pa navode Dan Gospodnji. Eto Emile daj mi ovo komentiraj. Asociraj jednu Isusovu rečenicu koja dokazuje ovu moju tezu. Ako ne uspiješ ja ću uskočiti.
E sad ću i ja malo drsko. Kažeš crkva je nezabludiva. Reci mi je li Augustinova predestinacija postala dogma? Crkva je živi organizam i raste. I ti si Emile crkva, ali tko će ti vjerovati ako si nekad bio u zabludi, kao što su u zabludi papisti iz RKC, jer si bio papist. I sad si u zabludi jer ne kužiš da se za nedjelju nije smjelo napisati -dan odmora-
Ja kužim da se kod nas katolika nije smjela druga Božja zapovijed 'utrpati' u prvu iz prostog razloga što je Pavao to spominjao na početku poslanice Rimljanima. Znači praviti idola nije samo stvar umjetnosti, nego može biti i idolatrija Narcisa ili idolatrija rock pjevača ili nekog drugog idola ili jednostavno idolatrija može biti čak i patološka religioznost što je kod tebe prisutno, a to je lako dokazati evo i na primjeru što uporno veličaš ateizam, a da toga nisi svjestan. Navodiš:
Autor knjige "Ognjena rijeka" stoga tumači kako je ista zabluda stvorila na shizmatičnom rimskom patrijahatu uvjete za nastanak ateizma, koji to ustvari i nije, nego je mržnja prema toj slici Boga. (završen citat)
Da je ateizam samo mržnja prema krivoj slici Boga onda bi komunisti bili divni ljudi, a ne zločinci koji su unaprijed spominjali revolucionarne metode i koji nisu krili da ako treba pobiti i pola svijeta za ideju komunizma (čija je 'vjera' bio ateizam) oni će to učiniti i učinili su. I nastavljaju sad drugim metodama preko genderizma. Oni mrze Boga ljubavi, a ne Boga pravde. Da mrze Boga pravde ne bi Lenjin napisao da treba uništiti obitelj i da je to put u besklasno društvo.
Ovako nešto nakaradno i ostrašćeno napisati o ateizmu može zbilja netko tko ne poznaje silinu mržnje onih revolucionara koji su imitirali Boga svojom ljudskom pravdom koja je nepravda do pakla. Doduše jedan mi je komunista jednom davno rekao da je crvena zvijezda petokraka simbol ljubavi i izgleda da bi se pisac Ognjene reke s tim složio. Jer, čovječe, ljubav je u pitanju, ha.
Marinko
Ne, nisam mislio da si negirao Božje zapovijedi, nego da si, kad si pretpostavljam uvidio da je Augustin zabrazdio sa svojim naukom o predestinaciji, rekao kako je i on zajedno s ostalim kršćanskim ocima izbacio jednu Božju zapovijed.
IzbrišiI time si rekao kako Crkva, koja se temelji na kršćanskim ocima (nije bez razloga Augustin stavljen samo kao blažen, a ne svet, dok je u RKC Augustin bio barem tisuću godina najveći, ako ne i jedini kršćanski otac) izbacila jednu Božju zapovijed iz Dekaloga.
Dakako da to nije istina što sam ukazao s poveznicom.
Općenito, kod papista je prisutan trend da nastoje dokazati kako je i Crkva krivo naučavala, a ne samo RKC.
Zato sam ti rekao da želiš s prljavom vodom (zabluda augustinizma) izbaciti dijete (kršćanske oce to jest Crkvu).
Nadalje dodao sam kad bi tvoja lažna teza bila istinita, to bi značilo da je kršćanstvo zabluda, jer su po tebi, u cilju pravdanju papizma, kršćanski oci to jest Crkva naučavali zablude.
Nadalje, "Ognjena rijeka" je kratka knjižica, i u tom tekstu nisam nigdje vidio da autor negira pravdu za što ga optužuješ.
IzbrišiMeđutim on negira 'pravdu' koju je RKC prihvatila od Anselma u 11.st. (oca skolastike) po kojem je Bog kao neki hiperfeudalac kojeg je uvrijedio nevrijedni kmet, pa traži da mu ovaj da zadovoljštinu koju ne može dobiti od njega jer je bezvrijedan, pa zadovoljštinu Ocu mora dati Sin na križu, k tome onda se zadovoljština postiže isto tako da taj hiperfeudalac vječno muči 'kmetove' u Paklu koji nisu povjerovali u Sina.
Takav osjećaj za pravdu vladao je u feudalnom društvu, a Anselmo ga je preslikao na Boga, i onda je to RKC prihvatila.
Također, autor "Ognjene rijeke" ne izmišlja ništa novo kad kaže kako Božja ljubav, jer Bog ljubi i one koji Ga mrze, peče kao oganj iste, dok onima koji Boga ljube daje beskonačnu blaženost.
To je nestvorena Božja energija koja se na ikonama "Posljednjeg suda" pojavljuje kao rijeka, a da ista Božja energija djeluje različito na one koji Boga ljube i koji Ga mrze, objašnjavali su još istočni kršćanski oci.
Stoga se može reć da Crkva i RKC imaju ne samo fundamentalne razlike u filioque (kriva triadologija RKC opet ima korijen u Augustinu), nego i po pitanjima pravde, istočnog grijeha, čistilišta, pakla ...
RKC je krenula s inovacijama u doktrini čim se je odvojila od Crkve, doduše postoji i trend da se odbace neke zablude, međutim tradicionalni papisti to tumače kao skretanje od pravovjerja.
Primjerice odbacivanje obveznog celibata u RKC je povratak na tradiciju Crkve, a tradicionalni papisti to tumeče kao izdaju Crkve.
Također, netko od papista spominje kako "Ognjena rijeka" opravdava sodomizam.
IzbrišiAko netko želi povjerovati u tu objedu, obvezno neka pročita tu knjižicu i neka traži dokaz kako je to istina.
Pročitao sam prve tri stranice i našao sam kratki tekst na vesti.rs. Ovaj sljedeći tekst je sa foruma pa mi reci je li ovo tekst iz Ognjene rijeke:
OdgovoriIzbrišiСамо дрво познања“, каже Теофил Антиохијски, „било је добро, и његов плод је био добар. Јер није дрво, као што неки мисле, имало смрт у себи, већ је непослушност та у којој је смрт; јер у плоду није било ничега другог сем самог знања; а знање је добро када се користи правилно.“ [21]
Оци Цркве нас уче да је забрана кушања дрвета познања, није била потпуна већ привремена. Адам је био духовно дете. Није сва храна добра за децу. Нека храна их може чак убити, иако је одрасли сматрају здравом храном. Дрво знања било је засађено од Бога, за човека. Било је добро и хранљиво. Али то је била чврста храна, док је Адам био у стању да узима само млеко."
Znam čitat ćirilicu pa mi linkaj cijeli tekst ako si u mogućnosti. Već sam našao nekoliko hereza pa ću komentirati.
Marinko.
PS Ja sam rekao da ovaj tekst vodi neizravno u nepravednost, a velika nepravednost 'porađa'homoseksualnu sklonost. Sve ću objasniti. Molim strpljenja.
Evo u tri dijela sa portala katolik.hr o katoličkoj nauci o predestinaciji. Molim da prestane proizvoljno klevetanje RKC koja ima daleko najbolju teoriju o predestinaciji.
OdgovoriIzbrišiOvo pitanje je i do dan danas otvoreno u katoličkoj teologiji. Ukratko ćemo prikazati dva pokušaja rješenja ovog pitanja koja su i kroz povijest katoličke teologije bila najzastupljenija. Teorija o predestinaciji „antepraevisamerita“, koju su zastupali svi tomisti i neki molinisti (poput sv. Belarmina i Franciska Suareza), kaže da Bog od vječnosti, ne uzimajući u obzir čovjekova buduća nadnaravna zaslužna djela, određuje neke ljude za vječno blaženstvo, te im onda, u vremenu, dodijeli sve potrebne milosti koje će ih nepogrešivo dovesti do spasenja. Znači, u vremenu Bog prvo daje predodređenima za vječno blaženstvo djelotvorne milosti, a onda i blaženo gledanje u nebu kao nagradu za njihove zasluge koje su učinili surađujući slobodno s Božjom milošću. Dok su milost i zasluga, obzirom na vječnost i Božji plan od vječnosti, rezultat ili posljedica apsolutne Božje odluke o predodređenju na blaženstvo, u redu vremenitosti one postaju razlog i djelomični uzrok vječnog blaženstva.
S druge strane, teorija o predestinaciji „post praevisamerita“, koju su zastupali većina molinista i sv. Franjo Saleški, kaže da Bog, po svom srednjem znanju (scientiamedia) zna ili vidi kako će čovjek reagirati na razne vrste Njegove milosti, pa u svjetlu tog znanja izabire slobodno milosti koje će dodijeliti čovjeku. Sada, kako nepogrešivo zna što će čovjek učiniti s dodijeljenim milostima, Bog za vječno blaženstvo odabire one ljude koji će, obzirom na predviđene zasluge, postojano surađivati s Njegovom milošću. Za razliku od prijašnje teorije, ova čini vječno blaženstvo ovisnim o zaslugama i obzirom na vječnost, a ne samo obzirom na vremenitost, tj. Bog želi i određuje vječno blaženstvo za neke ljude od vječnosti na temelju predviđenih zasluga.
Emile izbriši ovo gore. Evo u tri dijela sa portala katolik.hr o katoličkoj nauci o predestinaciji. Molim da prestane proizvoljno klevetanje RKC koja ima daleko najbolju teoriju o predestinaciji.
OdgovoriIzbrišito je predestinacija?
Pojam predestinacije (hrv. predodređenost) u teološkom govoru označuje vječnu Božju odluku koja se odnosi na konačnu (ili vječnu) nadnaravnu sudbinu racionalnih bića, posebno čovjeka, a to je ulazak u nebesko blaženstvo ili silazak u pakao.[1] U užem smislu, predestinacija označava samo Božju odluku o pripuštanju nekih racionalnih bića blaženom gledanju u nebu. Odluka o vječnoj osudi nekih racionalnih bića naziva se reprobacija. U ovom ćemo članku pojam predestinacije shvaćati u ovom užem smislu.
Učenje Katoličke Crkve u vezi predestinacije jasno navodi kako je Bog, svojom vječnom odlukom, predodredio određene ljude na vječno blaženstvo. Tako sinoda u Quierciju 853. godine kaže:
Svemogući je Bog sazdao čovjeka ispravno, sa slobodnom voljom, i postavio ga u raj, te je želio da ostane u svetosti pravde. Služeći se loše slobodnom voljom čovjek je sagriješio i pao, te je postao gomila za propast za čitav ljudski rod. Dobri i pravedni Bog je iz te gomile za propast, po svom predznanju izabrao za život one koje je po milosti predodredio i njima je predodredio vječni život; za druge pak, koje je prema sudu pravednosti ostavio u gomili za propast, znao je da će propasti, ali ih nije predodredio da propadnu; predodredio im je naime vječnu kaznu, jer je pravedan. I zbog toga kažemo da postoji samo jedno Božje predodređenje, koje se odnosi na dar milosti ili na kaznu pravednosti. [2]
Katoličko učenje nasuprot krivovjernim stavovima
Sada moramo malo detaljnije objasniti u kojem je smislu Bog neke ljude predodredio za vječno blaženstvo. Naime, pojam predestinacije u katoličkoj teologiji je vrlo suptilan, i male nepreciznosti mogu voditi do skretanja s puta pravovjerja u herezu. Zapravo, predestinacija je neposredno povezana s pitanjem odnosa Božje milosti i ljudske slobodne volje, o čemu smo pisali u ovom članku.
Kao i ondje, predestinacija u konačnici ostaje, kao što ju je Tridentski koncil nazvao, „skriveno otajstvo“, tako da je ne možemo u potpunosti shvatiti. Kao i u pitanju milosne pomoći, katoličko učenje o predestinaciji leži negdje u sredini između dva krivovjerna učenja, prvog koji razlog ili motiv Božje vječne odluke o predodređenju čovjeka na vječno blaženstvo vidi isključivo u čovjeku,njegovoj slobodnoj volji i naravnim dobrim djelima i drugog koji taj razlog ili motiv vidi isključivo u Bogu, posve isključujući slobodnu suradnju ljudske volje s Božjom milošću u dobivanju vječnog života.
Ovo prvo krivovjerno učenje su zastupali pelagijanci, po kojima čovjek može postići spasenje samo svojim naravnim snagama, bez pomoći Božje milosti. Niječući nadnaravnost ekonomije spasenja i gledajući na vječno spasenje kao nagradu za čovjekova naravna dobra zapravo su negirali Bogu ikakvu (aktivnu) ulogu u čovjekovom spasenju i na taj se način približili deizmu. Drugo spomenuto krivovjerje su zastupali kalvinisti i jansenisti. Po njima čovjek zapravo nema nikakve veze sa svojim vječnim spasenjem (ili osudom), već sve leži u apsolutnoj Božjoj volji koja, posve nezavisno od čovjeka, odlučuje tko će biti spašen a tko osuđen. U ovom sustavu čovjek zapravo nema slobodnu volju, već je prisiljen surađivati s Božjom milosti (ako je Bog odredio spasiti ga) ili s požudom u činjenju grijeha koji vode u pakao (ako je Bog odredio osuditi ga).
Između ova dva krivovjerja katoličko učenje drži zlatnu sredinu, jer vječno blaženstvo u nebu shvaća primarno kao djelo Boga i Njegove milosti, a sekundarno kao plod i nagradu za osobna zaslužna dobra djela čovjeka (kraće: zasluge) učinjena suradnjom njegove slobodne volje s Božjom milošću. Ta zaslužna dobra djela su nadnaravnog karaktera jer su učinjena pod vodstvom i pomoću Božje milosti, što čovjek svojim naravnim snagama ne bi mogao učiniti.
Predestinacija i zaslužna djela
OdgovoriIzbrišiSada se postavlja pitanje u kojem su točno odnosu Božja vječna odluka o predodređenju čovjeka na spasenje i čovjekova zaslužna djela. Da, Bog nagrađuje čovjekove zasluge vječnim blaženstvom, ali da li Bog, na neki način, i određuje (determinira) te zasluge, koje će onda nagraditi ili ih ne određuje, iako ih poznaje od sve vječnosti? Drugim riječima, je li Bog svoju vječnu odluku o predodređenju čovjeka donio uzimajući u obzir njegove zasluge ili ne (post ili antepraevisamerita)?[3]
Ovo pitanje je i do dan danas otvoreno u katoličkoj teologiji. Ukratko ćemo prikazati dva pokušaja rješenja ovog pitanja koja su i kroz povijest katoličke teologije bila najzastupljenija. Teorija o predestinaciji „antepraevisamerita“, koju su zastupali svi tomisti i neki molinisti (poput sv. Belarmina i Franciska Suareza), kaže da Bog od vječnosti, ne uzimajući u obzir čovjekova buduća nadnaravna zaslužna djela, određuje neke ljude za vječno blaženstvo, te im onda, u vremenu, dodijeli sve potrebne milosti koje će ih nepogrešivo dovesti do spasenja. Znači, u vremenu Bog prvo daje predodređenima za vječno blaženstvo djelotvorne milosti, a onda i blaženo gledanje u nebu kao nagradu za njihove zasluge koje su učinili surađujući slobodno s Božjom milošću. Dok su milost i zasluga, obzirom na vječnost i Božji plan od vječnosti, rezultat ili posljedica apsolutne Božje odluke o predodređenju na blaženstvo, u redu vremenitosti one postaju razlog i djelomični uzrok vječnog blaženstva.
S druge strane, teorija o predestinaciji „post praevisamerita“, koju su zastupali većina molinista i sv. Franjo Saleški, kaže da Bog, po svom srednjem znanju (scientiamedia) zna ili vidi kako će čovjek reagirati na razne vrste Njegove milosti, pa u svjetlu tog znanja izabire slobodno milosti koje će dodijeliti čovjeku. Sada, kako nepogrešivo zna što će čovjek učiniti s dodijeljenim milostima, Bog za vječno blaženstvo odabire one ljude koji će, obzirom na predviđene zasluge, postojano surađivati s Njegovom milošću. Za razliku od prijašnje teorije, ova čini vječno blaženstvo ovisnim o zaslugama i obzirom na vječnost, a ne samo obzirom na vremenitost, tj. Bog želi i određuje vječno blaženstvo za neke ljude od vječnosti na temelju predviđenih zasluga.
Neka svojstva predestinacije
Odluka o predestinaciji, kao čin Božjeg znanja i volje, jest nepromjenjiva. To se svojstvo nepromjenljivosti temelji na nepogrešivom Božjem znanju koji će točno pojedinci umrijeti u stanju milosti, te na nepromjenljivoj Božjoj volji da upravo tim ljudima, i nikojim drugima, podari vječno blaženstvo kao nagradu za njihove nadnaravne zasluge. Zato je broj određenih za vječno blaženstvo, tj. onih čija su imena upisana u „Knjigu života“ određen od sve vječnosti. Taj broj zna samo Bog.
Nadalje, na temelju biblijskih citata koji govore o uskom putu koji vodi u život, a širokom koji vodi u propast, neki su teolozi zastupali mišljenje da je broj predodređenih relativno malen u odnosu na broj osuđenih, a drugi, u vidu Božje univerzalne volje za spasenjem svih ljudi i Kristove univerzalne otkupiteljske žrtve, su se priklonili mišljenju da je taj broj veći od broj osuđenih. Osim po posebnoj Božjoj objavi, pojedini čovjek ne može sa sigurnošću znati nalazi li se u broju predodređenih, tj. hoće li se sigurno spasiti. No ipak postoje određeni znakovi koji mogu sa stanovitom vjerojatnošću upućivati na predodređenje. To su npr. čistoća srca, strpljivost u patnji, ljubav prema Kristu i Crkvi, ljubav prema bližnjemu, pobožna molitva, često primanje sakramenata, štovanje Djevice Marije itd.
Vječna osuda
OdgovoriIzbrišiKako bi ovaj kratki prikaz pojma predestinacije bio potpun, trebamo se ukratko dotaknuti i reprobacije. Iako postoji Božje predodređenje nekih ljudi na vječno blaženstvo, ne postoji takvo predodređenje na vječnu osudu. Dok Bog, svojom milošću, pozitivno surađuje s čovjekom u ostvarenju nadnaravnih zasluga koje vode do vječnog blaženstva, s druge strane, samo pripušta grijeh, koji vodi do vječne osude. Od vječnosti je Bog odredio da neke ljude izostavi iz vječnog blaženstva, ali to je učinio na temelju njihovih predviđenih grijeha. Zato je uzrok vječne osude tih ljudi njihova zloća, a ne apsolutna Božja volja. Sinoda u Quierciju 853. kaže:
Svemogući Bog „želi da se svi ljudi spase“ [1 Tim 2,4], bez iznimke, premda se neće svi spasiti. To pak da se neki spašavaju, dar je Stvoritelja; to pak da neki propadaju krivnja je onih koji propadaju.[4]
Sinoda u Valenciji 855. pak kaže:
I Božje predznanje nije nikome nametnulo nikakvu nuždu da drugačije ne bi moglo biti, nego je on kao Bog koji poznaje sve i prije nego li nastane, iz svoje svemoguće i nepromjenljive uzvišenosti unaprijed znao što će onaj učiniti od svoje volje. Vjerujemo da nitko nije osuđen zbog njegovog predsuda, nego po zaslugama vlastite zloće. I zli ne propadaju zato jer nisu mogli biti dobri, nego jer nisu htjeli biti dobri, te su po svojoj zloći ostali u gomili za propast, bilo zbog izvornog ili također zbog učinjenog zla. [5]
Na Tridentskom koncilu je Crkva osudila učenje po kojem su neki ljudi Božjom moći predodređeni za zlo. [6] Katekizam sve to sažima ovako:
Bog nikoga ne predodređuje za pakao; za to je potrebno svojevoljno odvraćanje od Boga (smrtni grijeh) i ustrajanje u tome sve do kraja. [7]
Zaključak
Pokušali smo u ovom članku ukratko pojasniti pojam predestinacije u okviru katoličkog učenja. Na kraju ćemo ponoviti najvažnije dijelove i navesti jedan prikladan citat iz katekizma, kao i par riječi blaženog pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI. o ovoj tematici. Od sve vječnosti Bognepogrešivo zna (ili predviđa) i nepromjenjivo uređuje sve buduće događaje, ne poništavajući ljudsku slobodu. Iako Bog želi spasenje svih ljudi te iako je Krist umro za sve ljude bez iznimke, neće svi biti spašeni. Bog je uredio i vječno blaženstvo i dobra djela predodređenih, ali nije nikoga pozitivno predodredio na pakao ili grijeh. Oni koji propadaju, propadaju zbog svoje zloće.
Blaženi papa Ivan Pavao II. je na dvije opće audijencije 1986.govorio o predestinaciji, i to u kontekstu vječnog poziva čovjeku da sudjeluje u Božjem životu. To je poziv na svetost po milosti posinjenja. I prije svog nastanka, čovjek je „izabran“ od Boga. Taj se izbor odvija u vječnom Sinu, tj. u Riječi vječnog Uma.[8] Riječ „predestinacija“nije sinonim za „slijepu sudbinu“ ili hirovit „gnjev“ zavidnog božanstva, već iskazuje Božji vječni odabir, koji je razuman i prožet ljubavlju. O tom Božjem vječnom planu nadahnutom njegovom ljubavlju govori i sadašnji papa Benedikt XVI. u katehezi o svetom Ivanu Zlatoustom. [9]
Navedimo na kraju jedan citat iz katekizma u kojem se kaže kako Bog u svoj naum predodređenja uključuje slobodni odgovor svakog čovjeka svojoj milosti. Taj se citat navodi u kontekstu Kristove otkupiteljske smrti u Božjem nacrtu spasenja, ali sam izričaj nas navodi da stavak shvatimo i u općenitom smislu:
Bogu su svi časovi vremena prisutni u svojoj aktualnosti. On dakle zasniva svoj vječni nauk „predodređenja“ uključujući u nj slobodni odgovor svakog čovjeka svojoj milosti…[10]
Emile, pusti te modernističke gluposti.
OdgovoriIzbrišiEvo ti jedan lijepi TRADICIONALNI pravoslavni katekizam. Tu ti je lijepo objašnjeno o Paklu i Posljednjem Sudu na str. 29. i 30. ... (kad već nećeš da čitaš Nikoletinu Velimirovića, shame on you!).
https://www.roea.org/files/Orthodox%20Faith/BELIEFS_of_Orthodox_Christians.pdf
Šime
Danijel Krizmanić
OdgovoriIzbrišifoto: calledtocommunion.com
_______________________________________
[1] U širem smislu, predestinacija označava svaku (vječnu) Božju odluku, kojom je On, po svojem predznanju budućnosti, od vječnosti uredio i doveo do ostvarenja svih događaja, posebno onih koji neposredno proizlaze iz (ili su barem pod stanovitim utjecajem) čovjekove slobodne volje.
[2] H. Denzinger – P. Hünermann, Zbirka sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu, UPT, Đakovo, 2002. (DH) 621
[3] Ovo pitanje se postavlja uz tzv. predestinaciju samo na vječno blaženstvo (ili slavu). Naime, predestinacija se može gledati kao predestinacija: samo na milost (praedestinatio ad gratiamtantum), samo na vječno blaženstvo (praedestinatio ad gloriamtantum), na milost i vječno blaženstvo (praedestinatiocompleta). Predestinacija samo na vječno blaženstvo uključuje samo (Božji) odabir čovjeka za spasenje, dok predestinacija samo na milost uključuje odabir za milost, poziv na vjeru, opravdanje i dar ustrajnosti. U prvom slučaju promatra se samo konačan cilj, a u drugom sredstva kojima se on ostvaruje. Konačno, predestinacija na milost i vječno blaženstvo uključuje oboje kao cjelinu.
[4] DH 623
[5] DH 627
[6] „Tko kaže da milost opravdanja dobivaju samo predodređeni za život, ostali pak svi koji su pozvani, jesu doduše pozvani ali ne dobivaju milost, kao oni koji su Božjom moći predodređeni za zlo, neka bude kažnjen anatemom.“ [DH 1567]
[7] Katekizam Katoličke Crkve (KKC) 1037
[8] „U ovom smislu predestinacija prethodi ‘utemeljenju svijeta’, tj. stvaranju, jer stvaranje je ostvareno u perspektivi čovjekovog predodređenja. Primjenjujući vremenske analogije ljudskog jezika na božanski život, možemo reći da je Bog ‘prvo’ želio priopćiti sebe u svojem božanstvu ljudskom rodu, koji je pozvan da bude njegova slika i prilika u stvorenom svijetu. ‘Prvo’ je izabrao čovjeka, u svom vječnom i istobitnom Sinu, da sudjeluje u njegovom sinovstvu po milosti. Tek ‘naknadno’ je Bog želio stvaranje, želio je svijet kojemu čovječanstvo pripada. Na ovaj način otajstvo predestinacije ulazi ‘organski’ u određenom smislu u cjelovit plan Božje Providnosti. …“ (Opća audijencija 28.5.1986.)
[9] „Pri kraju svojeg života, u progonstvu blizu armenske granice, ‘najudaljenijem mjestu na svijetu’, Ivan se nadovezuje na svoju prvu propovijed iz 386., nastavljajući dragu temu o planu koji Bog provodi s čovječanstvom: taj je plan ‘neizreciv i neshvatljiv’, ali on ga zasigurno provodi s ljubavlju (usp. O providnosti, 2,6). To je naša sigurnost. Iako ne možemo dešifrirati detalje osobne i kolektivne povijesti, znamo da je Božji plan uvijek nadahnut njegovom ljubavlju. Tako Krizostom, unatoč trpljenju, ponovno potvrđuje otkriće kako Bog ljubi svakoga od nas beskrajnom ljubavlju te stoga želi spasenje sviju.“ (Papa Benedikt XVI., Crkveni oci: od Klementa Rimskog do Augustina, Verbum, Split, 2011., 91. str.)
[10] KKC 600
Brate dragi...osim rjecoborstva i rasprave....koji je jos plod tvojih komentatorskih rasprava...dakle ne govorim o postavljenim tekstovima nego o komentarima...ti nisi procitao nista od staraca Paisija Svetogotca,Porfirija Svetogorca,Jakova Evijskog,Serafima Sarovskog...kazes,nesto sam cuo o njima....eeeeeeeej,nesto si cuo o njima,a raspravljas o pravoslavlju....da li bi znao odsluziti jednu vecernju,jutrenju,objednicu ili znas li odgovarati svetu Liturgiju...koji plod je donijelo tvoje rjecoborstvo...samo polemika...kako mozes braniti oravoslavlje a da ni godinu dana nisi zivio pravoslavlje ni medju zilotima ni medju Crkvom...tako je zalosno ovo sto radis...niti si zazivio u Pravoslavlju niti obracas druge,samo svadja prepucavanje,ja tebi ti meni,tko je pametnije...neka nas Hristos sacuva
OdgovoriIzbrišiAbdul Mesih el Misqin
Eto, i Arapi se zgražaju. Prestrašno!
IzbrišiŠime
@Abdul
IzbrišiStvarno mi je drago da se brineš o mojem duhovnom rastu i vjerskom svetotajinskom životu.
Siguran sam da bih trebao i mogao više.
Opet, ne samo radi svoje obrane, nego da i tebe bratski upozorim i upitam, kako se nosiš s činjenicom da SPC (ako ideš na svete liturgije tamo) službeno širi laži o drugom veleratu kako bi opravdala stare planove proširenja srpske države na hrvatske zemlje?
Konkretno, SPC je objavila u lipnju 1941. tzv. Valerijev memorandum koji navodi stotine tisuća žrtava ustaškog terora, a nikad nije dosad ispričala se zbog te laži, štoviše i dan danas hrani jasenovački mit kao glavno oružje protiv hrvatske državnosti.
Ne kažem da svi u SPC svjesno podržavaju laž, ali neki znaju da je i taj Valerijanov memorandum kao i jasenovački mit laž, pa ipak ne poduzimaju ništa, koliko mi je poznato, da se odbace te laži i konačno postave temelji pomirenja dva naroda u skladu s "istina će vas osloboditi".
Dakle, ako me koriš što ne idem na svete liturgije, to je zato što kanonska Crkva u RH (SPC) širi laži protiv mojeg naroda i tako opet možda priprema teren za rat.
Meni je stvarno čudno kako netko komu je Istina najvažnija može svjesno ići na liturgije koju daju oni koji šire laž (ako znaju za Valerijanov memorandum i kakve su sve nebuloze u jasenovačkom mitu).
Mislim da i kanoni Crkve daju za pravu vjernicima prekinuti općenje s onima koji su sluge laži.
Zato te bratski pitam kako te 'kockice' možeš složiti (ponavljam ako ideš u SPC) u svojoj glavi i u svom vjerničkom srcu.
Ja ću na liturgiju ići u rujnu kad dođe svećenik BPC u Zagreb.
@Abdul
OdgovoriIzbrišiZašto misliš da su plodovi mojeg teksta samo komentari?
Google-ova statistika kaže da ima kudikamo više čitanja teksta od komentara.
Ako je i jedan čitatelj uvidio kako RKC, zbog svih stvari koje pišem, nije Hristova Crkva nego je otpala zbog shizme i hereza, onda moje pisanje nije bilo besmisleno ili neplodno.
Nadalje statistika mi kaže kako se čitaju danas i stariji tekstovi poput onih koji navode zablude renesansne RKC, stoga definitivno, pisanje nije bilo uzalud ako se recimo neki rimokatolik upita što radi egipatski obelisk na trgu sv.Petra u Vatikanu, ili što rade prikazi poganskih bogova na velikim brončanim vratima papinske katedrale u Vatikanu.
Netko je napravio c/p i to ogroman u vidu nekoliko komentara.
OdgovoriIzbrišiIzuzetno ću to sad istolerirati, i ponoviti upozorenje da se to više ne čini.
Apropos tih tekstova - oni su potvrda kako je RKC napustila augustinizam, ali istovremeno nije osudila zablude augustinizma i bjelodano obznanila kako je Augustin imao krivi nauk o predestinaciji.
Stoga u RKC mogu biti i oni koji imaju augustinsko-jansenističke stavove i oni koji im se suprostavljaju.
Po mojoj prosudbi RKC nije eksplicirala da je Augustin imao zablude zato što je Augustinova zabluda o istočnom grijehu vezana uz nauk o predestinaciji, te bi se tada postavilo pitanje pravovjernosti nauka o naslijeđevinju krivnje istočnog grijeha, zatim bi ipso facto pala dogma o bezgriješnom začeću Bogorodice (jer upće ne postoji griješno začeće), vjerojatno se ne bi više implicitno smatralo kako se istočni grijeh naslijeđuje spolnim putem, te da spolnost nije sama po sebi zlo, pa bi se nakraju vratilo na tradicionalni nauk i praksu Crkve kako se oženjeni muškarci mogu zarediti za svećenike.
Nije istina Emile da ja odbacujem istočne oce, ali vodim se zdravim razumom po kojem zaključujem da je samo Sveto Pismo savršeno ispravno. Dakle svi sveti oci osim Pavla su u nečemu u Nauci pogriješili (pa i prvi papa), ali to nije pametno stavljati u prvi plan kao što ti stavljaš Augustina radi predestinacije. Evo navešću svetog Vasilija jer mi je njegova rečenica dostupna iz teksta Ognjena rijeka: Sveti Vasilije je rekao da je „plameni mač postavljen na vratima raja da čuva prilaz drvetu života; on je strašan i goreći nevernima, ali ljubazno dostupan vernima, izvodeći ih na svetlost dana.“
OdgovoriIzbrišiOvo je samo djelomična istina. Nitko od ljudi ne može do stabla života jer kad bi mogao ne bi morao umrijeti.
Post 3,22 Zatim reče Bog: »Evo, čovjek postade kao jedan od nas – znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!« 23Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. 24Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao – da straže nad stazom koja vodi k stablu života.
Dakle nisu Adam i Eva sami izišli iz Raja nego ih je Bog istjerao (dvaput piše- istjerao). Sveti Vasilije bi bio u pravu da je drvo života nazvao Križem Kristovim, jer Križ je Drvo života. Duša se hrani plodovima s Križa i tako dobija milosti i svjetlo. Tako duša ulazi u Raj, ali tijelo ostaje izvan raja, ono mora proći kroz smrt, ako ćemo gledati kontekst ove rečenice svetog Vasilija.
Međutim vjerujem da je sveti Vasilije svet, ako su ga davno proglasili istočni oci svecem. Nećemo sad gledati ovu sitnicu i eventualnu nedorečenost pa proglasiti Vasilija heretikom i otpadnikom od crkve kao što ti radiš sa zapadnim ocima. Srami se. Ukratko o bezgrješnom začeću. Anđeo Gabrijel kaže Mariji- Zdravo Marijo Milosti puna, Gospodin je s tobom-.
Iz ovoga se zaključuje da je bezgrješna inače ne bi joj se Anđeo tako obratio.
Dalje, pitaš za obelisk. Pa na vrhu obeliska je križ, na vratima su poganski likovi. Zar nije takav svijet. Unutar vrata je Krist kroz svoje dobre svećenike i u Presvetom oltarskom sakramentu.
Zar ne razumiješ šta označava pentagram, šta znači ona Isusova- Pet si muževa imala, ali ni ovaj šesti ti nije muž.
Šta označava -pet jarmova volova itd?
Crkva je poslana, najprije po Pavlu, poganima, eto šta simbolizira obelisk. To što ti oni neće objasniti e to je stvar slobode da sam dokučiš. Ali kako ćeš dokučiti ako ne kužiš da je Ognjena reka obelisk, ali na kojoj nije na 'vrhu' križ, nego je sve pomiješano- raj i pakao su ista Ognjena reka, kaže autor i zaključuje:
Ali gde god otišli u tami vaših srca, Moja ljubav će vas pratiti kao ognjena reka, jer bez obzira šta je vaše srce izabralo, vi jeste i večno ćete nastaviti da budete, deca Moja.
Za svu ljudsku djecu stvoritelj njihove duše je Bog i u tom smislu su svi ljudi djeca Božja, ali biti sin Božji po evanđeljima može postati i biti samo onaj u čijoj se duši rodi Isus. Takvi su ljudi Božja djeca.
Bolje bi vama pravoslavnima bilo da čuvate Riječ u srcu nego riječi svetih otaca koji radi sitnih nedorečenosti znaju udaljiti od Riječi. Riječi svetih otaca moraju biti poticaj za stalno čitanje biblije, a ne za izbjegavanja citiranja dijelova Svetog pisma. Ognjena reka ima 29 stranica, meni su dostupne mislim 5 str, ali evo dovoljno da nađem hereze.
PS Ne smije se zaključiti da je Bog okrutan radi toga što je istjerao prvi Par. Oni su se sami prvi sakrili među stabla vrta, a i Bog nije mogao protiv svoje riječi kad je već rekao- Ako pojedete, umrijet ćete-.
Marinko
O filioque. Tu su katolici u pravu. Neću objasniti ali ću dati nagovještaj. Objasnit ću u knjizi koju pišem.
OdgovoriIzbrišiIzak je rodio Jakova. I to je to
Molio bih da mi netko od pravoslavnih da neki tekst o suboti (Fotije). Tu su pravoslavni u pravu a mi katolici smo tu zakazali pa bih rado imao taj tekst ili tumačenje, Već odavno čekam ali nikako dočekati.
Marinko
Spolnost nije zlo samo po sebi, ali je spolnost slika neposlušnosti i slika strasti duše. Bog je u Raju ostavio za sebe 'zadovoljstvo' oblikovanja čovjeka, ali eto, jok, Eva 'pametnjakuša' je sama prišla drvetu znanja (znanja u smislu spoznanja tj iskustva) i ubrala plod, tj skužila je sve o sexu tj vidjela je, pa je druga nagovorila, pa su kao nagradu dobili da su ugledali da su goli (skinuta im je odjeća milosti da se izrazim novozavjetno. Sex je dobar, pametan i lijep, ali ne prilazi mu, ne upražnjavaj ga, jer će ti sići u utrobu kao ognjica bolesti, slično kao što se rak pojavi u zdravom ljudskom tijelu. Što više požude to više ognjice boli.
OdgovoriIzbrišiZar ne piše o bludnici i Babilonu u Apokalipsi 18,7
Koliko se hvalisala sjajem i uživanjem, toliko joj zadajte muka i tuge.
To označava i pojedinačni blud. Koliko bluda toliko muka i tuge. Nijedno ljudsko biće ne može od toga pobjeći.
Sad trećina palih zvijezda iz Vatikana reklamiraju blud kao nešto normalno zato je naslov ovoga odjeljka Apokalipse -Sud nad Rimom-.
Ali kao što rekoh svi smo mi rimljani- Neka prvi baci kamen koji nije.
U starom zavjetu ali i u 'modernoj povijesti crkve žene su išle na očišćenje nakon 40 dana ako su rodile muškića itd itd.
Emile sunce ti žarko skroz si zastranio.
Marinko
Ovo gore se ne odnosi na sex u braku koji je na neki način zaštićen sakramentom ženidbe. Ali se ponekad treba posvetiti molitvi kaže Pavao. M
OdgovoriIzbrišiLako je pravoslavnima kad im se popovi mogu zeniti a laici tri puta rastati.
Izbriši"laici tri puta rastati".
IzbrišiČisti sotonizam.
V.
@Marinko,
OdgovoriIzbrišiKažeš pišeš knjigu.
Ako imaš stav da je sv.Vasilije ili neki drugi kršćanski otac krivo tumačio sv.Pismo, ali ti ćeš to svojom knjigom ispraviti, onda je duhovna bolest prelesti kod tebe puno napredovala.
Kršćanin nikad ne bi smio niti pomisliti da tumači vjeru suprotno nauku kršćanskih otaca (ali je to druga priča s Augustinom i njegovom predestinacijom jer niti jedan kršćanski otac nije s njime po tome suglasan).