Tridentskaja-тридентская Misa

Tradicionalni katolici znaju reći da je misa na koju idu, tzv. tridentinska misa, misa svih vremena.
Također, da je to misa koja je najbliža misi pape sv.Grgura Velikog ili čak liturgiji koju je imao sv.Petar u Rimu.
Bizarna konstatacija budući se zna da je ta misa definirana u 16.st.
Da, jasno je kako je ista nastala od dotad postojećih latinskih misa koje su nakon tridentinskog sabora RKC ukinute, ali to ne znači da se je RKC vratila na zapadnu liturgiju prvog tisućljeća, nego da se ta misa može smatrati plodom evolucije zapadne liturgike nakon shizme.
I tu sad nastaje bifurkacija među papistima.
Tradicionalni kažu kako je ta kanonizirana tridentinska misa nešto sveto što je postiglo svoje savršenstvo, što se više ne smije mjenjati upravo da ne bi izgubilo tu svoju savršenost.
Doduše, u tome nisu dosljedni, jer tridentinska misa doživjela je niz izmjena u moderno doba kad su neki pape mjenjali ili dodavali tekstove (recimo ubacivanje spominjanja sv.Josipa).
Papisti koji su ostali poslušni rimskim papama prihvatili su novu misu (de facto je time zamjenjena 'stara' tridentinska misa, zato se i zove novom misom) 70-tih godina prošlog stoljeća kad su je proglasili rimski pape.
Znači oni i dalje stoje na stajalištu da se evolucija zapadne liturgije nastavlja.
Dok neki papa ne kaže sad je dosta, kao što je rekao papa Tridenta Pio V izdajući bulu "Quo Primum" u kojoj je poslao u Pakao svakog tko bi bilo što dodao ili oduzeo u tridentinskoj misi ili ju zabranio (kako bi izbjegli gordijski čvor papizma, tradicionalni katolici tumače kako se pod time ne podrazumijevaju budući pape).
Pa onda u novi ciklus-cirkus kad će neki novi nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji opet započeti mjenjati 'savršenu misu'.
Kakvo je pak stajalište Crkve po pitanju mjenjanja liturgije?
Čuo sam usporedbu sa stablom.
U početku se radi o sjemenu, zatim biljčici koja je tek nikla, koja raste i na kraju postigne svoj savršeni i konačni oblik.
Stablo ne nastavlja rasti u nedogled kao u onoj bajci kad je grah narastao do neba, nego kad postigne svoj potpuni izgled na njemu ostane.
Po svemu onda izgleda da su po ovom pitanju jednaki stavovi tradicionalnih katolika i pravoslavnih.
Ali to samo tako na prvi pogled izgleda, jer kako napomenuh, tradicionalni katolici se ne drže tridentinske mise nego su prihvatili dodatke koje su pape u istu ubacivali (tradicionalni katolici imaju mise po misalu raznih papa, ipak većina služi prema misalu pape Ivana XXIII s izmjenama koje su trebale pripremiti papiste na buduću protestantiziranu novu misu).
I najbitnija razlika, sveta liturgija Crkve definirana je nakon ekumenskih sabora Crkve u prvom tisućljeću, dok se je zapadna liturgija dalje 'razvijala' pogotovo nakon zapadne shizme.
Po mojem sudu to se u tridentinskoj misi ogleda u 'robotiziranoj' liturgiji u kojoj je gotovo svaki pokret i gesta svećenika unaprijed definirana, a sudjelovanje puka u liturgiji svedeno na minimalnu mjeru.
Ako ste ikad imali prilike čitati skolastike (recimo Tomu Akvinskog) i njihovo suhoparno korištenje logike (silogizama) u tumačenju teologije (zato su i skrenuli sa pravovjerja jer su se uzdali u svoj um), onda se taj utjecaj vidi u tridentinskoj liturgiji preko te 'robotiziranosti'.
Upravo zbog toga se gubi važna odlika liturgije, zajedništvo prisutnih na misi kao i zajedništvo cijele Crkve.
Puk je u tolikoj mjeri pasivan da je tridentinska misa moguća i bez puka, samo sa svećenikom.
Nekad je u velikim crkvama znalo biti istovremeno desetak misa (koliko ima oltara) i većinom bez puka.
Jer računalo se je - koliko ima misa, toliko ima više milosti Božje, pa je 10 puta bolje da 10 svećenika ima istovremeno 10 misa, nego da bude samo jedna misa sa 10 svećenika.
Skolastičko-matematički gledano, to je to.
Nadalje, tridentinska misa definirana je prvenstveno kao nekrvna žrtva Kalvarije, u priručnicima mise savjetovalo se je puku da bude kao Bogorodica na Kalvariji pred križem, da pasivno gleda i meditira o Hristovoj žrtvi na križu.
I tim naglaskom se je izgubilo ono što je rekao Gospod na Tajnoj večeri - činite to meni na spomen.
A što je to?
To je blagovanje Njegovog Tijela i Krvi u zajedništvu.
U tridentinskoj misi niti nema blagovanja Krvi Hristove za običan puk, dok protivno tradiciji Crkve kruh koji se blaguje je beskvasni, kao da je Tajna večera bila židovska Pasha u kojoj se blaguje beskvasni kruh.
Dakle, tridentinska misa nije tradicionalna kršćanska liturgija zapada, nego radikalni odmak od iste tradicije.

Na koncu dva zanimljiva videa-crtića.
U prvom autor (vjerojatno je podrijetlom iz ovih područja jer se zove Bojan) prikazuje tridentističkuju misu od tridentinske, i tako ironijom pokazuje tradicionalnim katolicima kako je apsurdno njihovo pozivanje na tradiciju.

U drugom objašnjava prvi.