Voda, svjetlost, krštenje i moć križa

U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: "Neka bude svjetlost!". I bi svjetlost.

Tim riječima započinje sv.Pismo.
Pokušajmo, po našim slabim ljudskim moćima, razmotriti taj tekst.

1. Ne možemo znati kojeg je geometrijskog* oblika Zemlja i Nebo, iako će prosječni čovjek, zahvaljujući propagandi zemlja-je-kugla, sebi u mašti stvoriti sliku jedne lopte koja je u jednoj većoj lopti.

2. Voda je stvorena prije svjetlosti.

3. Ne znam da li se radi o ispravnom prijevodu**, ali riječ nebo i zemlja nema prvo veliko slovo.
Dakle, radi se o generičnoj imenici, a ne primjerice planeti Zemlji sunčevog sustava.
Nego baš zemlji kao zemlji, kao nešto što ima tvrdoću, što je kruto, opipljivo.
Nebo bi po tome trebalo biti nešto neopipljivo, ali ipak materijalno, primjerice zrak.
Voda bi trebala biti treće stanje postojanja materije, kao što iz fizike znamo.

4. Voda se nalazi i tamo gdje je nebo, i tamo gdje je zemlja.
Jer u isti prvi dan stvaranja Bog je stvorio svod koji je odijelio nebeske vode od zemaljskih voda.

5. Zemaljske vode su bile sveprisutne, jer u drugi dan Bog razdjeljuje zemaljske vode od kopna.

6. Kad Bog stvara živa zemaljska bića, od biljaka, životinja pa do čovjeka, On mješa vodu i zemlju i udahnjuje u tu 'mješavinu' život koji je duh, nematerijalan, ali nekako najbliži neopipljivom zraku(nebu).

7. Život je Bog, jer Gospod za Sebe kaže da je On Put, Istina i Život.
K tome veli kako On daje i oduzima život, da je gospodar života i smrti. 
Život ne može biti stvorenje jer je kako napisah Bog.

8. Bog je apsolutno slobodan što znači da je Bog mogao i ne stvoriti nebo i zemlju i sve ostalo što je kasnije stvorio.

9. Stoga moramo razlikovati Božju narav i Božje djelovanje (energije).
Božja narav je ljudima i anđelima nespoznatljiva, i u toj naravi ne može biti stvaranje svijeta, jer onda bi Bog morao stvoriti svijet i taj svijet bi bio suvječan Bogu (zabluda Aristotela koju je kasnije pokušao opravdati Toma Akvinski).
Dakle jedino po čemu možemo Boga upoznati je po Božjim energijama.
Dok vidjeti Ga svojim očima možemo samo zato što se je druga Božanska osoba utjelovila u čovjeka.
I utjelovljenje Boga nije Božja narav, nego opet Božja nestvorena energija.

10.  Božje energije ne mogu biti stvorenje, jer bi bio apsurd da Božje djelovanje, primjerice stvaranje, ovisi o nečem što tek treba Bog stvoriti, i tako Bog ne bi mogao djelovati.
Božje energije su dakle nestvorene i samim time one jesu Bog.

11. Treba razlikovati Božje djelovanje(energija) u vječnosti i u vremenu.
Božja slava je primjerice vječna, dok Božje utjelovljenje u čovjeka je u vremenu.

12. Izgleda da je Bog stvorio vodu kao stvorenje koje je stvoreno prvi dan, odmah u početku, koje se nalazi ispočetka svugdje, koje se nalazi u svakom živom zemaljskom biću, da bi se preko vode Božja energija posebno ova životvorna dala stvorenjima.
Jer osim što nema zemaljskog života bez vode, nema niti onog pravog vječnog, ako se čovjek ne krsti u vodi.

Nicejski sabor Crkve definirao je kao obvezno, osim u rijetkim izuzecima kad je to nemoguće, trokratno uranjanje u vodu prilikom krštenja.
Zašto tri puta?
Zato što je Gospod Hrist bio tri dana u grobu.
Zašto uranjanje u vodu, a ne polijevanje vodom po glavi.
Zato što je Gospod Hrist stvarno, potpuno umro na križu.
Zašto voda, a ne neki drugi medij?
Zato što je Hristos tako nam objavio u sv.Pismu u riječima Nikodemu - tko se nanovo ne rodi od vode i Duha***, taj ne će ući u carstvo Božje.
A sav prethodni tekst je moj pokušaj da sebi i vama obrazložim kako je Bog od početka stvorio vodu s tom namjerom.
Voda je tvar bez koje nema zamaljskog života, ali voda je i tvar s kojom se čiste od prljavštine druge (s)tvari, i ono što je najvažnije, vodom se čiste i brišu ljudski grijesi u krštenju.
Voda koja dolazi odozgor, ona je čista, pitka i životvorna.
Voda koja miruje na zemlji postaje s vremenom nepitka i prljava, postaje baruština.
I u tome ima velike simbolike.
Život dolazi odozgor, od Boga koji je Život (i to nepresušan), ali ako se ljudski život odijeli od te žive vode, onda ulazi u proces umiranja-odjeljivanja od Boga.

Hristos je također za Sebe rekao da je svjetlost svijeta.
Pri tome dakako ne smijemo smatrati Gospoda za materijalnu svjetlost**** koju je Bog stvorio prvi dan.
Nego kao nestvorenu Božju energiju koja prožima cjelokupno stvorenje.
Stvorena svjetlost, kao što znamo iz fizike, omogućava također život, ali isto pročišćava vodu od bakterija.
Gospod isto tako pročišćava zamućenu vodu našeg grješnog života.

Sv.Pismo nam otkriva kako će na samom kraju svijeta pojaviti se na Nebu znak Sina čovječjeg.
Koji je to znak?
Križ na kojem je bio raspet.
Križ koji tjera silu đavolsku.
Križ pod čijim znakom smo kršteni.

Stoga nas ne smije začuditi moć križa koju su ruski znanstvenici eksperimentalno utvrdili.
Ne radi se o magiji, zato što moć ovisi o vjeri onog koji se križa.
Pogledajte slijedeći video.

* Čudna riječ zapravo jer se radi o nauci o mjerenju Zemlje, a kako ćemo mjeriti ono što nije na Zemlji i stvarno postoji.
** Koristim prijevod u izdanju Kršćanske sadašnjosti 1994.
*** Vidi paralelu u "Duh Božji lebdio je nad vodama" iz Postanka.
**** Iako svjetlost, zbog svoje valne naravi(ako izbjegnemo Eistenovu izmišljotinu foton koja je čudna teoretska čestica jer nema mase) nije materijalna, nego je jednostavno širenje neke energije valnim putem preko medija-etera.