Naime, Aristotel je definirao bića u kombinaciji nečeg što bi mogli biti (potencijalnost) i onog što jesu (aktualnost).
Iz te dijalektike koja je uvijek kriva kad se nju koristi za opisivanje Boga, skolastici su zaključili kako u Bogu nema potencijalnosti, nego samo aktualnost.
Otuda definicija - Deus est actus purus - Bog je čisti čin.
Koristeći to, Akvinski je izvlačio 'dokaze' o postojanju Boga kao o nepokrenutom pokretaču i slično.
Iako ćemo se složiti da je Bog savršen, da u Njemu nema ničeg što je potencijalno, ipak kako navedoh, nategnuta aristotelovska dijalektika ne samo da daje krivu sliku Boga, nego ima za posljedicu krivu vjeru u Boga i na kraju dovodi do determinizma-predestinacije (negacije slobodne volje), ateizma i nihilizma, što se je sve na zapadu dogodilo.
U čemu su dakle pogriješili bogoslovi RKC?
U tome što im nisu bila poznata učenja istočnih kršćanskih otaca (ili su ih namjerno ignorirali) o razlikovanju Božje suštine (biti, ili naravi) i Božje energije.
Božja suština je savršena i Bog u tom smislu jest 'actus purus'.
Za razliku od anđeoske i čovječje naravi koja ima potencijalnost biti savršenom, ali je to dakako povezano sa njihovom slobodnom voljom hoće li oni tu potencijalnost iskoristiti ili ne će.
I ovdje se onda događa velika zapadna zabluda.
Jer ako je Bog čisti čin, i nema ničeg potencijalnog, onda On i nema slobodne volje, onda je On rob svoje savršenosti.
A kako je sveznajući i svemoćan, onda je i cijeli svijet determiniran te je slobodna volja iluzija.
Tu je onda samo korak do Augustinove zablude predestinacije ili do Origenove zablude apokastaze ili do ateizma i nihilizma jer stvoreni nesavršeni svijet ne može komunicirati sa savršenim i savršeno transcedentnim Bogom kojeg ne može pojmiti niti umom niti čulima pa je isto kao da Ga i nema.
Stoga trebamo se osloboditi navedene dijalektičke zablude i prihvatiti nauk istočnih kršćanskih otaca o razlikovanju potpuno transcedentne Božje naravi do koje nikad ne mogu doći stvorenja i nestvorene Božje energije (koju su vidjeli trojica apostola na Gori kad se je Gospod preobrazio pred njihovim očima) koja objašnjava Božju slobodnu volju i općenje Boga sa svijetom i obrnuto.
Posve je jasno da ako nema nestvorene Božje energije da je onda Bog morao stvoriti svijet, jer u 'actus purus' nema potencijalnosti.
Bog nam je objavio da je iz svoje slobodne volje, to jest iz ljubavi stvorio svijet, a mogao ga je i ne stvoriti.
Zanimljivo je da Aristotel vjerovao u suvječnost materije, isto tako je i Toma Akvinac pokušao obraniti tu zabludu Aristotelovu, ali to je bila i njegova zbog toga što u 'actusu purusu' nema slobodne volje (ako nema slobodne volje onda Bog nije osoba) pa je i parodoksalno stvorenje suvječno Stvoritelju.
Isto tako Bog Slovo se je utjelovio, isto tako je iz slobodne volje podnio žrtvu s kojom je pobijedio smrt i tako oslobodio ljude zarobljene sa smrću.
Bog je dakle slobodan u svojem djelovanju, slobodan u svojim energijama.
Isto tako smo i mi, jer Bog stvarno slobodnom voljom želi da se svi ljudi spase i svim ljudima daje blagodat spasenja, ne postoje ljudi kojima je Bog odlučio da im ne će dati blagodat spasenja.
Ako se ne spasemo to će biti samo zbog naše krive slobodne volje, a ne zato što nas tobož Bog nije izabrao (a to je zabluda Augustinove predestinacije koja se je uvelike proširila na zapadu i u koju sam ja dugo vjerovao).
Za vrijeme renesanse koja je prirodno vezana za skolastiku i kult starogrčkih filozofa kojeg su njegovali skolastici (jer je mali korak od prihvaćanja poganske filozofije do poganskog načina života), slično se je pokušalo stvoriti i na kršćanskom istoku koji je kao rimsko carstvo brojalo zadnje dane pred padom od turskih muhamedanaca.
Međutim, Crkva se je tome oduprijela i na saborima potvrdila nauk drevnih kršćanskih otaca o razlikovanju Božje biti i Božje nestvorene energije.
Najveću zaslugu u tome ima sv.Grgur Palamas.
Time je Crkva odbacila ono što je dolazilo od zapada, i humanizam, i renesansu, i prosvjetiteljstvo, i revoluciju, i nihilizam, i ateizam.
Ovo posljednje je logična posljedica negiranja Božje energije, jer kako gore navedoh, ako nema Božje energije onda Boga ne možemo svojim čulima opaziti, onda kao da Boga nema.
I još jedno važno razlikovanje, u Crkvi je pobijedio slikovito rečeno Jeruzalem, a ne Atena.
Biblijski ('jeruzalemski') čovjek je potpuni čovjek, dok je 'atenski' - čovjek starogrčkih filozofa podijeljen između duše i tijela, a tijelo je kao tamnica duše.
Origenizam je veliko zlo učinio kršćanima poradi te zablude.
Boga se ne vidi samo umom (a to je najčešća iluzija onih koji krivo umuju), nego srcem i čulima o čemu su svjedočili monasi isihasti, što je bila sablazan za zapadne bogoslove (budući su tumačili da apostoli nisu vidjeli nestvorenu Božju energiju-svjetlost-slavu na gori Taboru nego stvorenje, ovozemaljsku svjetlost) oslonjene na starogrčku filozofiju to jest na zabludu 'actus purus'.
Ne znam odakle bih počeo, sve je puno hereza.
OdgovoriIzbrišiEvo i ja srećom nisam znao za učenje o Božjim energijama. To učenje bi mi odnemoglo u slavljenju Druge i Treće Božanske osobe.
Taj čudni naziv Božje energije je supstitucija za Duha i Sina i njihovu stvoriteljsku i stvarateljsku moć i djelovanje.
Navodiš da je Toma Akvinac krivo prihvatio nauk Aristotela o suvječnosti materije. O tome ću ovako reći. Materija je suvječna po uskrsnuću našeg Gospodina Isusa. I mi ćemo po Njemu uskrsnuti i naša će tijela biti besmrtna, a pošto su tijela sastavljena od materije, onda po tome postaje i materija suvječna.
Monasi isihasti nisu u pravu. Naravno da čula ne mogu registrirati ono što im je nedohvatljivo, a nestvoreno svjetlo je dohvatljivo na način da duša dobije milost i vidi to svjetlo očima duše i s razine duše, ako Milost dopusti, to nestvoreno svjetlo 'silazi' na razinu tijela gdje ga onda može registrirati čulo vida.
Kad već insistiraš na ovoj temi već duže vrijeme, reći ću da sam 2001 bio do trećega neba, kroz tri noći i da sam pri povratku kroz nekoliko minuta vidio nestvoreno svjetlo oko tijela. To svjetlo se polako gasilo. Ne pada mi napamet misliti da moja čula mogu registrirati nešto što pripada nebu. Duša naravno ima sposobnost, ako je u velikom zanosu 'registrirati' prisutnost Duha, koji se na razne načine i kroz čula može čovjeku očitovati. Neko, najčešće u crkvi njuši prekrasne mirise ruže ili nekog dugog cvijeća (2Kor2,14-15), netko čuje sluhom govor Duha, netko vidi Slavu itd.
Nije mi namjera postavit se iznad bilo koga, samo svjedočim da se tjelesnim čulima ne može 'vidjeti' nešto što pripada Kraljevstvu nebeskom.
Marinko
@Marinko,
IzbrišiNikako da razumiješ što pišem.
Nije Akvinac 'dokazivao' da će materija biti vječna, nego da je materija suvječna Bogu (mislio sam da ćeš shvatiti kontekst).
I onda si k tome kontradiktoran i to u jednoj te istoj rečenici.
Najprije kažeš kako su monasi isihasti u krivu kad tvrde da svojim čulima vide nestvorenu Božju energiju (to jest Boga, ne smijemo nikad zaboraviti da je to jedini način da stvorenja opće s Bogom izravno, jer je Božja suština svim stvorenjima nepristupačna), a onda završavaš kako 'nestvoreno svjetlo' može registrirati čulo vida.
I najzabrinjavajuća je tvoja prelest ili možda demonska obmana da si bio na 'trećem nebu'.
Eto monasi isihasti cijeli život poste i provode asketski život u nama nepojmljivom odricanju i nitko, koliko mi je poznato, nije od njih govorio da je bio tamo gdje si ti bio. I ne čudim se, jer ako su i neki od njih bili žrtve demonske prevare, ne bi se o tome hvalili.
Na spasenje sveta Četrdesetnica.
OdgovoriIzbrišiAbdul Mesih el Qubrisi
Neka nam častni post bude na spasenje!
OdgovoriIzbrišiObjasnio sam na koji način čulo vida može registrirat nestvoreno svjetlo. Ako mu milost dopusti. Samo po sebi nijedno čulo ne može registrirat ništa od Slave Božje. Ako je čovjek 'zauzet' svojim petorim jarmenim volovima, onda ništa od viđenja nebeskih stvarnosti. Na večeru idu hromi, sakati, slijepi i siromasi. Kad oni večeraju s Gospodinom onda mogu vidjeti očima duše nestvoreno svjetlo, ako im Gospodin da milost viđenja, kao što je dao trojici kod Preobraženja.
OdgovoriIzbrišiInače mislim da je bolje vjerovati nego vidjeti, zato se nemam čime hvaliti, samo svjedočim, ali sudeći po reakciji, izgleda na krivom mjestu.
Materija nije suvječna, ako ćemo sad precizno. Materija ima početak, onaj momenat kad ju je Bog stvorio. Ona je besmrtna po uskrsnuću tjelesa. Vječnost nema početka ni kraja, a besmrtnost ima početak, ali nema kraj. Nisam bio dovoljno precizan pri izričaju iako sam spomenuo besmrtnost. Da je Akvinac ovako postavio ovaj problem, onda ne bi slijedio Aristotelovu zabludu.
Marinko
kažeš: .........nesavršeni svijet ne može komunicirati sa savršenim i savršeno transcedentnim Bogom kojeg ne može pojmiti niti umom niti čulima pa je isto kao da Ga i nema.
OdgovoriIzbrišiČovjek preko dara vjere komunicira s Bogom.
Spominješ posredno i gubitak slobodne volje Božje radi actus purus i posljedice na ljudsku slobodu.
Evo iz sadašnje katoličke nauke (moja obrada) o slobodi. Ovo je potrebno jer paušalno seciraš neki teološki problem iz povijesti i projiciraš ga na sadašnjost što je čista kleveta, a to je grijeh.
Bit slobode
Čovjek često stječe najjasniju svijest o svojoj slobodi kad se pobuni protiv zla, kad se pogledom uperenim na dobro osjeća dovoljno jakim da mu se može suprotstaviti.
Sloboda ne dolazi do izražaja kad je suočena s "moraš", već kad "treba" učiniti neko dobro.
Sloboda je po svojoj biti sposobnost za dobro. Na njezinu bit ne spada i mogućnost da počini zlo. Ravnodušnost prema dobru i prema zlu ne dolazi od slobode kao takve, već iz ograničene slobode čovjeka. Međutim snaga za dobro proizlazi iz čovjekove sličnosti s Bogom, iz udjela stvora u slobodi Božjoj. Kad je čovjek snagom djelatne milosti nepogrješivom sigurnošću očuvan od grijeha, time on ne gubi ništa od svoje slobode, već se povećava njegova sposobnost za slobodu, koja po sebi nadilazi ograničenost njegova bića.
Gubljenje slobode
Ako se sloboda zloupotrebljava u prijestupima koji sobom nose krivicu, naime grijesima, ona sve više i više postaje nesposobna za dobro, što zapravo znači gubljenje slobode. U tom nas nikako ne bi smio zavaravati nagon koji djeluje u zlu. Sloboda se dakako mora poslužiti snagom naših nagona, da ne bi postala nemoćna. Ali bitno obilježje ljudske slobode jest da nagone usmjeruje u dobrom pravcu. Njezina je najveća nemoć biti prepuštena snazi nagona. Ako se krajnji nagon može očitovati i u zlu, moć same slobode je ipak samo tako velika u kojoj je mjeri kadra usmjeriti snagu nagona u pravcu dobra. Čovjek može u tolikoj mjeri izgubiti slobodu da duh potpuno postane rob nagona.
Marinko
dokaz da istinit sveti katolicizam. dogma o bezgrešnom začeću Bogorodice. ako je Bogorodica - Majka Vječne Riječi, ne smije se sotona ponositi da je Ona bila pod njegovom vlasti. da je rođena griješna kao svi ljudi onda bi Ona bila pod njegovom vlasti. ovako Ona NIKAD nije bila pod sotoninom vlasti u što vjeruju i protestanti i pravoslavci.
OdgovoriIzbrišiDa je RKC istinita Crkva, onda bi se nužno morala držati svoje doktrine od početka pa do kraja (ali to nije dovoljan uvjet da je RKC istinita, jer muhamedanci se drže iste doktrine od početka do sada).
IzbrišiDakle RKC je od Augustina do skolastika naučavala da sva djeca nerođena i ona rođena i nekrštena, završavaju u Paklu u mukama.
Nakon toga mjenjaju doktrinu i kažu da su djeca u Paklu, ali nemaju muke, i taj dio Pakla nazvali su Limbo.
U 20.st. počeli su govoriti (s 'najviše' stolice) da se djeca možda ipak nalaze na Nebu.
Ti se Ante očito držiš prvog 'augustinovskog' razdoblja RKC, po tebi su i nerođena i rođena, a nekrštena djeca sluge Sotone koje završavaju u Paklu (a ako su stvarno sluge Sotone, onda zaslužuju muke).
Crkva pak drugačije naučava.
Ne postoji Adamov grijeh čija bi se krivnja prenijela na njegove potomke. Potomci snose posljedice Adamovog grijeha, ali ne i kaznu jer taj grijeh nisu počinili.
Posljedica je svakako da se kod potomaka probude strasti, onda se počini grijeh i tek tada se postane rob Sotonin.
Dijete koje nema osobnih grijeha ne može biti rob Sotonin, i Bog bi bio nepravedan kad bi to dijete ostavio u Paklu.
Nitko osim Boga ne može znati kad čovjek prvi put učini grijeh, ne postoji dobna granica, to ovisi od čovjeka do čovjeka.
I mi vjerujemo da Presveta Bogorodica nije nikad učinila grijeha te stoga nije nikad bila rob Sotonin.
Vi biste trebali priznati da ste više od tisuću godina imali krivi nauk o tzv. Adamovom grijehu.
RKC je sada ipak mudrija i ne želi o tome više donositi dogme jer njezini bogoslovi dobro znaju kako je 'nezabludiva' kroz povijest bila i te kako zabludiva.
"Dijete koje nema osobnih grijeha ne može biti rob Sotonin, i Bog bi bio nepravedan kad bi to dijete ostavio u Paklu."
IzbrišiPravoslavlje po Emilu.
Što se onda djeca u pravoslavlju krste zbog kulturno-folklornih običaja?
http://www.pravmir.com/where-do-departed-unbaptized-infants-go/
https://stil.kurir.rs/porodica/vase-dete-vi/68461/kako-crkva-nalaze-evo-zasto-treba-krstiti-decu-sto-pre
"I deca čiji su roditelji nekršteni jer su ateisti mogu da se krste ako to odluče i imaju potrebu, jer bez krštenja nema spasenja."
Cijela pravoslavna Tradicija viče da se nekrštena djeca ne spašavaju, jedino Emil tvrdi suprotno.
D.
D.
IzbrišiZašto daješ nesuvisle komentare koji su u potpunoj suprotnosti s onim što tvrdiš - da naime Crkva (dakako pravoslavna) naučava kako nekrštena djeca idu u Pakao.
Jer u onoj poveznici koju si dao upravo stoji:
"So, Orthodoxy gives a great hope for salvation to everyone who seeks the truth and loves their neighbors, for the Lord did not come to perish, but to save the man. Unbaptized infants are also children of God, children of the loving Father. And Christ who suffered for everyone, prepared special mansions in His Father’s house for them. In this very issue, the voice of the Church is represented by St. Gregory the Theologian, St. Ephraim the Syrian and St. Gregory of Nyssa, who denied the possibility of getting into the hell of unbaptized infants, and not by blessed Augustine, who believed that the original sin, not washed with baptism away, would drag everyone to the grave. Orthodoxy is not a religion of fear, but of Love, Faith, Light and Hope."
Imaš jedino opravdanje ako ne znaš engleski, ali u tom slučaju zašto se onda pozivaš na tekst koji ti je na nepoznatom jeziku?
Nauk tradicionalnih pravoslavnih katekizama je savršeno jasan: nekrštena djeca se NE spašavaju.
IzbrišiBudući da si ti sad praktični pravoslavac, možeš pitati svog svećenika. U najboljoj soluciji će ti odgovoriti o NADI u spasenju nekrštene djece, nikako ne da idu izravno u raj. Da li crkveni ("grčki") oci stvarno naučavaju da nekrštena djeca izravno odlaze u raj i uživaju gledanje Boga? Sjeti se odgovora kojeg si dobio od, doduše shizmatičkog, ali za pravoslavlje, pravovjernog, episkopa...
D.
"Drugim rečima, otac Rafail kaže: „Nekrštena deca se ne nalaze ni u svetlu, ni u tami, ni u blaženstvu, ni u mukama. Njihovo stanje liči na tihi sumrak posle zalaska sunca dok još nije nastupila noć. Neki bogoslovi su simbolično izobražavali pakao u vidu koncentričnih krugova. Centar pakla je mesto na kojem se nalazi satana, gde stoji presto Lucifera: što je bliži centar – muke su teže, što je centar dalje – veće je olakšanje koje duša dobija. Na spoljašnjem krugu pakla nalaze se nekrštena deca i najbolji pagani. Do njih ne dopire pakleni oganj, oni ne osećaju muke, ali tamo nema Boga. Sveti Atanasije Veliki, Grigorije Bogoslov i Kiril Aleksandrijski svedoče o tome da „nekrštena deca neće biti u slavi kao krštena i da neće biti kažnjena kao grešnici, koji su svesno činili prestupe“.
IzbrišiD
Glede mog znanja engleskog, budi bez brige - savršeno je.
IzbrišiGornji (engleski) tekst je pokušaj navlačenja vode na mlin ili draškanja ušiju, ali ne ide pa ne ide.
On stalno spominje riječ HOPE. Pa reci bre idu li ili ne idu u (pravi) raj i TAČKA. Pusti NADU. Je li nekrštena djeca idu u raj gledati Boga ili NE uživaju blaženo gledanje Boga kao krštena? Što o tome ***STVARNO*** kažu "grčki" Oci?
D.
D.
Izbriši"Pa reci bre idu li ili ne idu u (pravi) raj i TAČKA."
I to je još jedna zabluda.
Nebo i Raj nisu jedno te isto.
Raj je bio na Zemlji i biti će na Zemlji(kad se sousti na novu Zemlju nebeski Jeruzalem).
Apropos pitanja citirati ću ono na što si dao poveznicu, budući kažeš da jako dobro znaš engleski:
"In this very issue, the voice of the Church is represented by St. Gregory the Theologian, St. Ephraim the Syrian and St. Gregory of Nyssa, who denied the possibility of getting into the hell of unbaptized infants, and not by blessed Augustine, who believed that the original sin, not washed with baptism away, would drag everyone to the grave. Orthodoxy is not a religion of fear, but of Love, Faith, Light and Hope."
Dakle, kršćanski oci Crkve nisu vjerovali u ono što su vjerovali rimokatolici poslije bl.Augustina - da nekršćena djeca idu u Pakao.
Ne znam što imaš više postavljati pitanja o tome.
Možda se želiš požaliti Bogu zašto nekrštena djeca ne idu u Pakao?
Da i ja malo doprinesem temi. Nekrštena djeca idu što god tko smatrao u limb, ni u Pakao, ni u Raj, ni u Čistilište, a razlog je vrlo jednostavan:"ne zaslužuju raj, ali ne mogu niti u pakao ili u čistilište"( citat Sv. pape Pija X.). Kako? Logično, nemaju zasluga, mnoštva dobrih djela, baš kao ni plodova Sv. Sakramenata, pa po tome ne mogu u Raj(i zato što nisu kršteni), u Čistilište također ne mogu zbog toga što nisu kršteni i zbog odsutstva pokajanja( to osobito vrijedi za najmlađe od njih), ali naravno ni u Pakao zato što nemaju(osim istočnog) nikakvog (osobnog) grijeha, dakle ne može se za njih reći po onoj Isusovoj da će se odvojiti žito od kukolja, kad je očigledno da oni nisu žito poput svetih, mučenika itd., ali nisu ni kukolj poput zločinaca, lažljivaca, bludnika i dr. Zbilja, po beskrajnoj Božjoj Ljubavi, jedino je moguće i zapravo pravedno da idu u Limb, mjesto gdje ne trpe(jer patnju kao kaznu za grijehe koje nisu činili nisu ni zaslužili), ali ni ne gledaju Boga kao oni u Raju vječno(to je isto pravedno, jer to isto nisu zaslužili svojim dobrim djelima koje niti su činili, niti su mogli). Točka.
Izbriši"Nebo i Raj nisu jedno te isto.
IzbrišiRaj je bio na Zemlji i biti će na Zemlji(kad se sousti na novu Zemlju nebeski Jeruzalem)."
Možeš li to objasniti i potkrijepiti nekim istinskim pravoslavnim tekstom? Duspara, naravno, isključen.
Pseudo-Athanasios says clearly that an unbaptised person cannot enter the Kingdom of God. He also asserts that unbaptised children will not enter the Kingdom, but neither will they be lost, for they have not sinned.[12] Anastasius of Sinai expresses this even more clearly: for him, unbaptised children do not go to Gehenna. But he is not able to say more; he does not express an opinion about where they do go, but leaves their destiny to God’s judgment.[13]
“The premature death of newborn infants does not provide a basis for the presupposition that they will suffer torments or that they will be in the same state as those who have been purified in this life by all the virtues”.[18]
“The one who does not deserve punishment is not thereby worthy of praise, and the one who does not deserve praise is not thereby deserving of punishment”.
On the one hand, these Greek Fathers teach that children who die without Baptism do not suffer eternal damnation, though they do not attain the same state as those who have been baptised.
Možda sam to samo ja, ali ja život u "straćari" nazivam paklom, a u "palači" rajem. Ali, ima nas različitih... Ako su po tebi "sirota slijepa" djeca (sjeti se svog ex episkopa) u raju, neka ti bude.
Što je to, da prostite, "emergency baptism"? Čemu to? LOL
D.
Inače, nevezano uz ovu temu, pozvao bih sve katolike i ostale vjernike na intenzivniju molitvu, post i nemrs u ovom svetom periodu korizme. Živimo u zbilja teškim i lukavim vremenima, i uistinu vjera i ljubav mnogih je ohladnjela, pa i potpuno nestala, što sam nažalost i ja osobno primijetio kod mnogih svojih poznanika, da su se promijenili, ali nagore. Ono što je osobito loše, a mnogima se to čini nevažno je to da danas gotovo NITKO ne posti i mrsi ne samo tijekom cijele korizme, već ih je ogroman broj koji ni u petak to ne čine. Strahota živa, da danas svi, i ateisti, i muslimani, i nazovi-kršćani mrse u petak i kad ne smiju, a drže se kršćanima. A da ne govorim kakva se sve huljenja događaju na svakodnevnoj bazi... meni praktički ne prođe tjedan a da ne čujem x puta hulu i psovku na Boga i vjeru, i to je toliko odvratno da mi se ponekad ostale psovke čine kao dobar dan, toliko su psovači zagadili i radna mjesta, i škole, i ulice da je to sramota i užas. Zbilja, svima bi nam bilo pametnije da se saberemo, da počnemo iskreno moliti Boga za oprost, za smilovanje, umjesto prepucavati se po blogovima i gorditi, da se ne bi možda mi našli nakon smrti u Paklu, mi koji smo svojevremeno ovdje vrijeme kratili raspravama o tome idu li nekrštena djeca u Pakao, Raj ili u Limb.
IzbrišiBog vas sve blagoslovio, i činimo pokoru, da ne propadnemo zajedno sa izmučenom našom zemljom koja sadašnje moralno i političko stanje nije zaslužila.
Ako si pošten odgovori zašto se djeca krste. Šta će ikome krštenje, ako može samo ne griješiti i evo ga u raju je.
OdgovoriIzbrišiAko proroci Starog zavjeta kažu da i sveci' griješe najmanje 7 puta dnevno, kako možeš reć da je moguće da Marija nije griješila.
Nije griješila jer joj je Bog u trenutku stvaranja njene duše oduzeo istočni grijeh. Posljedica Adamova grijeha je i to da ljudi nasljeđuju posljedice grijehe roditelja i na tijelu i na duši. Krštenje i život po krštenju oslobađaju dušu posljedica grijeha, ali tijelu krštenje ne pomaže, gledano generalno jer tijelo umire. Ako je po tvome ostaje pitanje zašto se djeca krste, zašto su apostoli krštavali cijele obitelji?
Marinko
Sveti Simeon Novi Bogoslov stavio je u pitanje pojedinačno krštenje ako nakon te prve svete tajne 'krštenik' živi kao i prije dok se nije krstio.
IzbrišiStvarno, o kakvom novom rađanju i novom čovjeku govorimo ako i dalje živi stari čovjek?
Bez prave i jake vjere u svete tajne, nema niti njihovog učinka, jer svete tajne nisu magijski obred ili kako je slično RKC definirala 'ex opere operato' (po toj zabludi kršten je i onaj tko ne vjeruje u Hrista ako ga je netko polio s vodom po glavi i izrekao 'čarobne riječi').
Dakle zašto se djeca krste?
Zato da bi pripala Crkvi izvan koje nema spasenja, zato da bi primala svete tajne (u Crkvi se odvajkada mala djeca pričešćuju i bivaju pričešćena i miropomazana na krštenju) bez kojih Adamovi potomci se ne mogu ohrvati strastima to jest Sotoni.
I nemojmo nipošto misliti da čovjekoubojica od početka napada i ubija samo odrasle ljude.
I zato se djeca krste i primaju ostale svete tajne.
Pravoslavna crkva nije istinita jer ne priznaje Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije i jer ne priznaje postojanje čistilišta i jer ne priznaje filioqie, a i jer je zacementirala spoznaju na 7 ekumenskih sabora. To je toliko van Riječi da je to nevjerojatno. Sva Riječ govori da se čovjek mora moliti i spoznavati Boga. A onda dođu pravoslavci i kažu -Šta imaš spoznavati Boga kad su crkveni oci sve spoznali u prvih nekoliko stoljeća. Radije bih bio nevjernik nego pristao na takvu bedastoću.
OdgovoriIzbrišiPavao kaže da je poslan poganima (Ef 3,8) da im navijesti neistraživo Kristovo bogatstvo. A Emil i pravoslavni tvrde da je Kristovo bogatstvo istraživo.
I još vezano za temu.
Kad je Isus poveo trojicu na brdo Tabor i preobrazio se onda se to može promatrati i duhovnim očima. Očima molitve. Npr Petar je simbolizirao ili bolje reći predstavljao čovjeka koji je postao svjestan svoje grješnosti. Jakov predstavlja borbu koju duša prolazi kad se počme moliti, a Ivan predstavlja čovjeka koji dobiva milost.
Dakle kad ideš moliti prvo moraš biti svjestan svoje grješnosti, bez toga nema molitve tj razgovora s Bogom. Između ostalog zato je Petar prvak apostola.
Kad se počmeš moliti onda ti misli vrludaju, imaš napade vragova, kad to nadvladaš onda se pojave tvoji zahtjevi prema Bogu pa se hrvaš' s Bogom, pa ako i to 'preživiš' e tek onda dobiješ milost.
Ako ne priznaješ katolicizam koji poučava preko Petra, kojeg je Isus poučio da je svjesnost o njegovoj (i našoj) grješnosti na prvom mjestu, onda stvarno nisi produhovljen čovjek i nikad nećeš moći razgovarati s Bogom. Uzalud se penjati na 'brdo', ako nemaš poštovanja prema ovoj trojici apostola kojeg je Isus izabrao da nam kaže kako treba moliti.
Ne znam više šta reći.
Marinko
Marinko:
Izbriši"Ako ne priznaješ katolicizam koji poučava preko Petra, kojeg je Isus poučio da je svjesnost o njegovoj (i našoj) grješnosti na prvom mjestu, onda stvarno nisi produhovljen čovjek i nikad nećeš moći razgovarati s Bogom."
Pred jedno 20 godina vozio sam jednog poznanika koji se je htio zarediti u jedan poznati cistercitski samostan u Sloveniji.
U razgovoru s opatom saznao sam kako oni izuzetno cijene istočne monahe (meni je to tada bilo jako čudno budući sam pravoslavne smatrao istočnim shizmaticima i hereticima).
A to sam poslije pronašao kod mnogih drugih RKC redovnika. Čak su i na 'saboru' u Firenci zapadni redovnici ne jednom smatrali istočno monaštvo uzorom i za njih.
Monaštvo je poteklo od istoka i ostalo na istoku, ovo što je sad na zapadu je lakrdija.
Toliko o tvojoj nebulozi da je duhovno-mistično iskustvo Boga nemoguće izvan RKC (a lijepo sam ti objasnio kako je zapad zbog dogmatskih zabluda RKC na kraju završio u nihilizmu i ateizmu, i kako napomenuh - karikaturalnom monaštvu).
"U razgovoru s opatom saznao sam kako oni izuzetno cijene istočne monahe".
IzbrišiTko bi se uopće usudio zvati katolikom a da odbacuje Tradiciju zajedničke Crkve Istoka i Zapada do 1054. god.?
D.
Narubjo:
Izbriši"A Emil i pravoslavni tvrde da je Kristovo bogatstvo istraživo."
Niti to ja rekoh, niti to govori neki drugi (pravi) vjernik.
Malo smanji fantaziju i čitaj s razumijevanjem ono što je napisano.
Nauk Crkve je jasan - o Božjoj suštini (biti ili naravi) zna samo Bog i nitko drugi.
Stvorenja koja su stvorena na sliku i priliku Božju (anđeli i ljudi) mogu Boga spoznati samo u Njegovoj nestvorenoj energiji i po istoj se mogu pobožanstveniti što je jedini cilj našeg života i zbog toga nas je Bog stvorio, utjelovio se, umro na križu i uskrsnuo (i tako je svojom smrću to jest uskrsnućem pobijedio Smrt te oslobodio ljude njezinog ropstva).
Marinko:
Izbriši"Kad je Isus poveo trojicu na brdo Tabor i preobrazio se onda se to može promatrati i duhovnim očima. Očima molitve."
Ako hoćeš reć da su trojica apostola halucinirali ili fantazirali, a ne da su stvarno svojim čulima (vidom) vidjeli Gospoda Hrista u nestvorenoj slavi-svjetlosti, onda si na putu da postanaš ateist.
To je sv.Grgur Palamas odgovorio Barlaamu (koji je bio učen na zapadu i vjerovao je u 'actus purus') i to se je uskoro dogodilo na zapadu (dakle od vremena renesanse pa nadalje).
Boga se može i konačno treba osjetiti u materijalnom svijetu i preko čula, hvala Bogu - Bog nije potpuno transcedentan kako su naučavali grčki filozofi i kako su to prihvatili rimokatolički bogoslovi i ujedno RKC.
Na kraju ću dodati da zapadna znanost upravo počiva na tome, ili na ateizmu ili na deizmu (Newton i slični), i zato je dovela zapadnu civilizaciju, a time i cijeli svijet, na rub provalije (a možda je čovječanstvo po tim zabludama već 'hrabro' napravilo nepovratni korak u prazno).
Emile, samo sam generalizirao kao što ti stalno radiš. Pa je to ispalo kako je ispalo. Recimo da si s ovim komentarom u pravu jedno 70 %.
OdgovoriIzbrišiMarinko
Ljudi.... Po plodovima se drvo poznaje... Koji su plodovi ovih mnogih rasprava???
OdgovoriIzbrišiAbdul Mesih el Misqin el Qybrisi
Abdul, relax! Nemoj biti Aleksandar Ranković. Ljudi samo razgovaraju. U prijateljskom ozračju.
IzbrišiD.
Vidim gore komentar koji kaže da izvan crkve nema spasenja, pa ću o tome sutra ako stignem.
OdgovoriIzbrišiTakođer često spominješ posljedice koje je ateizam izazvao na zapadu. Dokaz da nisi u pravu je taj što su istočna društva gdje su paravoslavni često gora od zapadnih zemalja. Sad Rusiju tu isključujem. Ona se izvukla od dženderizma zahvaljujući nebrojenim dušama žrtvama komunizma. Sotonizam i dženderizam su pravi krivci urušavanja zapada, kao i mlakost mnogih svećenika, a ne toliko utjecaj hereza kao što stalno pišeš.
Zapravo ti prigovaraš Bogu što je jednog Aristotela da da doprinos znanosti, kao i druge nebrojene filozofe koji su bili od Boga osposobljeni da pronađu pokoje zrnce istine.
Ako stignem napisat ću da ne bi mogla biti ni donešena nauka o Presvetom Trojstvu da nije bilo nekih pojmova iz grčke filozofije. Mislim da je Bog tako htio.
također se spominje, sad se ne mogu sjetiti na kojem ekumenskom saboru od prvih sedam da je Petar bio rimski biskup. To ima u dokumentima. Po sjećanju i to si osporavao. Prilično si hrabar kad toliko neistina iznosiš. Mislim da ne razumiješ duh onog vremena i teške teološke probleme koji su se pojavljivali.
Marinko