Gordijski čvor traducianizma

Neki u Pravoslavlju, premda je sv.Augustin priznat od prvih ekumenskih sabora Crkve kao kršćanski otac, smatraju da je isti kršćanski svetac zabrazdio u teologiji predestinacije i triadologije pa bi ga se trebalo 16 stoljeća kasnije osuditi ili zašutjeti o njemu.

Često isti kombiniraju to s gotovo neskrivenom antipatijom prema rimskom patrijahatu, budući je sv.Augustin najpoznatiji zapadni-latinski kršćanski otac.

Svakako je Augustin pretjerao u obrani pravovjerja od napada hereze pelegijanizma pa je iskoraknuo previše u predestinaciju gotovo omalovažavajući ljudsku slobodnu volju iako je jasno napisao kako nas Bog ne može spasiti bez naše slobodne volje, odnosno bez nas.

Napisao je na kraju poznatu knjigu u kojoj je ispravljao svoje zablude iz prethodnih knjiga i dodao kako potpuno stoji uz sud Crkve, pa ako Crkva osudi njegovu teologiju da će je i on osuditi odnosno odustati od nje.

S time je on začepio usta svim budućim osporavateljima koji su ga htjeli optužiti kao heretika, jer heretik je onaj tko svjesno odbija sud Crkve o dogmatskim pitanjima, a sv.Augustin nikad to nije činio.

Njegove teološke rasprave su potaknute žarom borbe protiv krivovjerja, a ne da bi krivovjerje širio.

Na blogu sam i kao sedevakantist, i kao pravoslavac, branio teologiju traducionizma. I za Augustinom ponavljam, ako me netko uputi od Crkve da je ista osudila traducianizam, i ja ću ga osuditi.

Ujedno bi bilo dobro da me isti uputi na rješenje odnosno objašnjenje pitanja naslijeđivanja posljedica istočnog grijeha.

Može biti odgovor - ne znamo, nije Crkva to pitanje riješila na nekom ekumenskom saboru.

Ali do tada onda nije niti anatemiziran traducianizam.

David Erhan čija video predavanja sam često stavljao na blog, kaže u slijedećem videu kako je traducianizam krivovjerje, a ja mu to ne vjerujem:

U početku videa David Erhan izlaže valjane i dobre argumente za apologiju pravoslavne teologije kako nije Bog Otac tražio žrtvu Sina kako bi bila zadovoljena božanska pravda, jer tobož Otac ne bi oprostio ljudima grijehe bez da je Sin otišao na križ*, nego da je križ bio prvenstveno u cilju pobjede nad Satanom i Smrću koja je dotad držala čovječanstvo u ropstvu Podzemlja (Hristos je išao na križ-krst da bi tako kao na udici Satan-Smrt progutala Ga i da bi u njezinoj utrobi-Podzemlju Hrist ju uništio kao i oslobodio ropstva pravednike koji su čekali da ih oslobodi Bogočovjek-Hristos).

Križ je naravno ne samo znak Sina Čovječjeg i Njegove pobjede nad Smrću, nego i putokaz nama koji Ga slijedimo da nosimo svoj križ bez kojeg se ne možemo spasiti, preko križa umiremo ovom svijetu i rađamo se na novi i vječni.

Da se vratim na video.

David Erhan ne bi smio koristiti nedopuštene 'argumente' protiv onih s čijom teologijom se ne slaže, i koja je protestantsko-rimokatolička i počiva na zabludama RKC sveca i teologa Anselma s početka drugog milenija.

Jer nije argument protivnike nazivati glupanima, može se ukazati lijepim riječima da su im stavovi kontradiktorni, ali je nedopustivo za kršćanina to začiniti s uvredama da nisu dovoljno inteligentni.

A sada o traducianizmu i o njegovom (Davidovom) odgovoru kako sva nerođena djeca i ona koja su rano umrla bez krštenja idu u Raj, za razliku od nekih protestantsko-kalvinističkih i starijih rimokatoličkih koji su počivali na prežestokoj Augustinovoj reakciji na zabludu pelagijanizma koja niječe nužnost Božje blagodati čovjeku da nadvlada ropstvo strastima i grijehu, pa je vjerovala kako se nitko ne može spasiti bez krštenja uključujući malu djecu.

Odgovor koji je po mojem sudu vjerodostojan i kojeg sam napisao na komentarima videa jest:

- nitko ne može reći (s valjanim argumentima koje se temelje na Objavi) kako sva nerođena djeca idu u Raj, kao i da nitko ne može reći kako sva nerođena djeca idu u Pakao (ne postoji u vječnosti neko treće mjesto, ta zabluda je anatemizirana na saborima Crkve).

Zvuči kao neki truli kompromis, ali nije.

O traducianizmu sam mnogo puta pisao na blogu pa ću sada samo ukratko ponoviti.

Većina kršćana vjeruju kako Bog stvara svaku ljudsku dušu ex nihilo kao što je stvorio dušu Adamovu.

Ali to ne može biti istinom jer onda bi Bog bio zao i nepravedan jer stvara nevine i čiste ljudske duše i onda ih daje u tijelo koje je nastalo od tijela Adamovog preko predaka i tako duša, ni kriva ni dužna, naslijedi posrnulu narav Adamovu, bude sklona strastima i grijehu, i čovjek, potomak Adamov, živi u svijetu koji je zajedno pao s Adamovim grijehom, i mora umrijeti, biti bolestan i patiti kao što je patio Adam zbog njegovog grijeha. 

Štoviše, Biblija nas na početku u knjizi Postanka upoznaje s ljudima nefilima, vrlo bliskima demonima, gigantima-divovima.

I oni su bili ljudi, potomci Adamovi, iako čudovišta i dušom i tijelom.

Zar je Bog stvorio ex nihilo neke nevine ljudske duše i stavio ih u utrobu majke koja je rodila nefilima?

I danas postoje djeca koja se rađaju kao monstrumi, kljasti i slično.

Zar dobri Bog može nevine ljudske duše staviti u takva tijela?

U Bibliji Bog objavljuje da kažnjave neke grijehe roditelja na djecu do četvrtog koljena.

Kako mogu djeca biti kažnjena ako su naslijedili samo tijelo od svojih roditelja?

Ta nije tijelo roditelja počinilo grijeh prema Bogu, nego duša roditelja.

Očito da teologija - sve ljudske duše Bog stvara ex nihilo ne drži vodu.

Tradicianizam kaže - ljudske duše, osim Adamove koju je Bog stvorio ex nihilo, stvaraju se od duša roditelja te tako od roditelja naslijeđuju stanje njihovih duša u trenutku začeća.

Naravno da imaju i dalje slobodnu volju s kojom se mogu okrenuti prema Bogu i Njegovoj blagodati-energiji te nadvladati strasti koje su naslijedili od roditelja i predaka sve do Adama i Eve.

Sad po pitanju nerođene djece ili rano umrle djece bez krštenja.

Ako su oni stvarno stvoreni na sliku Adamovu koji je slika Božja, onda oni imaju slobodnu volju.

Nitko se ne može nazvati čovjekom tko slobodnu volju nema, jer onda nije slika Boga koji nužno ima slobodnu volju, i to apsolutnu, dok je ljudi i anđeli imaju u relativnom smislu te riječi kako bi služili Bogu ili odbacili Božju volju.

Ako je nerođeno dijete pravi potomak Adamov, onda ima slobodnu volju i ima duh, ili dušu duše, s kojom može znati Boga, i svojom slobodnom voljom Ga odbaciti. Ovo drugo se zove grijehom.

Tako da se ne može reć da su sva nerođena djeca nevina, jer neka ostanu u tom stanju kad prihvate Boga, a neka postaju grješna.

Grijeh nije prvenstveno u činu, nego u volji - da ne bi neki pomislili da nije grijeh ako se odbaci Boga, nego samo ako se učini neko zlo djelo s kojim se naškodi nekom drugom ljudskom biću.

I tako neka nerođena djeca ili rano umrla nekrštena djeca idu u Nebo ili Nebeski Jeruzalem, a neka u Podzemlje ili Pakao, svojom slobodnom voljom to jest ne na silu, kao i rođeni i odrasli ljudi. 

Vjerujem da je tako i s onima koji su živjeli prije kršćanstva, ili koji nisu bili dovoljno upoznati s kršćanstvom, i njih Bog iskušava prije smrti jesu li za Njega ili su se zatvorili u sebe te radije idu svojom slobodnom voljom u vječnu samoću Pakla.

Sigurno je bez daljnjeg, jer je Bog pravedan i milosrdan, da im se Bog na neki način objavljuje i testira kao što je iskušao anđele i Adama jesu li spremni biti Mu poslušni ili će se pobuniti.

Ako ih Bog ne može iskušati, onda oni ni nisu ljudi, jer nemaju dušu duše koje imaju svi ljudi i koja nam progovora i kao savijest i s kojom se može osjetiti duhovna stvarnost, i ona Božanska, to jest nestvorena energija, i ona stvorena  energija, to jest od anđela i demona i drugih ljudi (nemaju svi ljudi istu istančanost tog duhovnog osjetila, čim je čovjek veći rob grijehu to mu je savijest tiša, na kraju i zamukne ako se čovjek ukorijeni u grijehu).

Kako pak svi kršćani vjerujemo da su nerođena djeca pravi ljudi, onda konzekventno vjerujemo da imaju izbor hoće li otići u vječno blaženstvo ili vječno prokletstvo.

Ovo nije onako kako neki misle - pa svi će onda odabrati Raj, a ne Pakao, jer odabrati Raj znači odreći se svojih strasti, dok okorjeli grješnici ljube sebe i svoje strasti od kojih se ne žele odijeliti i tako svojom slobodnom voljom i sebeljubljem odlaze sami u Pakao.

Imaju li nerođena djeca strasti?

Imaju jer su ih naslijedili od svojih roditelja.

Ali i dalje imaju slobodnu volju kao i mi koji imamo strasti i molimo Boga da nam dadne blagodati nadvladati ih.

Tako mogu ako žele i nerođena djeca, i ona mala dječica koja su tek prohodala u jednim jaslicama kraj Rijeka pred desetak godina i koja su  dok ih nije nitko nadgledao izgrizla do krvi jedno drugo dijete.

I oni koji nisu nikad čuli za Hrista, imat će priliku zatražiti i dobiti blagodat spasenja ako ju stvarno žele.

Zaključujem ovaj tekst.

Koliko mi se čini traducianizam je ključna teologija za razumijeti što se je dogodilo s Adamom i s njegovim potomcima.

Zato sam ga u naslovu nazvao gordijskim čvorom.

Ako ga se rasječe, onda više nema veze između Boga i Njegovih ljudskih slika, jer slika postaje zamračena, Bog izgleda zao dok nameće nevinima krivicu i posljedicu tuđih grijeha.

Traducianizam nije nikad ni anatemiziran niti dogmatski prihvaćen od Crkve.

Vjerojatno će tako ostati do kraja vremena kad će nam i ova tajna naslijeđivanja posljedica grijeha predaka biti razjašnjena od samog Bogočovjeka.

Koji neka nam se smiluje i neka nas pomiluje!

Amin.

* D.Erhan s pravom kaže kako je teologija koja to tvrdi ustvari bogohulna i protivna triadologiji. Jer pretpostavlja da Bog samog Sebe kažnjava na križu (i onda se događa tobož ono što je potpuna kontradikcija i koja uništava svetu Trojicu kad bi bila istina, da Sin i Otac više nisu jedno dok je Sin bio na križu, kao da su sveta Trojica razdjeljiva, a ne nerazdjeljiva) da bi bila zadovoljena pravda nanesena Njemu od ljudi, to jest onda bi Bog bio rob te krivo shvaćene pravde o kojoj je pisao Anselmo kao onoj koja nužno zahtijeva žrtvu samog Boga da bi pravična naknada Bogu bila data. Bog sam Sebe muči, jer Sin je jedno s Ocem i s Duhom Svetim, kako bi nepravda Njemu nanešena od ljudi bila ispravljena. To je malo veća kontradikcija i ludost, ali koja je uvelike prevladala na Zapadu.

Dok Objava jasno kaže da se je Sin Božji utjelovio, odnosno postao i Sin Čovječji kako bi uništio djela đavolska, kako bi bio pobjeđen Sotona i pobjeđena Smrt na križu odnosno silaskom Hrista u Pakao i Njegovim svetim uskrsnućem.

P.S.

Kad mudra žena napiše knjigu kako je feminizam uništio žene.

Za kraj - Novogodišnja čestitka, uz malčice neblagdanski, ali snažni filmić:

i uz prigodnu ilustraciju Nove Godine opisane u Otkrivenju:

I četvrt stoljeća čekana i dočekana čestitka Ustavnog suda RH građanima tobož suverene i narodne hrvatske države.

Sramotni sud je presudio kako nema nezakonitosti i neustavnosti u zakonu RH s kojim je vlada RH (pod predsjedanjem sadašnjeg predsjednika RH Milanovića) i Državni sabor RH izigrao referendum prema kojem postoji samo brak između muškarca i žene. 

Zakonom o životnom parnerstvu osoba istog spola RH je učinila isto što i rimski papa Franjo s dokumentom Fiducia Supplicans, poštujemo referendum po kojem je brak samo između osoba suprotnog spola, ali ćemo definirati s istim zakonskim pravima i obvezama zajednicu sodomita kao da je to pravi brak.

Nije šija nego vrat.

Još jedan dokaz kako je parlamentarna demokracija, pa i ona u kojoj se neposredno odlučuje referendumom po nekim pitanjima, samo farsa i de facto vladavina najgore oligarhije koja praktično vlada i ne snosi nikakve posljedice svoje loše vladavine.

Suprotno uobičajenoj priči kad samo neki vide da je car gol, u parlamentarnoj demokraciji svi vide da su goli i bez cara, a ne mjenjaju ništa jer ih je oligarhija uvjerila kako je monarhija-carevina-kraljevstvo, nešto puno gore od stanja opće golotinje.