Uzrok pada Zapada (i Istoka)

Jeem, kojem sam na prošlom tekstu dao poveznicu na video, kaže kako je razlog ili uzrok pada Zapada racionalizacije vjere, odnosno korištenje filozofije, bilo one platonske ili aristotelovske škole, da se objasni vjera.

Drugim riječima, filozofiranje umjesto vjere uništilo je vjeru, a bez vjere vladaju među ljudima demoni i onda dolazi smrt, i duhovna i onda tjelesna koja se očituje kao porazna demografija, nestajanje ljudi i naroda.

Uvelike se slažem s njim, i s onim što je efektno opisao o.Serafim Rose u "Tečaju preživljavanja pravoslavaca" i što kaže o.Josija Trenham u slijedećem videu:

Ima li filozofija ili filozofiranje veze s uništenjem ženidbe, braka, s nedostatkom budućnosti zbog nedostatka djece?

Ima, jer bez filozofiranja potomci bi jednostavno nastavili s tradicijom predaka, a ista-tradicija je nemoguća bez ženidbe, rađanja i odgoja djece.

Držati se tradicije podrazumijeva imati djecu, ako ne svoju vlastitu tjelesnu, onda onu duhovnu.

Tradicija je živa ili je nema. 

Živa znači da je otvorena životu, a to znači da počiva na ženidbi, na zaštiti svetosti braka (legalizacija sodomitskih parova kao brakova je samo zadnji čavao na lijesu u kojem leži mrtvi Zapad).

Ako neko društvo dozvoli da se temelj društva, a to su patrijahalizam, ženidba i obitelj potrese ili obeskrijepi nekom ludom samoubilačkom filozofijom koja za čas ako se ne sasječe otruje mladež, a onda se to autodestruktivno djelovanje ozakoni i zaštiti preko države, tada to društvo brzo prelazi u opis - bio jednom jedan narod koji je nestao.

A ako mladići i djevojke koji bi se inače trebali pripremati za ženidbu, počnu filozofirati i reći sami sebi - ja sam stvoren za nešto više od toga da produžavam liniju svojih predaka, ja želim naći smisao u nečem drugom, onda to dovodi do fantaziranja i samozavaravanja, a ne istinske ljubavi prema mudrosti.

Tko je pak širio takve naopake filozofije na Zapadu da je ovaj sebe zarazio autoimunom bolesti?

Upravo ono s čime se Zapad i dalje hvali.

Sveučilišta u kojima se je isprva poučavala samo teologija i filozofija, i u kojoj su većinu studenata bili budući svećenici i teolozi koji su onda to naučeno širili dalje.

Dakle, nešto je naopako u Zapadnom razmišljanju da se Božje tajne ili dogme mogu rastumačiti putem silogizama, logike i filozofije.

Jeste li čuli nekog da je pročitavši pet dokaza Tome Akvinskog o postojanju Boga postao kršćanin?

Ja nisam, a ne vjerujem da takva osoba postoji.

Vjera je nadrazumska, a racionalizirati vjeru kako su činili skolastici znači ogoliti je, demistificirati i na kraju izgubiti ju, ako smo je ikad i imali.

Jer da smo je imali, onda ne bismo je išli raščlanjivati, secirati, analizirati, silogizirati.

Primjerice, Crkva vjeruje jer joj je to Bog objavio da se vino pretvara na Liturgiji, uz blagoslov i moć Duha Svetoga, u Krv Hristovu, a kruh u Tijelo Hristovo.

Toma Akvinski se je tu dao na znanstveno-filozofsko istraživanje uporabljujući Aristotelovo pojmove forme i tvari i tobož tako je objasnio ono što je nazvao transubstancijom.

Nije ništa objasnio niti je mogao objasniti jer je to Božja tajna, misterija.

Ali ubrzo se je na sveučilištima koje je otvorila RKC počelo istraživati i dekonstruizirati samo kršćanstvo, nije se više pokušavalo protumačiti neprotumačivo-dogme, nego se je pokušalo dokazati da su dogme laži, filozofija koja je po zamisli skolastika trebala postati služavkom teologije, postala je neprijateljica teologije, i ne samo da se je počelo na sveučilištima širiti nekršćanstvo, nego poganstvo i ateizam.

Skinete li od vjere mistiku, vjere više nema, ostaje nihilizam i ateizam.

To se je dogodilo sa Zapadom.

Za razliku od tradicije Crkve u kojem je teolog-bogoslov onaj tko ima veliku Božju blagodat pa govori o Bogu na temelju osobnog iskustva s nestvorenim Božjim energijama, na Zapadu su teolozi oni koji su s najvećim uspjehom završili sveučilišne ispite i koji su onda teoretizirali i filozofirali o Bogu, a da Boga nisu najčešće nikad susreli i upoznali.

Sam Toma Akvinski je izgleda imao neko mistično iskustvo prije smrti pa je zatražio da mu se sve knjige spale jer je rekao - to je slama.

Nisu ga poslušali njegovi učenici, oni su htjeli dalje filozofirati o vjeri.

I sad kakve to ima veze s demografskom katastrofom Zapada, s poraznom statistikom o broju sklopljenih i razvedenih brakova, o brakovima u kojima se ne želi djeca, pa je ni nema, ili se ubija u majčinoj utrobi, pa kad se u starije dane zaželi djeca onda se više ne mogu začeti?

Ima, jer su oni koji su filozofirali na sveučilištima i izgubili vjeru, ako su je i imali, postali učitelji u školama koje su postale obvezne, jer je liberalna i sekularna država, koju su vodili ovi koji su završili sveučilišta, naredila da svi roditelji moraju svoju djecu dati na preodgoj u školama, i rekli su milostivo kako je ta indoktrinacija tuđe djece besplatna, koji put je i marenda djece, koji su moderni janjičari, bila besplatna.

I nije se ništa promijenilo suštinski od tog vremena, osim što su zahvaljujući industrijskoj revoluciji ispražnjena sela, a s razvojem elektromagnetske tehnologije indoktrinacija nije bila više samo u školama, nego najprije preko TV ekrana u kućama, zatim masovno preko računala i 'pametnih' telefona.

I tako djeca ne znaju zašto su stvorena i zašto su na Zemlji, naučeni su da takva pitanja ni ne postavljaju (mislim da je i to bio smisao onog notornog filma "Smisao života Monthy Pythona", da se trivijalizira to najvažnije pitanje, pitanje svih pitanja te da ga ljudi više ne postavljaju).

Zato nije čudno da se među djecom učestala samoubojstva.

Ima li većeg dokaza neuspjeha Zapada i njegove čežnje da racionalizira vjeru i sam život?

Odgovor na najveća pitanja ne može biti odgovor na temelju matematičke jednadžbe ili silogizama ili neke filozofije, to može biti samo odgovor srca - ja čvrsto vjerujem i spreman sam za tu vjeru položiti život jer je smisao života veći od samog života.

Kad nema vjere, nema ni smisla, kad nema smisla, onda nema ni ljubavi, ni braka, ni vjernosti u braku, ni djece u braku.

Kao što kaže Hristos - bez Mene ne možete učiniti ništa.

A čovjek Zapada je beskrajno gordo pouzdavao se u svoj razum te je na kraju zaključio da mu ni ne treba Bogočovjek i vjera u Njega, jer i to što zove vjerom je samo djelomično prihvaćanje dogmi, ili stav - Bože vjerujem u Tebe, ali pusti me da živim kako ja hoću.

I pustio nas je, i sad vidimo da nam nema budućnosti kao narodima Zapada (i Istoka jer je bolest Zapada proširila se na Istok, Sjever i Jug).

P.S.

Nije sve tako crno na Zapadu, ima i ružičaste boje.

Kod ružičastog pape Petra III i njegovih kardinala:

Ima i trijaru koju više Franjo nema.

I oldtimer papomobil koji ne troši fosilna goriva.

Nadrealno, a stvoreno bez AI (znam jer sam čuo prije za ove tradicionalne rimokatolike iz Španjolske i šire, vidim ima i Afrikanaca, koji su izabrali svojeg papu*).

Ugođaj kao u vrijeme Tridentinskog sabora RKC, ili koje stoljeće kasnije u vrijeme gipsanog baroka.

S primjesama tročetvrtinskog valcer ritma (poslušajte na drugim snimkama kakve melodije svira orguljaš).

Kažu da je orkestar i dalje svirao valcer dok je Titanik tonuo.

Nije li to najbolja glazbena pratnja za sprovod Zapada?

Možda smo nazočili zahvaljujući mreži svih mreža sprovodnoj pontifikalnoj Misi Zapada u ružičastim bojama i uz ritam valcera.

* Kažu na svojem portalu da je Isus Hrist osobno izabrao 1978. i dao Petrove ključeve svetom papi Grguru VII te mu prenio kako će od tad Petrova stolica biti u El Palmar de Troya, Španjolska.  Zato se Crkva više ne zove Rimokatoličkom, nego Palmarkatoličkom. 

Rimokatolici će se na ovo nasmijati, kako može Hristova Crkva zvati se Palmarkatoličkom?

Gdje piše u Bibliji ili u tekstovima kršćanskih otaca da je Hristos izabrao Rim za sjedište svoje Crkve?

Ako su pape mogli biti u francuskom Avignonu, zašto ne bi mogli u El Palmar de Troya?

Nakon smrti tog svetog pape Grgura VII, izabran je sveti Petar II, a gledali smo na videu Petra III koji će kad umre biti proglašen svetim. 

Crkva je naravno katedrala Palmarskog pape i izgrađena je 1978-2014. u baroknom stilu.

Pitao sam se kako su uspjeli preoteti od RKC baroknu crkvu, a onda sam pročitao da su je sami izgradili.

I očito imaju dosta novaca. Zato vole ružičastu boju i valcer.

Osim papomobila imaju i druga vozila, ali na isti pogon:

Ovo ide uz muziku koride.

Čuju se dječji povici, očito im je zabavno kao i odraslima.

Pljeskanje ne da nije zabranjeno, nego je sastavni dio obreda.

Ne može im se negirati pobožnost (barem prema papi), papa Petar III ima zasigurno pobožnije sljedbenike nego papa Franjo, i sigurno  Petar III nije omiljen među onim sodomitskim slovima kao Franjo, i sigurno Petar III više liči na srednjovjekovne pape nego Franjo.

Da, ali to je sekta koja ima kult ličnosti reći će netko.

Pa to je papizam bio od samog početka.

Davanje božanskih atributa nepogriješivosti nekom čovjeku kao i vjera da je isti zamjenik Bogočovjeka na Zemlji je klasičan primjer kulta ličnosti ili preciznije idolopoklonstva jednom čovjeku.

Sveti Justin Popović papizam tumači kao vrhunski oblik humanizma, u negativnom smislu humanizma to jest davanja božanskih osobina čovjeku, podizanja čovjeka na Božje prijestolje a to se dobro ogleda u obredima palmarkatolika koji su oživjeli izvorni papizam.

Iz papizma nastala je druga verzija humanizma u renesansi koja je na kraju dovela do smrti Zapada.

Dakle osim racionaliziranja i filozofiranja o vjeri koji su uništili vjeru, drugi razlog pada Zapada je humanizam koji je nastao od papizma.

Humanizam je trebao zamijeniti kršćanstvo, ali kako se to nije dogodilo jer Boga ne može zamijeniti čovjek, dogodilo se je razočaranje rezultirajući nihilizmom koji je vrlo blizak s prometejštinom odnosno sotonizmom.

Nakon toga nema više slijedećih koraka, jer to je smrt.

Nastavljam još malo o oživljavanju izvornog papizma.

Petar III posjetio je svoje sljedbenike u Njemačkoj, nije bilo operetnosti-teatralnosti kao u Španjolskoj, ali svejedno impresivno to jest takva pobožnost se ne može vidjeti u Njemačkoj kod protestanata i novorednih rimokatolika sljedbenika Franje i onih slova.

Usput dodajem, može se vidjeti kod palmarkatolika da imaju više djece, mnogo više djece od prosječnih Njemaca i Španjolaca, te da ignoriraju modu i klasično se odijevaju, žene imaju pokrivala na glavi u crkvama kao nekad na Istoku i Zapadu, i ne nose hlače niti minice (slično kao amiši u SAD ili starobredci u Rusiji).

Kad bi odbacili papizam i s njim povezana krivovjerja, mogli bi biti dobri pravoslavci.

Pogotovo kad postoji danas zapadno pravoslavlje kao nekad u prvom tisućljeću.

"Sveti" Grgur VII je kao i Franjo Asiški imao stigme, ekstaze, ukazanja i to često pred kamerama:

Vjerojatno baš radi kamera i publike koja ga je izgleda prilično dobro financijski pratila.

Vidjelice iz Međugorja mogu se na njega ugledati.

I dok Petar III nastavlja u duhu izvornog papizma, papisti iz Rima se povlače te je papa Franjo naglasio činjenicu iz prvog tisućljeća, rimski patrijarh je samo jedan od patrijarha Crkve, on je patrijarh Zapada:

Vidim po reakcijama u komentarima da su rimokatolici prilično oduševljeni s tim činom, toliko su ih skandalizirali moderni rimski pape da su spremni odreći se papizma.

I vratiti se u Crkvu?

Nažalost ne, oni žele biti jedno sa Svjetskim Pravoslavljem tako da imaju zajedništvo s njima bez obzira na doktrinalne razlike, a i Svjetski Pravoslavci s njima jer su ekumenisti i jedni i drugi, biti zajedno s protestantima, monofizitima i nestorijancima, oni smatraju da su sve to kršćanske Crkve koje se tek trebaju ujediniti i zanemariti pitanje istine, odnosno dogmi.

I tako ujedinjeni pokloniti se Antihristu.

Naravno, to ne žele ili barem to ne će reći javno, ali ako ne žele nisu ni svjesni da ekumenizam vodi ka Nepomjaniku, budući ne mare za Istinu ne će mu se moći suprostaviti pa će slegnuti ramenima i pridružiti se ostatku čovječanstva.

O.Petar Heers, poznati 'antiekumenist' koji poziva pravoslavce da se bore protiv ekumenizma tako da ostanu pod hijerarhijom ekumenista što je suludo, poziva se na moderne 'starce' poput 'svetog' Pajsija Svetogorca, ili živućeg ciparskog mitropolita Neofita za kojeg postoje dokazi (ima video na YT) da se je molio u prisutnosti papističkog maronitskog episkopa, kao one koji su prorokovali što će se dogoditi u neposrednoj budućnosti.

Pajsije** je tako 'prorokovao' da će Rusija osvojiti Carigrad i onda ga prepustiti Grčkoj, sve u stilu što se je babi htilo to se je babi snilo, jer je to 'proročanstvo' izrekao, ako se dobro sjećam, nekim grčkim časnicima pred četrdesetak godina.

Neofit pak slično govori te da će ti događaji započeti kad Izrael napadne nuklearna postrojenja Irana.

Dakle 'proročanstva' nisu nipošto u duhu Apokalipse, uspona Antihrista i progona Crkve kakvog još nije bilo od nastanka Crkve, nego su pred nama svjetla vremena u kojima će Carigrad biti opet grčki i pravoslavni.

A Grci su se maksimalno sekularizirali i postali isti kao i Zapadnjaci, slično je s Rusima i ostalim nekada pravoslavnim narodima.

Bogočovjek će ih zbog toga što su otpali od vjere nagraditi tako da im da zemlju koju su izgubili od Turaka i ostalih.

Moramo im vjerovati, jer oni su 'starci' koje je apostatski Carigradski patrijarhat proglasio svetima, ili koji nose duge brade i izgledaju sveto.

Slično kao i s ovima svecima iz El Palmar de Troya koji nemaju brade, ali imaju ružičaste misnice i rukavice.

** Pajsije je isto tako prorokovao da je sadašnji apostat iz Carigrada Bartolomej veliki blagoslov od Boga za Crkvu. Kad sam i čitao o njemu kao svecu, i htio sam vjerovati da je svetac, smatrao sam da je više nego čudno što je u svojoj ćeliji imao kao kućne ljubimce dvije zmije. Jednom su ga išli posjetiti neki hodočasnici i kako ga nije bilo, a našli su te dvije zmijurine, oni su ih ubili misleći da starcu čine dobro. Ovaj je bio ožalošćen s njima i prizorom ubijenih zmija. Druga stvar koja me je uznemirila je što se je on molio za obraćenje nekog demona koji ga je proganjao, a kad ga je porazio, sažalio se nad njim i molio za njegovo spasenje. Kakav je to starac koji ne zna da se demoni ne mogu, ne će i ne žele pokajati i obratiti?

I tko je tu koga porazio?

Argument o.Petera Heersa je opetovano - mi imamo svete starce naših dana***  moramo ih slijediti kao što su uvijek činili kršćani. Iako se ovi mole za obraćenje demona, imaju zmije kao kućne ljubimce i prorokuju besmislice da će pravoslavni kao nagradu što su napustili svoju vjeru opet dobiti Carigrad?

*** Ustvari on hoće reći - mi koji smo u Svjetskom Pravoslavlju imamo živuće svete starce ili koji su umrli odkad je ustoličen ekumenizam i ti starci nisu anatemizirali ekumenistički kler, prema tome Bog je na našoj strani. Strana koja verbalno osuđuje ekumenizam, a još više osuđuje pravoslavne ako odbace ekumenističku hijerarhiju. Nema više da da i ne ne kako je zapovijedio Hristos kršćanima da moraju imati jasne stavove, nego ne i da, i da i ne, kako tko više voli neka izvoli.

Na kraju završavamo u ružičastom.

To je izgleda boja ovih koji ne znaju kojeg su spola, od kuda dolaze i kamo odlaze.

I koji su naša ružičasta budućnost.

I koji nisu sigurni da li da plešu idiotske plesove na trgovima ili da se eutaniziraju i tako spriječe klimatske promjene.

Mislio sam da je boja nihilizma crna.

Prevario sam se.

Prevario sam se i kad sam napisao da ne ću više ništa dodavati u ovaj tekst.

Da ne otvaram novu temu - menoniti to jest jedna vrsta anabaptista, protestanata koji odlažu krštenje do odrastanja, i koji su kao prvi rođaci amiša, posjetili su Svjetske Pravoslavce negdje u SAD za vrijeme Večernje službe i ovdje iznose svoje iskustvo:

Naravno radovao bih se kad bi napustili krivovjerje anabaptista koji nemaju ustvari uopće svetih tajni i Liturgije, onda niti svećenstva, ali u razgovoru kažu da ih vrlo zanima Pravoslavlje i ne žele napustiti anabaptizam.

Dobrodošli u Svjetsko Pravoslavlje i Svjetsko vijeće Crkvi!

Svi svakome priznaju da su kršćani i kršćanska Crkva, slažemo se da se ne slažemo oko dogmi, ali hej, to nije ni važno, važno je da smo svi mi jedno, da se molimo zajedno, da smo ekumenisti, da svi iščekujemo (anti)Hrista.

Inače i koliko mi je poznato, grupni prijelazi i obraćenje nisu nikad urodili plodom.

Vladika Henok je ovdje (otprilike vrijeme u videu od 1:23 nadalje)

iznosio povijest pregovaranja Pravoslavlja sa starokatolicima i anglikancima u 19.stoljeću i koji nisu završili uspjehom.

Zanimljiva je teza koju je iznio netko u chat-u da je papizmu 19.stoljeća, odnosno ultramontanizmu koji je pobjedio na Prvom Vatikanskom koncilu RKC, uvelike pomogla francuska revolucija odnosno uništenje francuskog kraljevstva.

Jer do tada je francuski kralj podržavao galikansku-francusku Crkvu i njezinu samostalnost.

Vladika Henok govori o Julian Josephu Overbecku, rimokatoličkom svećeniku i vrhunskom poznavatelju patristike i istočnih jezika (uključujući i staroslavenskog), i koji je zbog pobjede ultramontanizma u RKC, odlučio najprije postati luteran, bio je vrlo kratko, a onda se je obratio na Pravoslavlje.

Starokatolici (zamalo je i Strossmajer to postao, a bilo ih je prilično nekad u Hrvatskoj i BiH) koji su nastali nakon pobjede ultramontanizma u RKC bili su također u pregovorima s ondašnjim pravoslavnim klerom oko prelaska.

Overbeck je bio protivnik pregovaranja s anglikancima jer je znao da oni nisu iskreni u tome, te da pregovaraju samo kako bi minirali prijelazak.

Sad je situacija, barem mi se čini, puno jasnija.

Svjetsko Pravoslavlje pregovara ekumenistički i s RKC i s protestantima kako bi se zajedno molili i ignorirali Istinu (dogme), dok istinski pravoslavci obnavljaju zapadno Pravoslavlje i Liturgiju osvježavajući sjećanje na vremena dok je Zapad bio pravoslavan i sjećanje na manje davne osobe poput J.J.Overbecka koji su bili pioniri u tom podvigu.

Već sam pisao kako blagopočivši o.Serafim Rose ne će biti kanoniziran od strane Svjetskog Pravoslavlja (izuzetak je Gruzijska PC koja je izašla iz ekumenističkog Svjetskog vijeća Crkvi), zato što ne mogu sakriti činjenicu da je bio žestoki protivnik ekumenizma, modernizma i sergijanstva.

Srpski portal "Borba za veru" kojeg o.Nikodim posprdno naziva "borba za večeru", je sve donedavno imao stav kao i o.Peter Heers, osudimo ekumenizam, ali ostanimo i dalje pod ekumenističkim hijerarsima (iako im se o.Nikodim ruga on ima sličan, ali ipak malo modificirani stav - anatema ekumenističkim episkopima, ali njihove sinode su i dalje legitimne, vjernici mogu i dalje ostati pod ekumenističkim-heretičkim jurisdikcijama, a sve će doć na svoje kad se pojavi ruski pravoslavni car i sazove ekumenski-vaseljenski (znači rimsko imperijalni) sabor Crkve protiv ekumenista).

Kažem sve donedavno, jer je se je ovih dana pojavio tamo prijevod teksta o.Serafima o "Zilotima svete Gore" koji je ustvari prenesen od stranica srpskih istinskih pravoslavaca.

Originalni engleski tekst iz časopisa "The Orthodox Word Magazine" iz rujna-listopada 1972. može se vidjeti ovdje na poveznici.

Doduše ovo može biti samo kao probni balon, a portal može i dalje nastaviti s istom jalovom politikom 'borba protiv ekumenizma unutar ekumenizma'.

I sad stvarno konac, ružičasti mjesec koji se danas pojavljuje na nebu.