Nezabludivo, osim kad to nije

Apostazirani Rimski patrijarhat, zvan kod nas RKC, tvrdio je u povjesnom dokumentu Dictatus Papae , temeljenom na prethodnim falsifikatima, i izdanom 1075. za vrijeme tzv.Gregorijanske reforme nakon raskola, kako je Hristos, Bogočovjek ustanovio RKC (premda je sveti Pavao pisao poslanicu Rimskoj Crkvi, rimskim kršćanima, da se ne uzohole jer mogu lako otpasti od vjere i Crkve, što znači da niti jedna zemaljska ili lokalna-mjesna Crkva nema jamstva da će opstati do kraja svijeta, pa naravno da onda to nema niti Rimska Crkva).

Odnosno kako je RKC nezabludiva.

U istom dokumentu stavljen je okvir za papinu trostruku krunu, tijaru, po kojoj rimski papa kralj nad kraljevima, upravitelj svijeta i zamjenik Bogočovjeka.

Bula rimskog pape Bonifacija VIII iz 1302.g. naslova Unam Sanctam dogmatizirala je tu nebulozu koja je temelj rimokatolištva.

Dakle, rimski papa ima vlast nad svim zemaljskim kraljevima, koji mu se moraju pokloniti, ako to ne učine, onda završavaju u Paklu. Naravno da tamo završavaju i oni ispod kraljeva ako ne priznaju rimskog papu kao kralja nad kraljevima, upravitelja svijeta i zamjenika Bogočovjeka.

Premda su u 19.st. rimokatolički fiškali izmislili pojam - papa je nezabludiv ako govori 'ex cathedra', a nikad nisu izdali popis takvih ex cathedra izjava, jer bi sam popis trebao biti nezabludiv, odnosno trebala bi ex cathedra izjava pape koje su to bile do sada ex cathedra izjave prijašnjih papa.

Što je naravno besmislica, nezabludive izjave po pitanjima vjere i morala kršćana koje tobož dolaze od Duha Svetog preko usta ili pera rimskih papa moraju biti poznate i navedene kršćanima, inače su besmislene.

Zašto bi Duh Sveti objavljivao dogme preko pape, ako nema jamstva da je to dogma te ako nema popisa tih dogmi objavljenih preko pape?

To je kao da bi Duh Sveti govorio kroz nekog čovjeka koji nije prorok, ne ponaša se proročki i nitko ga ne drži prorokom i ne zna se kad je govorio proročki, a kad nije.

Koji je smisao da je papa ex cathedra nezabludiv, kad ne znamo kada i koliko je bilo tih nezabludivih izjava papa?

I od kada je to Duh Sveti odlučio progovarati kroz usta ljudi koji su bili beskrajne oholice, lažovi, krivotvoritelji lažnih povjesnih dokumenata, koji su zabranjivali oženjenima zarediti se, a imali su na svom dvoru ljubavnice i nezakonitu djecu, koji su vjerovali u horoskop i bili obnovitelji poganstva za vrijeme renesanse?

Zar će Duh Sveti štititi primjerice apostatu Bergoglia da ne izreče zabludu dok piše i šalje kršćanima naputke po pitanju vjere i morala, što je bez sumnje ex cathedra izjava?

Po ovom tekstu papa Franjo će moguće dozvoliti promjenu spola rimokatolicima, to jest takvo protuprirodno ponašanje ne će se više smatrati grijehom.

Kako to nije ex cathedra izjava (ako je bude), nije li ju izrekao tobožnji vikar Hristov, nije li javno objavljena svim kršćanima, ne dotiče li se pitanja morala, odnosno spolnog nemorala?

Međutim, notorni rimokatolici i u tom slučaju, kao i u dosadašnjima kad su papa Franjo ili njegovi prethodnici urbi et orbi objavljivali dokumente koji se tiču vjere i morala, odmahuju rukom i kažu, ah to nije bila ex cathedra izjava, to nije nezabludivo i za nas obvezno.

Usput, nauk je RKC koji je dogmatiziran na Prvom Vatikanskom koncilu RKC da rimokatolici moraju biti poslušni papi i u redovnom i u izvanredovnom učiteljstvu koje nazivaju ex cathedra.

Naravno da je to doneseno kako papa ne bi ostao bez autoriteta*, jer bi onda svatko tko se u nečemu ne slaže s naukom trenutnog pape mogao reć - to nije ex cathedra, to nije izvanredovno učiteljstvo Crkve, ja ću ga stoga ignorirati.

Međutim morao je ostati i dalje pojam 'ex cathedra' kako bi se ostavio dojam papine nezabludivosti koji proizlazi iz toga što je on tobožnji zamjenik Hristov te da bi se sačuvala lažna aureola nezabludivosti RKC koja može imati na svom čelu Antihrista koji će javno bogohuliti, a apologete RKC će reći - ali to nije bilo ex cathedra.

Ponavljam, popisa ex cathedra izjava rimskih papa nema kako bi mogli povjesno ustvrditi je li teza RKC o tome istinita ili lažna.

Obično tada nam se kaže, postoje samo dvije ex cathedra izjave rimskih papa u moderno vrijeme, ona iz 1852. u kojoj je papa Pio IX objavio kako je Bogorodica bezgrješno začeće (to jest da nije imala istočni grijeh) i Pia XII sto godina kasnije o uznesenju Bogorodice na Nebo.

Jel to znači da sve ostalo što RKC naučava po pitanjima vjere i morala nije nezabludivo?

Koji je onda uopće smisao nezabludivosti, ako RKC koju je tobož ustanovio sam Hristos, može naučavati zablude?

Ta pojam "vrata Paklena je ne će nadvladati" znači da Crkva nikad ne će naučavati zablude-krivovjerja.

Da se vratimo sedam stotina godina unazad.

"Unam Sanctam" sigurno spada u ex cathedra izjave, pa je prema tome za RKC dogma kako je rimski papa kralj nad kraljevima, upravitelj Zemlje i vikar Hristov, te se nitko ne će spasiti dok mu se ne pokloni, ako ne tjelesno, onda svakako duhovno.

Međutim, to su pape izjavljivali dok su bili na vrhuncu zemaljske moći, za kojih stotinjak godina geopolitička situacija se je dramatično promijenila, a kasnije još i više u 19. stoljeću.

Tako da je rimski papa više ličio na 'Napoleona' koji se nalazi u ludnici i tvrdi da je vojni genijalac i vladar Europe, ali je trenutno u luđačkoj košulji, nego što je ličio na pape srednjeg vijeka koji su micali kraljeve i tražili od njih da im poljube papuču.

Papa Pio IX je bio u sličnoj poziciji, odbacio je modernizam i sekularizam i to prilično jasnim riječima kroz poznate dokumente Popisa zabluda (neka mi rimokatolici objasne kako ti dokumenti nisu ex cathedra), k tome za vrijeme Prvog vatikanskog sabora u kojem je navodno trijumfirao, dogodilo se da je izgubio potpuno zemaljsku vlast i bio praktični zarobljenik talijanske vojske (situacija je bila takva da Prvi vatikanski koncil nije nikad niti formalno završen i zaključen).

Od njega nadalje, uz neke izuzetke kao u Pia X, RKC je odustala od Dictatus Papae, i što je najvažnije za ovu raspravu, odustala je od Unam Sanctam koji je bez sumnje ex cathedra izjava rimskog pape što znači da bi trebala biti za rimokatolike nezabludiva, istina koju je objavio Duh Sveti preko rimskog vikara Bogočovjeka.

I da su stvarno rimokatolici vjerni svojem nauku (koji nije istinit) onda bi otišli u katakombe, u ilegalu, čekajući opet vrijeme kad će zemaljski kraljevi ljubiti papuču rimskog pape.

Ali katakombe su teške za one koji nisu spremni na mučeništvo i nisu baš za hedoniste koji vole živjeti u raskošnim palačama i nisu za one koji uživaju imati vlast nad drugim ljudima, te su tako rimski pape od druge polovine dvadesetog stoljeća, zajedno sa svim rimokatoličkim biskupima, bacili pod vlak Unam Sanctam, štoviše papa Pavao VI požurio je odnijeti papinsku tijaru u zgradu UN u New Yorku kako bi i simbolično pokazao kako RKC odbacuje ono što je naučavala 900 godina.

Na kraju pitanje za rimokatolike, jel znate uopće povijest vaše Crkve?

Jel znate kako je teoretski nemoguće da ste vi u Hristovoj Crkvi, jer Hristova Crkva ne može naučavati zablude, Crkva ne može objaviti - žao mi je, krivo smo naučavali vaše predke devet stoljeća, ovo što sad naučavamo je istina.

Ako onda nije bila istina, tko može jamčiti da sada RKC naučava istinu?

Vjerojatno ljudi koji pripadaju onim čudnim slovima i koji se raduju dolasku Antihrista. 

Samo tko takvima povjeruje, zaslužio je biti zaveden i prevaren.

* Ako bolje pročitate Unam Sanctam i slične dokumente onda ćete primjetiti da se ne spominje papina nezabludivost, nego apsolutni autoritet nad svim ljudima rimskog pape. Pape su bile zainteresirani da to bude dogma, a ne papina nezabludivost. Štoviše pape su znali u to vrijeme suditi svoje mrtve prethodnike, odsjecati s mrtvog tijela njihove prste, a ne da su se toga lišavali zbog 'dogme o nezabludivosti' (kako onda suditi nezabludivog i k tome vikara Hristovog?).

Kad imaš zemaljsku moć iza sebe, kad imaš kraljeve i njihovu vojsku, kad imaš svoju vlastitu vojsku, kad si se proglasio zamjenikom Bogočovjeka, ne treba ti posebno atribut nezabludivosti kad su ti ionako svi poslušni, a oni koji nisu, njih vojno poraziš.

Ideju nezabludivosti su izgleda prvi počeli širiti ondašnji novi redovnici, franjevci.

Njima je rimski papa dao privilegije, a oni su bili vrlo zainteresirani da i budući pape prihvate kao stalne te privilegije.

Stoga su izašli s idejom - ako jedan pape nešto donese, onda je to nezabludivo i onda to drugi pape nakon njega ne mogu mjenjati.

Nekim papama to nije odgovaralo jer su imali vezane ruke odlukama prethodnih papa, ali s vremenom su to pape prihvatili vidješivši da im taj novi atribut nezabludivosti donosi novu moć.

Toga je pogotovo bio svjestan posljednji antimodernistički i antisekularni papa Pio IX koji više nije imao vojske, države, a imao je papuču koju više nisu ljubili kraljevi i vladari država. 

I bio je dovoljno 'lud' povjerovati kako će donošenje dogme o papinoj nezabludivosti sredinom druge polovine 19-tog stoljeća vratiti moć rimskim papama i RKC.

Sto godina nakon toga, modernistički pape i biskupi radosno sazivaju Drugi vatikanski koncil RKC s motom - prihvatimo moderni svijet, sekularizam, francusku revoluciju i tada aktualnu seksualnu, i bit će opet sve u redu, biti ćemo saveznici svijetu i opet ćemo dobiti izgubljeni autoritet.

Čak su neki od tih modernista izjavljivali da je taj koncil bio francuska revolucija u RKC, da su dokumenti koncila anti-silabus zabluda koje je donio Pio IX, odnosno da sve ono što je anatemizirao Pio IX oni sad blagoslivljaju.

Stoga se ne treba čuditi što je RKC prihvatila vijoriti barjak duginih boja, što blagoslivlje sodomitske parove, što smjerno izvršava smjernice plandemije, što je prihvatila darvinizam i feminizam te propagira globalizam i zamjenu stanovništva.

Mislim da su toga svjesni i hrvatski rimokatolici tradicionalnijih nazora, ali i da još uvijek ne znaju dovoljno povijest RKC, kako je nastala i odmah stekla veliku zemaljsku moć, ali i kako je njezina moć počela kopniti te da tome nisu razlogom masoni ili neka druga urota protiv RKC.

Možda ova opsesija za vladanjem nad Zemljom, rimski papa kao upravitelj svijeta, kralj nad kraljevima i vikar Bogočovjeka, ima sličnosti s talmudizmom odnosno s farizejima koji imaju sličnu ambiciju i daju se vrlo brzo prilagođavati situacijama kad imaju vanjsku silu i kad je nemaju pa skrivaju svoje konačne namjere.

Slijedeći video u kojem izraelski židov, očiti anticionist i antitalmudist, objašnjava ono što ne znaju moderni kršćani, pogotovo korisne budale (za talmudizam) protestanti cionisti, svakako treba pogledati:

Pročitah u komentarima da je Yossi Gurvitz (iz videa) prošle godine umro.

Treba mu priznati hrabrost na ovom izlaganju jer su ga vjerojatno njegovi sunarodnjaci zbog toga ostracizirali.

Sad poveznica na tekst o ratu u Ukrajini i šire od strane antiglobalističkih zapadnih bijelih nacionalista.

Koliko se dade iščitati, oni smatraju da ako Rusija izgubi ovaj rat protiv NATO pakta, pa i ako se postigne mir na temelju status qua, da je Rusija, kao posljednja 'bijela' država izgubljena, a time poražena ideja nacionalne države na globalnoj razini.

Također smatraju da je Iran prodao libanonski Hezbolah.

Argument za to im je da i Rusija i Iran samo traže da budu prihvaćeni od Zapada.

Po njima vrijeme radi za globalizam, s čime bih se složio zbog poznate uloge u tome tehnologije koja jednostavno ruši sve granice.

Ne vidim u svijetu snage koje bi ukinule globalizam i navjestili mu rat tako da bi se svijet vratio u stanje suverenih nacionalnih država.

Autori za koje je upitno da imaju ikakve veze s kršćanstvom, razmišljaju i žele kao i mnogi pravoslavni da Rusija opet postane ruska imperija koja će s carem ili bez cara poraziti NATO pakt i uništiti svu prateću dekadenciju i nemoral koji taj pakt politički i vojno širi kao neku epidemiju.

Da bi se to dogodilo Rusi bi se morali u velikom broju vratiti pravoslavlju, osuditi i odbaciti boljševizam kao bolest koja je došla od Zapada, i u jednakoj mjeri odbaciti tekovine industrijskih revolucija koje su dovele do ovog stanja i koje su opet došle od Zapada.

Ali kako će onda dobiti rat odbacujući tehnologiju?

Zar danas boriti se za krst časni i slobodu zlatnu znači projektirati i proizvoditi bolje dronove, rakete, satelite, robote vojnike od Zapada?

Da, jednostavno to je tako.

Pobjeda koja je jedino moguća je ona duhovna i osobna, a ne vojna i općenarodna uz pomoć tehnologije.

Zato smatram iluzijom vjeru ili nadu da će sveta Rusija ustati iz pepela i donijeti slobodu svijetu silom svojeg oružja i vojne moći.

Iako nemamo mogućnosti za vojnu pobjedu, nema druge nego boriti se protiv antihristovske koalicije koliko god možemo, a to znači mučeništvom.

Ionako svi moramo prije ili kasnije umrijeti.

Te je sudbonosno i vječno pitanje - kako i za koga ćemo umrijeti.

A to možemo birati dok ne upadnemo u mrežu nepomjanika koja je svugdje oko nas, a vjerojatno i u nama preko moći demona i naših slabosti.

Ipak, nema druge nego ponovno ustati uz Božju blagodat i milosrđe, te uz pokajanje i spremnost na žrtvu završiti životni ispit u dolini suza.

Pronađoh u bespućima YT snimku za vrijeme drugog velerata u Zagrebu na kojoj je prikazan patrijarh HPC Germogen kao i liturgija u hramu Preobraženja Gospodnjeg uz državne dužnosnike. 

Kako se narativ filma izriče na njemačkom jeziku, pretpostavljam da je isti film Hrvatskog slikopisnog zavoda bio preveden za njemačku publiku.

Otvaranje džamije u Zagrebu 1944. iz istog izvora:

Mislim da se definitivno može zaključiti kako ustaški pokret i NDH nisu bili rimokatolički ultramontanisti (u pokretu je bilo i židova i ostalih nekatolika), jer konačno Vatikan nije ni otvorio veleposlanstvo u Zagrebu, vjerojatno je to značilo da NDH nije ni priznao ili je priznao s figom u džepu.

Već sam pisao kako se je nadbiskup Stepinac žalio kako je Pavelić s većim državnim počastima primao patrijarha HPC nego njega (što je normalno jer patrijarh ima veći status od nadbiskupa).

Sve države bez iznimke, ako su težile samostalnosti i suverenosti, nisu htjele da na njezinom teritoriju ima utjecaj neka religija koja ima strane geopolitičke ciljeve** i čije središte je izvan države.

Kršćanski vladari su zbog istog razloga inzistirali da se pod njihovom vlašću oformi mjesna Crkva, patrijarhat ili autonomna mitropolija*** .

Nažalost mnogi hrvatski rimokatolici misle kako je rješenje vratiti se na postavke ultramontanizma koji je neslavno propao kad je kralj nad kraljevima, rimski papa, postao talijanski vatikanski zarobljenik kojem je tek Musolini dozvolio da ima kvazi državicu.

** Upitno je koliko uopće kršćanstvo može imati geopolitičke ciljeve kad kršćani pripadaju i teže nebeskom castvu, a ne ovozemaljskom. Doduše, Crkva treba težiti da zemaljske države ne ometaju spasenje ljudskih duša ili još bolje da budu kršćanske, ali nikad radi toga da bi neki vjerski poglavar, kao u RKC rimski papa, uživao u moći nad zemaljskim kraljevima, da je kralj nad kraljevima. Zato su uostalom bile krvave borbe za papinsku stolicu, zato je bilo vremena kad je bilo istovremeno trojica papa, te su moćne stranke međusobno ratovale koja će od njih postaviti svojeg čovjeka kao rimskog papu.

*** Zato su i hrvatski kneževi-kraljevi podržavali glagoljaštvo i staroslavensku liturgiju, a kad više nisu mogli, kad su latini pobjedili (zahvaljujući moćnim Francima), to je bio znak da gube suverenost i kraljevstvo što se je na kraju dogodilo. I srpski vladari čim su stekli dovoljno moći išli su na stvaranje autonomne mitropolije, prije toga su bugarski kanovi, poslije carevi, uspjeli dobiti patrijarhat. U Moravskoj je knez tražio da mu dođu bizantski misionari, to su bili sv.Ćiril i sv.Metod kako bi preko  slavenske liturgije i opismenjavanja sačuvao neovisnost od moćnih njemačkih susjeda koji su propagirali latinstvo, i koji su za koje stoljeće postali papisti.
 

Kako to izgleda kad se neki umisle da su gospodari nad ostalim narodima koje smatraju svojinom, kao svojom stokom:

Kršćanski cionisti smatraju da Bog blagoslivlja ove zločine.