Patmos, otok Apokalipse

Apokalipsa je grčka riječ koja se je udomaćila u svim jezicima i znači otkrivanje, otkrivenje.

Međutim, poprimila je drugo značenje, kataklizmički događaj, velika ili konačna nesreća i uništenje, kraj sveg što postoji.

Zašto se je to dogodilo?

Zato što narodi, koji su nekad i bili kršćanski, su se vezali za propadljivu Zemlju te smatraju da su događaji navedeni u Ivanovom Otkrivenju - Apokalipsi koji su opis uništenja zla na Zemlji kako bi se stvorila nova i vječna Zemlja na koju će sići nebeski Jeruzalem, zli događaji te da ih treba ili odgoditi ili učiniti tako da nikad do njih ne dođe ili jednostavno vjerovati i ponašati se kako će ova propadljiva Zemlja vječno trajati.

Stoga se može zaključiti kako čovječanstvo u premoćnom broju se ne raduje uništenju zla kad su i sami prigrlili zlo i postali zli.

Ako su nekad kršćani svakodnevno govorili 'maranata', aramejski "dođi Gospode", danas se ne govori, ali se podrazumijeva "nemoj doći Gospode". Ili ako postojiš, ipak nemoj doć, jer mi volimo živjeti u zemaljskom blatu strasti i grijeha.

I dok dolaze na nas nove bolesti, ratovi, potresi i moguća glad, nestajanje nekih naroda, ako se temperatura Zemlje diže, ako postoje planovi da se podigne ponovno židovski hram u Jeruzalemu, malo tko želi vjerovati kako se tu radi o događajima navedenim u Apokalipsi.

Naravno da se nitko od normalnih ljudi ne raduje tim nesrećama, ali malo tko vjeruje da su ti događaji Božja kazna, nego se uvijek tumači kako su ljudi uzročnici toga, da postoji neka skrivena elita koja planira i uzrokuje sve te nesreće.

Jer lakše je prihvatiti lažnu pretpostavku da nas neki ljudi mrze (a mi tobož dobri i sveti) i nanose nam štetu i nesreće, nego da nas to Bog kažnjava zbog naših opačina. Ili samo radi toga što smo nepopravljivo zli (ne daj Bože) ili zato što ima nade da će nas kazna Božja urazumiti i odvesti na put pokajanja.

Kao kršćani mi bismo trebali radovati se događajima u Apokalipsi jer po njima Bog uništava zauvijek zlo, i željeti da se ti događaji odlože kako bismo se dostojno pokajali te kako bi i naši bližnji, za kojih se molimo, bili pripravni za Drugi dolazak Bogočovjeka.

Međutim ne smijemo nikako smatrati da su apokaliptični događaji zle nesreće, jer se događaju po Božjem promislu i radi konačne pobjede dobra.

Kao što gorki lijek dovodi do povratka zdravlja, tako i Božje kazne dovode do trijumfa dobra nad zlim.

Stoga u duhu pokajanja radujmo se Apokalipsi, i molimo Gospoda da nas okrijepi svojom nestvorenom energijom, svojom blagodati koja nam je uvijek nužna, a pogotovo će nam biti u apokaliptičnim događajima u kojima 'ako se ne bi skratili ti dani, i izabrani bi bili izgubljeni kad bi to bilo moguće'.

Vladika Akakije boravio je ovih dana u Efesu i bio je na Patmosu u pećini u kojoj je sveti Ivan Bogoslov dobio Otkrivenje:

Sad malo vezano za prethodnu temu.

Zar netko tko se zove kršćaninom može vjerovati da su rimski pape Lino, Anaklet, Klement (koji su bili sveti) ... imali veći autoritet u Crkvi od tada živućeg ljubljenog učenika i apostola, svetog Ivana Bogoslova?

Sedam mjesnih Crkvi koje se spominju u Otkrivenju sačinjavale su, kako kaže vladika Akakije, efešku mitropoliju koju je vodio neumrli Ivan Bogoslov.

Ta je mitropolija praktično nestala nakon posljednjeg grčko-turskog rata (preživjeli vjernici su protjerani u današnju Grčku).

Zar netko tko se zove kršćaninom može reć da je nakon toga prestala postojati Crkva?

Kako onda mogu neki vjerovati da Crkva ne može postojati bez rimskog patrijarhata?

Još bi bilo nekako shvatljivo da se kaže kako Crkva ne može postojati bez Jeruzalemske Crkve koja je majka svih Crkvi i u kojoj je rođena Crkva, u kojoj je mučen, umro, pokopan i uskrsnuo Bogočovjek, ali kako se to može reći za Rim?

U Crkvi postoji samo jedan grad bez kojeg ništa ne može postojati jer u njemu prebiva Bogočovjek, Bogorodica, anđeli i sveci, a to je nebeski Jeruzalem i koji je naša prava vječna domovina.

To je i smisao svih vremenitih nesreća i kazni opisanih u Apokalipsi, kako bi se nova Zemlja dostojno očistila, pripremila i posvetila na silazak nebeskog Jeruzalema.