Pokliznuće Johna Cleesa ili prizemljeni liberalno leteći cirkus M.P.

Širom svijeta poznati crnohumoristični ili apsurdnohumorističnosatirični engleski glumac i autor John Cleese prijavljen je ovih dana Preventu, britanskom vladinom protuterorističkom programu zbog iznošenja govora mržnje prema muhamedanstvu i muhamedancima na socijalnim mrežama. 

J.Cleese je starac od 86 godina i ne može se prestati čuditi, kad dođe u London, ili neki drugi engleski grad, jer živi u SAD, kako na ulicama ne vidi Engleze svoje sunarodnike.

S kojima se cijelog života rugao.

Rugao se njihovom načinu života, kulture, rugao se kršćanstvu, kao i povijesti svojeg naroda.

E sad se je zabrinuo da više ne vidi taj narod na ulicima engleskih gradova, a s muhamedancima nije preporučljivo rugati se, pogotovo ne njihovoj religiji.

Ne, u tim godinama sigurno ne traži novo tržište za svoj cinično-crni humor, vjerujem da mu je stvarno žao što nestaje ono čemu se je rugao, jer se je u biti rugao sam sebi.

Ne, nisu John Cleese i ostala ekipa tada nadobudnih krivo ili previše indoktriniranih i previše obrazovanih liberalnih intelektualaca iz 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća glavni krivci katastrofe Engleza (od kojih je usput Hrvatska katastrofalno izgubila jučer u nogometu, 'Engleza' u navodnicima).

Jer nihilistički brod Zapada počeo je tonuti mnogo ranije, još od vremena F.Bacona i J.Locka i ostalih začinjatelja liberalizma koji se je od Engleske postepeno raširio svijetom, najviše zahvaljujući engleskom čedu - SAD.

Što je odlika liberalizma, prve faze smrtonosne bolesti nihilizma?

Nema apsolutne istine i smisla, odnosno nema Boga koji je Istina, i koji jedini može dati i daje smisao svojim stvorenjima.

Da me se krivo ne razumije, liberalizam ne zabranjuje religiju kao što je to zabranjivao čisti komunizam, liberalizam jednostavno religiju stavlja u privatnu sferu svakog čovjeka i ne osjeća se dobro ako se religija javno manifestira u društvu, a pogotovo ako država štiti i podržava religiju.

Što se međutim događa kad društvo ostane bez religije, ne pojedinci nego zajednica ljudi?

Društvo gubi nužnu duhovnu koheziju da bi bilo društvom, moral koji jedino djeluje ako je apsolutan-nepromjenjiv, postaje relativan, stvar dogovora, a što znači da je u stalnoj mjeni te ga jednostavno nema.

Društvo bez moralnog temelja koji jasno kaže što je dobro, a što je zlo koje se treba suzbijati, a dobro njegovati, je na izdisaju ili je već mrtvo.

Liberali 19.st. cijenili su kulturna dostignuća koja im je donijelo kršćanstvo, ali više nisu vjerovali u kršćanstvo.

Nekako su ti stari liberali predosjećali da ako javno kažu da ne vjeruju u kršćanstvo, da će se temelji društva i kulture poljuljati te da će ono što oni vole, kultura i civilizacija, nestati u kaosu.

Međutim bilo je jasno da je već nastupila liberalno-sekularna država te da staro društvo i kultura odumire.

Liberalizam pokrene nihilizam i ne može ga više u njegovoj destrukciji zaustaviti što J.Cleese osjeća na svojoj koži - htio bi vratiti nešto što je nepovratno otišlo i ne zna za pravi lijek, a to je prava vjera, nužno potrebna da se društvo regenerira i ozdravi.

Liberalima se ne sviđa nihilistička destrukcija jer im uništava lažni spokoj, konformizam, komfor, mir, osjećaj blagostanja.

Ali ponavljam, nemaju pravog lijeka jer se ne žele promijeniti, jer kršćanstvo zahtijeva podvige, borbu, odricanje od svoje vlastite volje i strasti, dok oni, dok su liberali, ne žele se odreći sveg onog što je prepreka kršćanstvu jer im je priraslo srcu.

Liberali 20.st., a pogotovo nakon drugog velerata u kojem je liberalni globalizam kao i onaj komunistički pobijedio, odlučili su se malo revolucionarno poigrati i izrugivati stari kršćanski poredak.

I tako su se neki od njih, među koje se ubraja i nesretni junak ove priče, počeli izrugivati svemu starom što je već ionako bilo na putu nestajanja i bilo je nemoćno da se suprostavi njihovom cinizmu i crnom humoru (u stara vremena onaj tko se ruga obično bi bio izazvan na dvoboj pa bi mu prisjelo ruganje i šala).

Kladio bih se u bilo što da se John Cleese i ostali leteći udavi ne bi usudili javno rugati kršćanstvu u vrijeme pravih engleskih kršćanskih kraljeva (iz istog razloga većina komedijaša ustručava se rugati muhamedanstvu gdje su ovi moćni i koncentrirani).

Ovako su se 'hrabro' narugali nečem čega više nije praktično ni bilo.

Vidio sam u onom videu kako je J.Cleese u jednom postu napisao kako je na djelu Kalergi-Cudenove plan zamjene stanovništva.

Planu još iz 20-godina prošlog stoljeća kojem su se jedino efektivno, ali na kraju s porazom, suprostavila poražena strana u drugom veleratu.

Bolje ikad nego nikad, odnosno dobro da je istražio povjesne okolnosti sadašnjeg stanja.

Ali nije potpuno, jer još uvijek ne vidi kako je temeljni razlog pada Zapada, pa onda i njegove Engleske, napuštanje kršćanstva.

I ako bi to i spoznao, i pozvao Engleze da se vrate pravom, pravoslavnom kršćanstvu, ne bi sebi ništa dobro učinio ako ne bi se i on obratio, javno pokajao za sve one filmove u kojima se je rugao s vjerom i u kojima je bogohulio.

Biti liberalom i kršćaninom je potpuna kontradikcija.

Nadam se da će do toga doći do kraja svog života i da će birati i živjeti kršćanstvo do smrti.