Da se malo podsjetimo 'svetih' dogmi francuske revolucije.
Vlast počiva u demokraciji na tri tobož neovisna stupa, odnosno zakonodavnom, izvršnom i sudskom.
Što je evidentna laž, jer niti je zakonodavna vlast neovisna od izvršne, niti je izvršna neovisna od zakonodavne, niti je zakonodavna neovisna od sudske, niti je izvršna neovisna od sudske, niti sudska neovisna od zakonodavne i izvršne.
Navedena nesveta trojica su tako samo likovi na pozornici demokracije kako bi se prikrili stvarni gospodari iz sjene.
Tri tobož neovisne vlasti su dakle marionete u rukama onih koji s njima upravljaju.
A te ruke smrde po novcu i sumporu, i u konačnici nisu ljudske nego demonske.
Dakle što se je to pred nekoliko dana dogodilo u Poljskoj, najnarodnijoj državi trule EU?
Globalisti iz EU koji su isto marionete demona, pokušavaju već nekoliko desetljeća preokrenuti nacionalno vrlo svjesne i samosvojne Poljake u globaliste.
I nekako su na prošlim izborima, ne ulazeći u detalje kako, uspjeli na parlamentarnim izborima da pobijedi liberalno-globalistička opcija*.
Pretpostavljam klasičnom demokratskom prijevarom, odnosno obećanjima napunit ćemo vam trbuhe 'iz EU fondova', a vi glasajte za nas koji ćemo poljsku narodnu državu, uz vaše glasove, a da to ne ćemo izravno vam reći, staviti na poganski globalistički briselski oltar.
Međutim u Poljskoj se ne održavaju samo parlamentarni izbori nego i predsjednički na kojima je pobijedio Poljak koji se protivi rasprodaji suvereniteta svoje države i naroda.
I tako je nastala trka predsjednika liberalno-globalističke vlade da promijeni suce vrhovnog ili ustavnog suda kako bi oni mogli blokirati odluke predsjednika, i predsjednika koji je naglo prekinio državnički put u Afriku kako bi spriječio globalističku vladu koja je poslala policiju pred Ustavni sud da bi se tako, kršeći ustavnu proceduru, postavili ustavni suci skloni globalizmu.
I da, to se zove državni udar kojeg je učinila poljska vlada po nalogu globalističkih gospodara iz sjene.
Međutim ja ne želim ovdje da ulazimo u povijest poljske države i analizu trenutne političke turbulentne situacije koja je još uvijek neizvjesna, nego da govorim o važnijem pitanju - koji je smisao demokracije i zašto je ona jedna od najvećih prijevara u ljudskoj povijesti (ustvari radi se o istoj staroj-drevnoj prijevari pod drugim imenom).
Istina je slijedeća, ma kako se zakamuflirao odgovor, vlast uvijek dolazi ili od gore ili od dolje.
Kad sam pisao dolje nisam mislio na narod ili na zemaljsku ravninu, nego na ono stvarno dolje, na demonsko Podzemlje, ono što je ispod nas.
Stoga kad nam iluzionisti i demagozi sociolozi ili politolozi ili filozofi prosvjetiteljstva kažu kako vlast dolazi od naroda, znali to ili ne znali, oni kažu između redaka da vlast dolazi od Podzemlja.
Postoje dakle samo dvije opcije, ili je vlast po Božjoj volji i dolazi odozgor, s Neba, ili dolazi od dolje, od Podzemlja.
Ali i to Bog dopušta jer je Bog jedini suveren i uvijek ima demone pod kontrolom pa kad ljudi više ne žele Njega za Gospodara onda ih prepušta pravedno demonima kao najgorim tiranima.
Nije narod nikad bio onaj tko će vladati, nego nad kime se vlada tako da ga se vodi u spasenje štovanjem i čuvanjem Božjih zapovijedi.
Ili ga se vodi u suprotnom paklenom smjeru.
Treći smjer ne postoji.
Razlika je jedino ide li se brže ili sporije u smjeru Neba ili u smjeru Podzemlja.
Demokracija nije treći, nego drugi smjer, smjer prema dolje.
Isto kao kad se djeca pobune protiv oca, ne preuzimaju oni tada vlast u familiji, nego rasturaju familiju i prepuštaju se vlasti demona koji su ih sa svojim lukastvima, potkupljivanjem i rasplamsavanjem strasti, pogotovo strasti gordosti, nagovorili da se pobune protiv očevog autoriteta i tako su se prepustili tiraniji demona koji ih brzo odvlače na put vječne propasti.
A i ne treba tu neka velika umješnost demona, ljudi ranjeni istočnim grijehom oholosti žele biti kao bogovi, a prvi korak u tom pravcu je da im se kaže da su jednaki s onima koji su im nadređeni.
I tako se ruši prirodna-organska i od Boga blagoslovljena hijerarhija koja znači sveta vladavina, i zamjenjuje je anarhija, nakon koje slijedi neskrivena tiranija zla, odnosno demona, naopaka antihijerahija, vladavina najgorih i najnesvetijih.
Pred desetak godina kad je kod nas bio neustavni referendum o pristupanju EU u kojem su zadnji trenutak promijenili pravilo da je referendum po tako presudnom pitanju važeći ako svi državljani s pravom glasa apsolutnom većinom budu za referendumski odgovor, jedna globalističko-liberalna političarka priprijetila je penzionerima da više ne će biti mirovina ako RH ne ukine svoju suverenost pristupanjem EU.
U normalnoj državi, ta osoba koja je čini mi se bila i ministrica vanjskih poslova, odgovarala bi zbog narodne izdaje.
U stvari cijela vlada je trebala odgovarati, jer suverenost se samo ratom dobija i ratom gubi, a ne na referendumu i glasačkim listićima.
Također ovim primjerom se jasno pokazuje što je demokracija, to jest način da se uništi zajedničko sadašnje i buduće dobro jer svatko glasa onako kako bi njemu osobno, odnosno materijalno, bilo najbolje, makar bi to bilo nauštrb bližnjih ili onih budućih generacija.
Demokracija potiče sebeljublje-egoizam, samosvojni individualizam, materijalistički hedonizam i rastroj organskih društvenih zajednica.
Narod koji dugo živi u demoraciji prestaje biti narodom.
Kao što djeca bez roditelja postaju kao rakova djeca, svatko na svoju stranu kao da nisu djeca istih roditelja, kao da ih ništa ne veže osim eventualno nekog materijalističkog interesa.
K tome sami demokrati imaju jednu krilaticu koja je dakako laž.
U politici su samo interesi konstantni.
I time nestaje politika koja je po definiciji etika-moral dignut na razinu društva-polisa-grada.
Štoviše, demokrati se ponose što više politika nije pitanje morala.
U Francuskoj je sasvim normalno da političari imaju javno priznate ljubavnice ili da žive javno nemoralni život.
Kako je dakle moglo tako 'napredno' društvo doći do trenutnog stanja anarhije i uličnog nasilja i terora?
Pitanje je ironično, jer drugačije ni ne može završiti demokracija.
I onda dolazi još jedna sudbosnosna mana demokracije.
Ona daje mogućnost zlikovcima i onima s podlim namjerama da svoju rabotu opravdavaju ljudskim pravom na slobodu izjašnjavanja.
Ne, ne mogu djeca imati demokratsko ili ljudsko pravo odlučiti izbaciti svojeg oca iz familije.
Ta u SZ je naznačeno kako djeca koja dignu ruke na svoje roditelje moraju biti kamenovana.
Narod koji ne kažanjava djecu u pobuni protiv roditelja prestaje biti narodom. Prije ili kasnije.
A na tome se temelji demokracija.
Narod tobož ima pravo izbaciti, poništiti ili omalovažiti Božje zapovijedi te ubiti svojeg oca, kralja, kao pomazanika Božjeg.
Ako za tu bude dostatna većina na referendumu ili ako pobijede na parlamentarnim izborima stanke koje će tu bogobornu ideju pretvoriti u zakon, ili ako će u ustavnom (ili vrhovnom) sudu biti suci koji će postojeće zakone početi tumačiti suprotno od onoga kako su ih tumačili oni koji su zakone donijeli u strahu Božjem.
U demokraciji nema nikakve prepreke da se legalizira kanibalizam i čedomorstvo. Ima već i sad sotonističkih država u kojima još nije legaliziran kanibalizam, ali jest čedomorstvo.
Ovo sam pisao opet ironično, jer je istina da možda ima još neka država koja nije legalizirala čedomorstvo. I pitanje je samo vremena kad će ustavni sud te države proglasiti kako postoji implicitno pravo žena na čedomorstvo.
Zato je tako žestoka bitka u Poljskoj oko ustavnog suda.
Ali je li to normalno, zašto se to malo ljudi pita?
Je li normalno da neki demokratski izabrani sudac ima pravo proglasiti Božju zapovijed kao protuustavnu i bez da se o tom pitanju raspiše referendum?
Ili zar je moguće da se referendumom s apsolutnom većinom može staviti izvan snage Božja zapovijed?
Ili ako je referendumom ili odlukom zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti to moguće, kako poluidioti ili potpuni demokratski idioti ne mogu zaključiti da se isto tako može donijeti zakon po kojem će se na njih 'prekinuti lovostaj' jer su recimo stari penzioneri, jer su postali invalidi pa su na teret države, jer recimo imaju politički neprihvatljive stavove?
Kad se jednom zloduh demokracije pusti iz boce, tko će ga od ljudi više vratiti?
To može učinit samo Bog i to ako se ljudi usrdno mole Njemu da to učini (da im dadne miropomazanog kršćanskog monarha kojemu će prvi cilj biti da se u njegovoj državi poštuju Božje zapovijedi).
Po mojoj prosudbi takvih ljudi više nema u dovoljnoj mjeri, jer je većina opijena lošim vinom demokracije, laskanjem nečastivog kako su oni jednakopravni i jednaki sa svim drugim ljudima te da imaju pravo birati tko će biti na vlasti makar njihov izbor bio Antihrist.
Demokracija nije ništa drugo nego malo preformulirana laž Zmije iz Edenskog vrta koju je rekla Evi - zna Bog ako jedete plodove sa stabla spoznaje dobra i zla da ćete postati Njemu ravni, da ćete postati bogovi, zato vam je i dao tu zabranu.
Zna Bog da ako prekršite Božje zapovijedi demokratski stavljajući ih izvan snage da ćete postati bogovi.
A nikad većih jadnika nema nego u naše apokaliptično vrijeme koji su se nadali da će biti bogovi kojima će to demokracija omogućiti.
* Moramo biti svjesni također kako je moć medija odnosno crnih zrcala(ekrana) nikad veća te nije rijetko da kad roditelji koji su tradicionalnijih nazora prepuste djecu tim crnim zrcalima da na taj način prepuštaju svoju djecu demonskom izravnom ili neizravnom utjecaju. I onda ih demoni pozivaju da se pobune protiv roditelja i tako se potpuno okrenu nazorima, svjetonazorom i vjerom na drugu stranu.
K tome 'kultura' rock'n rolla je izvorno hedonistička i poziv mladima da se oslobode svojih roditelja i tako postanu djeca Satane.
Tako se slično događa svugdje na Zapadu, pa i u Poljskoj.
Novi naraštaji više ne pripadaju Crkvi, ne drže ništa do tradicije bilo religiozne ili narodne, te postaju amorfna masa individualaca kojima je 'ideal' hedonizam i prateći globalizam.
Takvi su bili protagonisti pobune 1968. na ulicama i sveučilištima gradova Zapada, a slična situacija se i sad ponavlja.
Zanimljivo je kako je 1968-oj prethodila 1966. u Kini kad su studenti i srednjoškolci započeli, na poziv 'četveročlane bande' (to su bili vodeći komunisti na čelu s Maom) revolucionarnu 'kulturnu' revoluciju protiv 'starih' kontrarevolucionara koja je značila milijunsko ubijanje nepoćudnih.
Zapadni studenti 68-me su se bez imalo straha Božjeg i srama od ljudi pozivali na druga Mao-a i njegovu 'kulturnu' revoluciju.
I to je još jedan dokaz da se demokratsko-liberalne države ne mogu obračunati s komunistima, dapače ako ne niknu anti-antifašistički pokreti koji će im se jedino suprostaviti, ovi preuzimaju vlast u državi.
I tada nastupa puno oštriji i terorističkiji globalizam koji će u jednom trenutku kao spas od opće anarhije i nemira naći 'spasitelja' u Antihristu.
P.S. Još jedan dokaz kako ne postoji prava hrvatska desnica.
Primjetite kako Tolstoj eskulpira zapadne saveznika od tog sramotnog pokolja ratnih zarobljenika protivnog Ženevskoj konvenciji.
„Churchilla su prevarili, Trumana također. To je bio tajni zločin”, poručio je britanski povjesničar.
Nažalost mnogi Hrvati su toliko površni u znanju o drugom veleratu da će povjerovati Tolstoju, koji je po mojoj procjeni ovdje kod nas u diplomatskoj misiji kako ne bi Hrvati postavili pitanje kako su Velika Britanija i SAD imali sporazum da se provede operacija "Keelhaul" (kobilica ispod broda ispod koje su se provlačili mornari za kaznu, neki poprijeko, a neki i uzduž kobilice) a u skladu s dogovorom sa SSSR-om u Jalti da se prepuste antikomunisti na milost i nemilost komunističkim vlastima (Tolstoj je istraživao povijest ruskih kozaka koji su bili dragovoljici u njemačkim postrojbama, i tako je došao do sudbine hrvatskih ratnih zarobljenika jer su doživjeli isto).
I sad zamislite jadne hrvatske desničare koji su sve svoje nade položili na EU i NATO pakt, na naše 'saveznike' VB i SAD, na liberalnu demokraciju, u kakvoj bi bili psihomentalnom stanju (kognitivna disonanca) kad bi sebi priznali da pokolj ratnih zarobljenika i civila nije bio odgovoran neki lokalni anglo-američki vojni zapovjednik, nego je to bila državna politika VB i SAD?
Mislim da to oni i podsvjesno znaju, ali to ne žele sebi priznati.
Jer na koga će se onda osloniti ako ne na Zapad?
