nedjelja, 11. lipnja 2017.

Fašizam

Studirao sam u bivšoj državi u drugoj polovini osamdesetih.
I pripadao sam posljednjem naraštaju koji je i na tehničkim fakultetima imao predmet marksizma.
Kako je tada stega komunizma popuštala, a mi smo bili u buntovnim godinama, nismo skrivali prezir prema marksizmu. 
I oni koji su predavali marksizam manje više nisu u istog vjerovali pa naš subverzivni odnos nije bio vjerojatno prijavljen nadležnim službama komunističke države na izdisaju.
Kako smo trebali pripremiti referat o nekoj slobodnoj temi, većina nas se je odlučila napisati referat o fašizmu. 
Profesor je shvatio kako to ne će biti marksistička kritika fašizma, nego neizravna kritika komunizma, pa od referata nije bilo ništa.
I eto nakon 30 godina iskorištivam ovaj blog da bih ispunio svoj dug prema marksizmu.
Prvo moramo priznati kako i komunizam i liberalna parlamentarna demokracija vidi svojeg glavnog neprijatelja, osim dakako izvornog kršćanstva, u restauraciji fašizma, te znajući tu istinu lako zaključimo kako nije ništa neobično što su zapadne liberalne države navijestile rat Njemačkoj zbog napada na Poljsku (koji je izazvan pogromima Nijemaca u toj državi i nespremnošću poljske vlade da pregovora s Njemačkom koju je Poljska nakon prvog svjetskog rata podijelila pa je tako istočna Pruska bila odsječena od ostatka Njemačke, a grad poput Danziga-današnjeg Gdanjska je bio u blokadi) a da nisu istovremeno navijestile rat komunističkom SSSR koji je isto napao i okupirao Poljsku (a napao je i neke druge države).
Zapadne merkantilističke države kao i komunističke teže globalizmu, teže rušenju granica i stvaranju svjetske države pod njihovom dominacijom.
I kao što lopov viče drž'te lopova dok krade, tako su i te države optužile, prvenstveno Njemačku, kako imaju za cilj ako ne osvajanje cijelog svijeta, a ono barem osvajanje zapada.
Koliko je ta lažna propaganda bila jaka tako da su uspjeli dijelu Amerikanaca ukorijeniti strah od njemačke invazije. 
Sjetimo se filma "Veliki diktator" C.Chaplina koji je gotovo neizravno prikazao kancelara njemačke države kao psihopata koji sanja da je vladar svijeta. 
U to vrijeme SAD i Njemačka nisu bili u ratu, iako je SAD narušavao neutralnost vojno pomažući Veliku Britaniju i jedva čekajući razlog i povod da uđe u rat.
Takvi filmovi su bila priprema naroda da prihvati ulazak u svjetsku klaonicu kao manje zlo od toga da se vijore njemačke zastave na Capitol Hillu.




Posve je jasno kako je vlada SAD jedva dočekala napad Japanaca na Pearl Harbour i kako su isti napad isprovocirali vršeći pomorsku blokadu Japana koji bez vanjskih sirovina ne može funcionirati kao industrijska država.
Nadalje, sile osovine su nekoliko puta u ratu predlagale mirovni sporazum iako su bile tada vojno superiorne, zapadne liberalne države su te prijedloge glatko odbijale jer kako napisah, fašističke države su im bile prijetnja ne zbog navodnog imperijalizma kojeg nije bilo, nego da ne bi i u njihovim državama ojačali fašistički pokreti.
Vladajuća merkantilistička elita Velike Britanije se tako nije bojala Njemačkog osvajanja, jer su i sami vidjeli kako je Njemačka dozvolila evakuaciju stotine tisuća britanskih i francuskih vojnika u okruženju kod Dunkirka  preko kanala te kako je i njemački visoki dužnosnik Rudolf Hess doletio u Škotsku nudeći mir i povratak na predratne granice (i onda su ga držali u zatvoru do duboke starosti što je velika sramota za 'gordog Albiona').
Oni su se bojali O.Mosleya oko kojeg su se okupljali mnogi, najčešće oni iz radničkog staleža, tražeći promjenu britanskog društva:







Dosta sad o ratu, idemo razmotriti koje su to ideje fašizma i zašto su te ideje neprihvatljive međunarodnim kapitalistima i bankarima, kao i globalističkim ljevičarima - komunistima i anarhistima.
U mom kraju se za snop pruća kaže faš drva. 
Faš znači nešto s čime se omotava pa tako znači i zavoj za povijanje rana.
Izraz je stariji od fašizma prošlog stoljeća i ima korijen u Rimskom carstvu koje ga je upotrijebljavalo kao simbol jedinstva.
Jedan prut se da lako slomiti, ali ako je mnogo pruća povezano u faš, u snop, onda je to praktično nemoguće.
Prva dakle i temeljna odlika fašizma je jedinstvo naroda u narodnoj državi.
Dakako, tu je i sklonost tradiciji i povijesti, jer sve uspješne države i narodi bili su jedinstveni, dočim je moderni vijek donio raslojavanje naroda i društva i njegovu partikularizaciju.
I dok liberalizam-kapitalizam predlaže rješenje u rušenje svih država i svih prepreka za prolaz kapitala i radne snage te će tako u tom stanju svjetske države bez granica s velikim blagostanjem, produktivnosti i isto velikim konzumerizmom prestati antagonizmi i podijele u društvu, komunizam predlaže isto stvaranje svjetske države koja će putem sile ukinuti privatno vlasništvo kojeg vidi kao glavnu prepreku ponovnom ujedinjavanju čovječanstva.
Te dvije opcije se odlično mogu prepoznati u dvjema znamenitim knjigama, "Vrli novi svijet" i "1984". Pokazalo se je kako to nisu utopijske knjige nažalost.
Fašizam dakle ne smjera na osvajanje svijeta i širenje imperijalizma, a to mu glavni oponenti licemjerno predbacuju.
Fašizam će bez velikog razmišljanja prihvatiti da njemu susjedni narodi prihvaćaju neku drugačiju ideologiju ako su granice prema tom narodu i državi čvrste i nema mogućnosti širenja te ideologije na njihovu državu.
Fašizam nema problema ako se u susjednoj državi ukine smrtna kazna ili ako se svi luđaci otpuste iz ludnica, dok liberalizam i komunizam uvijek rade na ukidanju različitosti i nametanju svoje ideologije cijelom svijetu.
Vidimo kako liberalizam danas nameće cijelom svijetu legalizaciju perverzija.
Budimo sigurni kako to fašističke države ne bi radile, ne samo zato što su inače protiv javnog nemorala, nego zato što se drže svojih granica.
Drugi svjetski rat su isprovocirale i formalno objavile zapadne liberalne države (Velika Britanija i Francuska su objavile rat Njemačkoj i započele s neprijateljskim akcijama) kako bi se nakon tog rata mogao nesmetano širiti liberalizam i prateća dekadencija kao podloga za stvaranje jedne svjetske države na ruševinama starog društva i poretka.
Toliko o vanjskoj politici fašizma koja se svodi na - neka svaki narod odlučuju o svojoj sudbini
(fašističke države su se uključile u rat u Španjolskoj zato što je bilo posve jasno kako međunarodni liberalizam-judeo-masonerija i komunizam žele nametnuti španjolskom narodu uništenje religije,  tradicije i same egzistencije naroda).
Da bi sad ušli u predstavljanje unutarnje politike fašizma koji se donekle razlikuje od države do države, dobro je pogledati slijedeći video u kojem su iznesene teze njemačkih nacional-socijalista:


Idemo redom:
1. Tražimo jedinstvo svih Nijemaca u Velikoj Njemačkoj na temelju načela o samoodređenju svih naroda.
Prvi svjestki rat je čudno i porazno završio za Nijemce. Njemačka je kapitulirala a da nije niti jedna čizma vojnika sila Antante bila na njemačkom tlu. Svim narodima je obećano pravo na samoodređenje osim Nijemcima i uskoro su sile pobjednice podijelile dobar dio njemačkog teritorija koji je povijesno i etnički pripadao njemačkom narodu, od Francuske, Danske, Poljske, Čehoslovačke, Jugoslavije (u Mariboru je bila njemačka većina kao i u još nekim gradovima), Italije.
2. Tražimo da Nijemci imaju ista prava kao i ostali narodi te da se ukine Versajski sporazum
Posve razumljivo, jer ne samo što su Nijemci izgubili mnogo svog povijesnog i etničkog teritorija, nego su dobili okupaciju najbogatijeg područja uz Rajnu, kao i plaćanje suludo velike ratne reparacije zbog koje je u Njemačkoj izbila glad, nezaposlenost, nezabilježema hiper-inflacija koju su iskoristili pravi gospodari svijeta za jeftino kupovanje njemačkih nekretnina.
3. Tražimo zemlju i kolonije za opstanak našeg naroda i naseljavanje našeg viška naroda
Ovo je problematično, iako je poznato kako je u Njemačkoj bila puno veća gustoća stanovništva nego na prostranom istoku Europe.
Ustvari Nijemci ovdje nisu ništa drugo tražili nego što su Britanci već imali, ili što su već uradili Francuzi ili Rusi koji su osvojili ogromna azijska prostranstva.
Ipak, na kraju se sve svodi na latinsku izreku - quod licet Iovi, non licet bovi, što je dopušteno Jupiteru nije volu, što je dopušteno Englezima, nije Nijemcima.
Tako da je licemjerno kad ovu postavku napadaju Englezi ili Francuzi ili Amerikanci ili Rusi ili Turci ili Arapi.
Ovo mogu kritizirati samo mali narodi poput našeg koji su bili žrtve osvajanja velikih naroda.
4. Samo oni koji su naši zemljaci mogu biti državljani (njemačke države). Samo oni koji su njemačke krvi, bez obzira na vjeru, mogu biti naši zemljaci. Stoga židovi ne mogu biti naši zemljaci (i državljani)
Danas u vremenima dekadencije i smrti zapada to zvuči kao opasna ludost.
Ludost za koga? Za one koji vladaju svijetom i koji se u svakoj državi žele osjećati ne samo kao punopravni državljani, nego naddržavljani - židovi.
Njemačka nije bila višenacionalna država, nego vrlo homogena uz mali postotak židova koji je zahvaljući rezultatima prvog svjetskog rata i hiperinflacije postao višestruko zastupljen u upravljačkim strukturama društva, u bankarstvu, u kulturi, medijima i školstvu.
Židovi su oduvijek bili lutajući nomadi tražeći teritorij i narod u kojem će najlakše doći na površinu, uživati povlastice bez obveza, a kad zagusti ili dođe rat, jednostavno dignuti sidro i potražiti drugu državu i narod za parazitizam. 
Sjetimo se kako su i u nedavnom ratu židovi iz Sarajeva imali poseban tretman te su posebnim zrakoplovom evakuirani iz opkoljenog grada. 
Zar ne bi trebali, ako su ravnopravni državljani s drugima, imati ratnu obvezu kao i drugi te ostati braniti Sarajevo?
Nisu je nikad ni imali, zato sve do francuske revolucije, iza koje su stajali zajedno s masonima, nisu imali državljanstvo u europskim zemljama.
S druge strane vidimo kako međunarodna merkantilistička klasa koja podriva nacionalne države u istima traži da nacionalne manjine moraju imati super prava, kako trebaju imati dvostruko pravo glasa kao u RH, kako mogu rovariti protiv države čiji su državljani i k tome dobijati za isto novac od proračuna nacionalne države.
To je nedopustivo u narodnoj državi, stoga su europski narodi osuđeni na nestanak jer žive u formalnoj narodnoj državi koja to de facto nije, jer se ni ne brine o pravima i interesima naroda čije ime nosi.
5. Oni koji nisu državljani moraju živjeti u Njemačkoj kao stranci i moraju biti pod zakonom o strancima
Moj pokojni djed je bio stranac u Njemačkoj u koju je došao trbuhom za kruhom baš u to vrijeme.
Nikad nisam čuo da se je žalio što je tamo imao status stranca, što nije imao pravo izlaska na referendum ili što nije imao obvezu ići na vojnu vježbu ili kasnije u rat.
On je bio državljanin ovdje i ovdje je bila njegova domovina i zemlja njegovih predaka i vjerojatno je bio zahvalan Njemačkoj zato što ga je primila kao stranca radnika.
Suvremena Njemačka nije njemačka nacionalna država zato što se ne brine i ne štiti Nijemce, nego je dala državljanstvo milijunima stranaca koji nisu Nijemci i koji ne žele biti Nijemcima, nego samo uživati beneficije života u uređenoj njemačkoj državi koja nije nastala preko noći, već je rezultat tisućljetne njemačke kulture i truda kojeg su Nijemci kroz povijest uložili u svoju zemlju.
6. Pravo birati vlast i određivati zakone njemačke države pripada samo državljanima. Stoga tražimo da javno upravljanje bilo kakve naravi, bilo u središnoj vlasti, ili u županiji ili u gradu ne bude u rukama bilo koga tko nije državljanin
Nitko normalan ne može biti protiv ovog zahtijeva.
Čitamo pak ovih dana kako je vlast u Irskoj preuzeo sodomit Indijac.
Doduše, majka mu je Irkinja. Ali takav mješanac više nije Irac i oduvijek su narodi nastojali spriječiti takvo mješanje koje dovodi do nestanka naroda. 
Netko će reć - pa na dvorovima su se ženili sa strancima. Ali ti stranci su kulturno, povijesno, rasno i religijski bili slični s domicilnim narodom tako da su se bez problema djeca iz takvih brakova asimilirala.
Poljaci ili Hrvati se mogu asimilirati u Irce, ali Indijci i crnci ne mogu.
7. Tražimo da njemačka država prije svega poduzme korake kako bi državljani živili pristojno i zarađivali za život. Ako ne bi bilo moguće osigurati hranu svim državljanima, onda stranci nedržavljani moraju biti odstranjeni iz države
A danas se Nijemci izbacuju iz državnih socijalnih stanova kako bi muhamedanci iz Afrike i Azije ušli u iste.
Njemačka je država svih naroda svijeta poredanih tako da čim neki narod ima manje sličnosti s Nijemcima, to ima veća prava. Najmanja prava imaju Nijemci.
Znamo zašto je u takvoj nenjemačkoj Njemačkoj zabranjeno proučavati i naučavati vlastitu povijest te umjesto toga se traži da svaki Nijemac kad se ujutro probudi zažali što se je probudio kao Nijemac i tijekom dana traži nenijemce da se ponizi pred njima zbog zločestih nacionalnih socijalista koji su tražili da njemačka država bude njemačka država.
Ova točka isto naglašava drugi dio imena nacional-socijalizma, država ima prvenstveni cilj voditi brigu o zadovoljavanju osnovnih potreba državljana.
8. Svaka daljnja imigracija nenijemaca se mora spriječiti. Tražimo da se svi stranci koji su ušli u Njemačku od kolovoza 1914. natjeraju da ju napuste odmah
Dakle, ovo su zahtijevi iz vremena velike nezaposlenosti i gladi u Njemačkoj.
Nakon nevjerojatnog gospodarskog i inog oporavka i uzleta u 30-tima, Njemačka je dozvolila opet ulazak strane radne snage kad više nije bilo nezaposlenih Nijemaca.
Također se da zaključiti kako su mnogi nenijemci ušli za vrijeme rata u Njemačku, po svoj prilici se radi o židovima.
9. Svi državljani moraju imati ista prava i dužnosti
Ovo je protunaravno, jer svi državljani nisu isti da bi mogli imati iste dužnosti i iz istih proizlazeća prava.
Pretpostavljam da su nacionalni socijalisti Njemačke htjeli s tim zahtjevom izjednačiti Nijemce s, u wajmarskoj Njemačkoj, vladajućim židovima, ali pravda i laž ne mogu ići zajedno, samo pravda i istina.
Primjerice, muškarci i žene nisu isti, muškarci, ako su zdravi tjelesno i mentalno, imaju dužnost ići u rat braneći državu ili na nižoj razini dužni su braniti svoju ženu, djecu i posjed. Žene te dužnosti nemaju, ali imaju dužnost voditi kućanstvo (biti ekonomi u kući), rađati i odgajati djecu (naravno i očevi) i u skladu s tom dužnosti ne mogu se baviti s javnim poslovima.
Netko tko je mentalno retardiran ne može imati iste dužnosti kao i netko tko nije, i naravno da onda ne može imati i ista prava. 
Onaj tko je zdrav, mora se brinuti o onima koji nisu, pa je i naravno da ne mogu imati ista prava.
Netko tko je nesposoban voditi samostalno svoj život pa sebi i svojoj obitelji ne može pribaviti za život nužna materijalna sredstva, nego ovisi o drugima kod kojih i za kojih radi, ne može imati ista prava kao i onaj tko se može skrbit samostalno o sebi i o svojoj obitelji i pri tome eventualno zapošljavati ove koji to ne mogu.
Netko tko je sposoban tjelesno i mentalno brinuti se o sebi i svojima, nema prava biti lijen i živiti od socijalne pomoći, i ako se ne pokrene, ne može imati ista prava kao i oni koji rade.
Na koncu, netko tko je prekršio zakone i javni moral, ma koliko bio sposoban i bogat, ne može imati ista prava koja imaju oni koji nisu robovi, koji nisu na robiji (jer prekršitelji zakona moraju biti na robiji gdje prisilno rade kao robovi, a nemaju prava kao oni koji nisu na robiji).
Čini mi se da su po ovom pitanju njemački nacionalni socijalisti naslijedili zabludu francuske revolucije o jednakosti. 
10. Prva dužnost svakog državljanina je da mora raditi, tjelesno ili duhovno. Nitko ne smije raditi bilo što što bi bilo protiv interesa zajednice i dobrobiti svih
Njemački nacionalsocijalisti su bez sumnje, stavili veliki naglasak na rad i uspjeli su u rekordno kratkom vremenu suzbiti ogromnu nezaposlenost.
Po ovom pitanju vratili su se na postavke starog organskog društva koje nije dozvoljavalo da se netko bavi s nečim što to ne bi odobrila zajednica.
Paljenje nemoralnih knjiga i dekadentnih likovnih djela je dobar primjer kako su nacionalsocijalisti ovaj zahtjev uzeli zaozbiljno.
Ondašnja Njemačka je poticala kulturni rad, ali nikako rad na uništavanju kulture putem pisanja knjiga koje smjeraju na uništavanje morala i tradicije, ili sličnih likovnih ili glazbenih (ne)djela.
Likovna izložba u kojoj bi netko postavio neopranu zahodsku školjku nemoguće je da bi bila održana u Njemačkoj, a već gotovo stoljeće to se na zapadu naziva umjetnošću ili tobožnjom kritikom društva putem idiotske umjetnosti.
Moderna tribalna pop glazba koja potiče na hedonizam i seksualnu raspuštenost ne bi se niti danas mogla slušati da nisu 'saveznici' pobjedili u posljednjem svjetskom ratu.
Pornografija, bila ona na nekom mediju ili prikazivana na pozornicama i koja je do dolaska na vlast ovih koji su postavili ove zahtijeve, cvjetala u wajmarskoj Njemačkoj (tada je tamo i snimljen prvi sodomitski film), bila je stavljena izvan zakona.
Očito oni koji su pobijedili u ratu nisu imali ništa protiv dekadentne umjetnosti i pornografije.
Štoviše, oni koji su vukli konce u pozadini, svjesno su išli na širenje takvih bolesnih i sotonskih ideja kako  bi se potpuno uništilo ostatke organskog kršćanskog društva.
Zanimljivo je da na videu autor koristi uobičajene psovke koje možemo danas slušati na svakom filmu, bilo stranom bilo domaćem.
U ondašnjoj Njemačkoj video bi bio zabranjen ili cenzuriran zbog toga. 
Ali i u NDH u kojoj se je javno prostačenje smatralo prekršajem i kažnjavalo se.
Stvarno je ironija kad se to događa u ovom videu i to dok autor komentira ovaj zahtijev nacionalsocijalista.
Usput primjetio sam da je autor klasično tetoviran kako je već danas nažalost moda.
Tetoviranje, smatrali ga kao tjelesnim ili duhovnim radom, je protivno interesu organske zajednice i prilično sam uvjeren kako u Njemačkoj nije bilo 'salona' za tetovažu i piercing.
11. Sav nezarađeni prihod ili prihod koji ne dolazi od rada treba biti ukinut
U ovome se prvenstveno smjeralo na međunarodni financijski kapital ili bankarstvo koje se temelji na kamatarenju koje se je još od renesanse, kao zločesti duh iz boce, pustilo u zapadno društvo.
O tome sam pisao na blogu. U predrenesansno vrijeme bankarstvo je smatrano grijehom iste razine kao i sodomizam s kojim ima mnoge sličnosti.
Sodomiti postižu ekstazu na protunaravan način koji je stoga jalov, ne rađa novi život (jer život se ne rađa u debelom crijevu iz koje izlazi ono što je mrtvo - izmet).
Bankari ne stvaraju nove vrijednosti od koristi za društvo, oni siju smrt u gospodarskom i duhovnom smislu. Dante, u svom "Paklu" stavlja sodomite i kamatare na dno Pakla.
Naravno da se u ovom jalovom smislu smatra kako je nezarađen prihod onaj kojeg dobije prostitutka ili razbojnik, ili pop pjevač, skladatelj ili glumac, redatelj koji pod kulturom prodaje smrt.
12. Budući svaki rat nameće velike žrtve u krvi i dobru, sav ratni profit se smatra veleizdajom (izdajom naroda). Stoga zahtijevamo potpunu konfiskaciju imovine ratnih profitera
Ovdje se može primjetiti kako su članovi stranke bili većinom borci iz prvog rata te su s pravom osjećali mržnju prema ratnim profiterima.
Ne znam koliko se je ova točka sprovela u djelo nakon osvajanja vlasti.
Znajući za 'noć dugih noževa' kad su se obračunali s vlastitim članovima iz SA (među kojima je navodno carevao sodomizam i želja za neprestanom revolucijom koja je vjerojatno iz onog prvog proizlazila), za pretpostaviti je da ratni profiteri nisu bolje prošli.
13. Zahtijevamo nacionalizaciju svih kapitalističkih trusteva (udruženja krupnih kapitalista koji onemogućavaju da se netko mimo njih pojavi na tržištu)
Zaista su providni oni koji su sa stajališta komunizma ili globalnog liberalizma tumačili kako je fašizam bio u službi krupnog kapitala.
Kao u izreci - drž'te lopova.
Fašizam je nastojao uništiti velike kapitalističke korporacije koje onemogućavaju da se mali ljudi i poduzetnici postave na noge.
Komunizam pak pod krinkom borbe protiv kapitalizma, nacionalizira i krupne i sitne poduzetnike i veleposjednike i sitnoposjednike, kako bi sve partija preuzela pod svoju kontrolu.
Komunizam, iza kojeg su stajali ili još stoje najbogatiji židovi, je super nadnacionalni kapitalistički trust koji dokida svaku potencijalnu konkurenciju.
14. Zahtijevamo dijeljenje profita radnicima u velikim industrijama
Ovo niste sigurno mogli nigdje pročitati da se je događalo pod 'kapitalističkim' fašizmom u širokim publikacijama komunizma i liberalizma.
NSDAP - ovo 'A' koje označava radnike nije bilo bez veze.
Da, fašisti su tražili nešto što su desetljećima kasnije pokušali jugoslavenski komunisti uvesti sa samoupravljanjem koje je dobra ideja kad ju sprovode moralni ljudi, a što to nisu bili nikad komunisti koji niječu postajanje javnog i naravnog morala.
15. Zahtijevamo povećanje staračkih mirovina
Mirovinski sustav, kao i zdravstveno-socijalni te školski, napravljen je kako bi se uništilo organsko društvo.
U ovome su sigurno bili u krivu, a to je zato što su vjerovali ili su postovjetili organsko društvo s nacionalnom državom.
Nacionalna država se mora brinuti, kao što su se nekada kraljevi brinuli, o sprovođenju reda i zakona, kao i o obrani države od vanjske ugroze. Sve ostalo pripada organskom društvu.
Velike industrije iz gornje točke ni ne smiju postojati, jer je kao prvo nehumano raditi u istima, i drugo zato što organsko društvo nema potrebe za masovnom proizvodnjom.
Zamislite da se negdje sastane neki klan i da im netko predloži - prestati ćete se baviti s malim obrtom i poljoprivrednom proizvodnjom, od sada ćete svi ići raditi u tvornicu koju ćemo podignuti na mjestu vaših njiva.
To bi bio samoubilački potez organskog društva. 
Što se je i dogodilo u posljednjim stoljećima.
16. Zahtijevamo stvaranje i održanje srednje klase, komunalizaciju velikih trgovina koje će biti dane u jeftini najam malim trgovcima, a država, županije i općine moraju dobavljati sebi potrebne robe od tih malih trgovaca
I kroz ovaj zahtijev vidi se tendencija fašizma da se obračuna ili da onemogući širenje krupnog kapitala na korist stvaranja srednje klase.
Treba reći kako su ti super bogati kapitalisti nastali u liberalnom 19.st. i koji su imali onda, kao i sada, za cilj postići totalnu dominaciju u društvu.
Naravno, ne radi se o jednom bogatašu, nego o njihovoj organizaciji kroz vid trusteva, ili skriveniji oblik preko masonskih loža (koje su stavljene izvan zakona u fašističkim državama). 
Kod nas u RH se dogodio suprotan proces, mnoštvo malih poduzetnika je nestalo, korumpirana država je pomagala pojedine velike tajkune iza kojih opet stoji međunarodni kapital i masonerija.
Malih trgovina gotovo više da i nema, svi kupujemo manje više u ogromnim super-marketima u stranom vlasništvu, ili u domaćem s tendencijom da se prodaju nekom stranom trgovačkom super lancu.
17. Zahtijevamo agrarnu reformu u skladu s nacionalnim zahtijevima i donošenja zakona o eksproprijaciji vlasnika bez naknade za zemlju od općeg interesa, ukidanje zemljišne rente i zabrani svih špekulacija sa zemljom
Eksproprijacija bez naknade je nepravedna. 
Naknada treba biti pravična, niti bescijenje kako to traži ovaj zahtjev, niti ucjena vlasnika koji traži višestruku naknadu od tržišne cijene.
Možda je povod ovom zahtijevu bila situacija u kojoj su postojali veliki zemljoposjednici koji su živjeli od zemljišne rente i koji su ucjenjivali državu tražeći velike novce za izvlaštenje.
Zemlja je važnija od svih tvornica, hotela, dvorana, kampova, plaža, restorana ...
Bog je zapovijedio Izraelu da se zemlja pravedno podijeli među dvanaest plemena, te da se nakon 7 godina zemlja vraća pravom vlasniku koji ju je eventualno izgubio radi duga, a da se svake jubilarne 50-te godine brišu svi dugovi.
Zemlja je Božja kao i sve što je stvorio, a On nam je poručio kako zemlja ne može biti ekskluzivno vlasništvo nekog bogataša koji će živjeti od rente, od iznajmljivanja zemlje onima koji na zemlji rade.
Osim što se ne slažem s idejom o besplatnoj eksproprijaciji, ostalo smatram dobrim zahtijevom da se zemlja podijeli na čim više obitelji koji će zemlju obrađivati.
Dakako, ako ju prestanu obrađivati, naravno je pravo da im se ista oduzme bez naknade i što je bilo propisano u mnogim srednjevjekovnim statutima, primjerice Krčkom(Vrbničkom) prema kojem je knez (onda Frankopan) oduzimao zemlju onima koji je nisu obrađivali.
18. Zahtijevamo bespoštedni rat protiv svih koji rade protiv općeg dobra. Izdajnici, kamatari, ratni profiteri trebaju biti kažnjeni smrtnom kaznom bez obzira na rasu ili vjeru
Kako inače suzbiti opći nemoral, propadanje i nestanak, ako ne odstraniti one koji ga uzrokuju?
U Rimskom carstvu državni službenik koji je bio uhvaćen da je korumpiran nije bio izgnan ili poslan na robiju u neki rudnik soli. Bio je usmrćen. Tako je Rimsko casrtvo moglo toliko dugo trajati i gospodariti svijetom. Vjerojatno nije niti bilo mnogo takvih smrtnih kazni, jer je 'naravoučenije' u slučaju smrtne kazne za tako 'malu sitnicu' kao što je dobijanje sitnog mita, vrlo učinkovito na razmišljanje potencijalnih kršitelja zakona. 
19. Zahtijevamo da se Rimsko pravo koje služi kao materijalističko uređenje svijeta zamijeni s Njemačkim općim pravom
Nisam pravničke struke pa ne će ulaziti previše u ovo pitanje.
Zasad mi se čini da su njemački nacional-socijalisti htjeli time odbaciti Rimsko pravo kao temelj sv.Rimskog carstva njemačke krvi, vjerujem da su tu bili u krivu. I što se tiče odbijanja Rimskog prava, a pogotovo po pitanju sv.Rimskog carstva.
Prethodno sam pisao kako se Nijemci i Talijani nisu smjeli ujediniti zbog posebne uloge koju su ti narodi imali u kršćanstvu.
Njemački nacional-socijalisti su stavljali interes njemačkog naroda ispred interesa kršćanstva, a to je dakako zabluda.
20. Kako bi svaki mogući i vrijedni Nijemac postigao visoko obrazovanje i tako došao do prilike za vođenjem (države i društva), država mora preuzeti odgovornost potpunog organiziranja kulturnog sustava naroda. Nastavni program treba biti tome prilagođen. Koncepcija ideje Države treba biti naučavana u školama od početka. Tražimo posebno da nadarena djeca siromašnih roditelja, bez obzira na njihovu poziciju i zanimanje, budu školovana na trošak države
I tu se ponavlja zabluda koja nadležnost organskog društva daje nacionalnoj državi.
Školstvo ne smije biti u nadležnosti države, nego prvenstveno roditelja, zatim roda.
Inače država postaje kao janjičarski sustav koji djecu odgaja protivno volji roditelja i to se metaforički može shvatiti kao otimanje djece.
Što s nadarenom djecom?
Ako su od Boga dobili talent darovitosti u znanju, Bog će znati kako se isti dar treba oploditi.
Uvijek je Crkva bila ta koja je takvu nadarenu i siromašnu djecu obrazovala. 
21. Država ima dužnost podignuti standard narodnog zdravlja podižući majčinske centre, zabranjujući rad djece, povećavajući tjelesnu spremnost preko uvođenja obveznih športskih igara i gimnastike i s najvećim mogućim ohrabrenjem i podrškom organizacijama koje se brinu oko tjelesnog zdravlja mladih
Opet isto. Iako je to dakako napredak u odnosu na liberalnu demokraciju koja ne vodi računa o ničemu osim o interesima krupnog međunarodnog kapitala.
Rješenje nije u fašističkoj državi koja će zamijeniti organsko društvo kojeg više nije bilo, nego vratiti se u organsko društvo.
Tko se može bolje brinuti o tjelesnom i duševnom zdravlju djece nego roditelji i njihov rod?
S druge strane športski uspjesi koje je imala istočna komunistička Njemačka, nešto u manjoj mjeri zapadna, mogu se najviše zahvaliti tom državnom sustavu kojeg je uspostavila nacionasocijalistička Njemačka.
I koje su posljedice danas?
S rasulom takve države nestalo je i športskih rezultata i kulture gimnasticiranja.
Ponavljam, to je briga organskog društva, a ne nacionalne države, bila ona fašistička, komunistička ili liberalna.
22. Zahtijevamo ukidanje regularne vojske i osnutak narodne vojske
Evidentno je kako svi muškarci ne mogu biti ratnici te da su se najveća krvoprolića dogodila od napoleonskih ratova na ovamo kad se je uveo obvezatni vojni rok s politikom opće mobilizacije.
Organsko društvo treba biti spremno braniti svoj teritorij, a ako je ugroza veća, onda se svi rodovi povežu u obrani koju onda vodi kralj.
Očigledno je da je nužno postojanje stajaće profesionalne vojske koju čini mi se ovaj zahtijev želi ukinuti, a da se ostali sposobni muškarci moraju pripremiti za slučaj rata.
23. Zahtijevamo da se pokrene zakonska kampanja protiv onih koji šire hotimične političke laži i šire ih preko tiska. Kako bi bilo moguće osnivanje njemačkog tiska zahtijevamo da svi urednici i njihovi pomoćnici u novinama koje se tiskaju na njemačkom jeziku budu njemački državljani te da se nenjemačke novine mogu tiskati samo uz dopuštenje države. Iste ne mogu biti na njemačkom jeziku ...
Ovo je sasvim naravno, a mi živimo u nenaravnim vremenima kad su vlasnici tiskovina na hrvatskom jeziku stranci koji evidentno tjeraju globalnu agendu. 
Narod koji nije svjestan kako se mediji koriste kao sredstvo rata prije samog rata, zaslužio je da budu porobljen i prije rata.
Svaka laž mora biti kažnjiva u mjeri u kojoj nanosi štetu onom koji u laž povjeruje.
Stoga su najveće laži ne one koje smjeraju da se nekoga liši materijalnih dobara, nego one koje smjeraju da se u jednom narodu unište duhovna dobra.
Daklem novinari, urednici i vlasnici novina trebaju biti daleko više kažnjeni nego neki prevaranti na ulici ili u gospodarstvu.
Naravno da su se lažljivci organizirali u novinarske udruge koje ustvari brane njihovo izmišljeno pravo na laž.
U organskom društvu jednostavno nema te mogućnosti. Novine ako postoje služe da se šire novine to jest vijesti od interesa tog društva. I te novine nitko ne će izdavati niti u njima pisati ako nije član organskog društva.
24. Zahtijevamo slobodu svih vjera u državi ako iste ne ugrožavaju postojanje države ili ne vrjeđaju moral njemačke rase. Stranka (NSDAP) podržava pozitivno kršćanstvo ne naglašavajući ni katoličanstvo ni protestantizam, te se bori pritiv židovskog materijalističkog duha izvana i iznutra (zemlje) i uvjerena je kako dugotrajna obnova našeg naroda može doći samo iznutra na načelu: opće dobro prije pojedinačnog dobra
Dakako da je i ovdje problem. Kršćani se moraju boriti za kršćansku državu, a ne za nacionalnu državu koja ne će biti niti kršćanska niti protestantska.
Njemački narod je ustvari više uništen s M.Lutherom nego što ga je uništio drugi svjetski rat i poslijeratna antinjemačka propaganda. Bez protestantizma ne bi se niti srušilo sv.Rimsko carstvo njemačke krvi.
Dakako da je istinito načelo kako je opće dobro starije od pojedinačnog.
Na zabludi kako je pojedinačno važnije, počiva liberalizam.
25. Kako bi se ovaj program sproveo, zahtijevamo uspostavu jakog središnjeg autoriteta u državi, bezuvjetnog autoriteta središnjeg političkog parlamenta države i svih njezinih organizacija ...
Ne, tako nije funkcioniralo sv.Rimsko carstvo njemačke krvi.
Car je dakako imao autoritet, ali ne takav koji je mogao preuzeti nadležnosti koje su subsidijarno pripadale organskom društvu.
Kršćani se ne mogu bezuvjetno podložiti nikom od stvorova, ne može biti nikakva ugroza koja bi opravdala nekog da uzme mjesto Krista Kralja.
Štoviše, takva ugroza je i smišljena od neprijatelja Kristovog kako bi se donio na vlast Antikrist.

Fašizam odnosno nacional-socijalizam je bio pokušaj da se uspostavi organsko društvo bez Crkve i bez pravog organskog društva.
Svakako da je takvo društveno uređenje bilo bliže kršćanskom idealu nego moderni liberalni globalizam u kojem sad živimo ili globalni komunizam.
Bolji je bio u tom smislu što se je držalo do naravnog morala, što se nije ustručavalo oštro suprostaviti dekadenciji i nemoralu, što se je više vodilo računa o običnim ljudima, nego o globalnim i lokalnim elitama povezanim s globalnima, što se je dalo naglasak na rad, a usprostavilo se špekulacijama i kamatarenju.
Međutim, glavni problem fašizma je što se je stranka koja ga je promovirala stavila sebe ili svog vođu u središte, umjesto Krista Kralja i Crkve.
Španjolski katolici falangisti i tome slični (kršćanskih falangista je bilo sve donedavno i u Libanonu) koji su se suprostavili boljševicima i međunarodnim liberalima su bili puno bliži kršćanskom idealu.
Mišljenja sam kako je Bog dopustio da strana koja je bila manje zla izgubi posljednji rat, zato što ta strana nije vodila do obnove kršćanstva i zato što se po Božjem vječnom dekretu približava vrijeme Antikrista koji ne može doći ako se prethodno ne sruši brana protiv poplave dekadencije i nemorala i brana nacionalnih država koje treba uništiti da bi se stvorilo kratkotrajno globalno carstvo onog suprotnika Kristu Kralju.

Ovakav referat ne bih napisao u ono vrijeme.
Ne radi toga što bih se bojao posljedica.
Nego zato što mi tada istina vjere nije bila poznata.
Doista, sve oko nas i u nama moramo promatrati očima vjere, jer samo tako ne ćemo upasti u zabludu.
Fašizam je bio zabluda, ali manja nego globalni liberalizam i globalni komunizam.
Bez sumnje fašizam je spriječio da cijela Europa padne u ruke komunizma nakon boljševičke revolucije.
Znamo da liberali nisu imali niti volje niti želje tući se po ulicama s komunistima, i da su im komunisti bili bliži baš zbog ideje globalizma.
U isto vrijeme su židovi navijestili rat Njemačkoj 1933. kad je i SAD priznao komunistički SSSR i tajno ga opskrbio s tehnologijom znajući kako će se ta tehnologija iskoristiti za budući rat.
Bilo bi bolje da je dragovoljce za borbu protiv komunizma organizirala Crkva, nešto slično kao u Meksiku i Španjolskoj (znamo kako je to najvjerojatnije bila anticrkva jer su izdali kristerose u Meksiku i zabranili francusku katoličku akciju koja se je mogla mjeriti s komunistima jer se nije bojala suprostaviti im se na ulicama), ipak moramo odati priznanje tim fašističkim dragovoljcima, od kojih su većina bili katolici, što su izvojevali pobjedu nad komunizmom (ali nisu mogli u veleratu koaliciju liberala i komunista uz sudjelovanje SAD).
Mnogi danas pokušavaju predložiti povratak fašizmu kao rješenju za ova nemila vremena opće dekadencije.
Trebamo se kloniti polovičnih rješenja i svakako ne podržavati postojeće stanje globalne pobune protiv Boga.

P.S. U međuvremenu je na youtube došao video koji daje povjesni prikaz kako se je nacional-socijalistička Njemačka borila protiv globalizma i međunarodnog kapitalizma:















petak, 2. lipnja 2017.

Obrazovanje bez obraza

I kako već drugu godinu lijevi degenerici u domovini prosvjeduju zato što degeneracija ne napreduje brzo u obrazovanju kako bi oni htjeli, odnosno kako bi to htjela judeo-masonerija, vrijeme je da o tome nešto napišem na blogu.
Iako sam o istom pisao pod različitim temama dosad.
Sviđa mi se naša riječ, obraz-ovanje.
Jer nam kaže kako je to postupak u kojem ljudi ili djeca dobiju obraz.
Ljudska glava bez obraza je glava zombija, glava nekog tko bi trebao biti čovjek, ali to nije.
U vječnosti će, kaže nam sv.Pismo, sveci i anđeli gledati Boga licem u Lice, ili obrazom u Obraz.
Imati obraz znači biti čovjekom koji ima svoju čast i ugled, čovjek koji drži do svoje riječi i čovjek koji zna i poštuje naravni moral i zakon.
Nema tu tajne, čovjek tijekom života ili postane djetetom Božjim nalik na Isusa Krista, ili postane nalik na Antikrista, kojeg ćemo tek upoznati, ali znamo kakav će biti.
Obrazovanje i odgoj su komplementarni zato što se čovjek može samoobrazovati, ali se ne može samoodgojiti, međutim radi se o istom cilju koji se postiže sa sličnim sredstvima.
Cilj je dakle duhovno i tjelesno oformiti mladog čovjeka koji će tako moći preuzeti ulogu muža ili žene (dakako ne brkajući spolove kako to radi hotimično moderni protuodgoj i protuobrazovanje koje se službeno nemeće preko države i svjetskih središta moći), oca i majke, savjesnog pripadnika naroda iz kojeg je potekao i čuvara tradicije, religije, materijalne i duhovne kulture te časti predaka koje je naslijedio.
Čiji je to prvenstveni zadatak?
Roditelja, zatim bližeg roda pa daljnjeg roda, nakon toga države ako su djeca bez roditelja i bez rodbine koji bi trebali zamjeniti roditelje kojih nema. 
Pri tome ne mislim na središnju vlast u državi, nego po načelu supsidijarnosti, najnižu moguću vlast.
Kako živimo u obrnutim vremenima, tako su i oni koji obrazuju i odgajaju djecu obrnuti i rade to po nalogu obrnute piramide zla.
Zar ima još naivnih roditelja koji vjeruju kako im, od masona nametnuto međunarodno obrazovanje, ima za cilj naučiti njihovu djecu da ih poštuju, da se o njima brinu i da s njima budu u starosti, da posjećuju grobove svojih predaka, da nastoje biti pravim muškarcem i pravom ženom koji će imati ugled i čast u društvu kako bi našli čim boljeg supružnika i tako roditeljima donijeli na svijet brojne unuke tako da njihova loza ne utrne?
Tko god ima oči da vidi ili uši da čuje, zna kako je moderno obrazovanje doživjelo totalni debakl koji se ogleda u smrti zapada, najezdi muhamedanaca i crnaca na teritorij gdje se to protuobrazovanje događa već skoro stoljeće, i u čemu sam pisao u posljednjem članku - u nestanku bijele rase.
Tako da su lijevi degenerici u jednom u pravu.
Nešto se treba promijeniti u obrazovanju.
Treba srušiti temelje liberalno-sekularanog obrazovanja koje ne stvara ljude koji će nastaviti život, nego ljude smrti i užitaka koje dovode do smrti pojedinca i naroda (i rase).
To znači srušiti liberalno-sekularnu državu koja ionako sama od sebe pada pod naletima muhamedanaca i koje ona drži vrijednijima nego domicilne narode (probajte ne zaustaviti se u automobilu dok vam policajac daje znak da stanete, dočim isti policajci ni ne pokušavaju zaustaviti one koji krše granice države protuzakonitim ulascima u nju).
Obrazovanje treba oduzeti državi (čije konce vuče svjetska judeo-masonerija) i vratiti ga onome kome stvarno pripada - roditeljima.
Država ne smije plaćati učitelje, nego roditelji kojima se treba smanjiti porez na račun toga što sami snose troškove obrazovanja svoje djece.
Neprijatelji čovječanstva su u 19.st. bacali mamac slobodnog i obvezatnog školovanja s prividom kako je ono besplatno. 
Kao da masoni rade prekovremeno da bi seoski učitelj dobio plaću, a ne da seljak ili građanin daje porez državi iz kojeg se plaća isti učitelj.
I tako se u tom, sramotnom i protubožjem kontinuitetu obrazuju djeca koja su svaki naraštajem sličnija masonskom idealu građanina-roba svijeta, a ne slična svojim roditeljima.
Da ste našim pradjedovima rekli pred sto godina kako će se u tom besplatnom školstvu učiti da je sodomizam normalan ili da su spolne nakaznosti prihvatljive, da će čistoća prije braka biti ismijana kao neko zlo iz prošlosti ili da će se djeci u školama za lektiru dati (ne)djela 'književnika i književnica' koje bi u njihovo vrijeme završili u zatvoru zbog javnog širenja nemorala, oni bi rekli vjerojatno kako je to nemoguće.
Jer su mnogi i onda naivno vjerovali u dobrohotnost liberalne države koja im daje 'besplatno' obrazovanje.
Ali imamo ovo danas što je efektno prikazao Elvis Duspara i što je gadljivo za slušati, ali je sastavni dio školske lektire koju žele gore spomenuti lijevi degenerici:



Zašto roditelji na kraju krajeva ipak dozvoljavaju trovanje svoje djece?
Zar misle da će im moći doma objasniti kako to u školi što ih uče nije dobro, pa će im kod kuće dati kontru protiv protuobrazovanja?
Zar to nije slično razmišljanju - neka mi se dijete drogira ili gleda pornografiju, ja mu to ne ću zabraniti, ali ću mu reći kako to nije dobro, pa neka samo odluči?
Zar misle da su time skinuli odgovornost koju prvenstveno oni imaju za obrazovanje i odgoj djece?
Zar misle da će im Bog progledati kroz prste?
Trebali bi dati svoj život za živote svoje djece, a oni se niti ne organiziraju u protuprosvjede protiv lijevih degenerika koje treba u normalnim vremenima izolirati od normalnog društva pa neka rade tamo eksperimente sa svojom djecom ako ih uopće imaju.
Ustvari niti to - sotonisti se ne stavljaju u rezervat nego na lomaču - sv.Pismo je jasno i kratko po tom pitanju - "ne daj vračarici da živi!", sotonisti nemaju pravo svoju djecu žrtvovati Sotoni, a kamoli tek tuđu - što ustvari rade i žele lijevi degenereci u svojim zahtijevima za (de)reformom obrazovanja.
Što je slijedeće što žele gospodari ovog svijeta i kod nas vidimo po primjeru jedne od vodećih država zapada koja hrli u propast - Kanade.
Tamo je donešen zakon po kojem će se djeca oduzimati roditeljima koji će im kod kuće govoriti nešto protiv seksualnih perverzija tzv. LQTBQ u čijem duhu ih obrazuje kanadska država, bolje rečeno skida im obraz.
Ima li još kršćana u Kanadi, odnosno ima li još normalnih roditelja tamo?
Ako se nisu dosad bunili i bili u prosvjedima, sad je kasno, a isto tako može biti uskoro i kod nas.
Cilj stvaranja novog globalnog sotonskog društva putem isto takvog obrazovanja vidi se na ovoj fotografiji:


Mnogi se čude kako političari koji nominalno pripadaju 'kršćanskim' strankama, kad dođu na vlast, rade ili ne rade po pitanju kulture i obrazovanja potpuno isto kao i političari lijevih stranaka.
I tu se odgovor krije u obrazovanju.
Kao Europljani ili čak kao kršćani, hvalimo se kako kod nas skoro tisuću godina postoje sveučilišta.
Tako su bistra djeca stoljećima odlazila daleko od rodne kuće živjeti u gradove ili u dijelove gradova u kojima su se nalazili univerziteti nadajući se visokom obrazovanju.
Zašto? Zato što je visoko obrazovanje bilo i jest put na vrh društva, u elitu.
Kršćanima je biti na vlasti jednako biti slugom svima, i kad se kršćanin prihvati kraljevske krune, to znači da više de facto nema privatnog života, sad je on otac naroda, što znači da kao i otac obitelji, mora stalno voditi brigu o materijalnim i duhovnim potrebama svojih podanika. 
Kao što je lakše biti samcem nego ocem obitelji, tako je lakše biti podanikom kralja nego kraljem.
Tko god misli drugačije, ili nije kršćanin ili nema dovoljno životnog iskustva ili želi vladati u svoju korist, a ne u korist onima nad kojima se vlada.
Vratimo se na sveučilišta.
Onaj tko kontrolira što se događa na njima, taj kontrolira što će se u budućnosti događati u društvu kad najuspješniji studenti postanu dio upravljačke elite društva.
U tome se krije opasnost sveučilišta zato što je sveučilište otrgnuto od organskog društva i što se studenti tamo ne obrazuju kako bi donijeli dobro svojoj obitelji i rodu ili narodu, nego kako bi se uspjeli po ljestvicama na vrh društva.
Oni se tamo, pogotovo u sveučilištima posljednjih stoljeća, ne uče kako biti slugama rodu i narodu, nego biti slugama tajnim moćnicima svijeta s kojima dođu u doticaj prilikom studiranja  i koji im kasnije omoguće brz uspon na vrh (slična je uloga političkih stranaka u koje se redovito upisuju studenti željni brzog uspona u društvu, stoga u naravnom organskom društvu ne mogu postojati niti tajne masonske organizacije niti političke stranke jer iste djeluju korozivno na društvo).
Tu se obično ne radi o fakultetima tehničkih znanosti, nego društvenih od kojih se regrutiraju budući političari, direktori, novinari i svi oni koji vode liberalno-sekularnu državu.
Pogledajte slijedeći video koji dokumentira kako su tajna društva od samog početka SAD regrutirala svoje buduće članove i upravljače društva preko mnogobrojnih studentskih tajnih organizacija:



Kod nas kao i u svijetu nema više sveučilišta koje će naučavati naravni moral, koje ne će odobravati liberalizam, globalizam i feminizam kao i seksualne perverzije.
To nas ne smije čuditi, jer kako napisah, sveučilišta su po svojoj naravi otrnuta od organskog naravnog društva i prilika su okultnim društvima za preuzimanje poluga moći u državi.
Naravno obrazovanje započinje i traje u najvrijednijim godinama kod kuće od roditelja.
Nema nikakvog razloga zašto ne bi majka i otac ili starija braća naučila svoju mlađu braću čitati, pisati, računati, crtati, pjevati i dati osnovno znanje o vjeri, društvu, obitelji, rodu, povijesti i prirodi.
Isus nije išao u školu kao niti apostoli i njihovi suvremenici, ali su bili svi pismeni i znali su ondašnje svjetske jezike, latinski i grčki.
Ako roditelji nemaju višeg znanja kojeg bi prenijeli svojoj darovitoj djeci, onda je najnaravnije da biraju učitelja koji će im to znanje dati i za kojeg znaju da je moralan te da im ne će uz to više znanje podmetnuti kukavičje jaje liberalizma i autodestrukcije.
Kao što ljudi koji trebaju ići na operaciju žele odabrati kirurga u kojeg imaju povjerenja, koji je savjestan i ima sućuti prema pacijentu i koji ne će zaboraviti škare u tijelu pacijenta, isto tako bi trebali roditelji birati učitelje svoje djece.
Sjećam se pred desetak godina kad mi je prijatelj ispričao za njega šokantan događaj kad je došao s mora kao pomorac u školu radi svojeg sina koji je bio problematičnog ponašanja i kad je ugledao stvorenje muškog spola s naušnicama u nozdrvi i s tetovažama koje se je predstavilo kao razrednik.
Zar je to normalno? Zar će takav neodgojeni učitelj odgajati tuđu djecu?
To je isto kao da svjesno idete na operaciju kirurgu koji svaki put izgubi škare na operaciji.
I ne samo da moderno 'besplatno' školstvo ubija naravni moral kod djece, nego ga indoktrinira u ideologiju liberalizma tako da povijest tumači samo kroz prizmu tog naopakog pogleda na svijet.
K tome pravog znanja koje je potrebno u nekom zanatu i djelatnosti ne daje.
U naravnim vremenima roditelji su slali svoju djecu u zanat, a ne u školu, nego kod nekog majstora koji je bio na dobrom glasu.
Majstor je pak procijenio sposobnosti potencijalnog učenika i mogao je odmah reći roditeljima kako njihovo dijete ima ili nema talenta za taj zanat (ili npr. za kiparstvo).
Tako su se izbjegla buduća razočarenja i opasnosti kad roditelji silom hoće da im dijete bude majstor u nečem za što nema talenta.
S druge strane poslali su svojeg sina kod majstora koji je vrstan i za kojeg će sin raditi u šegrtvovanju i tako uz znanje dobiti istovremeno nužno potrebnu praksu.
Ista metodologija važi i za društvene znanosti. 
Djeca koja su sklona bogoslovskim naukama nisu odlazila na sveučilište ili u sjemeništa, nego na naukovanje kod nekog poznatog duhovnika u samostan.
Ovo pišem da naznačim kako je važno znati kome se daje dijete na obrazovanje, i pri tome mislim na osobu, a ne na neku školu ili sveučilište u kojem će se pojaviti neki probisvijet s naušnicama i tetovažom kao odgajatelj kojeg će postaviti škola ne pitajući za to mišljenje ili izbor roditelja.
Da, sve je u raspadu pa je tako i obrazovanje koje stvara ljude bez obraza i povratno još više ubrzava raspad društva.
Mislim da smo u fazi kad se više ništa ne može reformirati, nego da treba krenuti ispočetka, onako kako je tradicionalno funkcioniralo obrazovanje i odgoj.
Lijevi degenerici traže reformu obrazovanja, a da sami nisu svjesni kako reforma znači ponovno vratiti nešto u prvobitno stanje.
Oni ne traže reformu, oni traže ubrzani put destrukcije obrazovanja i društva.
Nažalost, oni su glasni, dobro uhljebljeni i na vodećim pozicijama u društvu kojeg uništavaju, a malo ljudi ima koji ne žele slijediti te slijepce u bezdan.
Teška su ovo vremena za roditelje i djecu.
Mislim da će im trebati odvažnosti mučenika prve Crkve.

utorak, 30. svibnja 2017.

Kraj bijele rase

Danas zvuči skoro kao nemoguće, ali pred sto godina bijela rasa je bila najbrojnija.
U to vrijeme Europa je imala otprilike dvostruko više stanovnika, dakako tada samo bijelih, nego Afrika.
Nedavno sam čuo kako je u JAR omjer između bijelih Afrikaanera i crnaca bio 2 milijuna napram 5 milijuna. 
Pogledajte kakav je danas kad bijelcima, koji su pred tri stoljeća došli na jug Afrike naseljen dotad samo rijetkim, primitivnim niskim crncima koje su kasnije istrijebili novo pridošli snažniji i viši Zulu crnci koji su došli sa sjevera iz ekvatorijalnih područja Afrike, prijeti uništenje.




K tome možemo dodati kako su u prosjeku Afrikaaneri vitalniji i borbeniji od bijelaca Europe, imaju više djece i volje za opstankom te da su vlast predali crncima ne zato što su bili poraženi u ratovima koje su uspješno vodili, nego zbog velikog desetljetnog pritiska i bojkota Europe i SAD, dakle drugih bijelaca. 
Afrikaaneri su, kolikogod to zvučalo čudno suvremenom bijelcu, starosjedioci u Južnoj Africi koju su utemeljili kao vrijedni farmeri, a većina današnjih crnaca u JAR su potomci crnaca koji su dolazili u tu državu sa sjevera radi boljeg života kojeg im je pružala civilizacija koju su Buri i ostali Europljani stvorili (primjerice isto tako sam saznao podatak da je JAR napravila najveću bolnicu na svijetu za crnce, pružila im mogućnost obrazovanja i sveg onog zbog čega crnci iz Afrike ilegalno na brodovima dolaze na obale Italije).
Ono što je pak iznenadilo Afrikaanere je činjenica kako blagostanje i industrijalizacija nije smanjila natalitet crnaca, nego obrnuto. Njihov broj je gotovo eksponencijalno narastao, a broj Afrikaanera je ostao isti. 
Danas JAR ima 56 milijuna stanovnika i najnesigurnije je područje svijeta s obzirom na kriminal i po svoj prilici ide stopama današnjeg Zimbabwea, nekadašnje Rodezije.
Napisao sam ove crtice iz te afričke države kako bismo bili svjesni što će se dogoditi, ako se dosadašnji trendovi nastave, s Europom.
S tom razlikom što se Afrikaaneri nisu odrekli svojih predaka i kako napisah borbeniji su i vitalniji od suvremenih Europljana i općenito bijelaca, osim onih bijelaca koji još žive u organskom društvu, poput Korzikanaca ili bijelih muhamedanaca Kakvkaza.
I ovime sam se dotakao srži problema nestanka i kraja bijele rase (jer ako ostanu samo Čečeni i slični Kavkazci to će biti kao endemske biljke za koje je upitno hoće li opstati u moru nebijelaca).
Ljudi ne mogu opstati u suvremenim neorganskim društvima ako država preko mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, besplatnog školstva i sveg onog što je tobož besplatno, zamjenjuje naravne veze u obitelji i među obiteljima to jest u rodu-klanu.
Ratovati za nekog drugog ili za šuplje ideologije će samo psi rata koji će ustuknuti od onih koji ratuju za sebe i svoje. 
Nitko nije 'svoj' zato što taj ima isto državljanstvo moderne anti-organske države kao i mi.
Kad kažem 'svoj' onda to znači ili krvnu povezanost ili religijsku povezanost koja povezuje ljude čvršće i jače nego ista krv.
Kako napisah, kod bijelaca je, osim rijetkih spomenutih izuzetaka, zahvaljujući industrijalizaciji, liberalizmu, sekularizmu i feminizmu, uništeno organsko društvo, uništen pojam "ili mi ili oni".
Bijela rasa (i to je uvjetni pojam o kojem kasnije šire pišem) je izdala samu sebe, svoje pretke i religiju predaka i poručuje svim drugim rasama - evo mi se kajemo zbog naših zločestih predaka i njihove kršćanske religije, stoga ovu zemlju koju smo od predaka naslijedili, kao i civilizaciju, prepuštamo svima koji se žele naseliti na toj zemlji.
Imamo tobožnje zakone koje štite naše granice od ilegalnih imigranata, ali poslat ćemo našu ratnu mornaricu (ne zaboravimo kako su i naši hrvatski ratni brodovi u istoj misiji pred obalama sjeverne Afrike), ne da potopi brodove sa strancima koji krše taj zakon, nego da ti isti čim brže i sigurnije dođu uživati kod nas blagodati koje smo naslijedili od naših predaka.




Ne zvuči li to kao poziv na silovanje - spremni smo vam se podati, sve ćemo trpjeti od vas samo nemojte nas nazivati više rasistima. Spremni smo progledati vam kroz prste kad silujete našu djecu pred katedralom, spremni smo prihvatiti vas i kad znamo da niste došli ovdje raditi, nego raditi djecu da biste dobijali socijalnu pomoć, spremni smo vas prihvatiti i kad budete nas ubijali u samoubilačkim napadima, kad nas budete gazili kamionima i kad budete uništavali crkve koje su naši preci napravili - samo nemojte nas više nazivati rasistima.
Bijeli Europljani, to jest oni čije majke (ovo pišem zato što je neusporedivo veći broj bijelkinja nego bijelaca koji će se mješati s drugom rasom) se nisu plodile s nebijelim osvajačima Europe (ne zaboravimo kako su bijele žene nadprosječno za destrukciju europske civiliazcije i za priljev afro-azijskih imigranata i ponašaju se kao one kobile o kojima sam nedavno pisao ) biti će uskoro kao siromašna djeca Afrikaanera koja su ostala bez farme svojih djedova, žive u nekoj potleušici i prepušteni su na milost i nemilost novih crnih gospodara kojima ustvari nije nikad bio stran pojam roba i robovlasnika i čiji preci su unatrag par naraštaja išli u plemenske ratove za nabavljanje novih robova.
Ne trebam posebno obrazlagati da će onda i Europa doživjeti kulturno-civilizacijsku transformaciju Rodezije u Zimbabwe, odnosno nastupiti će glad i oskudica kad se unište posljednji ostaci bijele civilizacije koja je stvarala višak dobara.
I eto nas do zanimljivog videa b.Natanaela, konvertita s židovstva u rusko pravoslavlje koji je o ovoj problematici napravio slijedeće:



Bijelci su, zajedno s kosookim Azijatima, potomci Jafeta, Noinog sina.
Šem je otac semita, a Ham naroda crne boje kože (ali i Kaananaca koji su obitavali u Obećanoj zemlji prije Izraelaca).
Zanimljivo je pitanje - kako to da od istog oca i matere nastanu različite rase.
Prvo što moramo primjetiti kako je nemoguće da su trojica braće bili toliko različiti kako su danas različite postojeće rase.
Ili su bili bijeli ili crni, ili neka smeđa boja, nikako nije Jafet mogao izgledati kao sadašnji Čečen, a Ham kao sadašnji Zulu.
Braća moraju biti sličnima.
I ne smijemo zaboraviti kako tu nisu bili samo Noini sinovi, nego i snahe.
Može se pretpostaviti da je žena od Hama bila crnkinja.
Međutim to nije pravi odgovor jer i ona je bila potomak Adama i Eve, pa se isto pitanje samo seli u dalju prošlost stvaranja Adama - kako je izgledao Adam.
Da ne duljim - odgovor, koje je možda točan, a možda nije, krije se u sv.Pismu to jest u tumačenju istog u talmudu i što je zanimljivo, u viziji koju je imala A.K.Emmerich po kojoj je M.Gibson snimio "Pasiju". 
U Knjizi Postanka čitamo kako je Noa, zbog skandala kojeg mu je učinio njegov sin Ham, prokleo njegovo potomstvo.
Po toj viziji i talmudu, potomci Hamovi su se nakon toga selili prema Africi i počeli su postepeno i sve više i više crniti. 
Ateisti sigurno ne vjeruju u prokletstvo koje je izrekao Noa, oni ne vjeruju niti da je postojao Noa i Adam. 
Ali bi morali naći ili tražiti odgovor na pitanje zašto među crncima ispod Sahare, pa čak i među crnim Dravidima u Indiji prije osvajanja Arijevaca, ili među crnim domorocima Australije, nije bilo uopće tragova civilizacije, pisma, urbanih naselja, znanosti, tehnologije koja barem zna za kotač. 
Sv.Pismo ne laže - Noa je uistinu prokleo Hamove potomke, ali i ateistima bi trebalo to zvučati vjerojatnije nego bajka kako su ljudi upravo potekli iz subsaharske Afrike u kojoj je vrhunac tehnologije bila kuća od blata sve do dolaska bijelaca ili arapskih muhamedanaca.
Izuzetak su Nubijci i Etiopljani, crnci na području današnjeg Sudana i roga Afrike koji su kulturu i religiju dobili od semita Egipta i Bliskog Istoka, najprije kršćanstvo u prvim vremenima Crkve, a zatim muhamedanstvo.
Ovdje pak moramo biti jako oprezni da ne bismo došli do opasne zablude kako su potomci Šema i Jafeta predodređeni za spasenje, a potomci Hama na vječno prokletstvo.
Prokletstvo koje je izrekao Noa, kojeg je očito Bog prihvatio jer nema nigdje u sv.Pismu tragova kako je Noa učinio nepravdu i zlo izrekavši prokletstvo nad Hamovim potomstvom, nije konačno i vječno prokletstvo koje može izreći samo Bog.
Prokletstvo djece Hama je zemaljsko, i nije nimalo spriječilo apostole da navjeste Evanđelje Nubijcima i Etiopljanima, i ne bi nas smjelo iznenaditi ako bi na kraju bilo više kršćana među potomcima Hama, nego Jafeta.
Vratimo se u sadašnjost i budućnost.
Rase ustvari ne postoje kao organski pojam, nego kao pokušaj stvaranja identiteta među ljudima u multikulti državama poput SAD-a i sve više EU.
Posve je naravno da se ljudi koji slično izgledaju i po boji kože i izvanjskim izgledom osjećaju bliskima, pogotovo kad više stvarno nemaju nekog tko im je organski-krvno-kulturno blizak.
I crnci koji dolaze ilegalno lađama u EU nisu obično krvno-plemenski povezani, njih će u zemlji koju osvajaju bez otpora povezati činjenica da se razlikuju izvanjski od starosjedioca koji su i doslovno kao starci koji sjede i glume mladce u borbi za utopiju globalizma, to jest Babilona.
B.Natahanael s pravom savjetuje i upozorava bijelce koji jadikuju nad svojom sudbinom ili se pokušavaju samoobrambeno organizirati protiv najezde stranaca i njihovog preuzimanja vlasti, kako je sve to jalovo.
Jer među bijelom rasom koja je socijalni pojam tek od unatrag par stoljeća kad se globalizira svijet, nema jedinstva i osjećaja zajedništva niti ga ikad može biti.
Organske cjeline su obitelj, rod i narod, a ne državljani-građani ili rasa.
K tome organske cjeline ne mogu duže opstati bez religije i priznanja aposlutnog morala koji se ne može niti smije mjenjati.
Europska civilizacija je izgrađena na kršćanstvu, a ne na poganskom helenizmu i filozofiji ili rimskom pravu ili na još većoj podvali i laži, tzv. judeokršćanstvu.
B.Natanael kao istočni shizmatik kojeg poštujem, u tom videu kaže i pokazuje kako je taj temelj bila upravo katolička Crkva.
Znamo pak, bez obzira dal smo otpornici SSPX-a, ili sedevakantisti, ili home aloneri, ili čak novus ordoe koji naginju tradicionalizmu, kako praktično hijerarhije Crkve nema.
Stoga sam prilično uvjeren kako pravog i uspješnog otpora muhamedanskoj i crnoj najezdi na Europu ne će biti i kako će se nastaviti trend nestanka bijele rase do ugasnuća.
Ali prije toga će anđeo Gospodnji objaviti kraj svijetu i vremenu.
Iako volim svoj narod i iako mi je drago da sam okružen ljudima iste boje kože te mi nije nimalo draga spoznaja da kao narod i kao rasa nestajemo, uvijek ću preferirati za susjeda i prijatelja brata u Kristu koji je Hamov ili Šemov potomak, nego ateistu ili pogana svog naroda ili bijele rase.
Smatram da bi bilo dobro kad bi opstale postojeće rase i narodi i da bi se neautohtone rase vratile u svoju postojbinu, ali ako ne bude tako, znam i čvrsto vjerujem da je sve u Božjim rukama, da se ništa ne događa što Bog ne želi, i da se u ovoj našoj 'bijeloj' tragediji radi o Božjoj kazni.
To nije fatalizam u negativnom smislu, jer stvarna sudbina je oduvijek predodređena i zapečaćena u Knjizi Života, a ta sudbina je nešto najbolje što se može dogoditi.
Iako nam se čini sada kako je to nešto jako grozno i da izgleda kako je Bog digao ruke od nas.
Pojačajmo svoju vjeru, učvrstimo ufanje u naše spasenje i vršimo Božje zapovijedi iz ljubavi prema Gospodinu koji je uzašao da nam pripremi stanove i koji će uskoro s Neba i s nebeskim Jeruzalemom sići u slavi.
Budućnost je naša slavna, kao što kaže sv.Pavao, muke zemaljskog života ništavne su prema tome.
Ako je istina ono o prokletstvu Hamove djece, onda će ta djeca, ako su Božji izabranici, uskrsnuti u tijelu koje više ne će biti crno, a možda će mnogi Jafetovi i Šemovi potomci dobiti crna uskrsla tijela s kojima će otići u jezero ognjeno.
Također vjerujem da će oni koji budu uskrsli u Kristu biti Njemu nalik, i u duhu i u obličju, jer Bog Otac je posinio ljude zato što u tim izabranicima vidi svojeg Sina, pravoga Boga ali ujedno i savršenog čovjeka, novog Adama. 
Bog nas ljubi u mjeri u kojoj sličimo ili preciznije u mjeri u kojoj ćemo u vječnosti sličiti na Isusa Krista.
Prilično je teško zamisliti nebeski Jeruzalem u kojem će Sunce biti Isus Krist kakav je naslikan na prvim slikama u počecima Crkve (primjerice ovoj u samostanu sv.Katarine na Sinaju:



te da će stanovnici Jeruzalema izgledati ovako:



Na koncu razgovor novinara Washington (Com)Posta s Alt-Right aktivistom Colinom Robertsom tako da dobijete, ako još niste imali, sliku o pokretu koji nastoji sačuvati bijelu rasu i tradicionalne europske narode na njihovoj zemlji:



Problem tog pokreta je, kako je već rekao b.Nathanael, nedostatak spoznaje zašto su bijeli narodi došli u dekadenciju i izumiranje - gubitak kršćanstva. 

P.S. Kao ilustraciju sve rapidnijeg javnog iskazivanja mržnje prema bijeloj rasi navest ću vijest kako se u školama SAD uvodi obvezni predmet za 'inžinjere ljudskih duša' naziva "Ukidanje bijelosti".
Nikad se nije tako javno pozivalo na ukidanje jedne rase kao što se to danas radi prema bijelcima i to još u društvu u kojem je bjelačka većina. To je samo znak kako su bijelci skoro potpuno izgubili samopoštovanje, volju za opstankom i samoobranom.
A što se moglo drugo i očekivati nakon francuske revolucije i svih zala koje su bijeli narodi prihvatili odonda?

P.S.S. Naš zemljak Tomislav Sunić, nekadašnji politički emigrant i kasnije hrvatski diplomat, poznat je u SAD i u Europi po zauzimanju za opstanak bijelih naroda. 
Nažalost, još nije svjestan pravog razloga nestajanju bijele rase koji je duhovne naravi.
Koliko mi je poznato, koketirao je i s neopoganizmom, jer je kao i mnogi slične provenijencije, u zabludi da je kršćanstvo omekšalo europske narode i uništilo njihovu vitalnost. 
Istina je sasvim suprotna, nakon napuštanja kršćanstva Europljani su imali jedno stoljeće tehnološko-imperijalnog uzleta koji je izgledao kao labuđi pjev iza kojeg slijedi smrt.
Vitalnost tih Europljana je bila zahvaljujući kršćanstvu kojeg su kulturom naslijedili ili slikom kao vagoni koji se odvoje od lokomotive, ali i dalje inercijom idu po tračnicama. 
Dok ne stanu kao što sad vidimo. 
Nadalje, Sunić kao i mnogi slični njemu koji su zabrinuti za budućnost bijele rase, su na Darwinu utemeljeni evolucionisti koji smatraju bijelce kao ljude na višem stupnju razvoja, kao one koji su više evoluirali. 
Upravo neizvjesna budućnost bijelaca opvrgava tu zabludu, budući bi po logici evolucionista bijelci trebali istisnuti ili zamijeniti manje evoluirane rase. 
Izgleda kao da se je Bog odlučio narugati evolucionistima.
Nedavno je Sunić imao predavanje na London Forumu u kojem se je dotakao pitanja najezde crnaca i muhamedanaca u Europu kao i negativne uloge u tome koju ima novoredna sekta koju on i dalje drži katoličkom Crkvom.
Pogledajte predavanje:



I nešto indikativno iz SAD. 
Škole u toj državi, ali i u Europi, desetljećima naučavaju odnosno indoktriniraju djecu kako su bijelci rasisti koji su učinili najviše zla na svijetu, pogotovo protiv crnaca (iako su bijelci prva rasa koja je ukinula ropstvo, u Africi i dalje postoji, i kad su trgovci robljem dolazili u Afriku, onda su oni samo otišli na lokalnu tržnicu robljem gdje su crnci ili Arapi prodavali robove crnce).
Imamo zbog toga bijele liberale koji se raduju što bijela rasa nestaje.
I onda što je znak totalnog ludila bijele rase i drskosti crnaca, učenici škole, bijelci i crnci, traže da se bijelcima jedan dan zabrani dolazak u školu. Znate, zbog bijelog rasizma.
I ti bijeli degenerici koji to traže ne žele jednostavno jedan dan biti slobodni od škole što bi bilo jedino razumno objašnjenje, oni žele i na ovaj način nestanak svoje vlastite rase.
Pogledajte video u kojem je bijeli nastavnik (očito židovskog podrijetla) koji je godinama indoktrinirao djecu s liberalizmom i o bijeloj krivnji i sam na kraju postao žrtvom te laži:



Po svoj prilici, neminovan je rasni rat diljem zapada (ako još bude bijelaca koji će odbiti biti robovima u zemlji predaka).
Kako se kršćani u tom slučaju trebaju ponašati?
Jel to naš rat ili nije?
U svakom slučaju trebamo zaštiti sebe, svoje obitelji i svoje najbliže. 
Nikako doći u savezništvo s poganima ili sotonistima samo zato što su oni naše rase ili pripadnici našeg naroda.
Ne zaboravimo da je sve u Božjim rukama te da se Njegov dolazak bliži kad će jednom zauvijek pobijediti svoje, koji trebaju biti i naši, neprijatelje.
Dakle nikako i po niti koju cijenu biti prijatelj ili saveznik otvorenim neprijateljima Krista Kralja.


nedjelja, 28. svibnja 2017.

Posljednji veliki stampedo

Naišao sam na dva youtube snimka koji oslikavaju stanje domovine i svijeta.

Domovina:




Svijet - Švedska:



Netko je ove divne žene Švedske koje su njezino neprocjenjivo bogatstvo i budućnost, opisao s aforizmom:
Emanuel Kant is dead.   
Emmanuelle Cunt is the new philosopher.
Imamo dakle dva prostačka izraza za muške i ženske spolne organe - prilično dobar opis stanja svijeta.
Hrvatski političar iz gornjeg videa je isti kao kobile* ispod, sa sigurnošću možemo reć kako je feminist, to jest uobičajeni političar.
Političari i oni koji ih slijede na izborima kao i svi koji su robovi masovnih medija uključujući ove luđakinje koje se odriču svoje narodne povijesti i civilizacije i k tome su plaćeni od švedske države, imaju nešto zajedničko.
Svi galopiraju prema litici.
Nadam se da smo na nekom sigurnom stablu i da samo komentiramo veliki posljednji stampedo oko nas.

* Prilog o kobilama je napravio neki 'Šveđanin' Abdul - možemo to vidjeti na snimci. Muhamedanci svakako izgledaju naravnije nego moderni Šveđani.
Ali to samo govori kako su Šveđani na čelu velikog posljednjeg stampeda, jer muhamedanstvo nije naravna i prava religija.

P.S. Izgleda da je i današnja emisija HRT "Nedjeljom udba" bila još jedan pokazatelj posljednjeg velikog stampeda. Iskreno, radujem se što je takva stoka u stampedu bez povratka.

četvrtak, 25. svibnja 2017.

Idem pripraviti vam stanove

Danas je Uzašašće, veliki blagdan s procesijom koja se malo još gdje održava.
Procesija je podsjećanje na put kojim je išao uskrsli Gospodin, od dvorane Posljednje večere koja je na Sionu, preko istočnih vrata Jeruzalema, Jozafatske doline, Cedarskog potoka do Maslinske gore od koje je uzašao na Nebo.
Primjetiti ćete kako je to isti put kojim je išao na Muku, od noći velikog četvrtka na veliki petak.
Ali koja razlika.
Nije išao sam, pratila ga je Marija, apostoli i stodvadesetero učenika.
Svim drugim ljudima bio je nevidljiv.
Kad se drugi put pojavi u slavi na oblacima, više tako ne će biti.
Bit će svima vidljiv, i kao što nam kaže sv.Pismo, proplakati će narodi Zemlje i željeti će da ih zemlja proguta i prekriju planine, kako bi se sakrili od Božjeg lica.
Ako smo kršćani, prirodno je da smo tužni danas sjećajući se dana kad Zemlja više nije vidjela Spasitelja.
Istovremeno nas mora prožeti jača radost spoznaje kako je naš Gospodin Isus Krist danas sjeo s desne strane Boga Oca.
Ako Nebo slavi kad se neki grješnik obrati, kako je tek slavlje bilo kad se je Bogočovjek vratio na Nebo u pratnji mnoštva duša koje je oslobodio vlasti podzemlja nakon smrti na križu?
Dakle, Isusa nisu pratili samo smrtnici, s Njime su išli i Adam i Eva, i Abel, i Noa, i Abraham, i Izak, i Jakov, i Mojsije, i David i svi sveti patrijarsi, proroci i sveci Starog zavjeta do Dizme, desnog razbojnika na križu.
Ako smo Tijelo Kristovo, onda moramo osjetiti radost ovog dana, jer naša Glava je proslavljena na božanski dostojanstveni način.
Isusov trijumf mora biti naš trijumf.
Zato ponavljam, moramo biti radosni.
I ustrajni do dana ili naše smrti, ili do dana kad će se Gospodin pojaviti istim putem.
Rekao je kako ide pripraviti nam stanove.
Gdje su ti stanovi?
U nebeskom Jeruzalemu koji će se na koncu vremena s Isusom spustiti na Zemlju. 
Nebo i Zemlja biti će tada jedno, Sunca više ne će biti, Isus će biti naše svjetlo.
Ne smijemo nikako dovesti se u gnostičko novodobne zablude koje negiraju materiju te drže kako Nebo nije mjesto, Pakao nije mjesto, ili  da je nebeski Jeruzalem samo metafora, a ne stvarni grad kojeg je opisao sv.Ivan u Otkrivenju.
Isus je uskrsnuo, Toma je stavio prste u Njegove rane, i kako Isus ima uskrslo slavno tijelo, tako će i Jeruzalem biti stvarni grad, sačinjen ne od ove propadajuće tvari, nego od nove tvari koja je vječna.
Isto tako ne smijemo vjerovati religiji znanosti koja nas pokušava lagati o izgledu Neba i Zemlje.
Treće Nebo je puno, puno bliže, ali opet nedostupno i demonima i nama smrtnicima zbog neprobojnog nebeskog svoda koji će u onaj Dan nestati kao što će zvijezde popadati s Neba i slomiti se nebeske sile o kojima piše sv.Pismo, a ja pretpostavljam da se radi o višim korovima demona koji imaju privremenu vlast nad prvim i drugim nebom o čemu piše sv.Pavao.
I ako nas muče pitanja što će biti s našim narodom ili europskom civilizacijom, to najlakše otklanjamo tako da si posvjestimo činjenicu kako smo već sada udovi Kristovog Tijela koje ne može biti nikad uništeno, štoviše već je proslavljeno i još će se proslaviti ne od ljudi, nego od Boga.
Usput napomena da su u tri dana koja su prethodila Uzašašću bile ljetne kvatre.
Jeste li se pitali zašto je sv.Ilija molio Boga i Bog ga je uslišao tako da tri i pol godine nije bilo kiše u Izraelu?
Četiri puta na godinu koliko ima godišnjih doba, kršćani poste i idu u pokorničke procesije kako bi od Boga izprosili oproštenje za opačine ljudi te kako bi se Bog smilovao i tako dao blagoslov nad plodovima zemlje.
Koliko još kršćana živi od plodova zemlje?
Koliko se još kršćana boji Boga i moli Ga za oproštenje po zaslugama Isusove Muke?
Jel možda došlo vrijeme kad opačinama čovječanstva nema kraja, pa je potrebno kao sv.Ilija moliti za suše i glad kako bi ljudi došli do spoznaje kako ih puni trbusi GMO hrane i drugih zala ovog svijeta vodi u vječnu propast?

Tisućljetnici

A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena.  Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici,  bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra,  izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. (2 Tim 3)

Vjerojatno ste čuli za millennialse. 
Kako kopnimo u svakom pogledu, tako nije čudno da se ovaj anglicizam latinskog podrijetla uporablja i kod nas te postaje sastavni dio globaliziranog hrvatskog jezika.
Tisućljetnici ili dvotisućljetnici bi mogao biti prijevod za pojam kojeg su izmislili oni koji se prave mudrima u proučavanju promjena u društvu.
Tako su zaključili kako je naraštaj rođen od početka 80-tih prošlog stoljeća do tobož prijelomne dvije tisućite poseban te zaslužuje da ga se krsti imenom millennialsa. 
Prije toga su naraštaj koji se je borio u drugom svjetskom ratu nazvali velikim naraštajem, jer vjerojatno isti inženjeri ljudskih duša ne bi ni imali svoj plaćeni posao da nije drugi svjetski rat završio kako je završio. 
Tako su se s imenom odužili 'borcima'.
Slijedeći naraštaj je nazvan 'baby boomers' (nazivam ga dalje u tekstu skoči-naraštaj) jer je veliki naraštaj vraćajući se iz rata redom dobijao djecu pa je natalitet skočio. 
Ne znam koliko se to može zahvaliti njihovoj želji za djecom, a koliko činjenicom kako još tada nisu bila na raspolaganju sredstava protiv začeća i da su oni bili nekoliko godina u ratu bez žena i da nisu imali 'privilegiju' silovanja žena okupiranih naroda koju su imali antifašisti Crvene armije.
Na slijedećoj fotografiji možemo vidjeti tipičnu američku obitelj u 50-tim godinama prošlog stoljeća.



Zanima vas kako izgledaju ta uredna djeca skoči-naraštaja za deset godina?



Kad je taj novi skoči-naraštaj postao punoljetan, a veliki naraštaj nije posvećivao veliku pažnju odgoju djece jer oni su veliki da bi se bavili s tako malim stvarima, skoči-naraštaj je skočio u antikulturnu revoluciju 60-tih prošlog stoljeća.
Pod time podrazumijevamo pobunu i rušenje tradicionalnih odnosa roditelja i djece, pobunu protiv lijepog ponašanje i oblačenja, pobunu protiv prirodnog srama na području spolnosti, pobunu protiv tradicionalne uloge muškaraca i žena u društvu, pobunu protiv tradicionalne religije i morala, pobunu protiv ljepote i umjetnosti.
Pobuna skoči-naraštaja je bila uspješna. 
Prethodni veliki naraštaj nije znao ili nije htio biti kontrarevolucionaran da uguši pobunu. 
Pretpostavljam da je razlog tome što je i on imao u sebi klicu revolucije, antifašizma kao pobune protiv starog svijeta.
Vjerojatno se kruna pobjede skoči-naraštaja nalazi na glavi drugog vatikanskog koncila ili na glavama lažnih papa novoredne sekte umjesto papinske trijare koju su za ništa dali novom svjetskom poretku, to jest organizaciji UN.
Revolucionari su za koje desetljeće postali ministri zapadnih vlada i biskupi novoredne sekte.
Slijedeći naraštaj kojem i ja pripadam nazvan je X.
Pogledajte zašto se zove X:



Ili blank - prazna generacija kao tabula rasa:



Pretpostavljam da je ime dano zato da se označi bezličnost (kao X slovo) koja se događa kad skoči-naraštaj u raspojasanosti i žaru revolucije začinje djecu i onda ih revolucionarno odgaja, odnosno ne odgaja.
I tako smo došli do tisućljetnika, djece naše bezlične generacije.
Usput treba napomenuti kako je ovo generalizacija to jest nisu svi ljudi koji su pripadali po rođenju tim naraštajima bili kao većina svojih vršnjaka.
K tome X naraštaj kod nas i u istočnoj Europi je bio ipak različit od X-a zapada zato što smo bili pod komunizmom te nakon oduševljenja s punkom, dobar dio generacije je postao svjestan pripadnosti narodu i komunizma koji je tome prijetnja, pa nismo bježali od rata za nacionalno oslobođenje.
Mislim da smo time uvelike prestali biti bezličnim X, jer konačno izvojevali smo pobjedu u ratu.
Nismo dobili status velikog naraštaja zato što je rat za nacionalno oslobođenje u svojoj naravi kontrarevolucionaran i antiglobalan. 
To moraju znati moji vršnjaci koji se pitaju zašto su se borili kad im to sad malo tko cijeni, kad im primjerice millennialsi kažu da su bili zavedeni te da su trebali dezertirati, a još uvijek žive antifašiste iz velikog naraštaja drže uzorima.
Da se vratimo na X.
X naraštaj je bio subkulturan kakav je već bio punk čiji opis najbolje označava prijevod te engleske riječi - bezvrijedna osoba.
Postoji li osoba koja želi biti bezvrijednom?
Ne postoji, čak i luđak želi imati neku vrijednost, nitko ne želi sebe baciti u prašinu.
Punk je dakle bio protest mojeg naraštaja protiv društva kojeg je formirao skoči-naraštaj, protest protiv društva bez vrijednosti. 
Drugim riječima, pokazujete nam da su vrijednosti nešto što ne držimo da su vrijednosti, a sad ćemo vam pokazati što su prave bezvrijednosti, sad ćemo se izbosti zihericima i uživati u glazbi koja to nikako nije. 
Jasno je kako većina punkera nije mogla obrazložiti svoju X pobunu nihilizma, oni su jednostavno zavolili bezvrijednosti i smatrali su se vrijednima zato što su bezvrijedni.
Sjećam se kad sam išao u prvi razred srednje škole i kad smo se prvi puta našli kao vršnjaci, odmah smo se složili da jednog višestrukog ponavljača sklonog kriminalu izaberemo za predsjednika razreda. 
Čim gore to bolje. 
Osjećali smo antipatiju prema društvu i to smo pokazali tim izborom.
Jasno je kako to nije bilo naravno ponašanje te da se rušenje nenaravnog društva ne može činiti na način da se ponašamo i mi nenaravno.
Ono što je 70-tih bila subkultura punka, postala je kod tisućljetnika vladajuća i uzor kultura.
Kad su se punkeri, koji su dakako bili manjina u društvu, bušili i unakazivali svoje tijelo, oni su to činili da se i izvanjski pokaže kako se razlikuju od ostalih ljudi.
Tisućljetnici to isto čine da se ne razlikuju od ostalih ljudi.
Kultura tisućljetnika je ustvari pirova pobjeda punka.
Pirova zato što nitko ne može biti sretan u bezvrijednom društvu bezvrijednika.
Primjer tetovaža. 
One su uvijek bile simbol onih na dnu društva, onih koje naravno društvo drži bezvrijednima.
Kod tisućljetnika se smatraju onima na dnu društva koji nisu tetovirani.



Idite na plažu za koji dan i tražite nekog ili neku koja nije tetovirana.
Ili potražite nogometaša ili pop zvijezdu koji nema tetovažu.



Ili potražite kazalište koje ne ide frljićevskim stopama, koje ne će primiti javne prostitutke-pjevačice koje objavljuju svoje 'porno-uratke' za glumice.
Upravo popularnost takvih osoba u hrvatskom društvu dokazuje u kojoj mjeri su tisućljetnici i njihove preteče ostarjeli punkeri ili još stariji hipici preuzeli kontrolu. 
Isto tako je i u svim okolnim narodima i širom zapadne civilizacije.
Punk-bezvrijednost je postala vrijednost, društvo je postalo svojom negacijom.
Poslije tisućljetnika nema više društva i civilizacije.
Osim ako se sjekirom ne zasječe truli korijen (mislim da je to u sadašnjim okolnostima nemoguće bez izravne Božje intervencije).
Ovo je društvo i naraštaj koji je spreman otvoreno primiti sotonizam i Antikrista jer već ljepotu drži ružnoćom i obrnuto, zlo prevodi kao dobro i obrnuto.
Naopako društvo sprema se primiti naopakog Krista za svojeg vođu.
Sve upućuje na zaključak kako je sv.Pavao u pismu sv.Timoteju, kojeg sam citirao u uvodu, proročki vidio tisućljetnike.
Mislim da nije nikad bilo kao sad da se zdravi pojedinci moraju izolirati od svojeg naraštaja i društva.
Ako žele ostati duhovno, ali često i tjelesno, zdravima.
Cijeli svijet je karantena ili ludnica, moramo naći neke rešetke koje će nas spasiti i odvojiti od zaraženih.
Znate moj uobičajeni odgovor - to je Crkva.
Samo gdje je danas Crkva kao utočište od zombija tisućljetnika?
Pročitajte u ovom blogu o tome.

P.S. Ovaj tjedan je bio muhamedanski samoubilački napad na koncertu tisućljetnika u Manchesteru. To je još jedan u nizu dokaza kako društvo tisućljetnika i njihovih prethodnika X-a i skoči-naraštaja nije više društvo. 
Zato što društvo bez imuniteta ne postoji.
Kao što sam prethodno pisao, ako se društvo ne može ili ne želi zaštiti od stranaca ili nema uopće osjećaj 'mi' i 'oni' - stranci, onda takvo društvo ne postoji i spremno je prihvatiti strance za nove gospodare i status potlačene klase.
Uvelike je k tome doprinjelo oslobađanje zloduha feminizma koje se je još događalo i prije velikog naraštaja.
Sotona, kao i u Edenu, koristi žene da bi srušio društvo.
I nije problem u ženama koje su se umislile da su muškarci i koje će voditi obitelji i društvo, nego je problem u muškarcima koji su na to pristali. Problem su feministi, a manji problem feministice.
Situacija je izgleda bezizlazna (ponavljam, osim ako se Bog izravno, ili preko anđela, ne uključi) i sve upućuje da idemo prema kraju i konačnom obračunu.
Roosh, o kome sam već pisao, napravio je video snimak u kojem se osvrće na trenutnu situaciju.
Treba prihvatiti njegov savjet - ne uznemirujmo se sa skorim slomom zapada, jer ništa ne možemo promijeniti.
Brinimo se zato o sigurnosti svoje obitelji i svojih najbližih.
Nije to rekao, ali znamo kako.
Molitvom i čvrstim držanjem u nepotopivoj Barci.