Koliko se sjećam autor iznosi tezu kako je zapadna umjetnost postala disipativna i neatraktivna ljudima zato što je izgubila središte - Boga to jest kršćanstvo.
Prvo moram reć da sam prihvatio definiciju umjetnosti koju sam čuo od Jonathana Pageaua i koja nije nova niti je njegova, nego je od starih vremena - umjetnost je vještina, 'techne' (otuda i riječ tehnologija, prema tome ne treba bespotrebno mistificirati umjetnost) kako su govorili Grci, ili 'ars' (art) kako su govorili Latini, po kojoj neki kreator-umjetnik čini neki korisni predmet.
Ti predmeti nisu umjetnost, nego umjetnost je ono što čovjek ima u sebi (vještinu to jest sposobnost) da ih učini.
Dakle svaki predmet (ne mora biti to samo materijalni predmet) koji čovjek učini je djelo umjetnika jer odražava njegovu vještinu i njegov duh.
Umjetnik je slikar, skladatelj, glazbenik, ali i arhitekt, dizajner, stolar, zidar, kuhar, klesar ...
I ako umjetnik radi predmete koji su ljudima odbojni i nekorisni, u toj mjeri je on lošiji umjetnik.
Mogu li ljudima biti privlačni predmeti koji su Bogu odbojni?
Na žalost dobro znamo i po sebi kako je to moguće, ali isto znamo, ako smo ikad o tome razmatrali, da nas takvi predmeti ne uzvisuju, nego bacaju u demonsku dubinu, vode prema tjelesnoj i duhovnoj smrti.
Taj sotonski nadahnut duh umjetnika danas u svijetu je prevladavajući, tako da većini ljudi ono što je stvarno ružno, izgleda ljudima pervezno lijepo i atraktivno.
Kao što napomenuh i kao što je pisao autor knjige, kad takav duh prevladava kod umjetnika ili onih koji kupuju umjetničke predmete i dive im se, onda se događa raspad društva, raspad morala, raspad obitelji, raspad sela i grada koji više nemaju središte koje je uvijek bila crkva-katedrala s okolnim trgom.
Moderni gradovi nemaju više središta, sve je jednolično isto na koju god stranu grada otišli.
Sela više nisu sela, ili su pusta ili u njima žive farmeri koji nisu po svojoj suštini seljaci koji pripadaju selu.
Civilizacija kao i umjetnost izgubila je svoje središte i sad silom centrifuge čeka kad će se ogromnom brzinom zaustaviti sudarom na nekom apokaliptičnom zidu.
Jasno je da nakon toga nema ni života, ni civilizacije ni umjetnosti, jer sve to ima jedini izvor u Bogu koji je središte.
Kako onda da se vratimo ili povežemo ponovno sa središtem?
Kao civilizacija možemo jedino ako se prije toga narodi, a prije naroda obitelji, a prije obitelji kao osobe, očistimo od svega što nas odvaja od Središta.
I to tim redom, ako ne bude dovoljno osoba koje će to učiniti, onda nema spasa ni obitelji, ni narodu, ni civilizaciji.
Moramo pri tom stalno imati na pameti kako se Središte ne nalazi u duhovnom smislu na nekim nebeskim visinama, ili izvan stvorenog svijeta, ono se nalazi u samom središtu našeg bića, jer stvoreni smo na sliku i priliku Boga, to jest na sliku i priliku Gospoda Hrista.
Povratak Središtu znači maknuti sve velove, sve ovojnice* oko našeg srca koje zovemo strastima i željama, i u najdubljoj dubini našeg srca naći ćemo Boga.
Ne, to nije gnosticizam, to je nauk kršćanstva koji se ponajbolje ogleda u mističnoj molitvi hezihazma u kojoj kršćanin sebe čisti od svega što nije ta Božja iskra u njemu.
U tom smislu pogledajte odlično predavanje gore spomenutog Jonathana Pageaua:
* Kao što navodi predavač, Zmija se ne nalazi u središtu Edena, ona je omotana oko drveta spoznaje dobra i zla, ona nije to drvo, ona nije središte, ona je omotana oko središta kako bi ga sakrila.
Demoni ne mogu zauzeti to središte ljudskog srca koje pripada samo Bogu, oni mogu samo omotati se oko njega tako da čovjek izgubi središte svog srca, da izgubi Boga.
P.S. Nevezano (možda i nije nevezano) za temu dajem poveznicu na odlično predavanje o.Freemana - postati čovjekom u sekularnom svijetu:
Na koncu jedan video koji je nastao nakon teksta i koji govori o problemu moderne umjetnosti to jest smrti zapadne civilizacije:
Nisam u stanju prevesti ova predavanja ali osjećam da je to samo refleksija iz Starog zavjeta u onoj izreci o prvom idolopokloniku. Sotona se,na žalost, miješa u to važno područje ljudskog života, tako da ima ljudi koji imaju 'dar' za umjetnost, ali su taj dar srozali na idolopoklonstvo i slave sotonu svojim djelima. Sve to počinje zavođenjem kod Drveta dobra i zla.
OdgovoriIzbrišiPapa Ivan Pavao II je na prvi dan 2000 godine objavio Pismo umjetnicima. Nešto najljepše i najdublje što sam pročitao. Papa polazi od toga da je Bog stvoritelj, a čovjeku je povjerio zadaću da bude stvaratelj, oblikovatelj svega stvorenog, a osobito svoga vlastitog života. Zapravo ne radi se o oblikovanju samoga sebe, o oblikovanju vlastite osobnosti, već samo o stvaranju plodnim djelatnih sposobnosti, dajući estetski oblik onim idejama koje je dohvatio ljudski um.
Dakle Bog kao Božanski umjetnik susretljivošću punom ljubavi, prenosi iskru svoje transcdentne mudrosti ljudskomu umjetniku pozivajući ga da podijeli s Njim njegovu stvarateljsku moć. Stvoriteljska moć je dakako samo Njemu svojstvena i pridržana.
Dakle stvarateljska moć sudjeluje na takav način da ostavlja nedodirnutom udaljenost između Stvoritelja i stvorenja, kao što je to naglašavao poljski kardinal Nikola Kuzanski: "Kreativna umjetnost, koju duša ima sreću ugostiti, ne poistovjećuje se s umjetnošću u njezinoj biti, koja je Bog, već je tek njezina komunikacija i sudjelovanje na njoj."
Zbog toga umjetnik, čim je svjestan svojega 'dara', tim je snažnije potaknut da promatra sebe samoga i sve stvoreno očima koje su sposobne razmatrati i zahvaljivati, uzdižući Bogu svoj hvalospjev. Samo tako on može razumjeti do dna sebe samoga, svoj vlastiti poziv i svoje vlastito poslanje.
Da se ukratko dotaknem izjave da je Drvo spoznanja dobra i zla središte u kojem stanuje Bog. Ccccccc.
Središte gdje stanuje Bog nije isto što i središte Zemaljskog raja. U tom središtu dva su drveta od kojih je nama kršćanima važno Drvo Križa koje je, rekao bih imanentno Drvetu života.
Drvetu dobra i zla kršćani ne trebaju ni prilaziti i to se danas događa po sakramentalnom životu.
Naravno kušnjama ne možemo izjeći pa radi rasta kroz prokušanost Bog nas 'pripušta' zavođenju Zmije koja nas želi dovesti do Drveta spoznanja (iskustva grijeha), čemu se trebamo oduprijeti. Ali dobar je opis pogana kojima je uronjenost u Drvo spoznanja 'put' kojim su pošli i stanje kojim žive.
M
M:
Izbriši"Da se ukratko dotaknem izjave da je Drvo spoznanja dobra i zla središte u kojem stanuje Bog. "
Ne, niste shvatili onda o čemu sam pisao, odnosno niste pogledali do kraja video.
Poanta je - Bog je u središtu i u Zemaljskom raju i u ljudskom srcu, ili bi mogli generalizirati - Bog je u svemu u središtu jer je sve stvorio i sve održava.
Zmija se može samo omotati oko središta, a nikad ne može biti središte.
Na nama je da ju maknemo omotanu u našem srcu, i onda ćemo otkriti Središte.
Napisao sam u brzini
OdgovoriIzbrišiSredište gdje stanuje Bog nije isto što i središte Zemaljskog raja.
Trebalo je stajati:
Središte gdje stanuje Bog u ljudskoj duši nije isto što i središte Zemaljskog raja u ljudskoj duši.
M
Vezano na prošli post teba napomenuti da je u Zemaljskom raju volja Božja takve prirode kao i na nebu. Na zemlji je sotona pušten s lanca (često je zavezan po Kristovoj zasluzi) pa ima veću 'slobodu' djelovanja. Jao zemlji kad zli duhovi budu protjerani s neba. Ima ljudi koji su i to proživjeli, prvi Krist, ali generalno globalno još nisu svi protjerani, ali je vrijeme toga blizu, pa će i Krist brzo doći.
OdgovoriIzbrišiSami povežite ove tri stvarnosti (nebo, Zemaljski raj i zemlja)koje su u čovjeku, ali i van čovjeka, kroz Bibliju.
Najlakše je to shvatiti tako da se ova zemlja promatra i kao 'svemirska' stvarnost, ali se može reći da je zemlja i ljudsko srce, gledano onako od oka 'ruralno'.
M
M:
Izbriši"Jao zemlji kad zli duhovi budu protjerani s neba"
To se već dogodilo, demoni borave samo u prvom Nebu, to jest u Zemljinoj atmosferi.
I nisam siguran da su 'četiri jahača Apokalipse' demoni, nego mislim da su to anđeli koji će(su) dobili zadatak kazniti Zemlju i zemljane pred dolazak Gospoda Hrista.
Učenja ova dva Dusparovca: Emila i M. nemaju veze s naukom Pravoslavlja.
IzbrišiThe four horsemen of the Apocalypse depict in the simplest way the history of mankind. At first, the blessed life in Eden of our forefathers, called upon to "rule" over nature (the white horse); then their fall from grace (the fiery red horse); after which the lives of their descendants were filled with various sorrows and mutual annihilation (the black and the pale horses). The horses of the Apocalypse also symbolize the life of the various individual kingdoms, with their periods of prosperity and decline. Here also is the path of the life of each man: his childhood purity and innocence, his big potential possibilities, which are obscured by a tempestuous youthfulness in which a man dissipates his vigor and health, and in the end he dies. Here is the history of the Church: the spiritual persecution of Christians during the Apostolic times and the efforts of the Church to renew human society.
https://www.orthodoxphotos.com/readings/revelation/removal.shtml
S.
S:
OdgovoriIzbriši"Učenja ova dva Dusparovca: Emila i M. nemaju veze s naukom Pravoslavlja."
Ja sam ne jednom napisao da sam griješan i zabludljiv čovjek, te da ću svoje mišljenje ako nije u skladu s naukom kršćanskih otaca i Crkve korigirati i uskalditi s naukom Crkve.
Prema tome uspoređivati me s cionističko-protestantskim Dusparom koji priznaje samo svoje tumačenje Biblije nije korektno.
Nadalje, ako je nešto u sv.Pismo napisano i kao simbolično, to ne znači da nije i stvarno.
Voda primjerice je simbol smrti (zato 3 puta uranjanje u vodu prilikom krštenja za 3 dana kad je Gospod bio u grobu), ali i čišćenja.
Bilo bi glupo reć da onda voda ne postoji, jer ona je samo simbol.
Naprotiv, svaki simbol je materijalan da bi ukazivao na nešto duhovno.
Stoga, ako primjerice u Otkrivenju Gospod daje nalog anđelima da puste glas trublje, to je i simbolički govor, ali to ne znači i kako se to stvarno ne će dogoditi ili se već nije dogodilo.
Slobodne me ispravi ako misliš da pišem nešto protivno nauku Crkve, ali prije toga se predstavi tko si i što si.