Tehnologija i suicid zapada

Mnogo puta sam već pisao o tehnologiji, i to sada neskromno prosuđujem,  prilično konzistentno (negativna kritika tehnologije).
Tehnologija je omča oko vrata čovjeka koji je umislio da će mu ista pomoći postati bogom.
Ono o čemu pak nisam pisao je pitanje i odgovor zašto se je razvoj tehnologije prvenstveno odigrao na zapadu.
Nekako intuivno znamo da je smrt zapada uzrokovana istom tehnologijom.
Ipak, tehnologija je tek sekundarni uzrok.
Prvotni uzrok nesreće zapada je što, usprskos tome što je dobio kao i istok objavu od Boga, to jest primio je kršćanstvo-pravoslavlje, na tome nije želio stati i ostati.
Vjerojatno ima u tome povijesnih razloga.
Kršćanski zapad je pao pod navalom germanskih barbara koji su se ubrzo kristijanizirali.
I htjeli su sebe predstaviti kao prave nasljednike Rimljana, tako da je rimski papa proglasio i okrunio Karla Velikog za rimskog cara, iako je rimski car bio živ i zdrav u Carigradu.
Stoga su ubrzo Franci, kao novi 'Rimljani', htjeli dokazati kako su oni pravi i pravoslavni Rimljani, a ne tamo neki 'Grci' na istoku koji se nazivaju Rimljanima od kad je kršćanski car Konstantin preselio državnu vlast i upravu iz starog Rima u novi Rim - Carigrad.
Trebalo je dakle teološki dokazati kako Franci imaju pravu vjeru, dok su na istoku heretici.
I tako je zapad krenuo na put bez povratka, put u vječne inovacije u teologiji i filozofiji (iz čega je nastala sumanuta trka za inovacijama u tehnologiji) kako bi sebi i drugima dokazao da je na pravom putu.
Filioque, obvezni celibat svećenika, izmjene u liturgiji (ukidanje epikleze, uvođenje beskvasnog kruha, nepričešćivanje laika krvlju Gospodnjom, zabrana pričešćivanja djece), u sakramentima (izbacivanje miropomazanja krštenoj djeci), uvođenje skulptura u crkve, uvođenje nepotrebnih monaških redova iz želje da se stalno nešto novo stvara, stvaranje kulta nezabludivog i apsolutno vladajućeg rimskog pape samo su neke od novina koje Crkva ni istoka ni zapada nije do tada poznavala.
Treba posebno naglasiti jednu kapitalnu grešku zapada, a to je da je Božju Objavu počeo (isprva samo) tumačiti uz pomoć poganskih grčkih filozofa,.
To je značilo da je samo pitanje vremena kad će ta poganska filozofija, bila Platonova ili Aristotelova, emancipirati se od teologije-kršćanstva i negirati ga.
Nominalizam koji se je rodio iz skolastike, bio je siguran znak da je kršćanstvo na zapadu pred nestajanjem, jer ubrzo je ulijedilo ponovno rađanje poganstva (renesansa), zatim vrijeme religije prosvijetiteljstva koje je svoje pravo lice pokazalo u megazločinima 20.st.
Tradicionalni rimokatolici se bore i nastoje da se vrate stare kršćanske vrednote, pa tako glasno negoduju što vrh RKC želi ukinuti celibat svećenika.
Jesu li uopće svjesni da je obvezni celibat svećenika novina koja je došla na zapadu krajem prvog tisućljeća, te da u tom zahtjevu nije bilo nikakvih teoloških opravdanja (a kamoli apostolskih kad su apostoli bili oženjeni, a zatim mnogi kršćanski oci koji su bili svećenici, pa je primjerice bilo rimskih papa čiji je djed bio isto rimski papa) nego da se radilo samo u interesu nekih u vrhu rimskog patrijahata da imovina svećenika poslije njihove smrti pripadne njima na upravljanje?
Povijest rimokatolicizma je povijest inovacija, zato što je zapadna Crkva izgubila iskustvo Boga negirajući postojanje nestvorenih Božanskih energija i time je slijedeći poganske grčke filozofe Boga stavila izvan stvorenog svijeta (zabluda o apsolutnoj Božjoj jednostavnosti koja negira Božanske energije).
Što je iza toga moglo uslijediti nego ateizam, kako je još davno upozoravao sv.Grgur Palamas?
Iz krive teologije ne može ništa dobro izaći, a iz gore navedenih zabluda zapadne Crkve rodila se je i suvremena tehnologija koja drži većinu čovječanstva u smrtonosnoj paukovoj mreži.
Jer ako se Boga ne može osjetiti u materijalnom svijetu (jer se negiraju nestvorene Božanske energije), onda na Njegovo tobož ispražnjeno mjesto mora netko drugi uskočiti.
Trenutno nekoliko milijarda ljudi to želi i vidi sebe kao Boga.
I otuda se dobija odgovor na pitanje zašto su gotovo sve tehnološke inovacije došle sa zapada, to jest zašto je zapad rodio bastarda tehnologije.
Kako će netko od tih milijarda potencijalnih bogova postati pravi Bog ako nema moći iznad drugih potencijalnih bogova?
A nema u sebi te moći. Rješenje je - tehnologija. Koja mu obećaje da će preko nje dobiti na raspolaganje neizmjernu energiju i bogastvo prirode i tako će postati Bog.
To je edenska priča i prijevara Zmije multiplicirana na gotovo sve ljude koji su slijedili zapad, a to znači većina čovječanstva.
Jeste li se zapitali nekad odakle vode porijeklo ideje prosvjetiteljstva, ideje utopije, kapitalizma ili komunizma, ili svježa ideja 'sačuvajmo planet' (iako nema dokaza da je Zemlja planet, niti da je 'planet' ugrožen)?
Od zablude koju je zapad izrodio netom nakon shizme kako sada(tada) dolazi vrijeme Duha Svetoga, vrijeme tisućgodišnjeg carstva Božjeg na Zemlji, od zablude milenarizma (Joakim iz Fiore).
Dok pravi kršćanin teži pobožanstvljenju osobnim odricanjem, molitvom, sakramentima, liturgijom i zna da je njemu uspjeti se duhovnim ljestvama na Nebo, a ne stvarati utopiju na Zemlji, kršćani zavedeni zapadom koji konstantno teži inovacijama, teže bez prestanka i uzaludno, za uspostavom raja zemaljskog na Zemlji koje izgleda kao pokušaj trčanja za svojom sjenom.
Kao što takav 'kršćanin' nema smirenja koje je nužno da bi se čovjek uzdigao do Boga, tako ni zapad nema nikad mira nego se može reći - na zapadu mjena stalna jest (a smirenje mu je u smrti, a ne u smirenom životu).
K tome suvremena digitalno-iluzicionističko-virtualna tehnologija daje privid kako samo što nije nastupilo to vrijeme o kojem je pred tisuću godina govorio zapadni teolog Joakim iz Fiore.

Potpunije i puno bolje o povezanosti RKC, zapada i tehnologije možete vidjeti i čuti ovdje:

Kršćanski oci pisali su kako je Adam u raju zemaljskom bio potpuno netehnologičan, štoviše da je vrijeme provodio meditirajući o Bogu.
Da, zašto bi Adam razmišljao o tome kako napraviti neke alate da svlada zakone i moći prirode kad je Adam dobio od Boga vlast nad prirodom?
Zar da razmišlja o diferencijalnim jednadžbama dok hoda s Bogom u vrtu?
Ali moramo i mi postaviti si slično pitanje.
Zar da se gubimo u trivijalnostima tehnologije ili da joj se divimo i budimo time njezini robovi, kad možemo biti pobožanstvljena djeca Božja, kad možemo osjetiti Božje energije?
Rob tehnologije ne može nikako biti djetetom Božjim.
Možemo isto postaviti pitanje - ako Bog nije odavao Adamu nikakve tajne prirode i vještinu stvaranja proizvoda (što je definicija tehnologije), zato jer mu je dao vlast nad prirodom te Adamu nije ništa nedostajalo, zašto Bog nije kasnije otkrio tajne prirode i tehnologije svojim izabranicima koji nisu bili gospodari prirode i jeli su kruh svoj u znoju lica svog?
Ili zašto su demoni bili ti koje su vrlo znameniti znanstvenici koristili da bi dobili neka tajna znanja?
Zar su demoni čovjekoljubiviji od Boga?
Pa trebali bismo već znati odgovor iskustvom.
Znati tajne prirode i imati moć tehnologije ne donosi sreću ni blagoslov, nego najčešće suprotno.
Pastir na planini živi punijim životom nego znanstvenik u laboratoriju. I što je najvažnije, okolina ga upućuje na Boga, dok se to za znanstvenika ili nekog zaluđenog tehnologijom ne može reći. 

P.S. Mislim da je važno napomenuti još par stvari.
O.Ananije navodi kako je RKC sve do 1917. naučavala kako nije ubojstvo rani abortus.
Vjerujem da ta činjenica izaziva nevjericu kod rimokatolika, bilo oni tradicionalni ili moderni (možda ovim posljednjima malo manje).
A to je zato što ne znaju kako se je RKC vezala uz nauk grčkih poganskih filozofa, prvenstveno Toma Akvinski za Aristotela (iako ima on dosta i neoplatonizma).
I to što su u zabludi kako RKC ima apostolske korijene, to jest da naučava ono isto što su naučavali apostoli.
Kako navedoh u tekstu, rimski patrijahat i prije nego što je službeno otišao u shizmu, krenuo je u inovacije.
Slijedeće što se može napomenuti je križanje kršćana.
Inovacija RKC je bila kad su uveli križanje od lijeva na desno, prije toga rimokatolici su se križali kao i pravoslavni.
Stoga ne bi smjelo biti mjesta čuđenju što je RKC prvak lažnog ekumenizma i stvaranja jedne antikršćanske svjetske religije, što sada na Amazonskoj sinodi uvodi povratak u poganstvo.
Bolesna želja za inovacijama rad samih inovacija ili radi toga da se pokaže kako oni imaju vodeću ulogu među svim patrijahatima, prisutna je gotovo od samog početka, osim nekoliko stoljeća kad je Rim stvarno bio najpravovjerniji-najpravoslavniji patrijahat.