utorak, 21. siječnja 2020.

Čistilište

Ukratko, to je papistička zabluda koja datira od srednjeg vijeka, preciznije od 1245.g. kad je održan Lyonski sabor RKC.
U Denzingeru piše kako sabor nije donio dogmatske odluke, nego je za ovu temu mjerodavno pismo koje je donio sabor i koje se zove "Sub catholicae professione" adresirano na biskupa Tuskuluma, izaslanika rimskog pape kod 'grka' to jest kod pravoslavaca.
Između ostalog tamo piše:
"Budući da Istina u Evađelju tvrdi da se ono­me koji izrekne bogohulstvo protiv Duha Svetoga, neće oprostiti niti na ovom svije­tu niti u budućem [usp. Mt 12,32], time se daje razumjeti da se neki grijesi opraštaju na ovom a neki pak na drugom svijetu; a Apostol kaže „svačije će se djelo očitovati u ognju, kakvo je " i „izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali ao kroz oganj" [1 Kor 3,13 15], kaže se, da i sami grci zaista i bez dvojbe vjeruju i tvrde da se duše onih koji su primili pokoru ali je nisu izvršili, ili pak koji umru bez smrtnog grijeha s lakim i malim (grijesima), čiste poslije smrti te da im se može po­magati molitvama Crkve. Budući da kažu da njihovi učitelji njima takvo mjesto čiš­ćenja nisu označili sigurnim i vlastitim imenom, mi želimo da se prema predaji i autoritetu svetih otaca nazove „čistilište"; uostalom jer se i kod njih naziva tim imenom. Tom se naime prolaznom vatrom čiste grijesi, ali ne teški ili glavni koji prije toga nisu bili oprošteni pokorom, nego mali i sitni, koji opterećuju i poslije smrti iako su u životu bili oprošteni."

Što se dade zaključiti iz navedenog?
Nema nikakve Objave, niti je to navedeno u pismima kršćanskih otaca, niti u kanonima sabora Crkve, da postoji Čistilište, već papistički sabor u tom pismu želi da se mjesto gdje se nalaze duše koje nisu u Nebu, i koje imaju male grijehe i nisu dali dovoljnu pokoru za velike (kojih su ispovijedili), nazove Čistilište*
I ovdje je tekst u kontradikciji, najprije tvrdi da 'grci' to jest pravoslavni bogoslovi nisu dali nikakvo ime tom mjestu, a malo dalje tvrdi da to ime nazivaju Čistilište.
Možda se želi reć - pravoslavni kler nije imenovao Čistilište, ali mirjani-puk to tako naziva.
To je slabo opravdanje, jer 'grci', bilo klerici ili laici, nisu nikako drugačije nazivali Pakao nego imenom Had (Podzemlje) koji postoji kao pojam još od starih Grka.
Drugo papistički sabor tvrdi da se te duše čiste vatrom.
I to je glavna novina to jest zabluda koja proizlazi iz krivog tumačenja prve Pavlovljeve poslanice Korinćanima u 3 glavi: 
Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus KristNaziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom – svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušatiOstane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.
Usput ovdje je još jedan dokaz da stijena na kojoj je sazdana Crkva nije niti sv.Petar, a kamoli rimski episkop, nego Gospod Hristos.
U ovom tekstu Pavao daje sliku vatre u kojoj se ispituje zlato ili neki plemeniti metal od nečistoće, od slame koja izgara, a zlato ostaje.
Papisti su pak iz ovog zaključili da se ta vatra nalazi u mjestu kojeg žele nazvati Čistilište, te da će se po toj vatri ljudi u Čistilištu spasiti očišćenjem vatrom.
Ako je to ispravno tumačenje, onda to znači da svi ljudi prolaze kroz Čistilište, jer Pavao kaže u Onaj Dan, to jest u Sudnji Dan, a svi ljudi moraju proći test da se vidi kakva su im djela, da li su od plemenita metala, ili su od slame.

Nekoliko vrlo nezgodnih posljedica ima ta teorija:
1. Svi ljudi dolaze u Čistilište, u oganj da bi se ispitala njihova djela.
2. To znači da i svi sveci uključujući Bogorodicu prolaze kroz vatru Čistilišta.
3. To se događa u Sudnji dan.

Dakle, kad bi i bila istinita papistička teorija o Čistilištu, onda bi Čistilište postojalo tek na kraju vremena, u vrijeme Sudnjeg Dana.
Gdje su duše do tada?
Zar oni koji su na Nebu moraju proći kroz vatru Čistilišta na svršetku vremena?
Prema svemu navedenom doktrina o Čistilištu je kontradiktorna besmislica i krivo tumačenje Pavlove poslanice Korinćanima.
To je i sv.Marko Efeški pokušavao neuspješno objasniti papistima na saboru u Firenci.
Prva i temeljna kriva pretpostavka papista je da vatra može pročistiti grijehe, a sv.Pavao jasno govori da se ne radi o vatri koja briše grijehe, nego o vatri koja pokazuje kakav je netko stvarno bio u zemaljskom životu, je li nadziđivao Temelj s dobrim djelima, ili sa 'slamom'.
I stvarno, kad bi vatra imala moć brisanja krivice grijeha i svladavanja ropstva strastima i grijehu, onda bi i svi demoni i ljudi koji budu osuđeni na društvo demona u vatri, prije ili kasnije postali očišćeni i tako spašeni.
Stoga se moramo zapitati o kakvoj se to vatri radi koja ispituje ljude i njihova djela i srca.
Najbolje zapitati se što su o toj vatri pisali kršćanski sveci i mistici.

 . . . those who find themselves in hell will be chastised by the scourge of love. How cruel and bitter this torment of love will be! For those who understand that they have sinned against love, undergo no greater suffering than those produced by the most fearful tortures. The sorrow which takes hold of the heart, which has sinned against love, is more piercing than any other pain. It is not right to say that the sinners in hell are deprived of the love of God . . . But love acts in two ways, as suffering of the reproved, and as joy in the blessed! (Saint Isaac of Syria, Mystic Treatises).

Mogu nabrajati i citirati ostale svece, ali to je dovoljno (papisti misle da ako je netko rimski papa da onda ima veći autoritet dok tumači sv.Pismo što je besmislica, jer Bog ne otkriva tumačenje sv.Pisma ekskluzivno onima s mitrama, nego onima ponizna i sveta srca, imali oni mitre na glavi ili ne).
Vatra koja ispituje ljudska srca je Božanska ljubav, nestvorena Božja energija, koja se manifestira u čudu ognja na Uskrs u hramu Hristovog groba u Jeruzalemu.
Bog ljubi, iako će to teško papisti povjerovati, i one koji Ga mrze, i ta beskonačna Ljubav djeluje na iste kao nepodnošljiva vatra, dok onima koji su se sjedinili s Bogom djeluje kao beskonačno blaženstvo koje beskrajno raste.
I to se prikazuje na ikonama:


Crvena rijeka koja teče iz Pantokratora je ta vatra koja muči demone i ljude prokletnike jer su svojom voljom odbili ljubav i sad ih ljubav peče više nego zemaljska vatra. 

Rezimirati ću.
Molitva za mrtve koju daje Crkva nije nipošto da se duša oslobodi čistilišnog ognja, nego da joj Bog oprosti grijehe, ako duša ima volje za pokajanjem.
Vatra koja je nestvorena Božanska energija ili Božja ljubav ne može promijeniti ljudsko srce koje je svojom voljom zamrzilo Ljubav i zavolilo tamu, jer ljubav ne ide nikad protiv slobodne ljudske volje.
Iako ima slučajeva kad su se neki ljudi oslobodili iz Hada molitvom Crkve i svojim pokajanjem (radi se o vremenu poslije 40 dana nakon smrti dok traju uobičajene molitve Crkve i kada duše odlaze ili u Nebo ili u Had), to su rijetki slučajevi i ako netko računa na tu mogućnost za sebe, onda može biti siguran da će do svoje smrti zavoljeti grijeh i Ljubav će mu biti kao jezero ognjeno u Onaj Dan i u vječnosti*.

Papizam je uvelike napustio tradiciju, a nakalemio je kao farizeji, svojim vjernicima indulgencije i besmislice poput: ako izmolite 12 Očenaša za nakanu 'svetog oca' onda ćete biti oslobođeni 120 dana muka u Čistilištu.
Ako imate stare molitvenike svojih baka onda možete vidjeti bezbroj takvih primjera.
To nije Crkva, to je trgovačka kuća koja trguje sa strahom svojih vjernika od čistilišnih muka tako da im daje lažnu nadu (a s tim strahom je primjerice napravljena sadašnja papistička katedrala sv.Petra u Rimu koja je prouzrokovala protestantizam u Njemačkoj), umjesto da im promijeni život svetim tajnama tako da se deificiraju te da im ista Vatra koja muči demone bude još za zemaljskog života neopisivo blaženstvo.

* Ovaj tekst prenio je portal srpski pravoslavni portal "Borba za veru".
** Demoni koje je Gospod Hristos istjerao od nekih ljudi znali su reći - 'zar si nas došao mučiti prije vremena?'

Oni povikaše: "Što mi imamo s tobom, Sine Božji! Jesi li došao ovamo, da nas mučiš prije vremena?" Mt 8.29

Što znači da Vatra to jest nestvorena Božja energija ne 'muči' demone dok ne dođe to vrijeme, a to je Onaj Dan kojeg spominje sv.Pavao u poslanici Korinćanima.

P.S. Evo poveznice na zanimljiv tekst koji opisuje raspravu između pravoslavnih i papističkih bogoslova na saboru u Ferari-Firenci oko Čistilišta.
Zanimljivo je da su tamo navedeni vrlo slični pravoslavni argumenti koje sam i ja u tekstu naveo oko papističkog krivog tumačenja poslanice Korinćanima.
Dodatno primjerice objašnjavaju  kako su latini krivo preveli poslanicu sv.Ivana Zlatoustog u dijelu u kojem on govori o vječnoj vatri, a ne vremenitoj koja se pripisuje Čistilištu.
Također tumače riječi 'on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj', to jest to znači da ne će onaj tko bude imao slamu umjesto zlata izgoriti kao slama, nego će i dalje vječno egzistirati.
Dakle 'spasenje' vječno osuđenih Pavao vidi kao njihov vječni život u muci.

P.S.S.
Jedan komentator je prepisao tekst s nekog papističkog izvora u kojem je tobožnji dokaz da je sv.Grgur Dvojeslov, rimski patrijarh, vjerovao u Čistilište.
U citatu Dvojeslov ustvari raspravlja o teškim i lakim grijesima, te poslanicu Korinćanima u kojoj je navodni dokaz za Čistilište koristi da bi ukazao na razliku između težine grijeha.

"Iako se ovo može shvatiti o ognju nevolje koje nas pogađaju u ovom životu, ali ako netko ovo uzme o ognju budućeg čišćenja, treba pažljivo razabrati da kaže kako se onaj može spasiti po ognju - ne koji nadograđuje na taj temelj željezo, mjed ili olovo, to jest velike grijehe, i stoga teže i tada [nakon smrti] već neotpustive - nego drvo, sjeno, slamu, to jest, male i vrlo lake grijehe, koje oganj lako pregori."
Dakle evidentno se radi o kondicionalu a ne da je veliki rimski papa dogmatski vjerovao u Čistilište.
Što nam taj citat govori:

- netko razumije da je oganj čišćenja iz Poslanice metafora za očišćujuću  muku ovog zemaljskog života, međutim takvo tumačenje sv.Grgur ne smatra krivim jer u suprotnom bi rekao da se radi o stvarnoj vatri Čistilišta poslije smrti, što znači ili da sv.Grgur nije vjerovao u papistički nauk o Čistilištu ili da je dozvoljavao da se Poslanica može tumačiti na više načina.

- ali ako netko čita isti tekst poslanice sv.Pavla Korinćanima i uzme pretpostavku da se ne radi o metafori veći o ognju budućeg čišćenja, onda ...
Dvojeslov ne donosi dokaz za Čistilište, nego uvjetno koristi Pavlovljev tekst da bi ukazao na razliku između lakih i teških grijeha.
I sad još nešto o sv.Grguru Dvojeslovu i o raspravi sv.Marka Efeškog na Firenci ovdje-poveznica na srpski prijevod teksta o.Serafima Rose-a iz knjige "Duša poslije smrti":

2 – O ovom poslednjem slucaju govori se u nekima od ranih zitija sv. Grigorija, kao na primer u njegovom engleskom zitiju iz osmoga veka: “Neki nasi ljudi takodje pripovedaju povest, koju su ispricali Pimljani, o tome, kako je dusa imperatora Trajana bila osvezena i cak krstena suzama svetoga Grigorija, povest divnu i za pripovedaca i za slusaoce. Neka se niko ne cudi kada kazemo da je bio krsten, jer bez krstenja niko nece Boga videti, a treci vid krstenja, to je -krstenje suzama. Jednom, prelazeci preko Foruma – velicanstvene tvorevine, koju je, kako pricaju, podigao Trajan – svetoga Grigorije je otkrio, pazljivo proucavajuci Trajanov zivot, da je on, iako je bio idolopoklonik, cak ucinio jedno delo tako velikog milosrdja, da se ono cinilo vise delom hriscanina, nego paganina. A to se desilo kada je jednom prilikom Trajan na celu vojske zurno kretao protiv neprijatelja, i sazalivsi se nad recima jedne udovice, imperator citavog sveta se zaustavio. Ona je rekla: “Gospodaru Trajane, evo ljudi koji su ubili moga sina i nece da mi plate odstetu’. On odgovori: “Ispricaj mi o tome kada se vratim, i ja cu im narediti da ti plate odstetu”. Ali ona odgovori: “Gospodaru, ako se ti nikada ne vratis, meni nece imati ko da pomogne”. I tada, stojeci pod punom bojnom spremom, on naredi krivcima da istog casa u njegovom prisustvu plate odstetu koju su bili duzni. Kada je Grigorije cuo ovu pricu, shvatio je da je to ono o cemu citamo u Pismu: “Dajte pravicu siroti, branite udovicu. Tada dodjite, veli Gospod, pa cemo se suditi…” (Is. 1: 17, 18).Kako Grigorije nije znao sta da ucini da bi utesio dusu coveka koji ga je na ove reci podsetio, on je posao u crkvu Svetoga Petra i prolivao potoke suza, kako je bio u njega obicaj, sve dok, najzad, nije putem Bozanskog otkrivenja dobio uverenje da su njegove molitve uslisene, posto se nikada nije usudjivao da ovo moli ni za kog drugog idolopoklonika”. (“Najranije zitije Grigorija Velikog”, sastavio nepoznati monah iz Uitbija).Kako Crkva ne prinosi zajednicke molitve za umrle nevernike, jasno je da je ovo izbavljenje iz ada bilo plod licne molitve sv. Grigorija. Mada je ovo redak slucaj, on ipak daje nadu onima ciji su bliski ljudi umrli izvan vere.
Bog ne treba naše pokajanje, pokajanje mi trebamo da se očistimo ropstva strastima.
Još manje bi Bog trebao našu muku u ognju da bi nam oprostio.
Papistički nauk o Čistilištu proizašao je iz RKC koju tada vode i predvode pokršteni barbari Germani-Franci koji su uzeli svoj pravno-juridički pogled na spasenje i utjelovljenje Boga.
Kao što je kmet zaslužio po tom zakonodavstvu smrtnu kaznu ako je uvrijedio svog gospodara-feudalca, ili barem neko tjelesno mučenje, tako su franački bogoslovi tumačili pokajanje i očišćenje pred Bogom.
Bog tako po njima ne može oprostiti grijehe ako čovjek grješnik mu ne pruži dovoljnu nadoknadu kroz neku muku, najčešće tzv. čistilišnu muku ognjem.
I tako su Boga učinili karikaturom koja liči na nekog super feudalca iz države Franaka.
Nažalost tako su tumačili i utjelovljenje Slova - Bog se je tako morao po toj zabludi utjeloviti da bi zbog svoje beskonačnosti podnio beskonačnu naknadu na križu istom Bogu zbog beskonačne uvrede koju je konačni čovjek podnio beskonačnom Bogu.
Pokajanje može biti samo iz ljubavi prema Ljubavi, prema Bogu.
Ako nekog ljubim, onda ću se čim više truditi da mu ugodim i da mu se svidim (a nitko od ljudi ne može biti u Božjem carstvu ako nije nalik na Gospoda Hrista).
Nitko normalan ne traži od nekog tko kaže da ga ljubi - evo za dokaz da me ljubiš sad ću te ja mučiti u vatri, a ti ćeš na to pristati ako me ljubiš.
Bog nije sadist niti neki uvrijeđeni franački feudalac, a takvog Ga čini papistički nauk o Čistilištu.
Pokajanje i molitva Crkve (koja dobija milost od Boga) čisti pokojnike koji nisu još dovoljno čisti da stanu pred Boga, nikako nekakva doslovna vatra koja tobož čisti grijehe mučenjem ljudi.
Ista zabluda papista očituje se i u notornom samobičevanju.
Kad su se neki ruski klerici u progonstvu od boljševičke revolucije skrasili u jednom poljskom samostanu, nemalo su se iznenadili kad su vidjeli da se 'domaćini' bičuju.
Jedno je dugotrajno postiti i krotiti tako svoje tijelo od strasti, drugo je izazivati sebi muku bičevanjem ili sakaćanjem.
Jedno je biti mučenik koji se ne boji bičevanja radi svjedočenja vjere, drugo je podnijeti istu muku bez ikakvog razloga i svjedočenja.
To je ponavljam zabluda koja je potekla od potpuno krive slike Boga koji nalazi zadovoljštinu u tome da muči nekog tko Ga je uvrijedio, ili se raduje što neki čovjek sam sebe muči.
Bog prašta grijehe kad se grješnik iskreno kaje i vodi borbu protiv svojih strasti i traži u tome Njegovu pomoć ili kad Crkva za istog grješnika moli.
Sva ostala tumačenja su opasne zablude koje odvode kršćane od pravog pokajanja i zajedničarenja s Gospodom Hristom u ovom životu i budućem.





21 komentar:

  1. katolicka crkva naucava 4 dijela pakla: limb otaca, limb nekrstenih, cistiliste i pakao.

    vjeruju da se iz cistilista moze izaci i otici u raj.
    pravoslavci vjeruju da se iz pakla moze otici u raj.

    oboje vjeruju da im u tome mogu pomoci njihovi nasljednici na zemlji.
    evo sto kazu pravoslavci:
    Svaki put kada se obavlja molitva za upokojene, njihova zacrnjena duša u paklu pomalo zasvetli. I što se više molimo za njih i što smo mi sami bogougodniji molitvenici, to su njihova nebeska tela svetlija i paklene ih muke manje muče.

    dakle pravoslavci eksplicitno kazu da je to pakao iz kojeg se mozes izvuci dok katolici kazu da je to cistiliste i da su muke manje no u paklu, no i dalje "strasnije no ikakve na zemlji".

    naravno katolici su po obicaju u pravu, no ruku na srce, nauk je gotovo identican.
    pravoslavci standardno labaviji pa naucavaju da se mozes izvuci iz bilo kakvog Pakla, a ne mozes

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Temeljna razlika je u ovome o čemu pišem:

      1. Vatra o kojoj piše sv.Pavao Korinćanima i koja će biti u Onaj Dan kako piše, jasno govori da nema 'mučenja vatrom' kao niti papističkog 'čišćenja vatrom' do kraja vremena i svijeta, to jest do Posljednjeg Suda.
      Dok papisti vjeruju da ta vatra, i 'paklena' i 'čistilišna' postoji od početka, to jest od kad su pobunjeni anđeli bačeni s Neba, jer još dodaju da se radi o istoj vatri u Paklu i u Čistilištu, samo u ovom drugom slučaju ista vatra čisti i muči, dok u prvom samo muči.

      2. Papisti naučavaju da je ista vatra stvorenje, ili ista kao sadašnja zemaljska vatra ili nešto slično.
      Što je ne samo kontradiktorno sv.Pismu nego i besmisleno, jer ta 'papistička' vatra koja je stvorenje ne može pržiti i mučiti nekog tko nema materijalno tijelo, a to su ljudske duše prije uskrsnuća i demoni.
      Crkva pak naučava da je spomenuta vatra nestvorena Božanska energija koja se manifestira u stvorenom svijetu i za koju kažemo da je Bog jer Boga ne možemo nikako niti ikada vidjeti i spoznati u Njegovoj Božanskoj suštini, nego samo preko nestvorene energije-djelovanja.
      Stoga se može reć da sam Bog koji je Ljubav 'muči' demone i prokletnike u Paklu svojom ljubavlju koja je beskonačna i koju ovi mrze i ne podnose.

      Dakle, razlike nisu nimalo beznačajne, i rimski patrijahat se nikako ne može vratiti u Crkvu dok ne odbaci, između ostalog, i heretički nauk o Čistilištu.

      Izbriši
  2. Dva citata pape Sv. Grgura Velikoga, Dijalogista( ili po vašu- Dvojeslova), koji nepobitno dokazuje da prije Posljednjeg Suda postoji Čistilište i čistilišni oganj:
    "de quibusdam levibus culpis esse ante iudicium purgatorius ignis credendus est"
    ("treba vjerovati da za pojedine lake grijehe postoji prije Suda čistilišni oganj")
    Dijalozi, lib. (knjiga) IV., cap.39.

    I još jedan:
    "Sed tamen, ut praedixi, hoc de parvis minimisque peccatis fieri posse credendus est, sicut est assiduus otiosus sermo, immoderatus risus, vel peccatum curae rei familiaris, quae vix sine culpa vel ab ipsis agitur, qui culpam qualiter declinare debeant sciunt; aut in non gravibus rebus error ignorantiae, quae cuncta etiam post mortem gravant, si adhuc in hac vita, positis minime fuerint relaxata. Nam cum Paulus dicat Christum esse fundamentum, atque subiungat: 'Si quis superaedificaverit super hoc fundamentum, aurum, argentum, lapides pretiosas, ligna, fenum, stipulam; uniuscuiusque opus quale sit ignis probabit; si cuius opus manserit quod superaedificavit, mercedem accipiet; si cuius opus arserit, detrimentum patietur; ipse autem salvus erit, sic tamen quasi per ignem' (I. Cor. 3, 12-15). Quamvis hoc de igne tribulationis in hac nobis vita adhibitio possit intelligi, tamen siquis hoc de igne futurae purgationis accipiat, pensandum sollicite est quia illum per ignem dixit posse salvari, non qui super hoc fundamentum, ferrum, aes, vel plumbum aedificat, id est peccata maiora, et idcirco duriora, et tunc iam insolubilia; sed ligna, fenum, stipulam, id est peccata minima atque levissima, quae ignis facile consumat."
    ("Ali naime, kao što sam rekao, treba vjerovati da to može biti kod malih i vrlo lakih grijeha, poput neprekidnog bezrazložnog govorenja, neumjerenog smijanja, ili grijeha brige za obiteljske stvari, koja se jedva može obavljati bez grijeha, čak i od onih koji znaju kako trebaju izbjegavati grijeh; ili pak zabluda neznanja u stvarima koje nisu teške: sve to opterećuje čovjeka i nakon smrti, ako nije bilo otpušteno u ovome životu. Naime, kad Pavao kaže da je Krist temelj, i dodaje: 'Naziđuje li tko na ovom temelju zlato, srebro, drago kamenje, drvo, sijeno, slamu... I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj' (1 Kor 3, 12-15). Iako se ovo može shvatiti o ognju nevolje koje nas pogađaju u ovom životu, ali ako netko ovo uzme o ognju budućeg čišćenja, treba pažljivo razabrati da kaže kako se onaj može spasiti po ognju - ne koji nadograđuje na taj temelj željezo, mjed ili olovo, to jest velike grijehe, i stoga teže i tada [nakon smrti] već neotpustive - nego drvo, sjeno, slamu, to jest, male i vrlo lake grijehe, koje oganj lako pregori.")

    Ovaj drugi citat je iz nastavka prvog dijela, četvrta knjiga Dijaloga Sv. Grgura Dijalogista, gdje se opširno govori o Čistilištu i posljednjim stvarima uopće. Osim toga, Sv. Bernardin Sienski prepoznaje Čistilište u riječima Knjige Brojeva(Br 31,23): "omne quod potest transire per flammas igne purgabitur"
    ("sve što može proći kroz plamen, očistit će se ognjem").

    Zaključak:
    Sv. Grgur Veliki nepobitno zaključuje(kaže "TREBA vjerovati", i tako Vas opovrgava) da prije Suda postoji oganj, plamen, vatra koji se naziva čistilišnim, i koji postoji za potpuno čišćenje duša onih ljudi koji su umrli u stanju lakih grijeha(i onih koji nisu učinili pokoru do kraja za života, moja opaska). Dakle, očito da ti ljudi ne idu u Raj, jer se čiste ognjem, ali ni u Pakao, jer Sv, Grgur Veliki jasno kaže da je taj oganj čistilišni za lake, a ne smrtne grijehe, što dovodi do zaključka da postoji i treće mjesto, a to je Čistilište. I da se vratim na početak- Sv. Grgur jasno kaže da postoji čistilišni OGANJ prije Suda, što je direktno suprotstavljeno sa Vašim uvjerenjem da nema ognja u Paklu prije Suda.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Grešni cariniče,

      1. Na niti jednom ekumenskom saboru Crkve nije definirana dogma o Čistilištu.

      2. Prvi put, i to ne kao dogma, nego u vidu pisma, RKC je to 'definirala' u 13.st. na Lyonskom saboru Crkve o čemu pišem na početku.

      3. Na saboru u Firenci, neuspjelom pokušaju unijaćenja, pravoslavni bogoslovi su dokazali kako su papisti krivo tumačili Poslanicu Korinćanima (koristili su u mnogome iste argumente kao i ja u tekstu) kao i da su latini krivo prevađali ili razumjeli istočne grčke kršćanske oce.
      Naveli su štoviše da se možda neki tekst sv.Grgura iz Nise može shvatiti kao pro Čistilišta, ali to je samo jedan kršćanski otac i nikad sabor Crkve nije potvrdio takvo gledište.

      4. Da je nauk o Čistilištu stvarno istina Objave, onda bi sigurno bio donesen na nekom ekumenskom saboru Crkve.

      5. Nauk o Čistilištu je uvelike uzrokom velike korupcije u RKC preko prodaje indulgencija, što je na kraju i dovelo do protestantizma.

      6. Sama definicija čistilišne vatre kao stvarne vatre nalik zemaljskoj(znači radi se o stvorenju, a ne o nečem nestvorenom) koja peče demone i prokletnike i one koji se 'čiste' je besmislena zato što se prema papizmu u Čistilištu nalaze duše prije uskrsnuća, bez tijela, pa se o nikakvom pečenju od vatre ne može govoriti. Uz to demoni nemaju tijela niti će ga imati u vječnosti, pa ih nikakva vatra (shvaćena kao stvorenje poput zemaljske vatre) ne može mučiti.

      7. To samo potvrđuje da su istočni kršćanski oci, bogoslovi i mistici (i ikonopisci na što ukazujem ikonom Posljednjeg Suda)) bili u pravu kada su tumačili da se vatra koja se spominje u sv.Pismu ne može nikako tumačiti kao stvorenje, nego kao nestvorena Božja energija koju nazivaju Ljubavlju te koja muči demone bez tijela i prokletnike u vječnosti Pakla zato što je mrze i ne mogu podnijeti.
      (dok RKC zbog zablude o apsolutnoj Božjoj jednostavnosti koju su nekritički naslijedili od starogrčkih filozofa negira postojonja nestvorene Božanske energije pa su zato papisti morali tumačiti vatru Pakla ili njihovog Čistilišta kao stvorenje, to jest kao zemaljsku vatru ili nešto slično tome).

      Izbriši
    2. Ispravak pod točkom 2, nije to bio sabor Crkve, nego sabor RKC.

      Izbriši
    3. Emile, kao prvo, kao bivši sedevakantist ste morali znati da Crkva raste u spoznaji, što znači da nisu sve dogme proglašene iste godine kada je Crkva osnovana( na blagdan Pedesetnice ili Duhova), niti 100 godina nakon toga, već sve ima svoje vrijeme. Možda je neukusna usporedba, ali Crkvu možete predočiti kao dijete: prvo sisa majčino mlijeko(koje predstavlja nešto osnovno, za razvoj djeteta osnovnu hranu, a metaforički za Crkvu osnovni i temeljni nauk), nakon toga malo po malo počinje jesti nešto tvrđu hranu, voće, povrće, kruh i meso(što predstavlja za Crkvu dogme) sve dok ne sazrije i može jesti sve što je čovjeku po Božjoj Volji jestivo i dozvoljeno( što predstavlja za Crkvu katekizam i papin nauk ex cathedra, gdje su skupljeni temeljni nauk i dogme). Neka mi Bog oprosti ako sam što krivo rekao, ja nisam teolog, ali Vi bi morali znati da ako nešto nije u potpunosti definirano prije Raskola u Jednoj i Svetoj Katoličkoj Crkvi, da je onda nakon njega( raskola koji su počinili bizantinci).

      Izbriši
    4. Stanje duša u zagrobnom životu

      Duše umrlih ljudi ulaze u zagrobni život sa celokupnom sadržinom svojom: „Dela njihova idu za njima“.[1] Ulaze sa svima mislima i osećanjima, sa svima vrlinama i porocima, sa svima vrednostima i manama, sa celokupnim svojim moralnim svetom. I takvima kakve jesu, kakve su izišle iz tela i zemaljskog života, njima se i sudi na Posebnom sudu i određuje privremeno stanje u zagrobnom životu, stanje od Posebnog do Strašnog suda.

      Ali kao što je religiozno-moralno stanje duša ljudskih različito za života njihova na zemlji, tako je ono različito i po izlasku njihovom iz tela i u zagrobnom životu. Nema sumnje, stanje duša posle smrti je slično moralnom stanju svake individualne duše za života na zemlji. Ono je prirodna posledica i prirodno produženje života na zemlji. Jer kada bi smrt, ili Posebni sud, potpuno menjali stanje duše, gubio bi se kontinuitet ličnosti, i u zagrobnom životu Petar se ne bi osećao kao Petar, ili Pavle kao Pavle.

      Religiozno-moralno stanje duša ne menja se korenito u zagrobnom životu. Kada bi ga Bog korenito izmenio, učinio bi nasilje nad neprikosnovenošću slobode ljudske duše i uništio ono što ličnost čini ličnošću.

      Ali i sama duša u zagrobnom životu, makar svim bićem svojim htela i želela da potpuno izmeni sebe i počne novi život koji bi se sasvim razlikovao od njenog života na zemlji, ne bi mogla da to učini. Α ne bi mogla zato što joj u zagrobnom životu nedostaje telo koje je neophodan sastojak čovečje ličnosti za njeno potpuno samostalno opredeljenje i delatnost, i što joj nedostaju zemaljski uslovi i sredstva spasenja. Drugim rečima: u zagrobnom životu pokajanje je nemogućno, jer tamo dozreva ono što je početo na zemlji, i u pravcu u kome je početo. Na to ukazuje Sveto Evanđelje kada život na zemlji naziva setvom, a život u zagrobnom životu žetvom.

      Dogmatika Pravoslavne Crkve, Prepodobni Justin Popović

      Željko

      Izbriši
    5. Žeklp,

      Činjenica ostaje da imamo svjedočanstva da su neki sveci svojim molitvom izbavili neke duše iz Hada-Pakla (radi papista ponavljam da se radi o vremenu do Posljednjeg Suda, jer u vječnosti više nikakve promjene ne će biti).
      I ne bih rekao da je to u suprotnosti s citiranim tekstom prepodobnog Justina Popovića.
      Očito je da su te duše imale barem želju za pokajanjem prije smrti.
      Nisam nigdje napisao da je nečija molitva probudila u nekoj duši želju za pokajanjem, nego se podrazumijeva da je ta želja već postojala.

      Izbriši
    6. Emil, sve je zaključeno u trenutku smrti. To je poanta ovog teksta i to je tradicionalni nauk. Ako si veći od prepodobnog Justina Popovića i sv. Nikolaja Velimirovića i svih tradicionalnih i od Crkve odoborenih katekizama, onda polemiziraj sam sa sobom. Nijedan pravoslavni vjernik te ne bi smio slušati.

      Najgordiji su novoobraćenici. Ništa im nije sveto.

      Željko

      Izbriši
    7. Željko-Krešo Kaptolski:
      "sve je zaključeno u trenutku smrti."

      Na tebe ne treba previše gubiti vremena nego te samo treba brisati.
      Ipak, ako kao papist kažeš da je sve riješeno u trenutku smrti, zašto RKC daje mise zadušnice, zašto se papisti mole za pokojne???
      Dakle u bijednom pokušaju da tobož obraniš papistički nauk o Čistilištu, ti si sam negirao ga - jer je sve već riješeno u trenutku smrti.
      K tome je isto jadno tvoje tumačenje kako ja kao obraćenik na Pravoslavlje krivo ga tumačim, jer eto osuđujem papistički nauk o Čistilištu, a taj nauk po tebi prihvaćaju pravoslavci 's iskustvom' za razliku od mene.
      Ne mislim da si idiot kad tako nešto pišeš, nego da si zlobni i plitki pamfletist koji ne žali truda (vjerojatno i plaćen, zato ga zovem 'kaptolski') da bi spriječio Hrvatima istinu o Pravoslavlju nasuprot laži papizma.
      Na kraju podcijenjuješ obrazovanje i inteligenciju čitatelja bloga, jer većina zna da je Crkva osudila papističku herezu Čistilišta, a ja sam u tekstu gore pod P.S. dao poveznicu na pravoslavni članak o događanjima na neuspješnom unijatskom saboru u Firenci gdje se može detaljnije pročitati zašto su pravoslavni klerici i bogoslovi odbacili papističku zabludu Čistilišta davno, davno.

      Izbriši
  3. Nastavak: Katolička Crkva je dosad imala ukupno 20 ekumenskih Sabora( Drugi vatikanski "sabor" ne priznajem, a Sabori u Pisi i Sieni nisu bili ekumenski Sabori)u razdoblju skoro od 1900 godina, od toga čak 12 nakon Velikog Istočnog Raskola, čak i više nego u prvo vrijeme Crkve(prije Raskola), kada ih je bilo 8. Bizantinci priznaju ukupno sedam ekumenskih Sabora kao "svoje", a vidi čuda: svih sedam su bili prije Raskola(tj. katolički)! Dakle, tu očigledno nešto ne štima sa bizantizmom, jer katolici su imali 12 Sabora ekumenskih nakon Raskola,a bizantinci nijedan! Što vam to ništa ne govori?!
    Osim toga, u nekim bizantinskim "Crkvama" se kao ekumenski Sabor ubraja i peti Carigradski sabor PC, koji je bio u 14.st., nakon Raskola, a koji bi po tim bizantinskim "Crkvama" bio osmi po redu(ili jedini nakon Raskola). To je također problematično jer se na tom području najbolje vidi rascjepkanost bizantizma( zbog nepostojeće vrhovne crkvene hijerarhije), pa tako jedni bizantinci priznaju taj sabor kao ekumenski, a drugi opet ne, što je pravi pravcati bućkuriš. Kod katolika nikad nije bilo takve rascjepkanosti sve do Vat. 2 (i kad je bio period arijanstva u ranom dobu Crkve), ali Prava Crkva je nastavila postojati i nakon Vat. 2 ( to su sedevakantisti i tradicionalisti Katoličke Crkve), dok u bizantizmu ne znaš tko pije, a tko plaća, npr. Vi smatrate carigradskog patrijarha nedostojnim i čini mi se heretikom, on podupire UPC koju pak RPC i možda SPC ne priznaju, jedni bizantinci priznaju postojanje mitarstava, drugi ne, opet jedni priznaju peti carigradski sabor kao ekumenski, drugi ne,
    i mogao bih puno, puno više nabrajati... a ipak se svi, uz sve razlike eto drže pravoslavnima, zbilja svašta!
    P.S. Meni je o Čistilištu dovoljno ono što je napisao PAPA Sv. Grgur Veliki, i to prije Raskola, da treba vjerovati da za pojedine lake grijehe prije Suda postoji čistilišni oganj, i to što je to dogma Jedne i Svete Crkve. Sv. Augustin je još davno rekao"Roma locuta, causa finita", a ja se kao svaki katolik toga pridržavam. Mogao bih vam još citirati mnoge druge svece, blaženike i naučitelje, ali ja mislim da je ovo za poštenog i vjernog čovjeka dovoljno. Ne možete pobiti Sv. Grgura Velikog, on vas je opovrgao riječju da postoji prije Suda čistilišni oganj, što je u sukobu sa Vašom tvrdnjom da pred Sud ni u Paklu nema ognja(!).

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ekumenske sabore Crkve nije nikad rimski papa sazivao, niti im je presjedao, niti ih je zaključio.
      Stoga je vaše nabrajanje tobožnjih 'ekumenskih' sabora Crkve u organizaciji rimskog pape koji je heretik i shizmatik, bespredmetno.

      Izbriši
    2. Apropos toga da me 'griješni carinik' naziva bizantincem ili da tako naziva sve one koji pripadaju Crkvi (naravno pravoslavnoj jer jedino Ona je ista od apostolskih vremena), treba samo pojasniti da je pojam 'Bizanta' ili 'Bizantskog carstva', nastao za vrijeme zapadnoeuropskog prosvjetiteljstva kad su papisti i oni koji su bili propagandisti "Svetog rimskog carstva njemačke krvi" sustavno i u mnogim knjigama zamijenili Rimsko carstvo koje je postojalo od 753.g. prije Krista pa do 1453.g. poslije Krista (svršetak je pad Carigrada-Konstantinopola-Drugog Rima pod tursku okupaciju) s imenom Bizant.
      Dakle niti jedan rimski car koji je stolovao, a gdje drugdje nego u Carigradu, se nija nazivao bizantskim carem, niti su se njegovi podanici nazivali Bizantincima.
      Muhamedanci na Bliskom istoku i dalje pravoslavce nazivaju rimljanima.
      Malo više o tome u ovom članku:
      https://russia-insider.com/en/byzantine-empire-wasnt-byzantine-all-it-was-christian-roman-and-it-thrived-over-1000-years/ri28195

      Izbriši
    3. Staro ime Carigrada je Bizantion( još od prije nove ere), a iako je istina da su se bizantinci smatrali Romejima tj. Rimljanima, velika većina njih( osim careva) to po svom grčkom porijeklu nije bila, već se radi o političkom nazivu.
      Naravno da je naziv bizantinac na mjestu, kada je najstariji poznati naziv Carigrada, iz kojeg se proširilo grkoistočnjaštvo ili bizantizam upravo Bizantij ili Bizantion!
      Ono što vi radite je puno, puno gore: nazivate Crkvu Kristovu "papizmom"i pretečom "Antihrista"... hulite, a da niste ni svjesni (ili ne želite biti svjesni). Pomislite malo na svog oca i majku, ta oni su pripadali Toj, Jedinoj Crkvi, koju vi sada bez imalo stida pljujete. Sramite se! Ja ne nazivam vas bizantince-pravoslavce pretečom Antikrista, niti "patrijarhizmom" niti vas mrzim, ali je očito kao dan da neki od vas(ako ne većina) mrze silinom Katoličku Crkvu. Preko toga ne mogu prijeći, to je zbilja jedna velika sramota i sablazan, kako za katolike, tako i za ostale.
      P.S. Vaša tvrdnja o ekumenskim saborima Crkve i papi jednostavno nije istinita. Ne moram ni objašnjavati zašto, jer bi ionako Vi našli neku svoju izliku i tako unedogled. Uostalom, ako je po Vama potreban i kršćanski car za sazivanje ekumenskog Sabora, zašto onda ekumenski Sabor PC nisu sazvali Romanovi, bugarski carevi, Obrenovići, Njegoši i ostali carevi bizantske vjere nakon Raskola, jer su mogli i definitivno su imali o čemu raspravljati npr., a katolici tj. Crkva su imali desetak sabora, i to bez careva? Pitanje za zamisliti se.
      Ja zaključujem ovu raspravu sa moje strane: ostajem katolik i pri katoličkim stajalištima, jer to je jedino ispravno, a uostalom Vaše tvrdnje, kao što smo vidjeli, i nemaju tako čvrstog uporišta(citat Sv. Grgura Velikog vas pobija!), ne zato što sam ja bolji kršćanin ili pametniji( to ni ne tvrdim) nego zato što je katolčanstvo ispravno, a bizantizam nije. Ove rasprave na kraju znaju samo voditi do oholosti i gordosti, u većini slučajeva, a mislim da to apsolutno svima škodi, i nema smisla stoput vam dokazivati. Ustvari, najbolja stvar i pomoć je molitva, i nikakve rasprave nemaju snage kao molitva koja mijenja srce čovječje iz dubine. Pomolit ću se za vas, to je ipak najbolje sredstvo.

      Izbriši
    4. Krivo navodite Griješni cariniče.

      Najprije navodite (krivo) da pojam Rimljanin podrazumijava (etničko) podrijetlo, pa prema vama nisu mnogi rimski carevi iz Carigrada bili Rimljani.
      To je potpuno krivo, jer i sv.Pavao je bio Rimljanin, a etnički je bio Judejac.
      Bilo je mnogih rimskih careva koji su bili etnički Germani, Armenci, Grci, čak i Kazari i nitko ih nije smatrao da oni nisu pravi rimski carevi.
      Rimljanin je politički pojam, a ne etnički, čak su i prvi Rimljani nastali od mnogih italskih plemena, uključujući dakako i Grke jer je cijela južna Italija bila naseljena Grcima od davnina (i dobro se zna da je rimska liturgija bila na grčkom jeziku, tek kasnije na pučkom jeziku - latinskom, pa je i tako prvi latinski prijevod Biblije dobio naziv Vulgata, odnosno Biblija prevedena na pučki jezik).
      Sveti kršćanski car Konstantin napravio je carsku prijestolnicu u mjestu (ili kraj mjesta) Bizantion, i to tako da je de facto tako nastao novi grad kojeg je Konstantin nazvao drugim ili novim Rimom (to su mu atributi jer se grad zove imenom Konstantina) jer je on dalje nastavio carevati iz tog grada (to znači da se je državni aparat, brojne obitelji državnih službenika, tamo preselile iz starog Rima).
      Očito je bilo više razloga za premještanje prijestolnice carstva.
      Bez sumnje jedan je bio strateški položaj Carigrada na Sredozemlju i između Europe i Azije.
      Drugi je bio bogoslovni. Stari Rim je bio prepun poganskih hramova i poganske kulture, prvi kršćanski rimski car je htio napraviti novi grad bez tog balasta, htio je izgraditi nove kršćanske hramove, a ne poganske pretvarati u kršćanske.

      Također se pitate zašto nisu bugarski ili ruski carevi sazivali ekumenske sabore Crkve.
      Riječ car došla je iz bugarskog jezika, njihov car Boris bio je prvi car, ali ne u smislu da je bio jednak onom u Carigradu, jer car-imperator može biti samo jedan.
      Mi nemamo u našem jeziku prave pojmove koji bi to razlikovali.
      Pravi car je dakle bio car kršćanskog Rimskog carstva, a bugarski ili ruski carevi su bili po važnosti ispod.

      Treće, pozivate se na neki citat sv.Grgura Dvojeslova što bi trebalo biti po vama dovoljan dokaz za postojanje Čistilišta.
      Jedan kršćanski otac može biti u zabludi, čak je i RKC navela da se smatra kršćanskom doktrinom nešto u što su vjerovali svi kršćanski oci, a ne samo pojedini.
      A većina nije vjerovala da se grijesi brišu vatrom, jer je to kontradiktorno, o tome sam pisao gore, o tome su pravoslavni bogoslovi u Firenci govorili latinima da krivo tumače poslanicu Korinćanima.

      I budite uvjereni da će sve više rimokatolika spoznati kako su filioque, pa i nauk o Čistilištu, i ostale zablude, došle od Rima, a ne od Crkve koja nije vezana ni uz Rim, ni uz Carigrad, ni uz Jeruzalem, ni Antiohiju, ni Aleksandriju, ni Moskvu, nego je vodi Onaj 'koji puše kamo hoće'.

      Izbriši
    5. Grešni cariniče,
      Dalje me prozivate da hulim (i spominjete mi roditelje što nije u redu u jednoj raspravi po pitanju Čistilišta) jer RKC nazivam 'pretečom Antihrista'.
      A upravo je to argument onog kojeg navodite da je glavni razlog zašto vjerujete u Čistilište.
      Sv.Grgur Dvojeslov odgovorio je na zahtijev carigradskog patrijarha da bude iznad svih patrijarha (vjerojatno s argumentom da je Carigrad sjedište kršćanskog rimskog carstva), da se radi o potezu koji je odiše po Antihristu koji će se praviti Bogom, odnosno čovjekom iznad svih drugih.
      I nedugo nakon Dvojeslova stari Rim uz pomoć ili uz instrukciju Franaka počeo je smatrati sebe iznad svih patrijaršija, da bi se na kraju došlo do ideje obznanjene u dokumentu "Unam sanctam" rimskog pape Bonifacija VIII koji kaže da se nitko od ljudi ne može spasiti ako se ne stavi pod vlast i autoritet rimskog pape.
      Što je to nego duh Antihrista?
      I sad kad rimski patrijarh i izvanjski pokazuje svoje pravo antihristovsko lice, vi kažete kako to nije pravi rimski papa, kako je stolica prazna.
      Je li onda stolica bila prazna i za vrijeme Bonifacija VIII, ili je za vas u redu da rimski patrijarh ima apsolutnu vlast nad svim ljudima jer je on tobož Hristov vikar na Zemlji?
      I tko će to onda presuditi od ljudi je li Bonifacije VIII ili Franjo izvan stolice kad nitko ne može suditi rimskog papu nego mu svi moraju biti poslušni inače gube spasenje?

      Grešni cariniče, u velikoj ste sedevakantističko-papističkoj zabludi iz koje vam izlaza nema ako ne odbacite papizam, papisti jednostavno nemaju mehanizam po kojem bi spriječili da stvarni Antihrist zasjedne na stolicu 'nezabludivog Hristovog vikara na Zemlji' kojoj moraju biti poslušni inače gube spasenje.
      Taj gordijski čvor se ne može nikako odriješiti nego mačem - rimski patrijarh nije iznad drugih patrijarha, štoviše on je samo jedan od episkopa koji nema duhovnu vlast ni nad jednim drugim episkopom (a tako nemaju niti ostali patrijarsi).

      Izbriši
    6. Naravno da Sv. Grgur Veliki ne govori DOGMATSKI o Čistilištu, kada to još nije bilo ( u njegovo vrijeme) proglašeno dogmom( baš kao ni da se duše iz Pakla može osloboditi molitvom, to još manje, budući da to, čini mi se ni kod vas bizantinaca nije dogma, za razliku od toga što je nama katolicima Čistilište dogma). Tako jednostavno.
      I to nije sve... vi propuštate razumijeti da Sv. Grgur Veliki govori "treba pažljivo razabrati da kaže kako se onaj može spasiti po ognju - ne koji nadograđuje na taj temelj željezo, mjed ili olovo, to jest velike grijehe, i stoga teže i tada [nakon smrti] već neotpustive - nego drvo, sjeno, slamu, to jest, male i vrlo lake grijehe, koje oganj lako pregori.", a što znači da DIREKTNO spominje SPASENJE PO OGNJU, a što je to nego Čistilište. Također, u prvom dijelu citata koji sam prenio Sv. Grgur jasno kaže da TREBA VJEROVATI da za pojedine LAKE grijehe postoji PRIJE Suda ČISTILIŠNI OGANJ!!! Što tu Vama nije jasno, e to meni zbilja nije jasno.
      Također, sad kad sam vidio tekst o Trajanu i Sv. Grguru(koji sam puno prije ove rasprave već čitao negdje), mogu samo reći da se nigdje u citatu iz "žitija" (biografije) ne spominje da je Trajan završio u Paklu, nego samo da se Sv. Grgur molio za njega kao idolopoklonika, i to jedinog za kog se molio. Ako uklopimo u to zaključak da je Sv. Grgur Veliki naučavao da se po ognju tj. Čistilištu mogu spasiti samo oni sa lakim grijesima ( i oni koji nisu izvršili pokoru za života), onda ćemo doći do zaključka da se Trajan ipak pokajao prije smrti, moguće tajno i sam pred Bogom te da nije bilo vremena da se krsti ali je ipak zbog pokajanja završio u Čistilištu. Onda definitivno ima smisla i to, kako piše krštenje suzama od strane Sv. Grgura, jer se radi o žrtvi i molitvi koju je proslavljeni svetac prinio za olakšanje čist. ognja i brži dolazak u Raj Trajana, što je netko možda krivo interpretirao da se radi o krštenju suzama, a ne o moćnoj žrtvi za njegovo izbavljenje iz mjesta čišćenja. Ja mislim da je vrlo moguće da je Trajan zapravo kršten željom, koju nije stigao sprovesti u djelo za života, jer je logično da ako je pokajan da se želi i krstiti(ako to već nije). A opet, iako mi je to relativno nov i rijedak pojam, to krštenje suzama, moguće da je i Trajan na taj način kršten od strane Sv. Grgura( iako se to treba provjeriti kod pravovjernih, kat. pisaca).

      Izbriši
  4. Iz onoliko koliko razabirem povijest Crkve, vidim da se sa Crkvom nakon Krista dešavalo isto što i sa Izraelom do Krista, malo po malo otpada jedno po jedno pleme Izraelovo, na kraju i sam Juda zataji, i izvrne se ono što Bog dade na spas u ono što sprječava narod da uđe...»Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.«

    OdgovoriIzbriši
  5. Na temu čistilišta, smatram da su te muke veće od ovih na zemlji, jer se vidi sva strahota grijeha, sve je poznato, i ono nepokajano sad se kaje daleko večim intenzitetom, jer veo se skida, i Svijetlo Istinsko postaje sve jače, a onda je i bol držanja za grijeh veća, sve na poticaj da se čim prije potpuno prijeđe u Svijetlo Istinsko, da se sve oprosti svima i ne traži se svoje pravde, samo Njegova Volja neka bude...

    OdgovoriIzbriši
  6. Izmadu crnog i bijelog mora biti sivo. cistiliste nije vatra kako se tumaci u vasim komentarima. Neki su jos uvijek tu (CISTILISTE) jer ne zasluzuju drugo i tu im je dobro.

    OdgovoriIzbriši
  7. Čistilište može biti na ovom svijetu, a može biti stanje duše nakon smrti. Svakako je dobro pročitati što sveta Katarina Đenovska veli o čistilištu.

    https://hr.m.wikisource.org/wiki/Rasprava_o_%C4%8Distili%C5%A1tu

    “Koliko uspiješ izbaviti zatočenih duša, toliko ćeš zadobiti prijatelja u Nebu”.

    Blažena Marija Eugenija de Smet, još kao dijete pomagala je dušama u Čistilištu, a jednom prigodom izjavila je svojim prijateljima: “Ako bi netko od naše mlade male braće i sestara bio zatvoren u zatvor u kojem je vatra, a mi bi trebali reći samo jednu riječ da ih iz tog mjesta muka oslobodimo, zar ne bi trebalo reći tu riječ? To je slučaj sa siromašnim dušama u Čistilištu. One se nalaze u plamenom zatvoru, mi ih možemo iz toga osloboditi, ali smo mi nemarni da to učinimo.” Nemojmo više biti nemarni! Božja ljubav i milosrđe je ogromno, On se raduje kad se molimo za pokojne duše jer tada pokazujemo svoju nesebičnost, suosjećajnost i milost prema svojim bližnjima te time i ljubav prema Njemu samom. Isus je rekao: “Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!” (Mt 5, 7) A samim time obećao nam nagradu: “Mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se.” (Mt 7, 2). Budimo milosrdni! Duše u Čistilištu se još nazivaju i siromašne duše s razlogom, one same sebi ne mogu pomoći. Njihova mogućnost za dobra djela je bila na Zemlji, one sada trpe da bi se u potpunosti očistile od svojih grijeha (uključujući i one za koje su dobile oprost na ispovjedi) i žude za Božjom prisutnošću. Te duše stalno mole i trpe, ali nisu u mogućnosti moliti za sebe te zato žude za našom pomoći na Zemlji da mi kroz molitvu, prikazivanje misa, posta, dobrih djela i žrtava, Pričesti, pomažemo njima, a one će zauzvrat moliti za nas. Siromašne duše tada budu radosne i sa velikom zahvalnošću nas zagovaraju kod Gospodina. Sveta Katarina Bolonjska čije neraspadnuto tijelo počiva u crkvi klarisa u Bologni je izjavila: “Često sam morala dugo čekati da me uslišaju Sveti u Nebu, ali odmah sam postigla ono što sam molila po zagovoru duša u Čistilištu.” Drugom zgodom je rekla: “Ako sam htjela sigurno postići neku milost tada bi se obratila molbom dušama u Čistilištu da one tu stvar prenesu našem nebeskom Ocu i odmah sam osjetila da njihovom zagovoru imam zahvaliti na brzom uslišanju onog što sam molila.” Razmišljaš li možda kako nemaš vremena za molitvu, Gospodin je mislio i na to te je rekao svetoj Gertrudi: “Jedna jedina riječ izrečena iz dubine srca ima veću moć i učinak za spasenje duša iz Čistilišta nego izgovaranje velikog broja psalama i molitava bez skrušenosti.” Možemo primjetiti da je Isus svojim odabranim dušama govorio o Čistilištu, neke duše imale su milost od Boga doći na Zemlju i zamoliti odabrane Božje sluge da mole za njih. Mnogo je primjera o tome, a jedan od njih je da je Mariji Simmi došla u noći duša koja ju je tražila da se za nju izreknu tri svete mise i da će biti oslobođena.

    Mnogo je svjedočanstava i molitava koje se mogu naći na internetu.

    I za kraj jedna strelovita molitva koju je sam Isus dao:

    Vječni Oče, prikazujem Ti Predragocjenu Krv Tvoga Božanskoga Sina Isusa Krista- sjedinjenu sa svim svetim misama slavljenim danas širom svijeta, za sve svete duše u čistilištu, za grešnike u čitavoj Crkvi, za grešnike diljem svijeta i za one u našim obiteljima. Amen!

    Po ovoj kratkoj strelovitoj molitvi Gospodin je obećao osloboditi tisuću duša u čistilištu, svaki put kad se izmoli ova molitva.

    I ne zaboravite: Sv. Margareta Alacoq je gorljivo pomagala dušama u čistilištu. Jedanput je vidjela jednu dušu kako uzlazi u Nebo u svom sjaju. Molila je tu dušu da se moli za nas koji smo na zemlji. Duša joj je rekla da nezahvalnost još nikada nije unišla u nebo!

    Billy

    OdgovoriIzbriši

Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.