Na jednoj je prikazan Hristos s upaljenim srcem na koje pokazuje rukom, a na drugoj je Marija s isto tako upaljenim srcem.
Zašto sam napisao Marija, a ne Bogorodica?
Zato što se Bogorodica nikad na ikonama (ako mi ne vjerujete potražite ikone Theotokos na tražilici) ne prikazuje sama bez svog Sina i Boga, a iz toga je jasno da je RKC nakon shizme otišla u heretičnom pravcu smjerajući Bogorodicu uzdignuti na prijestolje na kojem ne mora biti prikazana s Bogom, a tu je onda korak do stvaranja kulta božice.
Mislim da je nakon drugog vatikanskog koncila RKC prestala s tendencijom da Mariju službeno oslovi kao suotkupiteljicu, i da je taj trend dalje nastavljen kod 'tradicionalnih' rimokatolika.
Nu, vratimo se na pobožnost svetim srcima, ovdje je množina zato što postoji i pobožnost svetom srcu Josipa , kao i svetim srcima svete obitelji.
Odmah treba konstatirati kako pobožnosti 'svetim srcima' nije bilo u prvom tisućljeću prije shizme ni na zapadu.
Zašto?
Zato što je tada zapad bio pravoslavan (iako je i tada prije kraja tisućljeća bila tendencija prema samovolji i krivovjerju), i zato što je nestorijanizam bio osuđen na saboru Crkve u Efesu 431.g.
Stoga za podsjećanje, nestorijanizam je krivovjerje po kojem u Hristu postoje dvije osobe, jedna božanska, druga ljudska.
Zbog toga se po nestorijanizmu Marija ne može zvati Bogorodicom, nego Hristorodicom.
Carigradski patrijarh Nestorije osuđen je na tom saboru, pa je između ostalog na saboru proglašena osma anatema prema onima koji bi njegovali posebnu pobožnost prema Hristu kao Bogu, i posebnu pobožnost prema Hristu kao čovjeku.
Dakle kult svetog srca nikako nije mogao tada proći ni na zapadu.
Izgleda da je u srednjem vijeku već bilo lokalnih kulteva svetog srca, ali sve se je to promijenilo u 17.st. kad je francuska rimokatolička monahinja Margaret Marija Alacoque imala nadnaravno iskustvo po kojem joj se navodno Hristos objavio, pa su onako usput i razmjenili srca.
Njezin duhovnik ili netko nadređen odobrio joj je da na grudima nožem napiše Isus, što je ona višekratno radila, čak je jednom i palila grudi jer nije bila zadovoljna s gravurom.
Kult se je ovaj put brzo proširio po Francuskoj, i uskoro je Rim uključio kult u svoje službene kultove.
Kad je buknula francuska revolucija, kontrarevolucionari su često nosili zastavu na kojem je bilo prikazano upaljeno srce.
Poruka mojim rimokatolicima:
nije li vam malo čudno (kao što je i meni nekad bilo) da se molite jednom ljudskom organu, a ne čovjeku?
A ustvari želite se moliti Gospodu Hristu koji je božanska osoba koja se je utjelovila i postala čovjekom (ali je dakako i dalje ostao Bogom).
Kult presvetom srcu je zapad vodio u nezrelu duhovnost (što se može osjetiti u gore prikazanoj bolećivoj slici) u kojem je Hristos sve manje Bog, a sve više nemoćni stvor, čovjek i patnik (a On je jedna božanska osoba), i koji se u pravilu prikazuje kao nemoćni, goli i raspeti čovjek na križu*, dok je u pravoslavlju prvenstveno Hristos pantokrator-svevladar koji je pobijedio svijet i smrt i Sotonu, koji je uskrsnuo te se zato vjernici tijekom cijele godine pozdravljaju s pozdravom "Hristos voskrese".
Na zapadu se je nakon shizme ustoličio pozdrav "Hvaljen Isus i Marija", a time se ne kaže da je Marija Bogodica, ali niti da se tu radi o Hristosu pantokratoru, nego o Isusu, dok mnogi ljudi imaju to ime (često među Španjolcima), a samo jedan je Hristos. Pravoslavni u Isusovoj molitvi jasno kažu da je On Sin Božji, a ne neki Isus bez prezimena i osobnosti.
Nadalje na zapadu se često stvara dojam kako Hristos i dalje pati (treba samo pogledati u 'umjetnička' raspela koja su često bogohulna), da pati na križu prilikom svake svete mise, čak se u dokumentima preddrugovatikanske RKC kaže da se ljudi tijekom mise trebaju osjećati kao Marija ispred križa na kojem je Gospod (tako sam pokušavao se osjećati dok sam bio 'tradicionalni' rimokatolik).
Dok je sveta liturgija prvenstveno proslava Uskrsnuća (ali se ne gubi i žrtveni karakter), zato su nekad svete liturgije bile samo nedjeljom koju Rusi zovu voskresenijem**, a vjernici nikad ne kleče na taj dan u crkvi (ali niti ne sjede u klupama, osim onih koji su stari i nemoćni te se nalaze sa strane).
Mišljenja sam da je neizravni nestorijanski produkt kulta svetog srca bogohuljenje 60-tih godina prošlog stoljeća kad su nastali hipi glazbeno-scenska (ne)djela poput "Jesus Christ Super Star".
Općenito, smatra se je je Gospod Hristos jedan od nas, ima srce, bubrege, i sve organe kao i mi, prema tome On je kao i mi, posve se zanemaruje kako je On Bog i Sudac koji dolazi, a da mi možemo i trebamo postati nalik Njegovom čovječjem liku u svetosti, ali će zauvijek ostati beskonačna distanca između Stvoritelja i stvora.
On se je utjelovio u čovjeka, ali nije time snizio božanske svoje nedostižne visine, nego se je spustio da nas tamo podigne (ali je to nemoguće u potpunosti, nego sveti u nebu beskonačno putuju, i ne svi istom brzinom, prema beskonačnosti Božjoj koja ih čini sve blaženijim, ali nikad ne će ju moći posve zadobiti jer su konačna stvorenja).
Dakle, kult ljudskog srca Gospoda Hrista nije doprinio po ničemu većoj pobožnosti zapada, nego obrnuto, izgubilo se je iz vida kako je Hristos Bog Pantokrator, i predstavljajući nestorijanski Hrista kao čovječju osobu izdvojenu od Božje osobe, sve više se omalovaživalo Hrista i predstavljalo Ga kao nemoćnog čovjeka koji stalno pati, i zato što pati treba tješiti njegovo ljudsko srce s kultom svetog srca.
Nije puno trebalo da se od toga rodi revolucija, sekularna država i opće bogohuljenje Gospoda Hrista u našem vremenu čiji smo svjedoci.
I kad krivovjerje ima krinku pobožnosti, ono to radi samo radi zavaravanja i na kraju završava s otvorenim bogohuljenjem, s laži i sa smrću.
Vratimo se stoga pravovjerju i u Crkvu koja je Tijelo Gospoda Hrista, uskrslog Pantokratora.
Hristos voskrese!
Autor videa je zanimljiv, živi u Turskoj, poprilično je upućen u teologiju, ima zanimljive stvari na svom YT kanalu (npr. povijest krivovjerja) pa svakako preporučam da ih pogledate.
Netko će reć - a što će nam jedan Turčin objašnjavati o 'presvetom srcu'.
Često puta netko tko dođe sa strane vidi nešto što mi ne vidimo, a nalazi nam se 'ispred nosa'.
Postoji i uzrečica - ne vidi šumu od drveća.
Dakako da nije prvi put da se s pravoslavne strane kritizira ovaj kult, nego je ovo posljednji video kojeg sam našao s tom tematikom.
* Ne treba niti posebno naglašavati da u pravoslavlju postoji križ, ali je taj križ bez raspetoga jer je On uskrsnuo, dok mi tek trebamo umrijeti na križu ovom svijetu i onda uskrsnuti.
** I za vrijeme komunizma su tako zvali nedjelju, a sad kod nas nekakav ridikulozni stožer za borbu protiv lažne pandemije proglašava nedjelju 'djeljom' - radnim danom i tako negira sami smisao riječi nedjelja, a nitko od onih koji misle da imaju zdrav razum se ne buni.
P.S. Kao što se da primjetiti iz komentara, priličan broj rimokatolika ne zna da narav i osoba nije isto. Sv.Ivan Damašćanin je napisao da je uzrok zablude heretika ne razlikovanje naravi i osobe.
To se odnosi na modaliste, arijance, nestorijance, monofizite, monotelite, to jest na sve hereze koji su imali krivu hristologiju.
Ukratko, narav odgovara na pitanje 'što', a osoba na pitanje 'tko'.
Na primjer što je to što je beskonačno, svemoćno, bez uzroka, bez početka i bez kraja, sveznajuće.
Odgovor je Božja narav.
Na pitanje tko se je od sv.Trojice utjelovio, ili tko je od Trojice umro na križu i uskrsnuo.
Odgovor je Riječ (ili Slovo ili Sin Božji).
Ili tko ima gore navedena svojstva - odgovor je sveta Trojica, to jest sve tri božanske osobe.
Sve tri božanske osobe imaju istu božansku narav, kao što svaka pojedina ljudska osoba ima istu čovječju narav*** (Bog je osoba, a ne narav, kao što ne postoji generični čovjek, tako ne postoji niti generični bog, nigdje ni nikad ne može postojati narav sama po sebi, nego oduvijek postoji sv.Trojstvo, i nije nikad postojao čovjek a da nije bio osoba - Adam je bio povijesna osoba, a ne virtualni generični čovjek).
Ipak, kao što se pojedine ljudske osobe razlikuju, tako se razlikuju i sv.Trojica.
A ta razlika je samo u tome što Otac rađa Sina i iz Oca izlazi Duh Sveti, Sin ne rađa niti iz Sina ne izlazi, nego se rađa od Oca, Duh Sveti ne rađa niti iz Njega izlazi, nego On izlazi od Oca.
To je ontološka razlika, ne ulazimo u ekonomiju, to jest koju je ulogu pojedina Osoba sv.Trojice imala u vremenu od postanka svijeta pa do kraja svijeta. I tu često rimokatolici iznose krivi argument da je Sin poslao Duha Svetog, pa da ontološki Duh Sveti proizlazi iz Oca i Sina. Tu se uopće ne radi o ontologiji, nego u vremenskom događaju Pedesetnice.
Nisam našao na net-u tekstove kapadocijskih otaca koji su zaslužni za jasno definiranje hristologije i triadologije i navedeno razlikovanje osobe i narave, ali sam naišao na ovaj tekst.
Stoga preporučam rimokatolicima, ali i pravoslavnima koji nisu upoznati, da pažjivo pročitaju taj tekst.
Ipak ću dodati na kraju nešto što je specifično samo za Slovo koji je kako napisah božanska osoba, ili osoba s božanskom naravi.
Slovo je jedina osoba koja je u vremenu dobila još jednu narav, i to pred dvije tisuće godina čovječju narav.
To je najveće čudo, niti Sotona koji je bio posebno od Boga nadaren anđeo, nije imao spoznaje da je to moguće, vjerojatno je mislio da je to apsurd ili ludost.
Zato se je upecao na udicu misleći da ubija Hrista koji je samo običan čovjek, te stoga pjevamo o Uskrsu da je Gospod svojom smrću pobijedio Smrt.
*** S tom razlikom što su sv.Trojica jedno, to jest Bog je jedan, pa je kršćanstvo monoteistička religija, a ne politeistička kako je krivo razumiju arijanci, to jest talmudisti i muhamedanci.
Što to znači da su sv.Trojica jedan Bog?
To znači da nikad, ama baš nikad, Otac ne može željeti nešto što ne želi i Sin i Duh Sveti, i isto tako je za djelovanje.
Sv.Trojica su jednog uma, jedne volje, i jedne energije (iako se može razlikovati u ekonomiji kad djeluje pojedina osoba sv.Trojice, jer primjerice na križu nije bio Otac, niti Duh Sveti, nego Sin-Slovo).
Ljudi pak, iako su svi čovječje naravi nisu nikad za vrijeme zemaljskog života jedno, jedne volje, jednog uma i jednog djelovanja.
To će biti tek kad se u vječnosti neki ljudi pobožanstvene (iako pravi sveci to postižu prije smrti) i onda praktično dijele sa sv.Trojstvom istu volju, pa zato kažemo da su se pobožanstvenili.
I to je cilj zemaljskog života, napustiti svoju egoističku volju i prihvatiti Božju volju.
https://www.holytrinityorthodox.com/calendar/los/July/19-08.htm
OdgovoriIzbriši
OdgovoriIzbrišiSv.Serafim Sarovski živio je u 19.st. Tada je u Rusiji bio veliki zapadni utjecaj. Stoga, ako je moja teza da u pravoslavlju nema ikona na kojima je samo Bogorodica bez Hrista, morali biste mi ukazati na neku stariju ikonu (ako je moguće iz prvog tisućljeća). Da taj utjecaj nije bio beznačajan može se vidjeti i na nekim ikonama na kojima je prikazan Bog Otac kao sijedi starac, što je opet došlo od zapada, od RKC, od renesanse, jer Bog Otac se nikad ne prikazuje na ikonama. Čuo sam također da se je slično događalo u to vrijeme i u Grčkoj.
"u kojem je Hristos sve manje Bog, a sve više nemoćni stvor, čovjek i patnik (a On je jedna božanska osoba), i koji se u pravilu prikazuje kao nemoćni, goli i raspeti čovjek na križu*, dok je u pravoslavlju prvenstveno Hristos pantokrator-svevladar"
IzbrišiEMIL
"ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga."
BIBLIJA
"ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga."
IzbrišiI ovaj Pavlov citat je dokaz za nestorijanizam i kult svetog srca?
Te da su sveti oci Efeškog sabora Crkve bezrazložno bacili osmu anatemu onome tko bi odvojio klanjanje Gospodu Hristu na božansku i čovječju narav iz koje onda slijedi nestorijanizam?
Ja sam pak našao ovu ikonu, koja je po tekstu dolje pripisana Sv. Luki evanđelistu(original djela koji bi onda bio iz ranokršćanskog doba nije sačuvan, ali je sačuvana kopija po kojoj je naslikana ova tu ikona iz linka): https://www.greek-icons.org/virgin-mary/5-mother-of-god.html
OdgovoriIzbrišiI ovdje:https://en.wikipedia.org/wiki/Our_Lady_of_Philermos
A što se tiče pobožnosti Presvetom Srcu Isusovom, ja kao tradicionalni (bez navodnika) katolik i sedevakantist zbilja ne znam što je tu kontroverzno ni "heretično". Ta pobožnost potječe još iz srednjeg vijeka, pa se tako zna da su je držali Sv. Bonaventura, Sv. Franciska Rimska i Julijana iz Norwicha, a da su je u 16.st. obdržavali kartuzijanci i kasnije isusovci. Sv. Margareta Alacoque je živjela u 17.st., kako ste i napisali, a Kristova ukazanja njoj su u biti pridonijela za proširenje pobožnosti i ustanovljenje blagdana Presvetog Srca Isusova, ali sama pobožnost je postojala otprije i nije bila neka nevažna pobožnost jer su je kako vidimo njegovali i Sv. Bonaventura i Sv. Franciska Rimska, a naravno da ni Bonaventura ni Franciska nisu bili nikakvi modernisti niti nestorijanci.
Ovo o nestorijanizmu u štovanju Sv. Srca je čista glupost i izmišljotina. Ja sam se recimo znao moliti (prije češće) Presvetom Srcu Isusovom, i nikada, ni u toj molitvi, ni u kojoj drugoj se nisam molio Kristu "samo" kao čovjeku, ili "samo" kao Bogu, već uvijek kao pravom Bogu i pravom čovjeku, Bogočovjeku Isusu Kristu, a ne da bi (Bože sačuvaj!) se kao prvo molio Kristu kao Bogu, pa onda u drugoj molitvi kao čovjeku ili sl. Također, nikad nisam čuo od bilo kog katolika da se moli Kristu samo kao >Bogu< ili >samo< kao čovjeku. Ne znam odakle vam tako apsurdno glupe insinuacije.
Više je nego nategnuto vjerovati da je ta ikona kopija ikone koju je napravio sv.Luka.
IzbrišiNa Trsatu franjevci čuvaju ikonu za koju se isto vjeruje da ju je oslikao sv.Luka, ali ona izgleda klasično kao i svaka ikona i na njoj je Bogorodica s Hristom.
Važnije i ono što je vezano za temu, navodite kako je kult svetog srca tradicionalan, a vama je tradicija ono što je RKC činila nakon raskola.
U tekstu sam napomenuo kako su u srednjem vijeku postojali lokalni kultovi evetog srca, ali da se je od navedene Margarete Alacoque kult brzo proširio diljem Francuske i šire tako da je Rim priznao kult službenim.
Stoga ću ponoviti i naglasiti, nestorijanizam je anatemizirano krivovjerje još od sabora Crkve u Efesu, i osma anatema izričito zabranjuje odvojeno štovanje jedne ili druge naravi Hristove jer to vodi nestorijanizmu.
Jedan rimokatolik je na ovom forumu rekao da sam heretik jer sam napisao da je Hrist samo božanska osoba (što je istina jer je Sin Božji jednobitan s Ocem, ali je samo u vremenu preuzeo čovječju narav, time se nipošto nije izmjenila Njegova osoba ili da se je Sin Božji razdvojio na dvije osobe, na Boga i na čovjeka), misleći i nestorijanski kako su u Hristu dvije osobe, jedna božanska, druga ljudska.
Znači nestorijanizam je i te kako raširen među rimokatolicima, a da oni toga nisu ni svjesni.
Kad bi Hrist bio samo čovječje naravi, te kad bi se napravio kult njegovog srca, i tada to ne bi bilo u redu, jer nitko nema poštovanje prema nekom čovjeku ako se klanja nekom njegovom organu.
A Gospod je božanska osoba i to je nedopustivo i zabranjeno-anatemizirano od početka u Crkvi, ne samo klanjati se Njegovom srcu, nego klanjati Mu se posebno kao čovjeku.
Pravovjerno je jedino klanjati se Njemu kao osobi, ne razdvajajući njegovu dvojnu narav.
Ovaj vaš argument samo potvrđuje da pripadate sekti koja se je velikom shizmom odvojila od Crkve, da vama nisu autoritet kršćanski oci i sabori Crkve, nego ono što je nastalo poslije tisućite, bez problema odbacujete sabore Crkve ako je neki vaš svetac nakon tisućite radio nešto što je anatemizirano prije tisućite.
"Jedan rimokatolik je na ovom forumu rekao da sam heretik jer sam napisao da je Hrist samo božanska osoba (što je istina jer je Sin Božji jednobitan s Ocem, ali je ***samo u vremenu preuzeo čovječju narav***"
IzbrišiThe Fourth Ecumenical Council, convoked in 451 at Chalcedon … proclaimed the dogma ‘...We confess one and the same Son, our Lord Jesus Christ, perfect in Divinity, perfect in humanity, truly God, truly human being, with a rational soul and body, consubstantial with the Father in His Divinity and consubstantial with us in His humanity.., one and the same Christ, the Son, the Only-begotten Lord, discerned in two natures without confusion, without change, without division, without separation’.
https://www.stmichaelsgeneva.org/orthodoxcatechism
Da li se On uzneo na nebo sa svojim stvarnim ljudskim telom?
IzbrišiDa, sa Svojim pravim ljudskim telom, koje je vaskrslo iz mrtvih.
Nikolaj Velimirović, Katihizis
Na ova dva gornja komentara ću zajedno odgovoriti, iako je isti odgovor i na onaj još više povrh.
IzbrišiRadi se o potpuno krivom doumljivanju, odnosno podmetanju, i na to je upozorio autor videa (da će ga neki lažno optužiti da je propagator monofizitizma, dok je on objavio 4 sata videa pobijaći monofizitizam i imajući polemiku s njima - tko ne zna napomena; to su većinom egipatski kopti i Armenci koji imaju i u SAD svoje crkve i u koje su ušli neki Amerikanci).
Dakle, da bi obranili kršenje osme anateme Efeškog sabora, ovi gore navedeni rimokatolici napadaju mene, ali neizravno svete oce navedenog sabora, da smo monofiziti, da ne priznajemo Hristovu čovječju narav koju je Gospod uzeo u vremenu.
Da, ja sam napisao u vremenu, nisam napisao da ju je kasnije odbacio kad je uzašao na Nebo niti da će ju više ikada odbaciti (drugim riječima Marija je zauvijek Bogorodica).
Radi se o stavljanju riječi u usta koje nisam izrekao, a kako bi se obranilo krivovjerje nestorijanizma RKC u praksi štovanja kulta svetom srcu.
I ponoviti ću još jednom da se razumije, Gospod Hristos je božanska osoba, zato je Marija Bogorodica (da, rodila je Boga), tko god bi rekao da su u Hristu dvije osobe, taj je nestorijanac, i kad bi bili dosljedni (poput Nestorija) ne bi Mariju nazivali Bogorodicom.
Na koncu, dakako da je Gospod Hristos pravi čovjek, ali Riječ ili Slovo postoji oduvijek, On je oduvijek božanska osoba, jer oduvijek može biti samo netko tko ima božansku narav.
Kako su izjavili kršćanski oci, najveća zabluda iz koje sva krivovjerja proizlaze je ne razlikovanje osobe i naravi.
Taj problem imaju i nestorijanci i monofiziti i monoteliti.
I kako napisah, taj problem ima RKC jer se je približila nestorijanizmu, ali nažalost s time je povukla i cijeli zapad što se ogleda u kulturnoj smrti zapada koji je odvojio dvije naravi u Gospodu Hristu u navedenom kultu svetog srca, da bi na kraju Hrista predstavio samo kao čovjeka, pa ga neki predstavljaju kao prvog revolucionara i prvog komunistu, neki kao velikog učitelja morala i humanizma, neki kao hipika, neki kao proroka, a malo tko kao Boga i svevladara-pantokratora.
Koliko teksta, ništa rečeno.
Izbriši"na to je upozorio autor videa (da će ga neki lažno optužiti da je propagator monofizitizma)
Ne moramo se s ničim složiti s Nikolajem Velimirovićem, ali da je znao reći popu pop, a bobu bob, to da.
"Da li se On uzneo na nebo sa svojim stvarnim ljudskim telom?
Da, sa Svojim pravim ljudskim telom, koje je vaskrslo iz mrtvih."
Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke.
Isus je imao i ima SRCE. Pročitaj Evanđelje. Razmatraj osjećaje njegova srca.
I sv. Oci koji su istiniti svjedoci od Boga objavljene nauke, vrlo su dobro razumjeli ono što je već apostol Pavao dosta jasno tvrdio: naime, da je tajna Božje ljubavi kao počelo i vrhunac Utjelovljenja i Otkupljenja. Ta mi često i opširno čitamo u njihovim djelima da je Isus Krist zato uzeo savršenu čovječju narav i naše slabo i raspadljivo tijelo da ostvari naše vječno spasenje i nama najjasnije očituje i otvori svoju neizmjernu kao i osjetnu ljubav. Kao da slušamo jeku glasa Apostola naroda, sv. Justin piše: "Mi se klanjamo i ljubimo Riječ koja je rođena od nerođenog i neshvatljivog Boga, budući da je On radi nas postao čovjek, da postane dionikom naših trpljenja, da ih izliječi" Apol II, 13. Sv. Bazilije, prvi između trojice otaca iz Kapadocije svjedoči da je Krist imao prave ali ujedno svete osjećaje u sjetilima: "Sigurno je da je Gospodin uzeo prirodne osjećaje da dokaže kako je njegovo Utjelovljenje bilo istinito, a ne prividno, ali je odbacio griješne osjećaje kao nedostojne čistog Božanstva; oni naime kaljaju čistoću našeg života" Ep. CCLXI. Isto tako sv. Ivan Zlatousti, svijetlo antiohijske crkve, priznaje da čuvstva koja je proživljavao Božji Otkupitelj, jasno dokazuju kako je on uzeo potpuno neokrnjenu čovječju narav: "Kad on ne bi posjedovao našu narav, ne bi on osjećao boli" In Joan, Homil. LXIII, 2.
Gresni carinice, zasto se pravis mutav? Niti jednom recenicom nisam negirao covjecju narav Gospoda Hrista, a ti pises kao da jesam. Ubuduce brisem tvoj post ako se budes tako idiotski ponasao. A moguce je da stvarno ne razlikujes narav i osobu, ali te to ipak ne opravdava, jer sam prethodno o tome pisao, a ti se nisi potrudio saznati koja je razlika, pa nemas pojma zasto je nestorijanizam anatemiziran, zasto je krivovjerje.
IzbrišiGrešni cariniče,
Izbrišikako sam ipak pretpostavio tvoju benignost to jest neznanje u razlikovanju naravi i osobe, to sam u tekstu dodao objašnjenje razlikovanja.
Ako ti nešto nije jasno pitaj, i ako je u mojoj moći i znanju odgovoriti ću.
Ali nemoj više krivo pretpostavljati da ja (a više puta sam napisao kako Gospod ima čovječju narav to jest da je pravi čovjek), ili oci efeškog sabora Crkve ne priznaju Hristovu čovječju narav, budući su anatemizirali posebnu pobožnost Hristovoj čovječjoj naravi, ili posebnu pobožnost Hristovoj božanskoj naravi.
Ako imate dobre volje shvatit ćete da je to osuda nestorijanizma do kojeg dovode takve pobožnosti, pa je stoga rimokatolička pobožnost Hristovom ljudskom srcu pod anatemom još od 431.g.
Dakle nemate više opravdanja zbog neznanja (pitanje je da li ste ga i prije imali, jer danas gotovo svatko može doći do podataka o ekumenskim saborima Crkve, a ako ga to nije niti zanimalo, onda svakako nema opravdanje neznanja nego grijeh hereze jer ga nije zanimala istina vjere).
Brusiću Emile, kao prvo, što je s vama??? Niti sam pisao te anonimne komentare, niti znam tko ih piše (možda onaj Krešo), ali znam vrlo dobro i sigurno da ja kad želim nešto komentirati, onda komentiram pod mojim nadimkom, koji znate, a nikad ne anonimno(niti sam ikad tako komentirao, a više godina sam već na Bloggeru). Dakle, koristim moj ajmo reći "profil" ovdje koji je Grešni carinik, a imam i sliku, tako da ne znam kako ste pretpostavili da ja pišem ove gore anonimne komentare.
IzbrišiInače, vezano za temu, kopirat ću jedan vaš citat i odgovoriti na njega(i usto odgovoriti na vaše optužbe prema meni, tj. prema anonimcu kojeg ste pripisali da sam ja):
"Jedan rimokatolik je na ovom forumu rekao da sam heretik jer sam napisao da je Hrist samo božanska osoba (što je istina jer je Sin Božji jednobitan s Ocem, ali je samo u vremenu preuzeo čovječju narav, time se nipošto nije izmjenila Njegova osoba ili da se je Sin Božji razdvojio na dvije osobe, na Boga i na čovjeka), misleći i nestorijanski kako su u Hristu dvije osobe, jedna božanska, druga ljudska."
Taj rimokatolik, ako je to napisao, pokazuje samo neznanje i nerazlikovanje osobe i naravi, dok je pravo katoličko tumačenje(tradicionalno, dakako) upravo tako kako ste vi rekli, a onda očito to katoličko tumačenje(jer je Efeški sabor bio prije Istočne shizme, dakle kad je i na Istoku i na Zapadu bila samo Prava, Katolička Crkva)postoji i kod pravoslavnih zajednica(da mi niste poručili da prestanem, napisao bih bizantinskih, ali znajte da tako mislim). Dakle, i ja, katolik sedevakantist, priznajem, vjerujem i tvrdim da je Gospodin Isus Krist samo Božanska Osoba, a ne ljudska ili i ljudska, da je istobitan s Bogom Ocem, da ima božansku narav oduvijek, a da je kod Utjelovljenja kad je postao čovjekom preuzeo ili primio i čovječju narav, potpuno bezgrešnu i savršenu, ali koja se ne miješa u "neku treću" narav sa božanskom, niti se čovječja narav gubi u božanskoj, niti se božanska narav Kristova gubi u čovječjoj naravi Kristovoj, a koju je(zadnju) primio kod Utjelovljenja. Nadalje, naravno da Gospodin Isus Krist nije odbacio čovječju narav koju ima od Utjelovljenja nakon svoje smrti ili Uzašašća, već je ima i sad, uz svoju božansku narav. Naravno da je onda i Marija Bogorodica, jer je rodila Utjelovljenog Boga, koji je Utjelovljenjem onda dobio i čovječju narav uz božansku otprije i ljudsko tijelo, sa kojim je Uzašao na Nebo. Dakle, rimokatolici, osobito tradicionalni odbacuju posve nestorijanizam, a drže se pravog katoličkog učenja, koje kaže da je Gospodin Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek po svojoj naravi, Bogočovjek, ali da je samo Božanska Osoba sa dvije naravi, koja je božanska i čovječja.
Ako ne vjerujete da rimokatolici tako tvrde i vjeruju, evo vam onda dokaz i sa Novus-ordo, polumodernističkog Laudato.hr-a:
http://www.laudato.hr/Duhovnost/Godina-vjere/Kako-je-Isus-Krist-pravi-Bog-i-pravi-covjek.aspx
Ako i oni sa Laudato.hr tako tvrde, onda trad. katolici naravno sto puta više. Pročitajte tekst do kraja, i onda dajte neki komentar, je li slično sa vašim istočnim gledištem.
Onda se ispričavam jer sam učinio previd, nisi to ti napisao.
IzbrišiIpak, opetovano previđaš kako je osma anatema Efeškog sabora Crkva osudila pobožnosti koje bi posebno odvajale Hristovu božju i čovječju narav, a to je bez sumnje kult Hristovog čovječjeg srca koji je službeno u RKC.
Znam da službeno RKC prihvaća Efeški sabor i osuđuje nestorijanizam, ali je to s figom u džepu budući ga (sabor) krši i odbacuje u osmoj anatemi.
Također trebao biš se izjasniti jesu li RKC autoritet kršćanski oci i sabori Crkve prvog tisućljeća, ili kad nešto izjavi ili papa ili neki rimokatolički svetac nakon raskola, to ima veći autoritet i to je onda prava tradicija RKC.
Napisao si primjerice da je kult svetog srca tradicionalan zbog vašeg sveca nakon raskola Bonaventure i drugih koji su ga njegovali, a posve si ignorirao osmu anatemu izrečenu na Efeškom saboru koja to osuđuje.
I time si neizravno sam sebe negirao u tvrdnji da je RKC ona ista Crkva kojoj su nauk dali kršćanski oci i sabori Crkve prvog tisućljeća, kad ih RKC krši (da ne nabrajam druge stvari povrh ove teme),
pa onda ili smatraš da Hristova sveta zaručnica - i Njegovo Tijelo - Crkva, može mjenjati svoje dogme i jedno vrijeme krivo naučavati svoje vjernike ali se ni tada ne može reć da su je vrata paklena nadvladala (ako si sedevakantist, onda si to zato što vidiš da RKC nakon V2 je promjenila nauk, samo istina je da se nije dogodilo 1965. nego tisuću godina ranije što je dokaz i ovaj tekst), ili moraš doći k zdravom razumu i logično zaključiti da je RKC u shizmi već skoro tisuću godina.
Trećeg nema.
I da dodam-ja svakako razlikujem osobu i narav, kao što svaki tradicionalni rimokatolik razlikuje. Shvaćam onog anonimca ako je zbunjen, jer sam i ja često bio zbunjen kod tog pitanja, pa tako, moram i to priznati, kad sam na ovoj temi napisao prvi post i meni je na prvu izgledalo kao da Emil heretično govori da je Krist samo Božanska Osoba. No međutim, >surfanjem< došao sam do odluka Sabora u Kalcedonu i Kalcedonske dogme, te do stranice Laudato.hr-a koji o ovom pitanju govori, i našao i prihvatio da je Krist samo Božanska Osoba, ali sa dvije naravi:čovječjom i božanskom. Inače, znalo mi se često dogoditi da počnem misliti o određenim teološkim temama, osobito onima koje su mi bile teže shvatljive, pa i onima koje sam prije prihvatio i držao kao istinite(bile teže shvatljive ili ne), ali u takvim trenucima sam uvijek ajmo reć >ponavljao i utvrđivao gradivo<, tj. tražio u knjigama ili na internetu službeno tradicionalno katoličko, crkveno stajalište. To je bilo i u ovom slučaju: sigurno sam prije negdje pročitao i znao za katoličko stajalište po pitanju osobe i naravi Kristove(vjerojatno kada sam nakon obraćenja počeo istraživati vjeru), ali se s vremenom ili zaboravilo ili zamutilo pa sam morao ponovno sad nalaziti katoličko gledište na ovu temu, osobito s obzirom da se o ovakvim temama ne priča previše, ni u crkvenim krugovima danas, te da je ovo teže shvatljivo i prihvatljivo od recimo nauka o Božjem postojanju, Presvetom Trojstvu(koje je isto tako teško za shvatiti, i nitko to ne može do kraja shvatiti, ali se mora prihvatiti), Kristovom poslanju, smrti i Uskrsnuću, pa i nauka o samom Utjelovljenju i rođenju Kristovom od Marije Djevice u vremenu.
IzbrišiKad si već spomenuo triadologiju (teologiju o sv.Trojici), onda te upućujem da isto još istražuješ i kopaš po internetu, jer tu istinu su suobličili kapadocijski oci, i zato nema filioque u Simbolu vjere, danas to priznaje i sama RKC, iako je jedna od optužbi iz Rima 1054.g. protiv Carigradskog patrijarha (i ostalih) bila da su izbacili filioque iz Vjerovanja. Znači to je bila laž koju sad i RKC priznaje, pa kako se Hristova Crkva po tebi može temeljiti na laži?
IzbrišiSlijedeća lažna optužba je bila da su patrijarsi uveli kvasni kruh u svetu liturgiju, a istina je obrnuta, Rim je proizvoljno ubacio beskvasni kruh koncem prvog tisućljeća.
Treća lažna optužba je bila da je istok uveo u svećenički red oženjene mušakarce, opet istina je kako je to tada uveo Rim, dok su u prije toga u Rimu znali biti pape koji su bili zakoniti potomci prethodnih papa.
Kako Hristova Crkva može tako bezočno lagati i lažno optuživati?
Apropos filioque, da je filioque stvarno dogma RKC, onda ne bi unijatima dozvolili da izgovaraju Vjerovanje bez filioque.
Reći ću ti što je filioque bilo, to je bio trik s kojim su Franci, koji su koje stoljeće ranije preuzeli kontrolu nad Rimom i htjeli su postati novi imperij umjesto postojećeg Rimskog carastva, i onda im je trebala i lažana Konstantinova darovnica, kao i filioque da bi optužili Rimsko carstvo da više nije kršćansko jer je tobož odbacilo filioque.
Gore navedeni kapadacijski oci objašnjavaju zašto je filioque heretično (iako je ubačeno nakon njihove smrti) pa se daj na istraživanje kako ti napisah.
Svakako preporučam pogledati slijedeći video:
Izbrišihttps://youtu.be/ElXfikWTeoQ
koji će objasniti povijesnu pozadinu filioque, i lažne Konstantinove darovnice ... koje su dovele do zapadne shizme.
Ukratko, Franci su kao najmoćniji germanski narod imali ambiciju uspostaviti carstvo, zato su najprije rimskom papi dali lažnu sigurnost slamajući arijanske Longobarde i dajući papi tzv. papinsku državu, zatim su uspostavljajući 'sveto Rimsko carstvo' (kasnije dodano 'njemačke krvi') postali moćni tako da su oni birali pape, te su tako preuzimanjem kontrole nad rimskim patrijarhom dobili oruđe ili oružje s kojim su mislili slomiti izvorno Rimsko carstvo, pa su tako rimski pape pod njihovom kontrolom ubacili filioque u Vjerovanje (iako je koje desetljeće ranije jedan papa dao izliti dvije srebrne ploče, na grčkom i latinskom, na kojima je urezano Vjerovanje prihvaćeno na saborima Crkve i naravno bez filioque), i razne druge novine, da bi na kraju rimski papa, optužio patrijarhe Crkve da su unijeli heretične novine, a istina je bila obrnuta. Naravno cilj je bio delegitimizirati istinsko Rimsko carstvo jer je otišlo navodno u krivovjerje, i predstaviti lažno franačko-njemačko kao pravo.
I tada se počinju na zapadu spominjati Grci s kojima su u sporu, a dotad su se isti zvali i smatrali Rimljanima, da bi se koliko mi je poznato, nakon nespjelog unijaćenja u Firenzi, u zapadnoj politici i histiografiji, Rimsko carstvo zamjenilo s tadašnjom novokovanicom Bizantsko carstvo.
Tko ne zna povijesni kontekst, on će stvarno povjerovati toj laži, i ponavljam laž je imala za cilj delegitimizirati to kršćansko Rimsko castvo koje je trajalo do pada Carigrada 1453.g., a predstaviti sebe, to jest RKC i tzv.sveto rimsko carstvo njemačke krvi kao pravo rimsko carstvo i pravu Crkvu.
Simbol kršćanskog Rimskog carstva je dvoglavni orao koji simbolizira simfoniju između Crkve i Rimskog kršćanskog carstva (car recimo saziva ekumenske sabore Crkve), a to nije nikad RKC postigla, nego je htjela imati u sebi i carsku-svjetovnu vlast, i religioznu apsolutnu vlast.
Tako da se može reći da nikad te simfonije nije bilo na zapadu, nego je model bio cezaropapizam, a pravog kršćanskog carstva nije nikad bilo.
Emile, umjesto Jay Dyera stavit ću vam ja jedan link koji vam je znan, a koji govori o filioque:http://odostatogaistodublje.blogspot.com/2018/06/ukratko-o-filioque.html
IzbrišiČitao sam o toj tematici, ne brinite, a osobito nakon što sam pročitao članak sa bloga čiji link stavljam, nema šanse da prihvatim istočno tumačenje, baš kao ni samo vaše istočno pravoslavlje(koje autor teksta sa poveznice s pravom stavlja pod navodnik).
Posebno obratite pažnju na ove riječi iz Sv. Pisma:
"(Duh Sveti je) "Duh Krista" (Rim, 8:9),
"Duh Isusa Krista" (Fil 1:19),
"Duh Sina" (Gal 4:6).
Prema Evanđeljima Sin šalje Duha Svetoga:
"Evo, JA ĆU POSLATI obećanje svojega Oca na vas." (Lk 24: 49)
Po Svetom Ivanu:
"A kad dođe Branitelj, KOGA ĆU VAM POSLATI OD OCA, Duh istine koji izlazi od Oca, on će svjedočiti za me." (15:26)
"Ali ja vam istinu govorim: bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj ne će doći k vama; ako li odem, POSLAT ĆU GA K VAMA." (16:7)
"Kad je to rekao, dahnu u njih i reče: 'Primite Duha Svetoga!'" (20:22)"
Kako onda možete zanijekati filioque, ja stvarno ne znam. I za ostale optužbe protiv Jedne Katoličke Crkve ste naveli svega i svačega, a ja sam uvjeren da bi ih svaki bolji tradicionalni kat. teolog, bio u FSSPX-u ili sede vacante mogao bez problema opovrgnuti. Ali, nemam vremena da sad opet kopiram neke navode ili sl.
I još nešto: ono sa Laudato.hr-a je katoličko gledište, a ne (samo) istočno-pravoslavno, tako da nemojte podmetati da je Katolička Crkva nestorijanska, ili možda da sam ja prihvatio vaše pravoslavno tumačenje, kao da istog takvog nema i u katoličanstvu.
Sad ću usporediti nestorijanizam i katoličanstvo:
Nestorijanizam
-niječe da je Marija Bogorodica, već samo Kristorodica
-tvrdi da su u Kristu dvije osobe, ljudska i božanska
-smatra da se može štovati odvojeno Kristova čovječja i Božanska narav
-odbacuje Efeski sabor
Katoličanstvo(Prava Crkva)
-drži i naziva Bl. Djevicu Mariju Bogorodicom
-tvrdi da je Krist samo Božanska Osoba, ne ljudska ili i ljudska, sa dvije naravi, božanskom i ljudskom
-nigdje ne drži odvojeno štovanje Kristove ljudske i Božanske naravi, niti to radi
-prihvaća Efeski sabor i njegove odluke
Nažalost griješni cariniče, vidim sa ste još uvijek zaslijepljeni s kultom rimskog episkopa.
IzbrišiJer ako ste i jednog poravoslavnog teologa ili kršćanskog oca čitali po pitanju filioque, onda vam mora biti jasno da se u redku Simbola vjere - 'koji izlazi od Oca', radi o ontološkoj istini, a ne nekom događaju u vremenu.
Da, to znači da se radi o vječnosti, o događaju koji nema ni početka ni kraja, Duh Sveti izlazi od Oca i tako će uvijek biti kao što se uvijek Sin rađa od Oca.
I ako već citirate sv.Pismo onda posve jasno Gospod Hristos govori doslovno apostolima kako 'Duh istine izlazi od Oca'.
Pazite na trajni glagol 'izlazi', znači Duh Sveti nije izašao od Oca, i ne će izaći od Oca, nego vječno izlazi od Oca.
Isto tako se i Sin vječno rađa od Oca, Otac je božanska osoba koja je baš kao otac i ima načelo očinstva pa se i zove Otac.
Sin se zove sin zato što se rađa od Oca.
Duh se tako zove zato što vječno izlazi od Oca.
Opet Gospod govori apostolima kako će u budućnosti poslati Duha apostolima, to jest za Pedesetnicu.
Tu se ne radi o vječnosti, nego o događaju u vremenu, pa se ne može reć da Sin šalje (vječno) Duha, ali niti da Duh vječno izlazi od Sina.
Koliko sam uspio nedostojno objasniti vam srž triadologije ne znam. Ako mi ne vjerujete, ponovno vas pozivam, proučite kršćanske kapadocijske oce koji su formulirali Vjerovanje i dali bogoslovsko tumačenje koje je dakako superiorno mojem.
Filioque narušava triadologiju, i ne morate ulaziti u detalje, ali vam se trebaju upaliti klikeri da su rimski pape koje vi sedevakantistički priznajete papama dozvolili da unijati-grkokatolici, vjerni nauku kršćanskih otaca, ne izgovaraju filioque.
Ako je filioque dogma koju sad ne priznaju pape kojih vi ne priznajete, zašto su oni prethodni koje priznajete to dopustili unijatima?
U dogmu se mora vjerovati ako nam ju netko od Crkve iznese, a to znači izgovarati filioque na svetoj liturgiji u Vjerovanju ako je filioque stvarno dogma i ako je RKC Hristova Crkva.
Kakav bi to bio nezabludivi Hristov vikar koji bi unijate ostavio u neznanju da Duh Sveti vječno izlazi od Sina?
@Grješni carinik:
Izbriši"Nestorijanizam
-smatra da se može štovati odvojeno Kristova čovječja i Božanska narav"
A o čemu ja cijelo vrijeme trubim?
Kult svetog srca smatra da se može štovati Hristovo ljudsko srce, i ponoviti ću još jednom - očigledno potpadanje pod osmu anatemu Efeškog sabora Crkve.
Emile, govorite iste stvari sad meni kao i svojevremeno blogeru "O dosta toga i što dublje" sa linka koji sam priložio. On vam je odgovorio, i ja smatram da je to dovoljno(na tvrdnje o ontološkoj istini i događaju u vremenu), i zato neću kopirati njegov odgovor, sa kojim se inače slažem.
IzbrišiA evo i što kažu crkveni oci o ovoj tematici(isto sa navedenog bloga link):http://thesplendorofthechurch.com/2016/11/11/filioque-controversy-the-problem-is-not-insurmountable/
I što ćete sad reći, da katolicima nisu autoritet crkveni oci i da ništa ne znače? Nemojte biti ridikulozni.
A o pobožnosti Sv. Srcu Isusovom, svaki katolik bi trebao znati ovo:
-potječe još iz srednjeg vijeka, držali su je između ostalih Sv. Bonaventura i Sv. Franciska Rimska
-Sv. Margareti Alacoque se ukazao Isus i naložio joj da se pobožnost proširi i ustanovi blagdan Presvetog Srca
-Ta ukazanja su priznata, a blagdan Presvetog Srca Isusova je odobren, baš kao i štovanje
-1920. kako ste napisali Margareta Alacoque je kanonizirana od pape Benedikta XV.
Dakle, prema tome, ova je pobožnost vjerski legitimna i odobrena, i katoliku bi ovo trebalo biti dovoljno. Što se nestorijanstva tiče, kad budem imao više vremena, možda ću napisati nešto i o tom tj. opovrgnuti vaše navode o prisustvu toga u navedenoj pobožnosti.
Jedan rimokatolik je citirao dogmu donešenu na saboru Crkve u Kalcedonu na kojem se je osudilo krivovjerje monofizitizma s implicitnom porukom - eto to je opravdanje nestorijanskom kultu svetog srca kojeg gaji RKC.
OdgovoriIzbrišiEvo što citira taj komentator, i što se nalazi na kraju dogmastke izjave:
"one and the same Christ, the Son, the Only-begotten Lord, discerned in two natures without confusion, without change, without division, without separation".
Nažalost nije primjetio, ili se je pravio da nije, kako se u toj izjavi upravo osuđuje osim monofizitizma, nestorijanizam.
Jer dvoje naravi u Hristu, božanska i čovječja, nisu pomješane da ih se ne može identificirati (zato nam je jasno kad Gospod govori kao čovjek, a kad kao Bog), ne mogu se promijeniti (ne može Gospod prestati biti Bog ili prestati biti čovjekom), ne mogu se podijeliti u smislu da Gospod ne zna hoće li poslušati svoju božansku narav ili čovječju (kao da su u Njemu dvije osobe - nestorijanizam), nego je uvijek božja narav i volja superiornija čovječjoj koja i dalje postoji, i ne mogu se odvojiti.
Uporavo ovo na kraju - božja i čovječja narav u Gospodu Hristu se ne mogu odvojiti osuda je kulta svetog srca, ili ponavljanje osme anateme Efeškog sabora po kojem se ne može i ne smije stvarati jedna pobožnost Božjoj naravi, a druga čovječjoj naravi Gospoda Hrista.
Ponavljam, upravo je to učinila RKC sa službenim prihvaćanjem kulta svetog srca, i kao što vidimo ne samo da je pod anatemom Efeškog sabora Crkve, nego i Kalcedonskog.
https://www.vatican.va/archive/ENG0015/__P1J.HTM
IzbrišiNauk Katoličke Crkve je iznesen u Katekizmu Katoličke Crkve.
Što je tu kontradiktorno s pravoslavljem?
Ja bih želio ovo naglasiti:
Christ's true body
476 Since the Word became flesh in assuming a true humanity, Christ's body was finite.112 Therefore the human face of Jesus can be portrayed; at the seventh ecumenical council (Nicaea II in 787) the Church recognized its representation in holy images to be legitimate.113
477 At the same time the Church has always acknowledged that in the body of Jesus "we see our God made visible and so are caught up in love of the God we cannot see."114 The individual characteristics of Christ's body express the divine person of God's Son. He has made the features of his human body his own, to the point that they can be venerated when portrayed in a holy image, for the believer "who venerates the icon is venerating in it the person of the one depicted".115
The heart of the Incarnate Word
478 Jesus knew and loved us each and all during his life, his agony and his Passion, and gave himself up for each one of us: "The Son of God. . . loved me and gave himself for me."116 He has loved us all with a human heart. For this reason, the Sacred Heart of Jesus, pierced by our sins and for our salvation,117 "is quite rightly considered the chief sign and symbol of that. . . love with which the divine Redeemer continually loves the eternal Father and all human beings" without exception.118
Ukratko: "katolički" i "pravoslavni" Bog ima srce od "mesa", dotičemo ga i ljubimo u ikonama i sv. slikama, primamo ga tvarno i stvarno u Euharistiji.
@Anonimno
IzbrišiPa nije baš to tako kako si na kraju zaključio.
Crkva je relativno brzo propisala kako ikone mogu izgledati, k tome je zabranila stavljanje skulptura u crkve.
Radi se o istom motivu, ikone trebaju predstavljati duhovnu stvarnost jer su one veza između ovog i nebeskog svijeta, nipošto ne slijediti antičko-helenistički stil koji podražava osjete i odvlači pažnju od važnijih duhovnih stvari (a RKC je otišla toliko daleko da je u antičkom stilu prikazivala naga ljudska tijela u crkvama gdje je prednjačila renesansno-barokna katedrala sv.Petra u Vatikanu).
Zato ikone izgledaju sve 'slično', bile one napravljene pred 15 stoljeća ili ove godine (skoro se uopće ne osjeti autorski pečat, ikone u pravilu nemaju autora, dok gotovo svaka pobožna slika RKC ima svog potpisanog autora koji očigledno pati od oholosti da napiše svoje ime i da bude originalan, a to često znači blasfemičan).
Zapad, odnosno RKC, je s tendencijama prema raskolu, dozvolio da se skulpture uvedu u crkve, i zanemario je disciplinu slikanja ikona (svakome to treba biti jasno kad usporedi ikone i renesansne 'svete' slike).
Dakle opet je RKC krenuo s novinama.
Nadalje, ne znam što želite s tim citiranjem katekizma RKC?
Zar mislite da je Crkva u monofizitskoj herezi i ne priznaje kako je Gospod Hristos pravi čovjek?
Opet, posljednji redak tog citata hoće reć - kult svetog srca je samo simbolično prikazivanje ljubavi Hristove prema čovječanstvu.
Ne nije, nego je izravno kršenje osme anateme efeškog sabora Crkve koja je pod anatemom (ekskomunikacijom) kaznila one koji bi razdvojili posebno pobožnost Gospodu prema Njegovoj čovječjoj naravi.
I zašto posebno naglašavati kao simbol ljubavi Hristovo ljudsko srce? Zar nas je Hristos u svojoj božanskoj naravi koja je bestjelesna manje ljubio?
S pravom su oci efeškog sabora osudili svako razdvajanje Hristove osobe na čovječju i Božju narav, jer to vodi nestorijanizmu.
Ako vi pak mislite da je katekizam RKC iznad sabora Crkve, onda ste u velikoj zabludi, ali dopuštam da je to tako u RKC jer sam i sam bio rimokatolikom, i dobro znam da svaki rimokatolik mora vjerovati da je svaka izjava rimskog pape ako je u svezi vjere i ako je javno izrečena da je prihvate rimokatolici, iznad sveg drugog ljudskog, jer tobož Duh Sveti štiti rimskog papu, 'nezabludivog Hristovog vikara' da ne bi pogriješio i izjavio neko krivovjerje.
A ovdje imamo baš taj slučaj, rimski papa koji je prihvatio kao službeni kult 'sveto srce', je za nas pravoslavne time pod anatemom Efeškog sabora Crkve, dok kod rimokatolika rimski papa može i to učiniti, a oni će se bezuspješno, beskrajno i jalovo truditi objasniti sebi i drugima kako je to pravovjerno, kako su baš tako mislili i vjerovali kršćanski oci i oci efeškog sabora Crkve, samo su se krivo izrazili, a veliki nezabludivi ih je ispravio.
Ne znam zašto se rimokatolici koji ovdje pišu nisu osvrnuli na francusku monahinju koja je rezala nožem svoje grudi, i palila ih, da bi urezala na njima Hristovo ime i koja je najzaslužnija da se je kult svetog srca raširio, i čini mi se da ju je RKC proglasila sveticom (provjerio sad, proglasio ju je 'sedevakantistički' papa Benedikt XV 1920.g?
OdgovoriIzbrišiJeste li barem provjerili jel to istina ili ovi 'istočni shizmatici' izmišljaju i kleveću?
Ili možda ne nalazite ništa problematično u takvoj 'pobožnosti' rezanjem tijela?
Zar bi Gospod Hristos naložio to učiniti monahinji?
Ili zar bi Gospod tražio od monahinje da raširi 'pobožnost presvetom srcu' iako je kao Bog oduvijek znao da će se ova izrezati i tako učiniti pobožnost bizarnom zbog one koja ga je raširila?
Prije zvuči da bi to tražio neki demon.
Dodat ću - Crkva je oduvijek osuđivala samosakaćenje, Origen osim što je širio platonizam i helenističke filozofske zablude unutar Crkve, smatran je krivim i zato što je sebe kastrirao.
Neki sveci su žestoko postili, neki su živjeli na stubovima i sličnim mjestima na kojima obični ljudi ne bi živjeli, ali nikad nisu sebe sakatili ili urezivali nožem ime Hristovo na svojem tijelu.
U sv.Pismu imamo pak primjer ljudi koji su sebe sakatili i puštali krv, to su bili svećenici Baalovi kojih je sv.Ilija nadvladao i ubio, nije im pomoglo što su demonu Baalu puštali svoju krv.
Evo odgovorio je malo više grešni carinik.
IzbrišiArgumentacija je tipično papistička.
Rimski papa je kanonizirao samosakaćeću monahinju, što znači da joj se nije ukazao demon, nego je Gospod Hristos ili naložio da se samosakati, ili se je složio sa samosakaćenjem.
Isto tako rimski papa je odobrio kult svetog srca.
Prema tome nemaju što rimokatolici sumnjati, nego slijediti samosakačeću monahinju, i nemaju što provjeravati nije li na Efeškom saboru Crkve donesena osma anatema koja ekskomunicira one koji bi imali ili druge uvjeravali da posebno štuju Hristovu ljudsku narav, to jest u ovom slučaju ljudsko srce.
Nije li lako biti rimokatolikom?
Sve što ti papa naloži, to čini i spasit ćeš se.
Jer on je nezabludivi Hristov vikar, i tko njega sluša taj Hrista sluša.
Makar govorio i zvučao kao Antihrist, makar dao za uzor samosakačeću monahinju, makar promovirao sodomitsku agendu, panteizam, globalizam, judeomasoneriju, feminizam.
Ah da, sedevakantisti ne priznaju ove posljednje da su pape.
Ali kako mogu odlučiti koji je papa pravi, a koji nije, kojeg treba bespogovorno poslušati kao kad naloži da se štuje samosakačeća monahinja, a kad treba reć - aha, ovo nije papa, ne ću ga poslušati.
Obično sedevakantisti imaju jedan čarobni datum ili čarobnu godinu, svaki papa koji je bio prije drugog vatikanuma je bio pravi kojeg se treba slušati kao Hristovog vikara.
Zašto onda od 1962., zašto ne od prije, recimo od renesansnih papa koji su vjerovali u magiju i u horoskop, koji se po ničemu nisu razlikovali od neoplatonista i maga renesanse?
Zato što je Gospod obećao da vrata paklena ne će nikad RKC nadvladati, a to bi značilo da ju je nadvladao za vrijeme renesanse.
Ali koja je razlika da li se je to dogodilo u 15.stoljeću, 20-tom ili u 11-tom?
I tu otprilike staje apologetika sedevakantista, koji barem pokušavaju obraniti neobranjivo, dok obični rimokatolici bi bez ikakvih smetnji prihvatili i Antihrista glavom i bradom za svog svetog oca.
Nadalje, malo koji sedevakantist odbacuje prvi vatikanski sabor RKC koji je donio dogmastku izjavu da će stolica nezabludivog Hristovog vikara postojati i bit će u njoj netko do konca svijeta.
Ako imaju malo više razumijevanja, sedevakanstisti bi morali odbaciti i taj sabor, ne samo drugi vatikanski.
Međutim i tada se opet ruši papizam, jer eto nas kod renesansnih papa koji nisu bili samo veliki grješnici, nego su grješili protiv vjere, bili su heretici koji su vjerovali u magiju. I tako dalje unazad dok se ne shvati da RKC nije Crkva, da Crkva nije vezana niti za jedan grad, niti za jednu patrijarhijsku stolicu, te da glava Crkvi je Gospod Hristos, Duh Sveti ju uspješno vodi i postojati će dok i jedan episkop ostane pravovjeran.
RKC ima ne samo krivu eklesiologiju, nego svatko zdravog razuma vidi da niti su sve rimski pape bili nezabludivi, niti su ikad imali ulogu u Crkvi koju je nakon raskola sebi prigrabio rimski episkop.
"Ne znam zašto se rimokatolici koji ovdje pišu nisu osvrnuli na francusku monahinju koja je rezala nožem svoje grudi, i palila ih, da bi urezala na njima Hristovo ime i koja je najzaslužnija da se je kult svetog srca raširio, i čini mi se da ju je RKC proglasila sveticom (provjerio sad, proglasio ju je 'sedevakantistički' papa Benedikt XV 1920.g?"
IzbrišiDajte izvor o samosakaćenju da ga se provjeri. Inače, kad ste već počeli dolje pričati o sedevakantizmu, nakon svega, vi se ponašate ne samo da kao da niste bili sedevakantist, nego ni kao katolik uopće. Izdali ste svetu vjeru katoličku u zamjenu za bugarsku nacionalnu vjersku zajednicu, koja je u raskolu. Što ću vam ja, najbolje je moliti se za vas, a ne toliko raspravljati.
I inače, vi volite nabadati katolicima na nos da je heretik Bergoglio ovakav i onakav(ja ga ni ne zovem papom jer to nije), pa i da su se renesansni pravi pape bavili nekršćanskim kultovima poput horoskopa, a ne vidite recimo u vama bratskoj SPC "svete" popa Macu, popa Slobodana (četnici i po nekim svjedočenjima zločinci), "svetih" 750 000 jasenovačkih žrtava ili koliko već(to je ogromna laž i kleveta o 700 000 ubijenih Srba u Jasenovcu, dok je stvaran broj više od 40 000, što je strašno, ali nisu ni svi stradali tamo bili nevini, npr. četnik Đurišić sigurno nije, a ovako kao da je i on "svet"po SPC), bratoubojica i otpadnik Stefan Nemanja i da ne nabrajam. Također, zna se da je bilo dosta "sveštenika" pravoslavnih zajednica u masoneriji, pa tako mnogi grčki i srpski, kao npr. Petar Petrović Njegoš ili Atenagora iz Grčke. Rusi su infiltrirani KGB agentima i komunistima, Grci masonima, a kod Srba je u ogromnom broju snažan utjecaj etnofiletizma i četništva. Ali naravno da su sve te zajednice "pravovjerne".
Pišete komentare, a niste pogledali video.
IzbrišiTamo su reference na dokumente, a na komentarima videa može se pročitati da su mnogi provjerili te navode (i ja zasad vjerujem jer je autor vjerodostojan).
I sad jedno pitanje i budite iskreni prema samom sebi.
Ako vam dokažem s navođenjem izvora da je francuska monahinja se samosakatila, hoćete li onda posumnjati u njezinu svetost, hoćete li posumnjati u nezabludivost papa dok proglašavaju svece, hoćete li konačno posumnjati u papizam i u ovu predmetnu nestorijansku 'pobožnost' koja je pod anatemom?
Ovo vas pitam da najprije sebe provjerite jeste li iskreni tražitelj istine ili ste papist koji želi po svaku cijenu obraniti papizam.
Nadalje, opet niste akceptirali eklesiologiju Crkve po kojoj nema čovjeka koji bi bio nezabludiv, nema patrijarha niti neke episkopske stolice koja je nezabludiva, a to je temeljna dogma RKC - rimski episkop je nezabludiv kad definira istine vjere, i zato ima monarhijsku vlast u RKC.
Stoga vaše navođenje griješnih i zabludivih ljudi unutar Crkve, ili koji su možda i otpali, ali nisu formalno ekskomunicirani, ne predstavlja nikakvu novost u Crkvi, jer gotovo uvijek je bilo patrijarha, episkopa, monaha i svećenika koji su otpadali zbog hereza od Crkve.
Međutim eklesiologija RKC je sasvim drugačija, tamo ne može otpasti 'nezabludivi' monarh zbog hereze jer njega nitko od ljudi ne može suditi niti izbaciti iz stolice.
Prilično dobro mjesto za smjestiti Antihrista.
Razumijete li razliku između te dvije suprotne eklesiologije, ili ću morati još na ovom blogu to vama objašnjavati(pišem zato što sam ne jednom to već objašnjavao, ali vama ili to ne sjeda u uši, ili ne želite o tome razmišljati pa se svaki put pravite kao da to niste nikad čuli).
Da ne mučim grešnog carinika s preispitivanjeg samog sebe, evo poveznice koju sam odmah našao na wikipediji:
Izbrišihttps://en.wikipedia.org/wiki/Sacred_Heart
Izgleda da je to bilo i gore nego što sam zamišljao.
Javi se grešni cariniče s idejom što bi to moglo uzdrmati ti vjeru u papizam, ima li nešto nakon čega biš rekao - je, stvarno RKC je otišla u raskol i nije Hristova Crkva.
Bojim se da ako možeš progutati svetost ove samosakačeće monahinje, da nema limita više tvom papizmu, da ti vjeruješ više u papizam nego u sv.Trojicu.
Jesam li krivo prosudio?
"Ako vam dokažem s navođenjem izvora da je francuska monahinja se samosakatila, hoćete li onda posumnjati u njezinu svetost..."
IzbrišiEmile, ja sam istinu ( i Istinu) pronašao u Jednoj, Svetoj, Katoličkoj i Apostolskoj Crkvi, kojoj pripadam od svog krštenja prije puno god., čiji sam član svo vrijeme od tad dosad i, trebam i to reći, sa vjerničkim životom sam intenzivnije počeo živjeti od 2013., s tim da sam u godinama nakon 2013. "otkrio" i Tradicionalnu latinsku Sv. Misu i bio veliki podupiratelj FSSPX-a, a od prošle godine i one tzv. Amazonske sinode sam definitivno i konačno prihvatio sedevakantističku poziciju(iako sam sumnje o ispravnosti Bergogolijeva "pontifikata" imao i ranije, naravno). Dakle, ne, neću posumnjati u svetost sv. Margarete Alacoque, niti u papinsku nezlabudivost dok proglašavaju svece(naravno da govorim o pravim papama, a ne "kanonizacijama" ni "beatifikacijama"od heretika Roncallija pa nadalje), ni u katolicizam i kršćanstvo,a ni u ispravnost pobožnosti Presvetom Srcu Isusovom koje neka je vazda slavljeno!
A što se tiče uže teme, pogledao sam vaš link sa wikipedije i vjerujem da je zbilja Sv. Margareta Alacoque urezala Ime Isusovo na svojim grudima, pa i da je palila grudi, ali, koliko znam, to nije bilo po Kristovom nalogu (kao da joj je Krist u ukazanju to rekao, naložio ili naredio), također, pitala je prethodno svog duhovnika za dopuštenje(što pokazuje da je bila ponizna, i da nije to napravila odmah, na svoju ruku). Meni se po mojoj skromnoj procjeni čini da se tu radi o nekakvom obliku dokaza ili možda kao zavjeta Sv. Margarete Alacoque da će širiti pobožnost Sv. Srcu Isusovom i da će do smrti ostati vjerna Kristu i Katoličkoj Crkvi, a nipošto ne kao kad su se Baalovi vračari samosakatili, jer to je posve druga i nepovezana stvar, Baalovi sljedbenici su sebe sakatili jer su prikazivali i prinosili svoju krv demonu Baalu, dok je sv. M. Alacoque urezala sebi Ime Isusovo na grudi kao dokaz svoje gorljive vjere i možda kao zavjet, a ne da bi sebi puštala krv ili prinosila svoju krv Gospodinu Kristu, to su gluposti i to svakako nije poanta, već je poanta sam >natpis< Isus na njenim grudima kao dokaz vjere ili mogući zavjet.
Također, u tom istom vašem linku sa wikipedije našao sam i ovaj tekst, u kojem se spominje ovo: "Eastern Orthodox Christians disapprove of the actual worship of the physical heart of Jesus as being a form of naturalism and Nestorianism; the Feast of the Sacred Heart has however been inserted in certain Calendars of Western Rite Orthodoxy.[54] Pope Pius XII's encyclical Haurietis aquas, in response to these criticisms, said that the Sacred Heart is venerated as belonging to the Divine Person of the Eternal Word and as "a symbolic image of his love and a witness of our redemption." "
Dakle, tu je odgovor na vaše prozivke i kritike pobožnosti Sv. Srcu-štovanjem Sv. Srca Isusova mi katolici štujemo Gospodina Isusa Krista, tj. štovanjem Sv. Srca kao pripadajućeg Gospodinu Isusu Kristu, koji je samo Božanska Osoba, Vječna Riječ sa dvije naravi: Božanskom oduvijek i ljudskom savršeno bezgrešnom od trenutka Njegovog Utjelovljenja, a ne kao da se odvaja Kristova Božanska i čovječja narav. I još nešto, ova enciklika pape Pija XII. je iz 1956., dakle svakako nije modernistička već tradicionalna i vrijedi.
A sad da "okrenem oštricu" nadolje. Ako zbilja ima nestorijanizma(a vidimo da nema) u štovanju Sv. Srca Isusova, zašto onda pravoslavci zapadnog obreda imaju čak blagdan Presvetog Srca Isusova u svom kalendaru(a istočni pravoslavni kažu da je to nestorijansko), koji je ustanovljen stoljeća nakon prvih spomena pobožnosti, čini mi se u 18.st.? A te zajednice zapadnog obreda su u sklopu ROCOR-a, dakle tvrdih istočnjaka(da ne kažem pravoslavnih), revnijih od onih iz RPC.
Nažalost znao sam da ćeš tako odgovoriti.
IzbrišiJednostavno zasad nema granice za koju ćeš ti reć - evo ako se dokaže da se je dogodilo to i to, ili da će se dogoditi, onda ću odbaciti papinstvo kao zabludu.
Sjećam se tradicionalnih katolika pred 15-tak godina koji su govorili - ako papa (tada je bio Benedikt XVI) proglasi Ivana Pavla II svecem (onog što je ljubio kuran) onda ćemo reći da je 'stolica prazna'. Nisu to rekli kad se dogodilo, nego su rekli da proglašavanje svetaca nije nezabludivo.
Nu, ti si ipak rekao da je stolica prazna, iako je to potpuno bezmisleno da kaže papist koji drži da je Pio IX bio pravi papa i koji je proglasio dogmu na V1 kako nikad nije bila niti će ikad biti prazna stolica do svršetka svijeta (i to je posve u skladu s papizmom, ako je rimski episkop zamjenik Hristov, onda on mora biti na Zemlji dok se ne pojavi Onaj koga mjenja, jer inače je RKC bezglava kao što su sedevakantoisti bezglavi).
To ne želiš vidjeti jer želiš biti slijep za istinu, jer želiš biti i ostati papistom po svaku cijenu.
Možeš i nama pravoslavnima postaviti isto pitanje - imate li vi koju granicu za koju ćete reć, ako se je dogodilo nešto ili će se dogoditi, to će značiti da je pravoslavlje zabluda.
Poanta pravoslavlja u odnosu na RKC je kako se čvrsto vjeruje da niti jedan čovjek nije nezabludiv, stoga nema događaja vezanog uz nekog klerika u Crkvi niti u prošlosti, niti u sadašnjosti, niti u budućnosti, koji bi nam uzdrmao temelje vjere, jer temelj vjere - ili Stijena koju krivo papisti interpretiraju je vjera da je Gospod Hristos Sin Božji, Sin Boga živoga, da je obećani Mesija koji je došao i koji će doći suditi žive i mrtve. Temelj Crkve je Bog ili bolje rečeno Bogočovjek, dok temelj RKC je antihristovski napuhani rimski episkop koji je umislio da je nezabludivi vikar-zamjenik Hristov na Zemlji, sa svim apsolutnim ovlastima koje ima Hrist (zato što Ga mjenja tobož dok se Hrist drugi put ne pojavi).
Zato ima u RKC najveću vlast, vlast iznad svih ekumenskih sabora, nitko mu ne može suditi, a on može suditi sve, micati rimokatičke zemaljske vladare i episkope RKC kako mu se prohtje. Može i lagati, može se pozivati na povjesne krivotvorine, ali papisti mu nikad ne će suditi niti ga smijeniti. Može poljubiti i kuran, ali za papiste on i dalje ostaje 'sveti otac'. Može vjerovati u horoskop i podići falusni simbol ispred papističke katedrale sv.Petra, može imati javne ljubavnice ili ljubavnike, ali u sedlu ostaje.
Apropos odgovora Pia XII na kritiku nestorijanizam kulta srca, citirao si ga kao tipičan papist, eto papa je rekao da to nije nestorijanizam, a on je nezabludiv po pitanjima vjere i morala, prema tome tu nestorijanizma nema.
IzbrišiIonako papisti vjeruju da je papa iznad ekuemnskih sabora Crkve, pa ako to znači da su sveti oci Efeškog sabora Crkve izrekli osmu anatemu za one koji bi pokušali stvoriti kult štovanja ljudske naravi u Hristu (a to je kult ljudskog srca), onda ona ne važi, ili ćemo reći možda da ipak važi, ali da ljudsko srce Hristovo ne pripada Njegovoj ljudskoj naravi, nego da je samo simbol. I tako su tobož sve ovce na broju i vuk sit. Ali nije tako, ovce su i te kako poklane od vuka, jer se doista radi o nestorijanizmu i kako već napisah, od Bogočovjeka Pantokratora, pobjednika nad smrću i ovim svijetom i knezom ovog svijeta, kojem je dana sva vlast na Nebu i na Zemlji, stvoren je lik hipika, onog tko stalno pati pa ga treba tješiti, koji je još uvijek na križu na svakoj misi.
Može se isto reći da je tako RKC postala feminizirana religija (ženski materinski duh koji štiti nemoćnog 'Hrista' kojem je potrebna utjeha, pa se je Ukaza žalila samosakačećoj monahinji kako on jako voli sve ljude, ali oni njega ne), uostalom gotovo sva ukazanja u RKC tobožnjeg Hrista su imale žene.
I što se tiče samosakačeće francuske monahinje ti si našao opravdanje da ju nije na to primorao onaj tko joj se je ukazao, te da je ona bila ponizna, pa je tek nakon što joj je opatica (mislim da je to bila opatica) dozvolila, ona se višekratno samosakatila i palila grudi (znači ako netko traži od papista da se samosakati to ne smije raditi dok mu ne odobri nadležni biskup RKC ili netko drugi u hijerarhiji, i onda je samosakaćanje u redu???).
Pa napisao sam već, to joj se sigurno nije ukazao Gospod Hristos koji je Bog sveznajući, i oduvijek je znao da će se ona samosakatiti, pa bi to značilo kao da bi se Hristos ukazao i dao objavu autokastratu Origenu.
Ovo je još i gore, jer monahinja se je samosakatila nakon, a ne prije tobožnjeg ukazanja.
I nije samo nožem urezivala ime Isus na grudima, nego je u svojoj krvi pisala pismo, mislim dnevnike ili neki zavjet.
Zar ti se nije upalila lampica kad si to čitao, zar nisi nikad čuo da oni koji prodaju dušu nečastivom, ugovor potpisuju sa svojom krvlju?
Zasto, pita gresni carinik, u Ruskoj Pravoslavnoj Zagranicnoj Crkvi se tolerira kult svetog srca za vjernike zapadnog obreda, ako je to nestorijanizam? Ne znam, prvi puta cujem za to. Ako je to istina, onda je to veliki propust.
Izbriši"Zasto, pita gresni carinik, u Ruskoj Pravoslavnoj Zagranicnoj Crkvi se tolerira kult svetog srca za vjernike zapadnog obreda, ako je to nestorijanizam? Ne znam, prvi puta cujem za to. Ako je to istina, onda je to veliki propust."
IzbrišiJe, zbilja je tako, tj. ne samo da se tolerira štovanje Sv. Isusovog Srca već se i blagdan Presvetog Srca Isusova nalazi u nekim kalendarima zapadnih zajednica u ROCOR-u(pogledati na wiki "Sacred Heart" i link "(54)"). Također, zanimljivo je i pogledati temu na ovom forumu: http://www.orthodoxchristianity.net/forum/index.php?topic=38979.0
I osobito ova tri posta:
"Yes, many do. Even non-Western Orthodox, such as Fr. Patrick Henry Reardon, do."
"Prior to Margaret Mary's popularization, devotion to the heart of Christ had a long, patristic history in the West, and drew from rich liturgical texts. Things changed with her though.
I am Western Orthodox, yes, but I do not utilize this devotion, though I'm not opposed to it. I think it can be a beautiful part of one's prayer life, I just haven't found the need for it in my own I suppose."
"(Money quote: "Some Orthodox Fathers are known for the direct influence Catholic spirituality exercised upon them. St Dimitri of Rostov was under this influence for his entire life: his homilies as well as other works, including the Reading Compendium of Saint’s lives, based primarily on Latin sources, have a distinctly “Westernizing” character; St Dimitri’s library held books by Bonaventure, Thomas a Kempis, Peter Canisius and other Catholic authors, and in his spirituality such elements as the devotion of the passions of Christ, the five wounds of Christ and the heart of Christ may be traced.")"
Ha, dakle Dimitrije Rostovski, ruski pravoslavni proglašeni svetac je čitao djela pravog, katoličkog sveca sv. Petra Kanizija i Tome Kempenca, a kako se čini i obdržavao je pobožnost Sv. Srcu Isusovom (baš kao i u naše vrijeme istočni pravoslavni svećenik Reardon te mnogi pravoslavci zapadnog obreda), a vi ste protiv ove pobožnosti.
Što da kažem, osim da u ovom slučaju slijedite oca Reardona i Dimitrija Rostovskog :)
Usput Toma Kempenca nije niti RKC proglasila svecem potrudi se saznati zašto.
IzbrišiNe znam zašto navodiš primjere tih klerika koji su bili pod utjecajem zapada i papizma (bilo je toga dosta u Rusiji kad su tamo bili utjecajni isusovci i zapadne sile).
Ta možeš se pozivati i na sadašnjeg patrijarha Carigrada koji se malo, ili nimalo ne razlikuje od Bergoglia.
Imamo čak prijedloge koji dolaze od tog patrijahata da se uvodi papističko pričešćivanje u ruke, ili s jednokratnim plastičnim žličicama i sl.
Zajedno sa izdajom zbog pritiska svjetske elite ili u suradnji s njom oko zabrane liturgije, to su znakovi da će se velike stvari morati dogoditi i u Crkvi, i ne će biti čudno da će Crkva u katakombe, a jude će se ujediniti s papistima, i sa svim ostalim lažnim religijama i imati će u posjedu sve sadašnje hramove Crkve i izvana će davati dojam da su pravoslavni.
A sad dosta o tome, brišem svake postove koji ne će imati veze s temom.
Kako ovo nema veze s temom??? A što je onda tema, štovanje Sv. Srca ili prognoza vremena u Hondurasu?
IzbrišiEmile, mi katolici tvrdo vjerujemo i znamo da Svetu Katoličku Crkvu neće vrata paklena pobijediti niti slomiti nikad, tako da "džaba krečite" i vi i ostali koji su izvan Crkve. Ja sam se uvjerio da je zbilja Katolička Crkva Prava i Jedina Crkva Kristova, i da je potpuno vjerski ispravan stav Katoličke Crkve oko teoloških pitanja, kao npr. oko Filioque, Čistilišta, papinstva, Bezgrešnog začeća BDM itd. Za filioque sam npr. našao potvrde iz Biblije i spisa crkvenih otaca, za papinstvo također iz Biblije i Tradicije, za Čistilište isto iz Biblije i spisa crkvenih otaca(Sv. Grgur Veliki papa) te Tradicije i mogao bih nabrajati dalje i dalje... a ima tu još stvari, koje ovdje sad neću spominjati, a tiču se dokaza i fragmenata po kojima je Katolička Crkva Prava Crkva.
Još jedna stvar: Katolička Crkva je definitivno najnapadanija u svijetu. Nema tko ju ne napada, tisuće protestantskih sekti,masoni, Jehovini svjedoci, mormoni, vi koji se pravoslavcima krivo zovete, ateisti, muslimani, židovi, komunisti, liberali, okultisti, razni skeptici i agnostici... do sutra bi se moglo nabrajati, pa možda i duže. To samo pokazuje da je Katolička Crkva Prava i najnapadanija, ali koja je Božjom Milosti jača od svih trpljenja i napada.
P.S. Znam da Kempenac nije kanoniziran, pa sam ga dakle i odvojio od Sv. Petra Kanizija. A što se tiče klerika koje spominjete, Dimitrije Rostovski je kanoniziran od strane RPC 1757.g. Sa srpske wiki:
"Kanonizovan 1757. na osnovu osvedočenosti u netruležnost njegovih moštiju i istinitost čudesa koja su se kraj njih dešavala."
A bio je pod katoličkim utjecajem, štoviše obdržavao pobožnost Sv. Srcu Isusovom(i što je zanimljivo, potjecao iz kozačke obitelji)! Je li on svet za vas, ili je možda >otpadnik od pravoslavlja< zbog toga? Meni se čini da je on bio puno bliži pravoj vjeri od vas, on iz pravoslavne kozačke obitelji, nego vi sa katoličkog Krka. To vam ne ide na čast, nego na još veću sramotu.
U boljševizmu je u Rusiji ubijeno više svećenika, monaha i vjernika, i uništeno hramova, nego kroz cijelu povijest RKC.
IzbrišiToliko o tvojoj tezi da je RKC najnapadanija.
Na zapadu izgleda da je RKC napadanija, zato što ima tamo puno manje pravoslavaca, ali vjeruj mi, Crkva im je glavni cilj.
Kako napisah, ne pišemo više o temi, i ako nemaš što konkretno dodati na temu bez ponavljanja, onda više ne piši jer ću brisati.
"malo koji sedevakantist odbacuje prvi vatikanski sabor RKC"
OdgovoriIzbrišiNe malo koji, nego nijedan sedevakantist ga ne odbacuje.
Mario
Nije istina, RJMI o kojem sam nekad pisao na blogu, zajedno sa svojim kultom smatra da je 'sv.Stolica' prazna od 13 st. Ima ih još, ali u stvarnosti oni su mala manjina među sedevakantistima, koji su opet mala manjina među papistima.
IzbrišiKako navedoh, takvi su ipak konzistentniji jer ne može se bez borbe sa logikom ili bez njezine negacije vjerovati u prvi vatikanski sabor i dogmu tamo donešenu kako će 'sv.Stolica' uvijek imati nekog tko na njoj sjedi do kraja svijeta, a onda reći de facto kako je kraj svijeta bio 60-tih godina prošlog stoljeća.
Činjenica je kako dosta 'tradicionalnih rimokatolika' razočaranih i obezglavljenih prelaze (ili vraćaju se) kao i ja u Hristovu Crkvu, jer doista papizam nema uporišta u povijesti Crkve prvog tisućljeća. Za taj korak potrebno je imati i dozu poniznosti i priznati zabludu koja nas je držala u izmišljenom svijetu papizma dobar dio života.