Eto nas pred danima kad nas upozoravaju, sredstvima javnog priopćavanja zabluda i laži, da postanemo i ostanemo odgovorni i na grobljima.
Znači držati se socijalne distance sa živim ljudima (uz preporuku nošenja brnjica), stavljajući cvijeće i svijeće na grobove mrtvih kako bi im bili čim bliže. S njima se ne mora držati pravilo socijalne distance.
Koliko su nam mrtvi stvarno udaljeni?
Duhovni svijet nije izvan fizičkog, nego u njemu. Jedini je problem što nam je nevidljiv (osim izuzetno i izuzetnima).
Da ne okolišam, mrtvi su u podzemlju, sveti su na Nebu.
Jedni su ispod, drugi su iznad nas, i u stvarnom i u prenesenom smislu.
I jedni i drugi su živi s obzirom da je Bog svima dao besmrtnu dušu (jer duše životinja nepovratno umiru).
Jedni su duhovno živi i sjedinjeni s Životom (preko dijela duše kojeg zovemo duhom), drugi su duhovno mrtvi ili u stanju niti smrti niti života (ubili su svoj duh u okorjelostima i grijesima bez pokajanja).
Za većinu njih ne znamo jesu li iznad ili ispod nas.
Pogotovo je ta spoznaja teška ako su nam bili bliski.
Misliti da je netko zauvijek duhovno umro, a da nam Bog nije dao o tome objavu, znak je da i taj 'mislioc' je već duhovno umro, pa ustvari želi nekom koga mrzi i tko je umro, da je zauvijek umro.
Možemo se i testirati po tom pitanju.
Obično ljudi predstavljaju oličenje najvećeg zla u A.Hitleru (zbog propagande koja ne prestaje od ww2), mi koji smo vodili ratove obično zamišljamo najvećeg zločinca u vođi naroda protiv kojeg smo ratovali.
Pa eto, ako smo Hrvati, i ako mislimo da je D.Mihajlović zauvijek umro i čeka na Sud po kojem će biti zauvijek u Paklu, onda ga mrzimo i time se odvajamo od Boga koji je život i koji želi da se svi ljudi spase (da, i Juda Iškariotski koji Ga je izdao).
Ako smo Srbi pa isto mislimo i želimo A.Paveliću, onda smo u istom jadnom stanju duše, to jest ubili smo svoj duh, svoju vezu s Životom.
Mržnja prema mrtvima nije ništa zloćudnija od mržnje prema živima, štoviše i gora je.
Jer mrtvi, bili oni sveci ili duhovno mrtvi ili poluživi u Podzemlju, nas po ničemu ne mogu ošteti i učiniti zlo.
Stoga je grozni zločin kad su se poslije 'oslobođenja' 1945. 'preoravala' groblja.
Da, grozni zločin je učinio J.B.Tito zapovijedajući ubijanja nakon svršetka rata, ali je u duhovnom smislu još veći zločin kad je zapovijedio 'preoravanje' groblja.
Međutim, niti njega se ne smije mrziti, nego željeti mu spasenje od Podzemlja, to jest nadati se da nije potpuno i nepovratno umro kao pobunjeni anđeli, nego da ima pokajanje.
Ovo razmišljanje nas vodi do pitanja 'čistilišta' o kojem sam već pisao na blogu.
Latini (RKC) su početkom drugog tisućljeća počeli krivo tumačiti sv.Pismo, tako sa su donijeli inovaciju - ideju Čistilišta, mjesta u kojem postoji oganj (tumačili su da je to stvarni fizički oganj, a ne metafora) koji čisti grijehe i posljedice grijeha dušama koje nisu umrle bez ispovijeđenih smrtnih grijeha, ali nisu dali za vrijeme zemaljskog života dovoljnu pokoru da se očiste bez tog ognja.
Evo dijela poslanice Pavla Korinćanima kojeg su iskoristili kao potkrijepu inovacije:
Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.
Iz ovoga bi trebalo biti jasno da se ne radi o fizičkom ognju, jer Pavao prije tog navoda daje usporedbu slame s ljudskim zlim činima, međutim slama gori u fizičkom ognju, dok niti duša niti ljudska djela ili grijesi ne mogu izgoriti u fizičkom ognju. Međutim RKC je to tako protumačila.
Kršćanski oci tumačili su da se radi o tome da će neke ljude i demone mučiti 'oganj', ali će se oni 'spasiti' jer ne će potpuno izgoriti odnosno prijeći u ništavilo.
Niti duša niti demon ne može patiti u fizičkom ognju, stoga je rimokatolička slika fizičkog ognja u Čistilištu i Paklu kriva.
Radi se o nestvorenoj Božjoj energiji koja je sveprisutna i koja daje život i sve blagodati koje postoje, ali ljudi koji su ostali robovi strasti mrze Boga i tako im prisustvo ognja - to jest nestvorene Božje energije (djelovanja) stvara muku.
Njih muči Božja ljubav tako da se metaforički može reći da su u jezeru ognjenom i u vječnom ognju.
Postavlja se pitanje - ako je Božja energija sveprisutna, zašto već i sada ne muči ljude i demone koji mrze Boga?
Pa tko je rekao da već ne muči.
Ljudi ogrezli u grijesima i strastima mrze i ne podnose druge ljude u kojima je Duh Sveti, oni bi ih najradije sve poubijali, ako već ne mogu natjerati ili privesti ih robovanju strastima i grijehu, da budu kao i oni bez Duha Svetoga.
Mora se ipak priznati kako Bog u svojoj providnosti ostaje skriven mnogima koji Ga sad mrze, ali to više ne će biti u vječnosti, i to će onda takvima biti poput jezera ognjenog iz kojeg se ne mogu izvući.
Bog pak nikad ne odustaje od toga da nas je stvorio slikom na Sebe, to jest nikad ne će silom ukidati našu slobodnu volju (jer onda više nismo ljudi nego programirani roboti), stoga je nestvorena Božja energija svuda prisutna (i tako održava svijet u postojanju i životu), a Bog želi da je svi prime i spase se, ali dok je čovjek rob strasti on to u stvarnosti ne želi i ne 'vidi' Boga to jest Božju energiju (jer Boga u Njegovoj suštini ne mogu vidjeti niti anđeli, Boga se može vidjeti samo u Njegovom djelovanju-energijama koje su nestvorene).
Stoga ne postoji oganj koji može očistiti dragovoljnog roba strastima.
Ako oganj (makar ga nazivali nestvorenom Božjom energijom) ima svojstvo čišćenja, onda bi se i demoni i ljudi u Paklu s vremenom očistili od strasti, to jest mržnje prema Bogu.
Time i otpada RKC tumačenje navedenog redka Korinćanima i time sam pojam Čistilišta i fizičkog ognja u Paklu.
Netko će (rimokatoličke pozadine) pitati - ako nema Čistilišta, zašto Crkva moli za mrtve?
Zato što molitve Crkve pomažu dušama u Podzemlju da izvrše pokajanje do kraja, da se očiste od strasti i robovanja njima (koje li ludosti u Muhamedovom tumačenju Raja - vječno robovanje strasti bluda i time je nehotimično pokazao kršćanima kako je mjesto kamo vjera Muhameda šalje je Pakao).
Dakako, nema smisla moliti za onog u Podzemlju koji nema nimalo pokajanja, koji je duhovno potpuno mrtav kao i demoni.
Ali ne znamo i nije nam otkriveno koji su to mrtvi za koje je besmisleno moliti, što znači da se možemo i moramo nadati za sve koje smo poznavali i za koje molimo i za koje bi trebali moliti ako još ne molimo.
Ako pak ispitivanjem svog srca (to ne mogu oni koji se već smatraju svetima, koji su u prelesti, koji ne vidi da su jadni griješnici i nedostojne sluge Gospoda Hrista) uvidimo da znamo za nekog mrtvog kojeg mrzimo, i za kojeg se 'nadamo' da je u Paklu, onda nam se moraju upaliti alarmi i najbolji lijek za ponovno oživljavanje našeg duha je molitva za tog kojeg smo mrzili.
I kao uvijek trebamo znati da molitva daje prvenstveno korist onome koji moli, a ne u istoj mjeri onome za kojeg se moli. Jer u iskrenoj molitvi naš duh se suobličuje Božjem, u takvoj molitvi onaj tko moli želi isto što želi i Bog i tako napreduje i u pokajanju, i u osvjetljenju, i u oboženju (jer ga prosvjetljuje i obožuje sam Bog s kojim komunicira u molitvi).
Na koncu poruka meni i svima koji čitaju, molimo za mrtve da bismo postali sveti i da bi mrtvi postali sveti.
Molimo tako da si posvjestimo i pojačamo bliskost s onima s kojima nas je smrt rastavila (jer slaba je molitva ako srce ne stoji iza nje), znajući da još malo, i mi ćemo imati potrebu da se za nas mrtve moli, ili ako smo se izliječili od strasti u zemaljskom životu, da molimo i dalje za naše bliske u Podzemlju, tako da na kraju vremena postignemo vječno zajedništvo s njima kakvog nikad nismo imali.
P.S. Općenito rimokatolici krivo gledaju na pokajanje i pokoru i to temeljem zabluda njihovih bogoslova. Tako se vjeruje da je Bog oštećen i povrijeđen zbog naših grijeha i onda traži, kao feudalna vlastela nekad (ta kriva teologija je i nastala u to vrijeme) dovoljnu naknadu za učinjenu povredu ugleda i časti.
Ne, Bog ne traži to, Bog želi da se ljudi spase tako da se oslobode ropstva strastima (i tako postanu slobodni za Njegovu ljubav i blagodat).
Pokora ili pokajanje nema drugog smisla nego tog navedenog.
Netko se uz Božju pomoć i čvrstu volju može momentalno osloboditi strasti (ali i dalje vodi pokajnički život), netko se može svaki tjedan ispovijedati, ići na hodočašća, činiti djela milosrđa, i nikad se ne osloboditi strasti (čim imalo ima želje za pokajanjem za takvog postoji nada, i za takve se obično moli jer su u Podzemlju, a ne mogu se sami osloboditi ropstva strastima iako bi to željeli).
Oganj tu ništa ne pomaže, zato ga i nema.
Vidim da ne poznajes Pisma ni Sile Bozje.
OdgovoriIzbrišiMt12,32 Ako tko rekne sto protiv Sina Covjecjega, moze mu se oprostiti, ali tko rekne sto protiv Duh Svetog, ne moze mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni na drugome.
Iz ovoga je vidljivo da postoje grijesi koji se mogu oprostiti na onome, drugome svijetu. Ako se oproste znaci da dusa vise nije u stanju grijeha i ne moze vise biti na mjestu vjecnih muka ako nema grijeha i ako joj je oprosteno. Znamo mjesto na kome je završio bogatas koji se danomice gostio i iz njega nema povratka ni prelaska vamo tamo. To se dalje nadovezuje na ono iz 1.Iv5, 16 Postoji smrtonosan grijeh, za nj ne velim da se moli. Svaka je nepravednost grijeh, ali postoji grijeh koji nije smrtonosan. Znaci postoji smrtni grijeh za koji nema oprostenja ni na ovom ni na onom svijetu protiv Duha Svetog, ali isto tako postoji grijeh koji nije na smrt. Tu se misli na vjecnu smrt, vjecno stanje odsutnosti Boga, vjecni Pakao. To je ono mjesto iz kojeg nema izlaza kako gore rekoh jer se tamo njihov plamen ne gasi nikada, mjesto placa i skrguta zuba. Mjesto vjecnih muka, trajno i beskonačno stanje pripravljeno sotoni i njegovim slugama. Cistiliste je mjesto gdje se moze okajati grijehe koji nisu na smrt, no posto se takvim grijesima ne moze pred cistoga Boga daje se za njih zadovoljstina kako velis kao kroz vatru. Neka te ne zbunjuje, Bog nije nepravedan, pa da mislis da je Cistiliste nesto puno lakse od Pakla. Jedina je razlika ta sto dusa zna da ce jednom gledati Gospodina a da je najveća muka biti odvojen vjecno od Njegove blizine. Stupnjevi i duzina ciscenja ovisi o vrsti i tezini grijeha. Svima je proci kroz vatru ociscenja a kao sto rece sestra Lucija iz Fatime za onu djevojku neki ce u Cistilista ostati do kraja svijeta. U svakom slučaju nitko nije završio greskom ni u Raju, ni u Cistilistu ni u Paklu. Valjda si cuo za Vojujucu, Trpecu i Slavnu Crkvu. To se nadalje veze na Bozju pravednost i Bozje milosrdje koje nije nista drugo nego mogućnost ociscenja kao kroz vatru.
1.Pt.3,19 U duhu je otisao propovijedi duhovima koji su se nalazili u tamnici, onima koji su nekoc bili nepokorni... Znas ono iz Vjerovanja Koji je sisao nad Pakao...
Dakle opravdano je moliti za duse u Cistilistu, placati Mise i ciniti zadovoljstinu. To vidimo i u Starom Zavjetu kad onaj kralj trazi da se prikaze zrtva za poginule vojnike koji su se opoganili kumirima. Za one u Paklu nema smisla moliti.
Robelar
Kao da nisi uopce citao tekst. Crkva otpocetka moli za mrtve, a ti meni objasnjavas toboze kao novost da se ljudi spasavaju nakon sto su zavrsili u Podzemlju. I opet ne razumijes da nije konacni cilj ispovijediti grijehe, nego prestati s grijehom, prestati robovati strastima. Zalud se je netko ispovijedio prije same smrti, ako je u smrt otisao sa neugasenim strastima. Nema tog cistilisnog ognja koji ce ga osloboditi strasti. Inace bi se i demoni ocistili u Paklu. Izmisljotina RKC o Cistilistu je ne samo nepotrebna, nego nadasve stetna. Jer mnogi rimokatolici vjeruju da je potrebno samo se neprestano ispovijedati pa ce ih smrt zadesiti nakon ispovijedi i onda ce se ocistiti u Cistilistu. To je pogresni pravno-fiskalski mentalitet tako ukorjenjen u RKC i koji nema veze sa Crkvom.
IzbrišiI jos jedno vrlo vazno. Duse, bilo one na Nebu ili u Podzemlju nisu u potpunom stanju dok se ne zdruze s uskrslim tijelom. Svete duse na Nebu znaju da su spasene, dok duse u Podzemlju ne znaju hoce li biti nakon Posljednjeg suda s desne ili lijeve strane Gospoda. To ovisi o tome hoce li u Podzemlju pokajanjem i molitvom Crkve osloboditi se strasti. Bog rado prasta grijehe i na Zemlji i u Podzemlju, ali za ociscenje od strasti potreban je ljudski napor i dobra volja. Sam Pakao nastupa nakon Posljednjeg suda i od tada vise nema mogucnosti spasenja.
IzbrišiU Crkvi, u pogrebnom obredu svecenik moli za i daje oprostaj grijehova pokojnom vjerniku. To pak ne znaci da pokojnik po smrti, u roku 40 dana, odlazi na Nebo. Crkva intezivno moli u tom roku za pokojnika jer tada dusa prolazi mitarstva demona na putu do Neba. I ako demoni vide da je pokojnik njihov, da je i dalje rob strasti, oni ga povlace u Podzemlje. Ali to ne znaci nuzno da ce pokojnik vjecno cavrsiti u Paklu. Ako ima imalo pokajanja, ako se usrdno moli Bogu da ga pomiluje, ako Crkva to jest njegovi bliski i dalje mole za njega, on se moze ocistiti, ne bez ogromnog napora i muke, od strasti. Ponovit cu jos jednom, konacni cilj covjeka je osloboditi se strasti da se Boga moze voliti svim srcem, svom dusom, svim umom svojim. To se uz manje truda moze steci tijekom zemaljskog zivota ako se usrdno zivi svetotajinskim zivotom Crkve, znaci redoviti postovi, jutarnja i vecernja molitva, liturgije, ispovijedi, pricesca, askeza i djela milosrdja dok se ne dodje do stanja neprestane molitve. Puno, puno napornije, mucnije i neizvjesnije je to zadobiti u Podzemlju nakon smrti.
IzbrišiGore treba citati - pokojnik nakon sto se svecenik moli za oprostenje njegovih grijeha, ne odlazi nuzno na Nebo u roku od 40 dana. Ne odlazi nuzno i nakon Posljednjeg suda. To pisem da ne bi neko pomislio da je vjera magija, svecenik u ispovijedi ili u pogrebnom obredu odrjesuje grijehe i pokojnik, iako i dalje rob strasti, a to znaci da ne ljubi Boga svom dusom i bicem svojim, odlazi pred prijestolje Bozje.
IzbrišiZašto ne navedeš izvore kad optužuješ KC za npr da je smatrala da se radi o fizičkom ognju kad se radi o čistilištu. To ne bi povjerovala ni mala djeca.
OdgovoriIzbrišiJa ti mogu navesti par citata još iz 1600tih godina gdje se vidi da se i pakao i čistilište gledaju kao duhovni prostor i kako je taj prostor zapravo vatra Duha kojeg nepokajani grješnici ne podnose. Prvo moram naći izvorni tekst pa ću citirati.
Mislim da se ovdje radi o pogrđivanju tj klevetanju(teški grijeh iz 1Kor5,11) jedne vjere, u ovom slučaju katoličke. Pravoslavci, barem ovi naši, su veliki majstori za klevetanje katolika. Evo kako to vjerojatno izgleda. Napiše neki teolog negdje u francuskoj neku glupost i onda neki srpski, grčki ili bugarski pravoslavni teolog napiše kako je ta glupost stav katoličke crkve. Šta su sve agresorski srpski svećenici izmislili o tome bi se mogli tomovi knjiga napisati. Dobro ih je znanstveno istražio Stjepan Lozo.
Kako ja vidim dijelove biblije koje spominju pozemljare i Podzemlje radi se o ljudima koji su se čvrsto vezali za strasti tj za nagone i koji su evoluirali dotle da su neprijatelji Boga i njegove zaručnice crkve. Ima ih koji su otišli i korak dublje u podzemlje pa bi smanjivali broj stanovništva zemlje. Po meni Smrt je pakao i tamo su pali anđeli i već u nemilosti umrle duše, a pojam Podzemlja je vezan za stanje prije Krista. Mt 11,23
»I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. 24Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi.«
Glagol strovaliti može označavati samo pakao, zar ne?
Poslije, ili sutra ću navesti gdje se sve navode citati koji ukazuju na stanje boravka duša što kolokvijalno nazivamo čistilištem. Ti navodiš samo jedan citat pa mi reci iz kojeg je to izvora, da znamo.
Marinko
Gore sam trebao napisati-
OdgovoriIzbrišiGlagol -strovaliti- (do u podzemlje) može upućivati samo na pakao.
Nista ne izmisljam o RKC. Kod nje samo stalna mijena jest. Konstanta je samo zelja za vlascu, pa tako su prihvatili unijate koji tradicionalno ne vjeruju u Cistiliste. Pa su na kraju ocijukali s origenizmom o praznom Paklu. Pa onda ocijukaju sa svim religijama uz uvjet da ih svi prihvate kao vodecu. A za pitanje o Cistilistu dati cu izvadke iz Firence kad se je sv.Marko Efeski suprostavio toj latinskoj herezi.
IzbrišiKad navodiš katoličke stavove oslanjaj se ili na Katekizam KC ili na Suvremenu katoličku enciklopediju koja ima 2x po cca350 stranica. Ja sam enciklopediju uspio nabaviti po 2x 70 kn.
OdgovoriIzbrišiEvo šta piše pod slovom Č-čistilište:
Nauk o čistilištu izražava tradicionalno vjerovanje u proces čišćenja nakon smrti.
Prema ovom nauku osoba koja je umrla u stanju milosti može se tijekom ovog procesa osloboditi svakog oblika krivnje ili kazne i na taj se način pripremiti za ulazak u nebesku slavu u Božjoj prisutnosti.
Ideja čistilišta smještena je u kontekst zajedništva svetih. Ovaj izraz označuje osjećaj solidarnosti među ljudima koja traje i nakon smrti, kao i njoj srodnu ideju, prema kojoj molitva i dobra djela živih mogu pomoći umrlima.
Sveto Pismo
Unatoč tomu što u Svetom Pismu ne postoji čvrsto i posve jasno uporište za ovaj nauk, možemo slobodno reći da mu ono ne proturječi. U tom pogledu ključni su tekstovi 2 Mak12,38-46:
Mt 5,26 i 12,32 i 1Kor 3,11-15.
Iako nemaju nikakve veze s kasnijom razradom ovog nauka, oni ipak dopuštaju mogućnost da neki grijesi mogu biti oprošteni poslije smrti.
Povijest nauka
Nema sumnje da su se crkveni Oci služili nekim izrazima koji su upućivali na očišćenje od grijeha. Čini se, međutim, da je ideja o čistilištu kao o nekom mjestu u drugom svijetu proizvod zapadnoga kršćanstva i da potječe s kraja 12. st.
Nakon što je ideja o čistilištu izišla na svjetlo dana, srednjovjekovni teolozi su mogli razraditi teologiju čistilišta u obliku koji je postao dio čovjekova svakodnevnog života i koji se zadržao sve do 20. st. Tako je rimokatolička teologija stoljećima vjerovala da postoji sasvim određeno mjesto gdje se čovjek poslije smrti čisti od grijeha i da to čišćenje traje razmjerno broju i naravi grijeha što ih je čovjek počinio u ovom životu. Kasna srednjovjekovna teologija razradila je je do u tančine vezu između čistilišta, pokore, ispovijedi, indulgencija i "vlasti ključeva". Nauk o postojanju čistilišta stoljećima je bio predmetom rasprava između rimokatolika i pravoslavnih. kao i između rimokatolika i protestanata.
Naučavanje crkvenog učiteljstva
Drugi Lionski koncil (1274), Firentinski koncil (1563) potvrdili su nauk o čistilištu. Učenje Tridentskog sabora može se sažeti u sljedećim točkama: (1) Postoji čišćenje grijeha nakon smrti, (2) vjerničke molitve i njihova dobra djela, a osobito misne žrtve mogu pomoći dušama u čistilištu. Tridentski koncil potiče biskupe da u narodu šire trijezno shvaćanje čistilišta, ali ih također upućuje da izbjegavaju teža pitanja koja ne doprinose pobožnosti. Prema preporukama ovog koncila zabranjeno je sve što bi moglo nalikovati ispraznoj radoznalosti, praznovjerju ili zgrtanju novca.
U naše vrijeme II je vatikanski sabor u svojoj Dogmatskoj konstituciji o crkvi, br.51., prihvatio nauk o čistilištu. papa Pavao VI potvrdio ga je u svom djelu -Vjerovanje naroda Božjeg- (1968), a Kongregacija za nauk vjere potvrdila ga je u "Pismu o nekim pitanjima eshatologije" (1979).
Teološka razmišljanja
Službeno naučavanje o čistilištu prilično je nedostatno i to ostavlja širok prostor za teološko razmišljanje. U naše vrijeme čistilište se najčešće doživljava kao jedan od vidova susreta s Bogom u smrti. Ono se više doživljava kao sazrijevanje nago kao vraćanje duga. Ovakve spekulacije spadaju u okvir teoloških mogućnosti što ih je odredilo službeno crkveno učiteljstvo, iako pojedine formulacije mogu biti problematične.
Citirao Marinko
Ne slažem se s zadnjom tvrdnjom da se čistilište više doživljava kao sazrijevanje nego kao vraćanje duga.
OdgovoriIzbrišiTekst Mt 5, 25 je eksplicitan i izričit
25»Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. 26Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.«
Valjda se u zadnje vrijeme teolozi nastoje na krivi način približiti pravoslavnima i protestantima pa smišljaju ovakve formulacije koje zaboravljaju da je Bog i Pravda i Mir i Radost i Ljubav.
Ako nekog npr ubiješ, pa se brzo i temeljito pokaješ i onda umreš,spasio si dušu od vječnog pakla, ali ne možeš izbjeći 'zatvor' tj čistilište, jer je PRAVEDNO da istrpiš u vremenu zlo koje si počinio. Ako nije tako onda Bog nije pravedan. Znači zdrav razum govori da postoji čistilište i bez biblijskih tekstova.
Mt 6,33
Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.
Može se reći da se Kraljevstvo Božje sastoji od pravednosti, mira, radosti i ljubavi, što proizlazi iz Rim 14,17
Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.
Emile, ne navodi ništa od onoga što ovaj papa i njegovi novi kadrovi govore ili citiraju. Ako ovako nastave bit će im gore nego sodomi i gomori u Onaj dan. Nije slučajno što se su se povezali s agresorskom Srpskom pravoslavnom crkvom. Paše im njihova nepravednost. Tu su u osnovi duhovni razlozi povezivanja, a narativ o pomirenju prije proglašenja Stepinca svetim je samo opravdanje za povezivanje. I jedni i drugi su nepravedni. Usput, Carigradska patrijaršija ne priznaje SPC, ako sam dobro upoznat.
Marinko
Treba se držati nauke zapisane u Katekizmu katoličke crkve.
Kojem katekizmu, posljednjem ili onim ranijima?
IzbrišiJer u onim ranijima se je naučvala kao istina bez koje nema spasenja teologija 'očišćujućeg ognja'.
Toliko o Hristovoj svetoj Zaručnici koja ne može naučavati zablude.
Gore u posljednjem redku treba uporabiti navodnike, jer se radi o RKC.
Izbriši