Zasad samo gornji video i ovaj tekst Roosha.
Bilo bi dobro da komentirate prije nego ja nešto napišem.
Doista sve važno je rečeno u videu, priloženom tekstu i komentarima.
Glazba je, neki će reć, najuzvišenija umjetnost-vještina.
Glasom prenosimo riječ-misao (glas i glaz(s)ba su u našem jeziku povezani istim korijenom kao što su to i u svojoj definiciji).
Misao pak mora biti napisana ili osmišljena na nekom jeziku, po nekoj gramatici i u nekom rječniku, ali ne samo u užem smislu jezika (primjerice postoji i jezik simbola, i slikovni jezik ...).
Drugim riječima glazba je posebni jezik, s gramatikom i rječnikom, za izražavanje misli ili riječi.
Misli pak mogu biti istinite i lažne, plemenitije i manje plemenite, ali se ne mogu prenijeti nekom drugom umnom biću bez posredstva jezika.
I kao što postoje uzvišeniji, bogatiji i ljepši jezici od drugih, tako postoje i glazbeni idiomi koji su plemenitiji, kao i oni za koje bismo mogli reći da su antiglazba, kakva je bila 'popularna' u ozbiljnoj glazbi druge polovine 20.st., koja nije bila slušljiva za mentalno zdrave ljude.
Moderna pop glazba je 'pop' u smislu da je popularna.
U glazbenom smislu to je pandan antiglazbi ozbiljne glazbe, ona je neslušljiva za ljude koji nisu duhovni invalidi.
Ili u slici ljudskih jezika, to je kao jezik nekog kanibalskog plemena.
I zato se temelji na neinventivnom ritmu koji može samo probuđivati niske strasti kao što plemenska glazba može pobuđivati kanibalizam onih koji ju izvode, ili onih koji je slušaju i po istoj plešu.
Uzvišene misli jednostavno se takvim jezikom ne mogu artikulirati.
Budući da je takva antiglazba popularna u modernom vremenu, to znači da je većina ljudi danas na takvom nisku stupnju plemenitosti, čak bismo mogli reći da je moderna pop glazba antiglazba za antiljude.
Zašto se kako kaže Roosh ili pokojni cjenjeni Roger Scruton takva glazba tiranski nameće svima, htjeli to ili ne htjeli, jer većina ljudi mora ići u javne trgovine ili neke druge javne prostore i tako protivno svojoj volji su izloženi duhovnom nasilju takve antiglazbe?
Zato što se tu radi o uroti.
Onoj od početka koja je protiv čovjeka kako bi ga odvojila od Boga.
Urota nije nikad imala na raspolaganju takve moći kao danas, upravo zahvaljujući modernoj tehnologiji.
Mislim da ćemo morati tražiti utočište na 'skrivenim' mjestima gdje te mekane tiranije ne će biti.
Mekana tiranija je često opasnija nego ona tvrda, jer ova prva uporno i bez prestanka sustavom malih koraka izobličuje poslušnike koji nikako da se odluče reći - dosta je, i tako oboljevaju, htjeli ili ne, od stockholmskog sindroma tražeći neko dobro u tiranima kako bi sebe opravdali što su im poslušni.
Kod pop glazbe to se ogleda tako da ljudi postanu ovisnici o njoj.
I tako sebe zatvaraju za više prostore duha, da se nikad ne mogu dignuti prema Bogu.
Njihove misli-riječi su 'kanibalističke', nedostojne Riječi koja je Bog.
I to je urota, prva i posljednja - uvjeriti čovjeka da svojom slobodnom voljom prekine vezu s Bogom i tako počini duhovni suicid.
Pred godinu i nešto više dana sam u par navrata išao autobusom u Zagreb, i ista stvar.
OdgovoriIzbrišiVozač misli da nama putnicima radi neku uslugu ako nas 'primorava' slušati pop glazbu preko zvučnika.
Slično trpim i na poslu (jer sam u manjini), većina nažalost ne podnosi tišinu, nešto stalno mora izlaziti od zvučnika (obično je to neki radio, ne znam što je gore kad netko tamo priča gluposti ili kad se 'zasvira').
Kažu da je veliko zlo došlo s izumom nosača zvuka.
Prvo, ovi nas mogu tiranizirati s pop glazbom bez imalo značajnijeg napora, dovoljno je samo imati struju i jeftine aparate za reprodukciju i sve manje i manje ima javnih mjesta u kojem nas ne će zagađivati s takvom muzikom bez prestanka.
Drugo, ovi koji ne podnese tišinu, rijetko da ikad zapjevaju ili odsviraju nešto, ako znaju.
Ljepotu muzike više odseća onaj koji je izvodi nego onaj koji ju sluša.
Treće, mnogi su do izuma nosača zvuka ili izuma radia/TV imali muzičke instrumente upravo da bi uživali oni i njihovi posjetitelji u glazbi.
Danas je to već velika rijetkost.
Četvrto, nekad su ljudi bez da su imali zvučnike više uživali u glazbi, često su ljudi na radovima u polju pjevali ili zajedno ili sami, danas bi se to skoro gledalo kao psihički poremećaj. Ljudi su pjevali kad bi se zajedno našli na sijelu, 'vjerovali ili ne'.
Peto, ono što govori Roosh, poplava pop glazbe na javnim mjestima je poput mekane javne pornografije na svakom koraku, tako da čovjek nikad ne uspije 'otvoriti kanal' prema Bogu.
I to je najgora posljedica modene pop glazbe.
Vjerujem da je obična glazba poput nekog jela, s time da je ova današnja pop glazba nalik na istu pop štetnu hranu hamburgersku.
Ma kako bilo dobro jelo, u njemu se ne može uživati ako bi ga se bez prestanka konzumiralo, dapače na kraju bismo takvo jelo i zamrzili.
Tako da oni koji su ovisnici o modernoj pop glazbi ne mogu reći u pravom smislu riječi da u njoj uživaju, oni su jednostavno ovisnici o njoj kao narkomani.
S druge strane vjerujem da postoji glazba koje nikad ne može dosaditi, to je pjesma anđela i svetaca Bogu u kojem se raduju pjevajući.
Usput, po definiciji pop glazba ne mora biti loša, jer ako je nešto popularno to ne znači da je loše.
Ali u lošem društvu, može li pop muzika biti dobra?
Tako mnijevam da je pop glazba samo pokazatelj stanja društva, a nikad dosad tako loše pop glazbe nije bilo.
Jezik ne mora nužno napredovati i oplemenjivati se, može i degradirati.
OdgovoriIzbrišiEvo ovaj novi 'francuski jezik' engleski, bio je bogatiji i imao je deklinacije i niz drugih stvari dok nije postao u moderno vrijeme današnji engleski jezik.
Opet, vjerojatno je najsavršeniji ljudski jezik bio onaj kojeg je govorio Adam, onaj s kojim je razgovarao s Bogom.
Mislim da ne može nipošto reći da su svi ljudski jezici jednako lijepi, kao što ne možemo reći da je svaka vrsta glazbe jednako lijepa.
Poznato je kako je npr. blaženi Augustin imao teoloških problema jer nije znao grčki jezik, a opet latinski jezik nije mogao adekvatno prevesti neke filozofske pojmove koji su bili na grčkom jeziku.
Tu je onda problem i s prevođenjem sv.Pisma koji je isto napisan na grčkom, i često se jednostavno u nekom prijevodu, budući nema adekvatnog prijevoda, koristi grčka riječ i onda se udomaći u tom jeziku.
I onda sigurno ne će zvučati jednako u grčkom, kao u tom drugom jeziku.
Naravno. Možemo to slikovito prikazati cijepljenjem pri kojem se uvijek na 'divlju' podlogu nacjepljuje plemenita grančica.
OdgovoriIzbrišiNije da branim pop glazbu, nisam baš niti ja neki ljubitelj, ali pitam se što vas dvojica slušate. Sigurno su svaki dan na repertoaru Bach, Beethoven i Mozart (ili je Mozart "out" zato jer je bio mason?). Ili se možda opuštate uz zvuk i lik Sandre Afrike? Šala mala, malo provociram 😃
OdgovoriIzbrišiUglavnom, postoji jedan izum koji se zove slušalice. Stavite to u uši, otvorite jutub i pustite bilo što: od voljene glazbe, propovijed vlč. Sudca, govor Porfirija, podcast Velebit, molitvu krunice. Ne morate slušati pop glazbu u javnom prostoru, ako vam se ne sviđa.
Znači, umjesto da se prekine s tiranijom pop glazbe u javnom prostoru, ti predlažeš da mi stavimo slušalice na uši i slušamo nešto drugo.
IzbrišiNe želim nikakvu glazbu slušati po cijeli dan bilo preko zvučnika u kući ili zvučnika u javnom ili privatnom prostoru ili preko slušalica.
Jednostavno ne želim da me itko izvana na javnom prostoru terorizira s glazbom, ali ni s nekim drugim zvukom ili slikom.
I tu sam jamačno u pravu, jer je to moje pravo da me nitko ne tjera slušati nekakvu glazbu zato što moram na tom mjestu kupiti živežne namirnice ili proći tom ulicom.
To je jedno od zla ečlektromagnetske revolucije, amazing grace of the hell kako je nazvala pokojna Solange Hertz, dovoljno je samo pritisnuti neko dugme i tiranija pop glazbe započinje.
Kad bi se stvarno trebalo uživo izvoditi glazba, ove tiranije pop glazbe ne bi bilo.