Prati noge drugima

36 Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. 37 Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti 38 i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

39 Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." 40 A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: 41 "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. 42 Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" 43 Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." 44 I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. 45 Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. 46 Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. 47 Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." 48 A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." 49 Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" 50 A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"

Lk 35,36-50

Ovaj ulomak iz svetog Evanđelja većini je poznat. 

Manje je pak poznato da je običaj bio među židovima, kao i ostalim bliskoistočnim narodima, da domaćin dočeka gosta koji dolazi s puta tako da mu opere noge (zato to Gospod Hristos kaže Šimunu koji Ga je pozvao, a nije kao dobar domaćin oprao Mu noge).

Prvo, to je znak velike gostoljubivosti (nakon toga se je gosta okrijepilo hranom i pićem).

Drugo, to je znak razumijevanja ili sućuti s gostom koji se je nahodao i vjerojatno je umoran od puta i s prašnjavim nogama.

Domaćin kao da kaže dragom gostu (a taj gost može biti i nepoznati putnik namjernik, a često je to bio hodočasnik) - umoran si i znam da ti je teško i oprati noge, dozvoli da ti ih ja operem.

Treće, domaćin se svjesno ponizuje pred gostom i time gostoljubivost postaje bez premca.

Carevi i moćnici, sve dok se nije pojavilo kršćanstvo, nisu niti u primisli imali prati nekom svom podaniku noge, jer bi to ipso facto značilo da se ponizuju i smatraju manjim od svojih podanika i tako gube autoritet koji mora ostati ne radi njih, nego da bi se zaštitio red i poredak.

Isto tako domaćini nisu nikad prali noge svojim slugama-robovima, kao niti ženama ili djeci.

Jer bi to značilo da se hijerahija obrće naopako.

Stoga su i kršćanski carevi uvijek bili na oprezu kad su prali noge drugim ljudima, znali su to raditi anonimno, jer su dobro znali da bi u suprotnom u njihovom carstvu nastao nered.

Međutim, naš Gospod je na Tajnoj večeri učinio nešto dotad nezabilježeno, pa i skandalozno.

Svojim učenicima koji su Ga zvali Gospodom, a to znači gospodarem čiji su oni sluge-robovi, oprao je noge.

Sigurno su svi apostoli bili preneraženi, a Petar nije mogao izdržati pa je riječima negodovao ne želeći dopustiti njegovom Gospodaru prati njegove noge.

Kad je dobio odgovor od Bogočovjeka da ne će unići u carstvo Božje ako to ne dozvoli, rekao je onda operi Gospode i glavu.

Dosta je noge - dobio je odgovor.

Ovdje se nije dogodilo ništa magično, niti obredno, nego je to vrlo upečatljiv znak raspoznavanja za nas kršćane, ako smo pravi kršćani onda moramo biti spremni svakom oprati noge jer se trebamo smatrati najnižima od svih.

To je toliko važno radi dobijanja carstva Božjeg, da je sam Bogočovjek pokazao to djelom apostolima (a to je beskonačno i nezamislivo poniženje kad to čini Beskonačni svojim konačnim stvorenjima - zato Božja ljubav nema granica, samo jao nama ako ju prezremo ili pomislimo da se može nekažnjeno kršiti Božje zapovijedi jer nas Bog ljubi).

Da, ne radi običaja gostoljubivosti kao kod bliskoistočnih naroda, niti radi neke izvještačene poniznosti pred kamerama kao što čini rimski papa Franjo (i skandalozno pere noge ženama, muhamedancima i transvestitima da bi ispao pred kamerama još ponizniji), svaki kršćanin se mora poniziti i smatrati sebe najnižim i najgriješnijim*, ako želi ući u vječno carstvo i biti djetetom Božjim.

A tko se takvim smatra njemu nije teško bilo kome oprati noge, jer on svih smatra višim od sebe.

Ipak, ovdje je veliki oprez potreban uz nužnu poniznost i smirenje koje uvijek moraju biti u srcu.

Jer, ako se car ponižava pred nekim tuđincima javno, on time ponizuje i sve svoje podanike pred tuđincima.

Podanici moraju isto sebe smatrati nedostojnim i najnižim, ali to moraju imati u sebi svojom slobodnom voljom i željom da sleduju Hristov primjer, a ne da ih njihov car bez njihove volje ponizuje pred tuđincima jer car predstavlja svoju djecu, svoje podanike i kad se ponizuje pred strancima ujedno ponizuje i sve svoje podanike.

Isto tako je i s bilo kojim patrijarhom koji je na čelu obitelji, roda, naroda. 

Onaj tko vlada treba se smatrati slugom svih nad kojima vlada.

I baš zato ne može dozvoliti kaos i anarhiju, jer mu je stalo do dobra onih nad kojima vlada i još više od toga - zato što je Bog Otac otac svih očinstava, On je Patrijarh svih patrijarha, i svi patrijarsi Njemu odgovaraju jesu li dobro vršili ulogu patrijarha koja im je dana (znači da nipošto patrijarh ne smije iskoristiti svoju poziciju da bi uveo tiraniju i raspojasao strast za vladanjem i moći).

Sad malo objašnjenje zašto sam ovu temu odabrao.

Neki dan bio sam u nekom društvu u kojem se je u jednom trenutku povela priča kako je nekad u našem selu (i šire dakako) bio običaj da žena opere svojem mužu noge kad se on vrati doma nakon teškog radnog dana u polju.

Prisutne žene koji izvanjski nisu feministice, smatrali su to ridikuloznim i čudile su se kako je to uopće bilo moguće, a muževi nisu niti pokušali braniti patrijahalnu tradiciju koje više nema, nego je to bilo njima zanimljivo kao neki izložak u muzeju koji više nikakve praktične uporabe i koristi nema.

Dakle i oni koji imaju stabilne brakove i neokaljanu bračnu postelju, odbacili su patrijahalizam, odnosno nauk Crkve koju je Bog objavio i u Pismu, preko proroka, apostola, kršćanski otaca kako je glava žene njezin muž kojem ona mora biti poslušna, a on je mora ljubiti do Hristove mjere, to jest mora biti spreman dati svoj život radi žene, kao što je Hristos dao život radi Crkve (a Crkva Mu stoga mora biti poslušna, nikako obrnuto).

Stoga, kad su žene prale noge svojim muževima težacima, one se nisu ponižavale, nego su tim činom priznavale ono što je Bog zapovijedio kako se moraju odnositi prema svojim muževima i ujedno su pokazivale zahvalnost mužu koji mukom i znojem pribavlja za nju i djecu životne potrepštine.

Jako, jako dugo se oni koji se nazivaju kršćanima ili opiru Božjim zapovijedima (jer i ovo je Božja zapovijed koja je izričito napomenuta, i ako će netko reć - ali toga nema u dekalogu, njemu odgovaram - poštuj roditelje i starije, ovdje žena mora smatrati muža kao starijeg kojem je dužna poslušnost), ili ih uopće ne poznaju, dok svećenici koji bi ih na to trebali upozoravati, i sami su postali dio ovog feminiziranog i modernog svijeta (čast izuzecima dakako).

Vrijeme nevolja u koje smo upali je idealno vrijeme za pokajanje, pogotovo kad shvatimo da je sve ovo što nam se čini kao trijumf Sotone i Antihrista (dolazećeg), samo radi toga što je to Bog dopustio radi kazne nama koji bezakonovasmo, oglušismo se o Božje zapovijedi vjerujući da ćemo tako bolje proći u zemaljskom životu, k tome zaboravljajući na smrt i Sud Božji.

Bolje nam je sad trpjeti poniženja od bogoboračke i antikršćanske vlasti, otkaze, oskudice, pa možda i zatvore i mučenja radi vjere u Hrista i pokajanja za grijehe, nego se ponovno 'resetirati' na ono staro o čemu gotovo svi čeznutljivo okreću poglede.

A nije bilo dobro  to 'moderno staro', između ostalog zato što smo odbacujući patrijahalizam izbacili i Boga Oca iz naših života.

Kad se Bog povuče, onda nastupaju zlodusi koji prije ili kasnije pokažu svoje pravo demonsko lice.

Stoga prigrlimo se našem Gospodu, Bogorodici, svecima, vojsci nebeskoj i našem anđelu čuvaru i biti ćemo pobjednici životne trke.

* Ali ne s figom u džepu, u sebi ili ustima govoriti najveći sam griješnik, dok u srcu misliti drugačije, ima oko mene i većih grješnika.

Zaboravimo suditi druge, promatrajmo svoje grijehe i prolivenu svetu Krv koja nas je oprala, promatrajmo kako smo nedostojni Božjeg čovjekoljublja i kako je Bogu odvratan svaki naš grijeh, pa i onaj 'mali'.

Gotovo svi sveci koji su bili arhijereji Crkve nevoljko su uzimali, a nekad i doslovno bježali od tih položaja.

U prvom redu što su smatrali najvećim grješnicima, a zatim što su se bojali da će im položaj u Crkvi otvoriti strast za vladanjem i moći.

P.S. Iako se to podrazumijeva, napomenuti ću da je monarhija prirodno i od Boga blagoslovljeno stanje ljudskog društva.

U monarhiji je jasna hijerarhija - Bog, car (patrijarh zajednice naroda), kralj (patrijarh jednog naroda), patrijarsi roda, patrijarsi obitelji (što sam na početku bloga nazivao organskim društvom).

U demokraciji oni koji ne zaslužuju vladaju jer uvijek uspijevaju nedorasle ljude uvjeriti da je bolje da imaju na vlasti njih koji im obećavaju "čokoladice" i ostala lažna obećanja (iza demokracije uvijek stoji edenska Zmija koja može samo na taj način imati vlast nad ljudima) i koji nisu njihovi i ne ljube ih samim time što ih lažu i mažu oči, nego da na vlasti bude strogi otac koji voli svoju djecu i tako ih odgaja jer ih ljubi i ljubi Boga kojem se klanja i zahvaljuje na djeci koju mu je dao.

Isto tako se može reć da otac nije više otac moderne obitelji, nego je to sekularna, antipatrijahalna i nekršćanska država preko raznih institucija** (ala državna pravobraniteljica djece, razne feminističke babe plaćene iz državnog proračuna ili od svjetskih judeomasona i bankara, tzv. filantropa) koje imaju jedini cilj - onemogućiti ocu da bude otac kako bi oni mogli odgojiti njegovu djecu protiv njega, a samim time i protiv Boga Oca.  

** Dječji doplatak, državne naknade za samohrane majke, mirovinski i zdravstveni sustav i slično nisu donesene radi ljubavi države prema obiteljima i djeci, nego da se stvori ovisnost o državi koja tada implicitno, a koji put i eksplicitno zamjenjuje oca obitelji.

Slična je stvar kad sekularna i antihrišćanska država financira Crkvu.

Ona to ne čini radi ljubavi prema Crkvi, nego da bi ju kontrolirala.

Socijalna država je trojanski konj koji je imao cilj uništiti patrijahalizam.

Sad malo crtica od drugih.

Henry Makow objavio je ponovno svoj tekst o zlom utjecaju TV.

Odlična ilustracija teme s citatom o.Feeneya:

Za one koji ne znaju, H.Makow je židov koji je svjestan kakvo zlo su vodeći židovi učinili čovječanstvu kroz posljednjih par stoljeća.

O.Feeney je pokojni RKC svećenik iz SAD, irskog podrijetla koji je imao najslušanije radio programe u cijeloj državi između dva velerata (dakle njega nisu slušali samo rimokatolici) u kojima je bez dlake na jeziku kritizirao judeomasoneriju, bankare, holywood, medije i bio izraziti protivnik ulaska SAD u rat (većina naroda je tada bila protiv rata, ali holivudska i medijska propaganda uvjerila ih je da ako idu u rat da se onda bore za svoju slobodu i slobodu naroda).

Zbog ogromne popularnosti nisu ga se usudili izravno napadati, nego su ga na kraju preko biskupa kojima je bio poslušan uspjeli ušutkati (dok su ostale najpoznatije protivnike rata za vrijeme rata osudili bez dokaza kao izdajnike - jer taj rat stvarno nije imao veze sa slobodom SAD ili bilo koje druge države, nego naprotiv bio je to rat za uspostavljanje MMF, UN i ostalih instrumenata globalizma i samim time za rušenje suverenosti naroda i narodnih država, i to je o.Feeney znao s ostalim izolacionistima, zato su ih ušutkali i velikog li ruganja istini, osudili kao nacionalne izdajnike dok su pravi izdajnici bili na vlasti onda kao i sada).

Dakle ipak vezano za temu - oni koji su preko TV u svakoj dnevnoj sobi u kojoj je TV, su bili vodeća ideološka i revolucionarna snaga u rušenju patrijahalizma, a time i kršćanstva.

Slikovito rečeno, ako je muž kupio TV, trebao je zaboravit na to da će mu žena, koja gleda sapunice na TV i slične emisije koje lukavo i neprimjetno ubacuju ideju feminizma, oprati noge kad se vrati s posla ili s polja.

I naravno da mu niti djeca ne će biti poslušna kad im isti 'židov iz TV kutije' poručuje da se moraju osloboditi okova poslušnosti ocu.

A sad već imamo nekoliko naraštaja koji su se pobunili protiv svojih očeva, imaju rasturene obitelji i brakove i do dan danas nisu shvatili da kad su se pobunili protiv svojih očeva da će se to isto njima dogoditi kad budu očevi jer su izgubili Božji blagoslov nikad se ne kajući zbog kršenja Božje zapovijedi - poštuj roditelje i starije.

I dalje isti nesretnici uzimaju dnevne doze TV ili radio indoktrinacije i čude se što je sve nekako otišlo naopako.

Gradonačelnik Sinja, Miro Bulj odbacio je odluku vlasti RH o zabrani pristupa 'antivaksera' državnim institucijama na području grada Sinja. 

Biti će vrlo zanimljivo vidjeti kako će se situacija dalje razvijati, hoćemo li se mi 'antivakseri' morati preseliti na takva 'oslobođena' područja, ili će nas strpati na 'goli otok'?

Izgleda da će doći do sukoba.

To je bio prosvjed u Zadru. Stvarno, jug Hrvatske je uvijek bio nacionalno svjesniji i borbeniji, konačno središte i kolijevka ranosrednjovjekovnog hrvatskog kraljevstva je bila Dalmacija.

Tu je i Rijeka, i Zagreb, i Osijek ...

Sutra je sjećanje na junačku obranu, stradanje i okupaciju Vukovara:

Vratimo se opet na pranje nogu i slične simbolične geste.

U vrijeme nastanka papizma, dakle od kraja prvog tisućljeća pa nadalje, rimski pape su se počeli smatrati Hristovim vikarima i tražili su da im svi ljudi, uključujući cara i kraljeve ljube noge u znak njihove podložnosti.

To je bilo lažni patrijahalizam, jer Bog nije nikad postavio nekog čovjeka i njegove nasljednike da budu patrijarsi svih ljudi.

Gospod Hristos je postavljen od Boga Oca da kao pravi Bog i pravi čovjek bude Glava cjelokupnom čovječanstvu, da bude pravi Patrijarh.

I nije nikad Gospod postavio sv.Petra da Ga mjenja na tom patrijahalnom prijestolju, a kamoli da je dao rimskim episkopima da Ga mjenjaju.

To je bila najveća uzurpacija patrijahalizma nakon pobune Lucifera protiv Boga jer je ovaj htio biti patrijarh svim anđelima umjesto samog Boga.

Antihrist koji dolazi biti će slijedeći veliki uzurpator patrijahalizma koji će na ruševinama patrijahalizma uspostaviti novi antikršćanski i samim time bogoborački patrijahalizam koji ne će biti prirodan niti organski, niti će dozvoliti da se patrijahalizam ponovno vrati u obitelji, rodove i narode.

Sad malo nešto o čišćenju Crkve.

Od hereza i sektaštva.

Čitatelji koji prate duže blog znaju da sam bio pripadnik "istinskih pravoslavaca", da sam se krstio najprije u IPC Grčke.

I dalje se molim za svećenike, vladike i laike koje sam tada upoznao.

I dalje smatram da pitanje kalendara nije dogmatsko pitanje radi kojeg se je moglo deklarirati - samo mi koji smo ostali na starom kalendaru smo Crkva.

Ali i dalje smatram da se nije kalendar trebao mjenjati.

I da je trebalo ići kanonskim putem, optužiti i prekinuti općenje s patrijarsima, episkopima, svećenicima koji su podržali ekumenizam, modernizam, sergijanizam (stavljanje Crkve u službu države i to bogoboračke države) i sada koronoverstvo kako kaže arhimandrit Nikodim Bogosavljević iz SPC.

Znači trebalo je prekinuti općenje i tražiti po kanonu Crkve ekumenski sabor Crkve koji će osuditi heretike svih navedenih hereza, raščiniti ih i tražiti od njih da se pokaju, inače ih anatemizirati. 

I "istinski pravoslavci" bi trebali shvatiti da su prenaglili, da su trebali sačekati sabor, a u međuvremenu prekinuti općenje.

Nadam se i vjerujem da dolaze vremena čišćenja, i da ćemo se svi pokajani naći u očišćenoj Crkvi, koja je i inače čista bez obzira što joj privremeno i izvanjski, a ne stvarno, može na čelu biti heretični patrijarh.

Dajem sad poveznicu na pridiku vladike Demetriosa iz SAD koji pripada onima koji su prenaglili, ali koji se drže nauka Crkve i upozoravaju na prisutne hereze:

Također i b.Augustin svježi konvertit kao i ja, koji se je obratio od židovstva, masonstva i protestantizma, poručuje kako je "čišćenje" potrebno, ali nikad ne smijemo dozvoliti da upadnemo u očajanje pa da heretično pomislimo da je Crkva postala onečišćena.

Ne, Ona je sveta i čista jer joj je glava Gospod Hristos, i od Nje su praktično otpali svi heretici, samo te heretike treba i formalno anatemizirati, ili još bolje - neka se pokaju i odbace prije toga hereze.

Dodajem još jednu poveznicu na pridiku vladike Demetriosa i preporučam da poslušate i ostale, vladika mi izgleda kao pravi duhovni pastir i duhovni otac dajući prave riječi u pravo vrijeme.

Imam problema dostaviti odgovor na komentare, pa ovako odgovaram:

Socijalna država nastala je de facto prvi puta u Pruskoj za vrijeme vladavine Bismarcka.

Slažem se da je ona imala funkciju da ublaži posljedice kapitalizma.

Tako da kapitalizam bude podnošljiv.

Ali je hotimično ili nehotimično ubrzala slamanje patrijahalizma.

Oni koji su je zamislili pa možda i ubacili kao ideju Bismarcku, vjerujem da su imali pred očima prvenstveno to kao cilj, jer je taj cilj puno važniji u ostvarivanju misterije zla, nego stvaranje i održavanje kapitalizma.

Jednostavno zato što patrijahalizam proističe od Boga Oca, a to je onda glavna meta uništenja u ljudskom društvu kod demonskih revolucija.

Dobro se je podsjetiti da je jedan od ideologa revolucije K.Marx imao pozitivno mišljenje o francuskoj revoluciji, te da je s razlogom ondašnje francuske kapitaliste, bankare i trgovce smatrao revolucionarima.

Kako to ako je istovremeno plakao nad sudbinom proletera (on koji nije nikad u životu fizički radio i bio gladan) kojih izrabljuju kapitalisti koji su sad dobri, sad zli?

Dakle ne radi se u revoluciji o ukidanju feudalizma ili kapitalizma, nego o uništenju patrijahalizma, ili preciznije o pobuni protiv Boga koji je Otac, zato je otac revolucije sam Sotona, a ne Marx ili neki drugi ideolog revolucije.

Dobri očevi kršćanskih (ali i ne samo kršćanskih) obitelji ne mogu biti revolucionari, niti njihova dobro odgajana djeca, revolucionari uvijek dolaze od uništenih obitelji i od onih koji u pravilu mrze svog oca ili ni ne znaju za njega ili od očeva koji su to samo imenom i ne brinu se očinski o svojoj obitelji, naravno da su feministice uvijek na strani revolucije kao i svi javni i neraskajani griješnici poput javnih sodomita.

Neki se zato čude kako je revolucionarna ljevica prestala se brinuti o radničkoj klasi, a da su joj sada glavne brige sodomiti i feministice.

To je zato što ne znaju da je glavni cilj revolucije pobuna protiv patrijahalizma, pa kad u društvu još nije bilo dovoljno sodomita i feministkinja onda su revolucionari računali na proletere kao na snagu koja će uništiti patrijahalizam, kasnije kad su se prilike promijenile odmah su se preorijentirali na nove borce protiv očinstva.

Neki dan pogledah samo naslov YT videa nekog pobunjenog hrvatskog franjevca s naslovom: Volja naroda, volja Božja.

Očito je da kod takvog nema niti poznavanja povijesti, a još manje smirenosti-poniznosti iz koje onda nastaje duhovnost.

Jer Bog ako progovara ljudima onda progovara kroz proroke, svece ili kroz Crkvu, a ne preko referenduma ili bilo koje forme demokracije.

Tko je krenuo na Put, mora biti duboko svjestan da je griješan, da je najgriješniji te da nije dostojan Božjeg čovjekoljublja.

Kako onda takav može pomisliti da mnoštvo griješnika koji čine narod može iskazivati Božju volju?

Volja naroda je bila da se Gospod Hristos razapne.

Nema većeg dokaza da je demokracija zabluda od te činjenice.

Nadalje, kad plediram za monarhiju-patrijahalizam, onda nipošto ne mislim na suvremene protestantske monarhije ala UK u kojima javni sodomiti dobijaju plemićke titule.

To su karikature od monarhija.

Dobio sam nedavno poveznicu emailom na ovaj radikalan i hrabar govor Marka Frančiškovića od srijede navečer u Zadru:

U ovome je potpuno u pravu - samo se izvaninstitucionalnom demonstracijom sile može srušiti plandemijska vlast.

Tako je nešto pokušao arhimandrit Nikodim Bogosavljević u Srbiji i nije uspio mobilizirati dovoljan broj ljudi.

Mislim da je posve jasno da ističe vrijeme u kojem se može organizirano i na 'vojnički' način srušiti vlast koja nam radi o glavi, jer nakon toga vlast će pojedinačno nas početi proganjati, trpati u logore i zatvore, a prije toga zabraniti nam mogućnost zaposljenja, prodaje i kupovine dobara.

Pitanje svih pitanja je, kao što je rečeno, tko će voditi takav pokret?

Nije samo pitanje hrabrosti i sposobnosti vođe, nego za kakvo društvo će se isti zalagati kad eventualno dođe u poziciju patrijarha naroda.

Sama se nameće misao da bi M.Francišković bio ozbiljni ili možda jedini kandidat za mjesto monarha, jer je patrijahalno nastrojen i ima iza sebe dugogodišnju odlučnu borbu protiv dekadentnog sustava, ali kako pomiriti njegovu islamsku vjeru s tim mjestom?

Hoćemo li se boriti da srušimo antikršćanske liberale i sluge NSP, da bismo na kraju dobili kalifat?

Marko Francišković bi trebao prije toga jamčiti da ne će biti kalif niti privilegirati muhamedanstvo.

U svakom slučaju smatram da bi svi trebali biti na prosvjedu u subotu u Zagrebu.

Da si poslije ne zamjeramo da nismo ništa učinili.

Na kraju jedna statistička informacija o blogu.U proteklih nekoliko tjedana posjećenost je primjetno porasla, otprilike 500-600 dnevnih posjetitelja (koji mogu biti ponavljajući).

Posjetitelji koji su značajno porasli su oni iz Francuske.

Ne znam da li se radi o nekim botovima, ili stvarnim ljudima.

Svima pak želim da pronađu Put i da ostanu na njemu do kraja.

Što je vrlo važno u ovim vremenima ubrzanja kad maske padaju, kad će se otkriti anđeoska, ali i demonska lica.

Bojmo se samo Boga koji će nam oprostiti ako vidi naše pokajanje i dobru volju da više ne griješimo nego da čuvamo Njegove zapovijedi.

Sve ono zemaljsko što nam je zarobilo srce začas će nestati kao da nije nikad ni postojalo.

Stoga prigrlimo ono što je vječno.