Danas je Međunarodni dan zagrljaja*.
Pročitah to ovdje.
Ali to je preneseno od "Gospa - društvo s nikakvom odgovornošću - Međugorje".
Kažu:
"Pet do šest zagrljaja na dan učinit će Vam život dužim i ljepšim, zaključio je to američki svećenik Kevin Zaborney kada je na današnji dan proglasio međunarodni dan zagrljaja. Zagrljaji imaju ljekovita svojstva, smatra psihologinja Virginia Satir. Ona kaže da je čovjeku potrebno četiri zagrljaja na dan da bi preživio."
Ni manje ni više ovlašten za proglašenje međunarodnih dana je bio dotični američki rimokatolički(pretpostavljam uz veliku vjerojatnost) svećenik, vrlo vjerojatno povezan s gore nevedenim poduzećem iz Međugorja.
Ima to veze i sa Satirom, grčkim bogom-demonom, nije samo u igri psihologinja istog prezimena (a k tome joj je ime Djevica-Virginia - koja je to sprdnja dostojna nekog rugajućeg zloduha, psihologinja Djeva Razvratnica daje savjet o nužnosti svakodnevnog grljenja sa nepoznatim ljudima).
Dakle taj demon s kopitima i jarećim obličjem i o kojem se piše na wikipediji:
"Zbog svoje ljubavi prema vinu prikazivani su držeći šalice s vinom, a zbog velikog seksualnog apetita često su prikazivani s erekcijom ili u lascivnim položajima."
bez sumnje je nekako nadahnuo onog svećenika da je grljenje nepoznatih ljudi djelo ljubavi.
Jer bez grljenja i tako naopako definirane ljubavi tobož nema života poručuju nam iz poduzeća citirajući ponovno psihologinju Satir:
Jer bez grljenja i tako naopako definirane ljubavi tobož nema života poručuju nam iz poduzeća citirajući ponovno psihologinju Satir:
"Čovjeku je potrebno četiri zagrljaja na dan da bi preživio. Osam zagrljaja dnevno treba nam da bismo se održali, a 12 zagrljaja da bismo napredovali."
Da se ne radi samo o grljenju nama bliskih ljudi kaže se slijedeće:
Akciju grljenja, na koju su pozvani svi da nekome poklone zagrljaj, započeo je Juan Mann, Britanac koji je nakon djedove smrti otputovao Australiju. Vidjevši da je jedini putnik na aerodrom u Sidneyu, koji nije imao koga zagrliti, svoje je zagrljaje počeo dijeli besplatno i tako usrećivao druge ljude. Njegovu ideju prihvatili su mnogi diljem svijeta. Pa se tako ona održava i u Hrvatskoj.
Međutim, kako sad u Njemačkoj policajci izlaze sa mjernim štapovima s kojima mjere udaljenost između ljudi nisu li preblizu (mislim da se radi o 1.5 m) i tako krše plandemijske mjere, onda je ovaj međunarodni dan pao u grdne probleme.
Nadam se da je poduzeće iz Međugorja i centrala u Vatikanu svjesna tog problema te da ima već u pripremi rješenje.
Recimo on-line grljenje nepoznatih ljudi u kojem bi za čin grljenja bilo potrebno samo pritisnuti neko dugme 'sa srčekom' na ekranu, moglo bi se organizirati natjecanje tko će više takvih grljenja dati i primiti.
Nekako mi se čini da je ova plandemija dobila 'blagoslov' od Boga između ostalog i da se prestane s lakrdijom o lažnoj instant ljubavi koja se suštinski ne razlikuje od prostitucije bez naplate.
Da nekako progledaju ljudi kako su zavedeni od satira i lažnih gospi koji im demonski nude lažne surogate za duhovnost, kršćanstvo i ljubav.
Ako bude tako, neka je hvala i slava Bogu na plandemiji koju je dopustio radi većeg dobra!
* Nešto slično i smisleno kao "Međunarodni dan rada" u svijetu robota, ili "Međunarodni dan žena" u svijetu u kojem nema više ni muško ni žensko, u kojem oni s muškim spolovilom sebe smatraju ženom i obrnuto.
Tako su dali "Međunarodni dan zagrljaja" u svijetu u kojem se je sustavno uništila bliskost između onih koji bi trebali biti bliski, ali više nisu jer su gospodari svijeta, uz suglasnost većine čovječanstva, uništili porodice i obitelji (to nije isto).
Pa nam daju surogat - ne možete ili ne ćete ljubiti i grliti svoje bliske koje ste izgubili najčešće svojom krivicom, onda evo vam prilika da po cijeli dan se grlite s nepoznatim ljudima. Doista demonsko sprdanje s ljudima koje su doveli do ovog jadnog stanja.
Sad nešto slično o 'zagrljenosti', ali iz perspektive zapadne Crkve u pogledu razvoda braka i druge ženidbe.
Gotovo svi rimokatolici reći će da je (njihova) Crkva oduvijek zabranjivala razvod braka i drugu ženidbu (i formalno su u pravu jer je RKC nastala tek nakon zapadne shizme, prije toga na Zapadu je bila ista praksa kao i na Istoku Crkve).
Slijedeći video s iznošenjem povijesnih dokumenata i citata zapadnih kršćanskih otaca i koncila dokazuje kako to nije istina.
Doduše, pravo na razvod bilo je samo na strani muža ako dokaže da je njegova žena izvršila preljub i tada je Crkva davala mogućnost razvoda i sklapanja nove ženidbe (samo njemu, ne i ženi - ali takav je i narativ u Evanđelju, međutim vidimo iz drugih dokumenata da se je davala takva mogućnost i ženi u izvjesnim slučajevima).
Naravno, muž i žena su mogli se neformalno razvesti i živjeti u novim divljim brakovima, ali u tom slučaju bili bi ekskomunicirani iz Crkve (što je de facto značilo i iz civiliziranog društva).
Nadalje postojala je mogućnost razvoda i drugog braka u slučaju teških bolesti ako se s time usuglasi strana u prvom braku koja je teško bolesna (npr. ima gubu).
Također, postojala je mogućnost da se muž drugi put oženi nakon 5 godina što ga je prva žena napustila, uz dozvolu biskupa (dakle kad se nije dogodio preljub nego je jednostavno žena napustila muža).
Dakle, obilje je dokaza kako je razvod i ponovna-druga ženidba legalno postojala u prvom tisućljeću u Crkvi na Zapadu, u Rimskom patrijahatu.
RKC se sad igra igre 'vuk sit i sve ovce na broju'** tako da fiškalski kaže da brak nije nikad ni postojao jer primjerice supružnici nisu znali da je brak tobož neraskidiv, ili im se karakteri nisu slagali i slične besmislice koja nikad nisu mogle u prvom tisućljeću Crkve proć kao valjan razlog za raskid braka i dozvola za ponovnu drugu ženidbu.
Tako da je s time tobož spašena 'dogma' koja nije nikad postojala o apsolutnoj neraskidivosti braka, a od Crkvenog braka i sakramenta se je načinila lakrdija kao što je država učinila od građanskog braka (jer sve do druge polovine 20.st. nisu se u većini država mogli niti građanski brakovi raskidati bez dokaza o preljubu, s time da je onda ona strana u preljubu u pravilu gubila pravo na starateljstvo nad djecom i na zajedničku imovinu).
** Ili kao što je napisao jedan komentator na video:
"RKC ima svoje objašnjenje za brak kojeg razvode da nije nikad ni postojao, kao i kalvinisti objašnjenje kad netko otpadne od njih - taj nije nikad ni bio spašen."
P.S. Poveznica na jedan tekst o sudjelovanju RKC u projektu mješanja rasa odnosno nestajanja europskih rasa.
U Grčkoj se je ozelenio i procvjetao suhi vijenac oko Životvornog križa:
Bez obzira što znamo da su angloamerikanci ili sjeverozapadni Europljani uvelike prihvatili i raširili modernu (anti)kulturu, ne možemo reć da su zaslužili da zbog toga nestanu kao narod ili rasa.
OdgovoriIzbrišiSeraphim Rose je pred četrdesetak godina pisao u "Kursu za preživljavanje pravoslavnih" i u "Nihilizmu" da je Zapad od samog svojeg početka kad se je odvojio od Istoka krenuo krivim putem čiji je konačni kraj nihilizam.
Čitam sad dvije recentne knjige koje o istome govore s više detalja.
Naravno da onda glavna zasluga ili krivnja zbog Zapada nije ni na jednoj rasi ili narodu, nego na RKC koja je tada nastala i koja je odmah u početku imala gotovo apsolutnu vlast na Zapadu što je simbolično bilo prikazano kad je njemački 'rimski' car tri dana klečao na snijegu pred tvrđavom u kojoj je bio rimski novi 'faraon' i koji mu je tek tada oprostio što mu car nije priznao prije toga vrhovništvo.
Najzanimljivije je možda što su mnogi rimski pape stvarno vjerovali u Konstantinovu darovnicu (krivotvoreni dokument iz 9 stoljeća), i ostale krivotvorine, kao i u to da je filioque bio donesen na Ekumenskim saborima Crkve i da su onda 'grci' njima za inat izbacili ga iz Vjerovanja (izgleda da su tek na Firentinskom saboru na izlaganju sv.Marka Efeškog čuli kako filioque nije nikad bio donesen na saborima Crkve).
Naravno da su onda gotovo svi kršćani na Zapadu vjerovali u iste laži, kao uostalom i ja dok nisam došao do istine.
Tako da vjerujem kako su mnogi na Zapadu imali kakvo-takvo opravdanje u neznanju pogotovo u ono vrijeme kad se je jako teško moglo doći do izvornih informacija.
Danas je obljetnica smrti don Ante Bakovića pa prenosim prigodno ono što je on govorio o Zapadu i lošem utjecaju sa Zapada na nas. Ne slažem se sa svime što je govorio (npr. nikako ne sa tim da mrzi Zapad više nego nečastivog), ali u globalu je vrlo dobro sročeno što nam je Zapad "dobroga" podario, ovaj antikršćanski, u svakom (negativnom, normalno) smislu riječi protestantski Zapad, koji protestira protiv svega što je dobro, tradicionalno, reakcionarno, katoličko, moralno. Pa evo:"Ja ni samog vraga ne mrzim toliko koliko mrzim Zapad. Ja sam Zapadu uputio božićnu poruku prokletstva. Moramo se čuvati Zapada, jer nam on može dati samo nemoral, nepoštenje, prostituciju, AIDS i drogu."-Globus, siječanj 1994.
OdgovoriIzbrišiI:"Prema tome, kličem: hvala Ti Bože, što nismo u Europi! Europa nije dostojna nas Hrvata. Europa bi morala doći i moliti na koljenima nas Hrvate da uđemo u Vijeće Europe, kako bismo među njih unijeli malo pameti, poštenja i junaštva. Europa ide svome kraju! Brakovi bez djece, toliki mladi i bez braka, nemoral, seks, kontracepcija...Što će nam takva Europa?!-Narod, srpanj 1996.
bitka za brak ce biti odlucujuca. svaki ološ koji se od Crkve odvajao, je uvijek to radio takonda bi se prvo odao bludu.
OdgovoriIzbrišivaznije im je zadovoljit pohotu pa makar i prividno legalno nekakvom ponovnom zenidbom.
zato ustrajmo u ocuvanju braka i kako Bog i nalaze - dok nas smrt ne rastavi
Jesi li pogledao uopće onaj video u kojem se nižu povijesni dokumenti kako su zapadni kršćanski oci, zapadne sinode Crkve, kao i sama praksa Rimskog patrijahata u prvom tisućljeću, odobravala u navedenim slučajevima razvod braka i drugu ženidbu?
IzbrišiTo što si gore napisao jednako je kao da bi netko rekao da su pravoslavci išli u shizmu 1054. jer su htjeli prekinuti s tradicijom Crkve da se oženjeni muškarci ne mogu zarediti za svećenike, da su htjeli izbaciti filioque iz Vjerovanja, da su htjeli uvesti novinu da se u Euharistiji koristi kvasni kruh ...
Dakle sve obrnuto nego što je istina.
Bitka za brak na Zapadu je odavno izgubljena kad su doveli novinu kako je brak apsolutno neraskidiv iako Evanđelje kaže 'osim radi preljuba'.
IzbrišiNakon toga su slijedile fiškalske smicalice kako pravno formulirati da braka nije nikad ni bilo kako bi se brak razveo de facto, a ne i de jure, te da bi druga ženidba bila pravno formulirana i tretirana kao prva.
U Crkvi se dozvoljava tradicija od početka, ali druga ženidba nije sakramentalna, dok se na Zapadu igraju ionako cijelo vrijeme sa sakramentima pa kažu da je ta druga ženidba prva i ujedno tako de jure sakramentalna.
Da, don Anto Baković nastupao je kao starozavjetni prorok.
OdgovoriIzbrišiPitanje je je li znao kako je bilo razdoblja kad je dvor Rimskog patrijahata bio daleko više dekadentan nego Zapad u cjelini danas, i kako bi danas reagirao kad je Vatikan prva država u provođenju plandemije, u povratku poganstva i u promoviranju sodomizma sa 'tko sam ja da sudim' i u službenom primanju sodomitskih parova kao normalnih supružnika?
Je li bi bio licemjeran pa na to zatvorio oči i usta (novinsko pero) jer 'vrata Paklena ne će nadvladati Rimski patrijahat', jel bi ako ne bi bio licemjeran postao kao ti sedevakantist, ili bi se dao na povijesno istraživanje pa javno objavio istinu kako se je Rimski patrijahat odvojio od Crkve, a ne obrnuto?
Svi smo zaslužili kazne, i ne sudimo tražeći da Bog kazni druge, jer se onda pravedni Bog ne će ni nama smilovati.
OdgovoriIzbrišiČinjenica je kako su Židovi kudikamo više nego Anglosasi doprinjeli sadašnjem stanju i da su oni zapravo na vlasti, a ipak ne smijemo tražiti od Boga da ih kazni, ili istrijebi, nego da im se smiluje kako bi se obratili.
Dalo bi se o tvojoj povijesnoj ocjeni raspravljat.
OdgovoriIzbrišiAnglosasi su praktično izvan vlasti na otoku od kad su ih porazili Normani (u 11.st. baš u vrijeme shizme Zapada), iskorijenili njihovo plemstvo i postavili svoje, dakako onda i kralja.
I to sve po nalogu rimskog pape kojem su Normani bili udarna pesnica da zamjeni anglosaksonsko plemstvo i kralja koji nisu bili voljni biti vazalima Rima (u duhu tradicionalnog kršćanstva koje nema veze s papizmom).
Ipak, to kraljevstvo je vodilo dugostoljetne ratove s Francuskim jer su normansko-engleski kraljevi bili de jure vazali francuskog kralja na svojim ogromnim posjedima u Francuskoj od kuda su potekli.
Međutim, to kraljevstvo ipak nije imalo neku veliku ulogu u sudbini Zapada sve do protestanstske reformacije.
I sad tu dolazi nešto što ima veze s tvojom tezom.
Tada engleski protestanti (Cromwell) pozivaju židove iz Nizozemske u Englesku budući su ovi bili izgnani pred nekoliko stoljeća zbog kamatarenja-bankarstva.
I tada se ti nizozemski židovi koji su u znatnoj mjeri bili sefardskog podrijetla i prilično bogati, priženjuju s normanskim starim plemstvom, od tuda je i nastao protestantski cionizam.
U Viktorijanskoj epohi najveće moći britanskog carstva tako je dugogodišnji predsjednik vlade bio protestantantizirani židov B.Disraeli.
Bank of England su još prije preuzeli Rothshieldsi.
Rat protiv Bura na jugu Afrike bio je opet radi interesa moćnih židova da dobiju rudnike dijamanata i zlata.
Tako da ako je i postojala neka normansko('anglosaksonska')-židovska koalicija, u toj koaliciji zna se koja strana je bila jača i utjecajnija, a koja je bila više za vanjsko pokazivanje.
https://narod.hr/svijet/episkop-rasko-prizrenski-u-egzilu-potvrdio-da-je-bl-stepinac-namjerno-naslikan-u-paklu-i-zali-da-je-izbrisan
OdgovoriIzbrišito su artemijevci
IzbrišiMt 5
OdgovoriIzbriši(Mt 19, 9; Mk 10, 11–12; Lk 16, 18)
»Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. 32 A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.«
Evo kako Ljudevit Rupčić komentira ove retke:
U grčkom stoji parektos logu porneias. To je mjesto predmet velikih rasprava. Međutim, suvislost Kristova Govora na gori i njegova očita nakana da usavrši Mojsijev Zakon osvjetljuje to teško mjesto. Vidi se naime, jasno kako Isus oštro ističe razliku između starog i novog: "Čuli ste da je rečeno starima...A ja vam kažem..." On redom spominje točku po točku te ih nadopunjuje i usavršava.
U retku 31 i 32 usavršava i ženidbeni zakon . Razlika između nekadašnjeg i sadašnjeg jasno je istaknuta. I tu je bilo nešto prije rečeno, a sad Isus uvodi nešto novo, suprotno tome. Stoga se to mjesto nipošto ne može prevesti-osim za preljub, jer se ne bi vidjelo to suprotno što Isus uvodi. Suprotnost je jedino u razriješivosti i nerazrješivosti ženidbe. Koliko je to opravdano vidi se iz izraza: "Koji (god) se oženi (kojom god) otpuštenicom čini preljub". To se isto vidi iz onih mjesta koja govore o istoj stvari. Mk 10,11Lk 1618
1Kor 7,10.
Ovo se ne može shvatiti ni u smislu rastave od 'stola i postelje' jer je na ovome mjestu u pitanju samo ženidbena veza. Inače stavljanje u suprotnost Pz 24,1 Mt 5,32 ne bi imalo nikakva smisla . Pravi je smisao 'osim zbog bluda' u vezi s onima koji su s poganstva prešli na židovsku vjeru i oženili se -suprotno Lev 18- rodbinom. Tu ženidbu Dj 15, 29 također nazivaju 'bludom' i u kršćanstvu zabranjuju. Isus tvrdi o ženidbi: 1. Ženidba je nerazrješiva i u slučaju preljuba; 2. Muž i žena su preljubnici, ako sklapaju nove ženidbe.
Tako Rupčić. Ja bih samo dodao radi jasnoće -da su muž i žena TRAJNI preljubnici ako sklapaju nove ženidbe.
Marinko
I sama RKC ima doktrinu da se vjera ne mjenja u dogmama, nego su dogme, bilo one donesene na saboru Crkve ili ne, nešto što su svi kršćani vjerovali, svugdje i svagda.
IzbrišiZato su u moderno vrijeme rimski pape prilikom proglašenja neke dogme dali zadatak svojim teolozima i povjesničarima da donesu dokaze kako su u tu još neformaliziranu dogmu svi kršćani od početka vjerovali (tako da najčešće istražuju jesu li u to vjerovali kršćanski oci, jesu li o tome lokalne sinode Crkve donosile kanone).
Da li je kršćanski brak apsolutno neraskidiv kako ga tumači RKC je po svoj prilici pitanje dogme, a ne ekonomije-discipline.
Kad bi to bilo pitanje ekonomije onda bi od slučaja do slučaja brak bio raskidiv, međutim znamo da RKC kategorički tvrdi da je neraskidivost braka apsolutna, prema tome to je dogma za RKC.
Kad bi to bila dogma onda bi trebalo dokazati da su svi kršćani, svugdje i svagda vjerovali u apsolutnu neraskidivost braka.
Crkva ne može naučavati laž kao istinu nikad, jer kako kaže sv.Pavao Crkva je stub i temelj istine.
Stoga taj tekst Rupčića kojeg navodiš nema nikakve težine da se može smatrati apsolutna neraskidivost braka istinom.
On ili bilo koji RKC teolog treba dokazati kako su u tu 'dogmu' vjerovali oduvijek svi kršćani.
Ovako je njegov tekst rimokatolička verzija 'sola scriptura', to jest njegovo osobno tumačenje sv.Pisma bez dokaza da je to u tradiciji Crkve.
A video kojeg sam priložio dokazuje kako je praktično sve do velike zapadne shizme raskidivost braka bila ne samo odobravana na Istoku, nego i na Zapadu, i ne samo kao ekonomija, nego su sinode Crkve regulirale kanonima kad i pod kojim uvjetima se proglašuje da je brak raskinut.
Rimokatolici u velikom broju nisu s time uspoznati, oni misle da ako je neki rimski papa proglasio neku dogmu da je ili to njegovo pravo da donosi dogmatske novine, ili da je on time samo formalizirao nešto u što je bila neproglašena dogma u koju su svi kršćani oduvijek vjerovali.
Isto tako je s ostalim novinama koje je RKC donosila nakon shizme, s naukom o Čistilištu, s naukom da je rimski patrijarh zamjenik Hristov, s naukom da se djeci ne smije davati pričest, da Crkva to jest rimski papa ima pravo mjenjati zemaljske poglavare, da je Bog apsolutno transcedentan i jednostavan (to jest da ne postoje nestvorene Božanske energije), da se oženjeni ne mogu zarediti, da Crkva ima pravo prodavati indulgencije (što je glavni razlog nastanka protestantizma) ...
Rupčić:
Izbriši"Suprotnost je jedino u razriješivosti i nerazrješivosti ženidbe. Koliko je to opravdano vidi se iz izraza: "Koji (god) se oženi (kojom god) otpuštenicom čini preljub". "
Dakle, Rupčić tvrdi da je Gospod Hristos tu donio novinu u odnosu na Mojsijev zakon i tumači kako je u NZ ženidba neraskidiva.
Prvo - ono što sam gore napisao - to znači da je Crkva bila u zabludi u prvih tisuću godina dok nije RKC tobož ispravno protumačila Evanđelje i proglasila neraskidivost ženidbe.
Tako i protestanti tvrde - Crkva je krivo tumačila Pismo tisuću i pol godina dok nisu protestanti došli.
Dakle kad bi bila istina što tvrde protestanti i RKC onda Crkva ni ne postoji, jer Crkva ne može naučavati zablude, Crkva ne može naučivati da je u izvjesnim slučajevima ženidba raskidiva, a onda nakon tisuću godina reći suprotno.
Drugo, Rupčić krivo zaključuje, jer kaže; Gospod je rekao da je grijeh preljuba oženiti raspuštenu preljubnicu, prema tome nije dozvoljeno raskinuti ženidbu.
Krivo doumljivanje, jer i dalje je moguće raskinuti ženidbu i ne dozvoliti preljubnici da stupi u novu ženidbu.
Tako je uostalom i bilo u prvih tisuću godina o ćemu sam pisao i o čemu govori onaj video, preljubnica nije imala pravo na ponovnu ženidbu.
Emile, sudiš međugorje po jednom njihovom infantilnom propustu tj. gluposti. Slažem se s tobom u vezi ove teme, ali rečeno je sudite ih prema djelima, a ne prema djelu. Ako bi još koju glupost izrekli onda bih i ja osudio, tj prosudio.
OdgovoriIzbrišiUkazanja su u redu, bilo je i upliva sotone, ali imamo i mi upliva i Boga, a često smo izloženi kušnjama od sotone.
Uskoro će se objavljivati tajne, uskoro i Krist dolazi, ovaj put kao Opomena. Svaka duša na svijetu vidjet će svoje grijehe i vidjet će svoju dušu i tko to prebiva u njoj. Ajme kad ti vidiš svoju dušu.... Malo se šalim, ne zamjeri.
Marinko
Marinko:
Izbriši"Uskoro će se objavljivati tajne, uskoro i Krist dolazi, ovaj put kao Opomena."
Opet se šališ, ali s time se ne šali.
Ne kao Opomena, nego kao Sudac.
Međugorje je demonska prijevara, a pobornici Međugorja kažu da nije jer se plodovi dobri, mnogi se rimokatolici tamo ispovijede i pričeste.
I to bi bilo upitno kad bi bila istina, jer svete tajne postoje samo u Crkvi.
"to znači da je Crkva bila u zabludi u prvih tisuću godina dok nije RKC tobož ispravno protumačila Evanđelje i proglasila neraskidivost ženidbe."
OdgovoriIzbrišiThe Church Fathers and Councils provide important testimony regarding the way the Church’s position evolved. For the Fathers, the biblical precepts on the subject are binding. They reject the State’s divorce laws as incompatible with the teaching of Jesus. The Church of the Fathers rejected divorce and remarriage, and did so out of obedience to the Gospel. On this question, the Fathers’ testimony is unanimous.
In patristic times, divorced members of the faithful who had civilly remarried could not even be readmitted to the sacraments after a period of penance. Some patristic texts, however, seem to imply that abuses were not always rigorously corrected and that from time to time pastoral solutions were sought for very rare borderline cases.
In many regions, greater compromises emerged later, particularly as a result of the increasing interdependence of Church and State. In the East this development continued to evolve, and especially after the separation from the See of Peter, it moved towards an increasingly liberal praxis. In the Orthodox Churches today, there are a great many grounds for divorce, which are mostly justified in terms of oikonomia, or pastoral leniency in difficult individual cases, and they open the path to a second or third marriage marked by a penitential character. This practice cannot be reconciled with God’s will, as expressed unambiguously in Jesus’ sayings about the indissolubility of marriage. But it represents an ecumenical problem that is not to be underestimated.
Frane
Frane,
Izbrišikopirao si nečiji tekst, a nisu niti naveo odkuda.
U onom videu se jasno navode dokumenti Crkve iz prvog tisućljeća, bilo to tekstovi kršćanskih otaca, bilo sinoda Crkve koji negiraju tezu kako je neraskidivost ženidbe tradicija Crkve.
Evo minutaža videa o tome:
Western Fathers:
19:11 Lactantius
23:35 St. Augustine
27:10 Ambrosiaster
30:45 St. Chromatius of Aquilea
32:04 Synod of Arles in 314
35:46 St. Patrick of Ireland
37:24 Synod of Elvira in 305
42:00 Synod of Vannes in 465
43:06 Synod of Agde in 506
45:07 Synod of Compiégne in 757
47:00 Synod of Rome in 826 & Pope Gregory II
49:51 Synod of Verberie in 735
52:12 Synod of Worms in 1006 & Synod of Bourges-Limoges in 1031
53:37 St. Theodore of Canterbury
57:43 Archbishop Ecbert of York
Eastern Fathers (Patreon side):
1:00:04 Origen
1:05:12 Synod of Laodicea in 365
1:06:21 St. Basil the Great
1:23:31 St. Gregory Nazianzen
1:29:01 St. Epiphanius of Salamis
1:31:05 St. Asterius of Amasea & St. Cyril of Alexandria
1:33:36 Theodoret of Cyrus & Apostolic Constitutions
1:38:50 St. Emperor Justinian the Great
1:45:02 Quinisext Council in 691-2
1:48:26 Patriarch Alexius Studite
1:49:27 The Tome of Union in 920 & the Tetragamy Controversy
2:00:12 Council of Nicea I in 325
Kao što vidiš tu je pregršt kršćanskih otaca Zapada i Istoka kao i sinoda Crkve.
Autor citata kojeg si naveo kaže da su svi kršćanski oci bili jedinstveni po pitanju neraskidivosti ženidbe, pa ga onda lijepo citiraj po bilo kojem nevedenom kršćanskom ocu da je držao stav RKC.
To ne će biti teško, ako autor nije lagao.
Anonimus:
Izbriši"The Church Fathers and Councils provide important testimony regarding the way the Church’s position evolved. For the Fathers, the biblical precepts on the subject are binding. They reject the State’s divorce laws as incompatible with the teaching of Jesus. The Church of the Fathers rejected divorce and remarriage, and did so out of obedience to the Gospel. On this question, the Fathers’ testimony is unanimous."
Prvo, autor koji je vrlo vjerojatno rimokatolik je očito modernistički usmjeren jer tvrdi da se je nauk o neraskidivosti ženidbe s vremenom razvijao.
U Crkvi ne postoji takav 'razvoj' po kojem bi bila istina da je ženidba raskidiva, a onda evoluitivno se dođe do stava RKC da je ženidba neraskidiva.
U Crkvi ne postoji razvoj dogmi, nego se s vremenom, kako se pojavljuju krivovjerja istina-dogma preciznije definira kako bi krivovjerci bili pozvani na pokajanje ili anatemizirani.
Dogme o svetoj Trojici ili o Hristu nisu se primjerice mjenjale, oduvijek su kršćani vjerovali u sve dogme iako one nisu bile oduvijek i precizno formulirane.
Nikad nisu naprimjer postojali kršćani arijevci, oni su samo dovedeni na čistac na saboru Crkve u Niceji.
Anonimus gore iz citata hoće reć da su svi kršćanski oci bili protiv raskidivosti braka, pa je onda Pravoslavlje odstupilo, ali da RKC tu stoji na stajalištu kršćanskih otaca.
Kad bi to bila istina onda se ne radi o zapadnom raskolu 1054., nego o istočnom raskolu, onda bi RKC bila prava Crkva, a pravoslavci raskolnici i heretici.
Dakako da to nije istina, nego je nauk RKC u mnogočemu suprotan nauku kršćanskih otaca pa i u pitanju (ne)raskidivosti ženidbe.
RKC od svog osnutka, od konca prvog milenija je reformistički usmjerena (treba znati iz povijesti zašto su tada postojali pape reformatori koji su imali ponekad i dobar motiv, ali katastrofalni rezultat) kao uostalom i protestanti koji su reformatori papističkih reformatora.
I najbizarnije je što su mnogi rimski pape stvarno vjerovali da su pravoslavci namjerno izbacili filioque, da su namjerno izbacili beskvasni liturgijski kruh, da su namjerno otkazali poslušnost rimskom papi, da su namjerno prestali vjerovati u Čistilište, da su namjerno doveli novinu da se oženjeni mogu zaređivati te da se u izvjesnim slučajevima ženidba smatra raskidivom.
Nažalost takav potpuno pogrešan stav imaju i mnogi suvremeni rimokatolici koji ili ne mogu ili ne žele saznati istinu o tome što su pisali kršćanski oci, u što je vjerovala Crkva prvog tisućljeća.
U prvom slučaju možda imaju nekakvo opravdanje, u drugom nikako jer im je draže pripadanje RKC i vjernost 'svetom ocu' odnosno njihovim rimokatoličkim precima, nego Istina koja je Hristos, i Crkva koja je Hristovo tajanstveno tijelo.
http://www.ephrataministries.org/remnant-2008-3Q-divorce-remarriage-early-church.a5w
IzbrišiFrane
Frane,
Izbrišiproblem s tim tekstom je kao kod ostalih tekstova rimokatoličkih apologeta.
Oni nađu jednu rečenicu nekog kršćanskog oca, izvađenu izvan konteksta i tumače je tako da opravdaju nauk RKC.
To se često naziva na engleskom 'rudnikom citata', gdje se izvodi na površinu iz rudnika samo nešto što se može protumačiti kao potvrda nauka RKC, ostalo se ignorira - ne izvlači iz rudnika.
Kao što rade slično protestanti sa sv.Pismom tumačeći ga izvan konteksta i onda tako falšo opravdavajući svoje zablude, tako i rimokatolički apologeti rade s tekstovima kršćanskih otaca.
Kako vjerojatno nisi gledao video onda nešto iz njega:
"Nor is it clear from Scripture whether a man who has left his wife because of adultery, which he is certainly permitted to do, is himself an adulterer if he marries again. And if he should, I do not think that he would commit a grave sin."
ST. AUGUSTINE “ON FAITH AND WORKS” CH. 19:35
Ako su prema onom autoru svi kršćanski oci bili jedinstveni da je ženidba neraskidiva, kako to da je najveći zapadni kršćanski otac Augustin tvrdio da je dozvoljeno napustiti ženu zbog preljuba, ali da nije jasno da je muž preljubnik ako se oženi za drugu ženu?
Također on smatra da u tom slučaju nije učinio smrtni grijeh.
https://www.newadvent.org/fathers/1309.htm
OdgovoriIzbrišiFor holy Scripture causes a hard knot in this matter, in that the Apostle says, that, by commandment of the Lord, the wife ought not to depart from her husband, but, in case she shall have departed, to remain unmarried, or to be reconciled to her husband; whereas surely she ought not to depart and remain unmarried, save from an husband that is an adulterer, lest by withdrawing from him, who is not an adulterer, she cause him to commit adultery. ...
Frane
"save from an husband that is an adulterer"
Izbriši- osim od muža koji je preljubnik - znači tad se može drugi put ženiti
Pa tu je sve rečeno i navedeno u Rimokatoličkoj enciklopediji!
Zar da napišem iako se to krivo navodi - Roma locuta, causa finita est ?
Dakle stvar je vrlo jednostavna, ali se namjerno izvrće kako RKC ne bi priznala da je tisuću godina u zabludi.
IzbrišiGospod Hristos je svakako stavio naglasak na ljudsko srce, a ne na vanjska djela.
Tako da je i rekao da ako muž pogleda s pohotom neku tuđu ženu da je već time učinio preljub.
Rekao je da je grijeh preljuba napustiti svoju ženu kako su to činili neki židovi, osim ako nije zbog preljuba.
Inače je muž kriv za ženinu preljubu koja se može dogoditi jer ju je muž napustio.
Kako se je iz toga mogao izvuć zaljučak da muž može napustiti ženu preljubnicu, ali se ne smije ponovno oženiti je misterija, jer toga nema ni u Evanđelju niti u tekstovima kršćanskih otaca, niti su sinode Crkve u prvom tisućljeću u tom slučaju zabranjivale drugu ženidbu.
Pretpostavljam da su neki 'reformatori' našli opravdanje u rečenici iz Evanđelja: "što Bog sastavi čovjek neka ne rastavlja".
Ali u ovom slučaju je preljubnica već rastavila ono što je Bog sastavio, ženidbe praktično više ni nema jer je poništena preljubom.
Ženidba je sveta tajna-sakrament kao i krštenje.
Blagodati krštenja više nema ako je čovjek i dalje rob strasti, pogotovo ako se više i ne bori prostiv strasti i grijeha.
Zar možemo reć kao i protestanti, jednom ženjen, zauvijek ženjen?
Pa onda se niti udovci više ne bi smjeli ponovno ženiti jer već jesu oženjeni.
RKC će reć - mogu jer njihova žena je mrtva.
Ali žena je mužu mrtva ili obrnuto čim izvrši preljub.
Zato je Crkva u takvim slučajevima dopuštala drugu ženidbu, zato su kršćanski oci isto tako pisali.
Sličnu katastrofalnu grešku je RKC učinila zabranjujući oženjenim muškarcima da budu svećenici.
RKC je i ovdje se htjela prikazati kao savršenija od Crkve koja je dopuštala zbog preljuba drugu ženidbu i koja je dopuštala oženjenim muškarcima da budu svećenici.
U prvom slučaju imamo to da se RKC igra fiškala i onda presudi kako prve ženidbe nije ni bilo i time dovodi do toga da više nitko ne može biti siguran da li ženjen ili nije, a u drugom slučaju imamo mnoštvo RKC svećenika koji su prinuđeni živjeti u celibatu, iako nemaju monaški poziv, pa onda imaju zabranjene ljubavne veze s tuđim ženama ili postanu sodomiti.
Emil,
Izbrišitebi je uzalud bilo što objašnjavati jer ti ne čitaš ni slušaš sugovornika, nego ponavljaš ustaljene fraze. Čitatelji imaju tekst pred sobom kojeg su i sami mogli pronaći. U 2022. godini nikoga se ne može povlačiti za nos. Vidiš i sam da ti je sve uzalud.
Frane
Koliko primijećujem Frane ti nisi ništa svojim riječima napisao nego si kopirao ovdje tekstove rimokatoličkih apologeta.
IzbrišiNisi niti pokušao osporiti tezu ili one dokumente koji svjedoče kako zapadni kršćanski oci kao i istočni nisu vjerovali u ono što je RKC tisuću godina kasnije proglasila dogmom - da je ženidba apsolutno neraskidiva.
"nego si kopirao ovdje tekstove rimokatoličkih apologeta. Nisi niti pokušao osporiti tezu ili one dokumente koji svjedoče kako zapadni kršćanski oci kao i istočni..."
IzbrišiDodatni primjer kako uopće ne čitaš ni slušaš sugovornika, nego ponavljaš ustaljene fraze. Ja sam na poveznici naveo PREDUGI tekst sv. AUGUSTINA.
https://www.newadvent.org/fathers/1309.htm
And yet it is not allowed; and now indeed in our times, and after the usage of Rome, neither to marry in addition, so as to have more than one wife living: and, surely, in case of an adulteress or adulterer being left
A glede citata sv. Augustina kojeg si ti naveo, pogledaj kako su te "braća" zeznula. Pročitaj za domaći uradak daljnje 2-3 rečenice... However, there are some marriages which are certainly illicit... i, znam da ti je to puno, puno daljnjeg teksta istog djela sv. Augustina.
Eh kad bi se čitali sv. Oci, a ne gledala videa...
Frane
Nisi ti očito pogledao video niti pročitao tekst koji se nalazi ovdje:
Izbrišihttps://ubipetrusibiecclesia.com/2020/01/05/church-fathers-and-patristic-era-writers-on-the-topic-of-divorce-and-remarriage-a-florilegium/
Dakle, pozivati se na sv.Augustina kao temeljnog zapadnog kršćanskog oca kao argument za RKC 'dogmu' o neraskidivosti ženidbe je više nego problematično.
Na poveznici koju si dao je prijevod Augustinove knjige na engleskom "Of the Good of Marriage" koju je napisao 401.g.
"Retractiones" je napisao na samom kraju svojeg života (426-427g) i u njemu se je osvrnuo na zablude i greške koje je napisao prethodno.
Tako u toj knjizi piše o ovoj problematici:
“I wrote two books on adulterous marriages, following the Scriptures as closely as possible, with the intention of solving a very difficult problem I do not know whether I was able to do this in a very clear way. Quite the contrary, I do not think that I concluded the matter, although I shed light on many of its obscurities. An intelligent reader will be able to judge it.”
ST. AUGUSTINE, “RETRACTATIONES” 2.57 IN HUNTER’S “DID THE EARLY CHURCH” P. 55
Prije toga, a poslije one knjige na koju se pozivaš, to jest 413.g. napisao je "On Faith and Works" iz kojeg sam dao citat u kojem Augustin kaže da ne misli kako čini smrtni grijeh muž koji se ponovno oženi, a prethodno je raskinuta mu ženidba zbog preljuba žene.
Tako da ako stvarno čitaš kršćanske oce kako meni sugeriraš, onda ćeš vidjeti da se ne možeš po ovom pitanju pozivati na ranija Augustinova djela, osim ako ne želiš licemjerno zatajiti kasnija djela radi apologetike RKC.
I da se vratim na onaj prvi tekst Augustinov iz "Of the Good of Marriage" iz 401.g (dakle ranija knjiga Augustinova).
IzbrišiMožda je problem kod tebe prijevodu, jer ja sam konstatirao da se u tom tekstu kaže kako se žena može ponovno udati ako je prva ženidba raskinuta zbog muža preljubnika, a ti se tome čudiš.
Evo kako Google translate prevodi ono što si citirao:
"Jer Sveto Pismo stvara tvrd čvor u ovoj stvari, jer apostol kaže da se žena po zapovijedi Gospodnjoj ne treba odvajati od muža, nego, u slučaju da ode, ostati neudata ili pomiriti se sa svojim mužem; budući da ona sigurno ne bi trebala otići i ostati neudata, osim muža koji je preljubnik, da ga, udaljavajući se od njega, koji nije preljubnik, ne bi navela na preljub"
Dakle, prijevod koji nije u duhu našeg jezika, ali je napisano "osim muža koji je preljubnik".
I na to sam poentirao.
Ja sam iz Djela isčitao da ipak postoji jedan razlog zbog kojeg se može dopustiti ponovna ženidba. Čudo jedno da se nitko toga nije dosjetio.
OdgovoriIzbrišiAli neću ti to objašnjavati jer ti ne kužiš da je Riječ iznad tradicije. Riječ samu sebe tumači, a to je uradio Rupčić.
Sve u Međugorju se događa u crkvi. Bio sam tamo 100 puta, a nikad nisam htio vidjeti vidjelice, bitna mi je ta atmosfera u Crkvi koja u sebi ima nešto nestvoreno, takav Mir da je to neopisivo. To osjećaju ljudi iz cijelog svijeta. O Opomeni imaš u Hebrejima i na 2 mjesta u Apokalipsi, neću ti reći gdje.
"Ali neću ti to objašnjavati jer ti ne kužiš da je Riječ iznad tradicije. Riječ samu sebe tumači, a to je uradio Rupčić."
IzbrišiArgumentacija protestantska.
Naravno da je Bog Slovo ili Riječ iznad tradicije.
Ali Bog nema što sam sebe tumačiti.
Nego ti ovdje brkaš sv.Pismo s Bogom.
I onda kažeš kako je Rupčić sam sebe protumačio, samo nisi naznačio je li Rupčić Bog ili sv.Pismo.
To što navodiš nema veze s kršćanstvom.
Jer tradicija-predanje je iznad Pisma, budući je tradicija napisala Pismo i odredila što od napisanog treba ući u Bibliju, a što ne smije.
U Bibliji nigdje nije napisano koje knjige joj pripadaju, to je odredila tradicija odnosno Duh Sveti preko Crkve.
Da, i Duh Sveti progovara kroz Crkvu, Duh Sveti je nadahnuo svete kršćanske oce da pravilno protumače Pismo.
A ti vjeruješ da neki Rupčić sad može bolje od kršćanskih otaca protumačiti Pismo, konkretno pitanje je li dopušteno zbog preljuba raskinuti ženidbu i ženiti se drugi put.
Naravno da nije Duh Sveti progovorio preko Rupčića jer Bog ne može lagati, ne može nadahnuti Crkvu preko kršćanskih otaca na jednu istinu, a onda preko Rupćića je opovrgnuti nakon dvije tisuće godina.
Rupčić nije nadahnut Duhom Svetim kao što nije niti jedan rimokatolički apologet, njih nadahnjuje duh RKC, to jest njim nije do Istine, nego da obrane RKC od Istine.
Ali to je dakako jalov posao.
Postoji napredovanje u Dobru i spoznaji, a Zlo ima svoju granicu. To slijedi iz teksta na kraju Otkrivenja, a već je u Danijelu nagovješteno. Mi se samo trebamo vratiti u Kristovo doba, u doba punine, a ne u doba kršćanskih otaca, koje u sazrijevanju ne smijemo preskočiti, ali nam je ići ka punini.
OdgovoriIzbrišiMarinko
Da, to je narativ rimokatolika i protestanata.
IzbrišiCrkva je postojala samo na početku kad su bili apostoli, nakon toga je nestala ili počela krivo tumačiti Objavu, dok se nije nakon tisuću godina pojavila RKC ili nakon tisuću i pol protestanti koji nam vraćaju izvornu Objavu koja je u međuvremenu bila izgubljena.
Ženidba je neraskidiva ako je valjana. Don Damir Stojić je rekao da je puno ženidbi nevaljano, ne mogu se sjetiti koje je razloge naveo, ali predmnijevam- neiskrenost. Za razumjevanje ovoga pogledati video -Đavlova strategija u našim životima- Puno će te naučiti.
OdgovoriIzbrišiMarinko
Kakvu težinu ima neki Rupčić ili Stojić prema kršćanskim ocima i kanonima sinoda Crkve iz prvog tisućljeća?
IzbrišiNikakvu.
Rimokatolicima je teško shvatiti da se kršćani kad je nešto upitno, ili kad se može tumačiti nešto, recimo ulomak iz Evanđelja, na više načina, a samo jedan je ispravan, pozivaju na kršćanske oce kao autororitete jer je Duh Sveti preko njih protumačio Objavu Crkvi.
Vas dvojica Emil i Marinko koji se prepirete što je veće, Tradicija ili Pismo, ne bi bilo zgorega da pročitate katekizam/katihizis. Ovako ste na opću sablazan čitateljima.
IzbrišiFrane
Frane,
IzbrišiZalud ti je da se sad praviš kako si između spora nas zauzeo 'carski srednji put'.
Marinko je rekao:
"je Riječ iznad tradicije", ne misleći pri tom na Boga Slovo-Riječ nego na Pismo, a to je rekao u smislu prethodne rasprave da kršćanski oci kao dio tradicije nisu relevantniji od suvremenih kršćana (ustvari protestanata ili rimokatolika) dok čitaju Pismo i dobijaju 'nadahnuće' tumačiti ga, a to je rekao u slijedećem:
"Riječ samu sebe tumači, a to je uradio Rupčić."
Svaki kršćanin pa i rimokatolik trebao bi odbaciti takav 'sola scriptura' stav, a ne zauzeti 'neutralnu' poziciju.
Općenito rimokatolički apologetici koriste se metodom "rudnika citata", tako da rade copy/paste tuđe apologetske tekstove bez da navode odakle su ih kopirali, a ovi od kojih su ih kopirali, kopirali su ih odnekud drugdje, tako da se na kraju u pravilu ni ne zna od kud je izvorni citat.
IzbrišiDrugi problem je što se tu često radi o citatu izvan konteksta samog teksta, ili se prešućuje kako je originalni autor teksta nakon toga promijenio svoj stav.
To vidimo ovdje u slučaju sv.Augustina po pitanju ponovne ženidbe.
RKC apologeti citiraju njegovu ranu knjigu koja ima i onaj problematičan citat (u engleskom prijevodu) koji bi izvan konteksta značio da se muž ili žena može ponovno oženiti ako je druga strana učinila preljub, dok ignoriraju knjigu koju je Augustin napisao 12 godina kasnije u kojoj kaže kako ne misli da takav muž ili žena čini smrtni grijeh ako se drugi put oženi.
Nadalje, RKC apologeti u potpunosti ignoriraju kršćanske oce koji su temelj pravoslavne tradicije o mogućnosti druge ženidbe, kao i brojne sinode Crkve i na samom Zapadu koje su regulirale pitanje kad se može dozvoliti druga ženidba.
I ako to RKC apologeti znaju, a ignoriraju, onda ako nisu licemjerni su u istom stavu kao i protestanti, Crkva započinje s nama, sve prethodno nije bilo prava Crkva, a mi se vraćamo prvotnom nauku apostola negirajući tradiciju i kršćanske oce prvih tisuću godina, za protestante tisuću i pol.