Neuroznanstvenik se priprema za smrt

Ime mu je David J.Linden i ovdje je njegov tekst u kojem veli da se priprema ili se je pripremio za svoju smrt.

Pred nekoliko mjeseci otkriven mu je zloćudni tumor na srcu (stvarno rijetki tumor) koji nije mogao biti odstranjen.

Naravno, kao 'znanstvenik' na kraju života razmišlja o životu nakon smrti i religijama, ali i to radi kao tobož posljednje znanstveno (ne)djelo.

Njegov je zaključak - religija ili vjera u prekogrobni život je posljedica kako mozak kod čovjeka funkcionira, ljudi vjeruju u život poslije smrti zato što neuroni u mozgu, to jest zato što nakupine molekula, 'siva tvar', je tako formirana da se vjeruje kako kraja života nema.

A da je bila druga kombinacija molekula, vjerojatno kao kod njega 'neuroznanstvenika', onda religije ne bi bilo u ljudskoj svijesti.

Nadalje kaže da je imao prelijepi život, da je sreo i imao prelijepu ženu te da je njihov zajednički život  bio 'više o kemije, nešto kao otkriće subatomskih svojstava ljubavi'.

I kaže da je imao sreće sa svojim sada odraslim blizancima, da je više nego zadovoljan sa svojom karijerom neuroznanstvenika.

Pa, ako se spoje te izjave i njegov ateističko-materijalistički nazor na svijet, onda on nije imao pravu ljubav, niti sreću s djecom i karijerom, nego su molekule u njegovoj ženi, djeci i kolegama na univezitetu imale samo kombinaciju koja je odgovarala njegovoj kombinaciji molekula.

I to je krivo, jer ne postoje niti osobe, ne postoji niti on, jer kako je religija fikcija kao i ljubav, onda niti on ne postoji, nego se tu radi samo o nakupini molekula koja će se uskoro raspasti i preći u neku drugu formu.

O jadni čovječje, kako si se survao u sotonsku provaliju i kamo si otišao od toga da si stvoren na sliku i priliku Božju!

I spreman si sam sebe povući u ništavilo kako bi svojoj nakupini molekula koja je prah i koja se u zemlju vraća rekao - da, to sam ja, ja nisam osoba, ja nisam dijete Božje jer Boga nema, Bog je samo utvara koju stvaraju neke molekule u mozgu ljudi.

Cijeli život si proveo boreći se protiv svega Božjeg, protiv ljubavi iako znaš da bez nje život nema smisla, sve si odlučio odbaciti i slijediti sudbinu praha zemaljskog.

Oporuka o kojoj pišeš vjerojatno će ti se ispuniti, tvoje bogatstvo pripast će nakupinama molekula koje zoveš ženom i djecom, ali ti se želja za nestankom ne će ispuniti.

'Samo' cijelu vječnost ćeš sebe mučiti s pitanjem - zašto sam vjerovao u ludost da sam samo prah zemaljski koji stoga ne treba Stvoritelju odgovarati za svoja bezbožnička djela i misli.

Neka ipak životna priča ovog čovjeka ne završi kao priča neuroznanstvenika, nego kao djeteta Božjeg!

Makar ne imali priliku pročitati njegov posljednji nenapisani tekst o tome kako je budalast bio prije nego što je pronašao Smisao na samom kraju i zavapio Bogu pokajnički.

P.S.

Japanski programer video igrica nije izašao od kuće 10 godina.

Umirući neuroznanstvenik bi to protumačio - nešto u neuronima je 'natjeralo' ostale molekule da se ne miču 10 godina od molekula kuće.

U ovom video-tekstu v..... znači vakcinu-cijepivo-pelc:

Stavit ću i ovdje vrlo zanimljivi  Rooshov tekst o njegovom predviđanju kraja svijeta.

Zanimljive teme oboženja, komunizma, plandemije i zanimljivi sugovornici:

O.Zaharija je na kraju bio ganut do suza, koja dobra duša je u njemu!

I Michael Witcoff je bio ponesen njegovim riječima i ljubavlju.

Vratimo se nesretnom neuroznanstveniku.

Ovaj video Jonathana Pageau, objasnio bi mu, ako bi odbacio idiotsku materijalističku znanost, što je ljubav te da je Bog izvor ljubavi, i sve to prema Danteovoj "Božanstvenoj komediji":

Ako dakle ne idemo do izvora Ljubavi, naša nesavršena ljubav prema stvorenjima dovest će nas u Pakao, i u ovom životu, a u onom drugom nepovratno.

Neuroznanstvenik više ljubi svoju krivu materijalističku znanost, nego svoju ženu i djecu, te želi svoje posljednje trenutke u ovom životu, za kojeg misli da je definitivni kraj, posvetiti znanosti.

Ovaj žalosni primjer neka nam bude upozorenje da nas ništa manje od ljubavi prema Boga ne zaustavi u traženju smisla.