Okultne zamke materijalizma

Upravo čitam knjigu grčkog profesora i svećenika Nikole Ludovikosa "Euharistijska ontologija" u kojem autor tumači svojim (našim) suvremenicima kozmičko-ontološku bogosloviju znamenitog sv.Maksima Ispovijednika usko povezanu sa svetom Euharistijom kao lijekom besmrtnosti budući tijelo Hristovo-Crkva stvarno postoji (ima bitak rečeno ontološki) i na njega se moramo nakalemiti ako se želimo pobožiti i sudjelovati u vječnom blaženom životu sv.Trojice (pojednostavljeno - Hristos je Bog Logos, a onda je i Njegovo Tijelo božansko, zato cilj ljudskog života nije biti moralno ispravni stoik, nego postati ud tog Tijela).

Uvjet za to je Euharistija, najveća sveta tajna i cilj svakog kršćanina (zato je Gospod rekao tko ne jede Njegovo Tijelo i ne pije Njegovu Krv nema život vječni).

Nažalost moderni svijet duboko je zaglibio u materijalizam tako da bi većina naših suvremenika mahom odbacila ideju kako postoji u svemu stvorenom pojedinačni logos-princip-načelo i kako ništa ne može biti a da nema prethodni vječni logos koji je vječno sadržan u drugoj božanskoj Osobi koju zovemo Logosom, Bogom Slovom (Riječi).

"Kakav logos, to nije ništa opipljivo, ta znamo kako sve što postoji sastoji se od atoma, tu nema nikakvog muljanja i mistike" - takav odgovor bismo čuli.

Znanstvenici odkad su ispali iz skolastike ne priznaju da postoji išta drugo osim onog što oni mogu svojim instrumentima ispitivati, iz čega mogu indukcijom dovoditi hipoteze i teorije koje danas jesu, sutra ih pobija nova teorija.

Međutim znastvenici su uvijek bili blizu okultizmu zato što ih veže isti cilj s okultistima - kako spoznati načela prirode tako da ih stavimo sebi u službu i budemo tako bogovi prema drugim ljudima koji to znanje nemaju.

U ovom slučaju potpuno je sekundarno da li takve gorde osobe koje vide sebe kao bogove koriste matematiku, teleskope, mikroskope, bilo kakve druge instrumente, ili koriste "čarobne" riječi i prizivaju demone.

I jedni i drugi su u vlasti demona, makar ovi prvi i ne vjerovali u postojanje demona.

I jedni i drugi vjeruju u evoluciju, i jedni i drugi vjeruju da se svijet usavršava ili sam po sebi, ili demoni vode o tome brigu.

Kako vrijeme vulgarnog materijalizma prolazi ili je već prošlo, tako se i u znanosti pojavljuje ideja kako postoji ipak nešto što nije opipljivo i što se ne da instrumentima zabilježiti, ali i dalje vjeruju kako "to" proizlazi iz materije, samo na način tako da se je materija-tvar našla u evoluciji u posebnim uvjetima i u posebnom međusobnom odnosu.

Tako danas nije čudno da moderni znanstvenici govore o svijesti, i kako se ulažu ogromni napori da bi se napravilo računalo koje će imati svijest o sebi (i odmah bi svi materijalisti postali dragovoljni robovi takvom nemogućem biću, jer nešto materijalno ne može imati svijest, dok bi se u tom slučaju najvjerojatnije radilo o demonu koji bi "progovarao" iz tog računala).

Ono što ustvari znanstvenici traže i što su tražili njihova braća alkemičari i čarobnjaci je logos.

Mudriji ljudi od znanstvenika su još u staroj Grčkoj znali da postoji logos, da postoji svijet ideja-formi koji je stvarniji od materijalnog svijeta.

Platonizam je svoje ispunjenje našao u kršćanstvu, jer Logos za kojeg su intuitivno znali da postoji, se je utjelovio (što je i za njih bila ludost, a mnogi od njih nisu niti vjerovali da je osoba) i objavio svijetu što izravno, što preko svojih apostola.

K tome, a ustvari najvažnije, Gospod Hristos se uvijek utjelovljuje u svetoj Euharistiji (Toma Akvinski u jednoj pjesmi Hrista uspoređuje s pelikanom koji otkida od sebe meso i daje mladuncima kad nema ništa drugo dati im za jest, ali to je zabluda budući Hristos ne otkida od Sebe meso niti vadi krv, nego se svaki put utjelovljuje, i nadalje se krivo implicira da Hristos pati na svakoj Euharistiji, da je svaki put tada na križu, jer pelikan uvijek pati kad od sebe otkida meso), i tako daje vjernima mogućnost sudjelovanja u božanskom životu.

Do Logosa se jedino na takav način dolazi, zajednica Boga i ljudi postoji, ali do nje se ne dolazi niti znanstveno-tehnološkim metodama niti prizivanjem demona.

Znanstvenici su u prošlom stoljeću otkrili da kod živih bića postoje molekule koje se brinu o naslijeđivanju i onda su pomislili kako će manipulacijom na tim DNK molekulama uspjeti mjenjati čovjeka.

Međutim logos čovjeka je i dalje isti, on je nepromjenjiv zato jer je vječno kod vječnog i nepromjenjivog Logosa, a ono što pokušavaju učiniti znanstvenici ne će biti dobro, budući se želi stvoriti savršeniji čovjek od onog što je savršeni Božjim Um imao o čovjeku.

Stvoriti će se čudovišta, kao što su pomoću tehnologije koju su neki iskoristili da povećaju sebi moć i bogastvo, oduzelo ljudima prirodan način života i prehrane, te danas teško je i naći nekog čovjeka koji nema neku manju ili veću alergiju ili neku drugu bolest.

Logos čovjeka je ostao i dalje isti jer je nepromjenjiv, ali se je odvajanjem i udaljavanjem od Njega stvorio čovjek koji više nije savršen, doduše niti Adam više nije bio savršen nakon grijeha, međutim ovo sada prelazi to iskustvo praroditelja.

Ustvari dolazimo po svoj prilici do onog dijela Knjige Postanka kad su sinovi Božji zavedeni ljepotom ljudskih kćeri s njima općili i stvorili nefilime, ogromna čudovišta nalik na ljude. 

Sinovi Božji su bili pobunjeni anđeli, i kao nematerijalna nevidljiva bića, nisu mogli stvarno općiti s ženama, ali su mogli napraviti tjelesni privid i manipulirati s oplodnjom, današnjim riječnikom mogli su činiti genetske manipulacije nad fetusom.

U danas aktualnoj ideji transhumanizma radi se suštinski o istom, o zabludi kako ne postoji logos sveg pojedinačnog što postoji, pa se misli i želi stvoriti nešto savršenije od postojećeg što na kraju rezultira katastrofom.

Logos čovjeka se ne će promijeniti, ali kad se oživotvori uz pomoć demona transhumanizam, svijet će se opet napuniti nefilima i onda će doći kraj ovom svijetu kao što je onda bio kraj u Potopu.

Mi, ako smo kršćani, znamo gdje je naša Arka, ali Ona je i više od Arke, Ona je stvarno-ontološko tijelo Hristovo, nikako samo metafora.

U ovom tekstu se nalazi podatak da je još 2015.g. parlament EU usvojio legislativu po kojoj kukci postaju ljudskom hranom.

Inače studija na poveznici govori o patogenim parazitima koji se nalaze u tim insektima te koji su onda opasni za ljudsku konzumaciju (insekti imaju i neorganske otrove u sebi).

Nema više teorija zavjere, nego se radi o provođenju zavjere u (ne)djelo.

Kako smo u Veliko Gospojinskom postu iščekujući blagdan Usnuća (uspenija) Bogorodice, dobro je poslušati i vidjeti slijedeći video u kojem se objašnjavaju ikone Usnuća:

Nakon Uspenija Bogorodice koji se slavi kao mali uskrs, slijedi kraj Crkvene godine.