Državne zlobraniteljice djece

Da vidimo zašto najprije to moraju biti žene.

Sigurno ne radi toga što imaju veliki kukasti nos na čijem vrhu je golema bradavica.

Radi se o jednostavnom psihološkom objašnjenju, većina ljudi je najbliže povezana sa svojom majkom, ženom koj ih je rodila, dojila, odgajala, brižno brinula se o njima, bila im zaštitnica i na koju su uvijek mogli računati jer znaju da ih bezuvjetno voli.

Znajući to, Planeri su tu pripremili homeopatsku inverziju, stavit će ženu kao pravobraniteljicu djece koja će biti maćeha svoj djeci kako bi razdvojili djecu od svoje prave majke i oca, pogotovo ako su to roditelji koji odgovorno odgajaju svoju djecu.

Pravobraniteljica je tu dakle kao super majka, ona koja će braniti djecu od zločestih bioloških roditelja ako isti im ne priznaju njihova tzv. dječja prava.

Naravno da pravobraniteljica djece ne će letjeti metlom da nadgleda sve obitelji, ona ima na raspolaganju državu s pripadajućom državnom silom, obavještajnom službom i sudovima, tako da se ne mora ona fizički tući s roditeljima i stavljati ih u zatvor, nego to čini policija i sudovi, ima na raspolaganju sve medije tako da može uvijek prstom priprijetiti roditeljima, ima na raspolaganju sve kvazi umjetnike zahodske školjke koji će od nje raditi kult super majke.

Da vidimo koja to dječja prava brani njihova super majka, zlobraniteljica djece.

Prvo i temeljno pravo je na neposlušnost roditeljima (a onda i Bogu što je krajni cilj ovog sotonizma pod krinkom brige za djecu).

Najprije daje super majka pravo majci da ubije svoje čedo negdje sve do trenutka rođenja.

Ako majka postane čedomorka, super majka je smatra emancipiranom ženom i sebi bliskom.

Ako je rodila, onda je kažnjava tako da joj oduzima autoritet nad djetetom.

Super majka se najprije bori da se ubije nerođeno čedo, a ako se dijete rodi onda ona tretira dijete kao odraslu osobu koja ima igrom slučajnosti svoje biološke roditelje, ali koji nemaju nikakvu vlast nad djetetom.

Pravu vlast dakako ima ona (kao eksponent Planera), i ona se trudi da se brzo kažnjavaju roditelji, često uz oduzimanje djece, ako bi svoju djecu učili tradicionalnim vrijednostima, ako bi recimo rekli im kršćansku istinu da je sodomizam odvratan grijeh u Božjim očima.

Ili da ljudi nisu jednaki niti su ikad bili (kao što nisu ni prsti ruke jednaki), kao i da postoje različite uloge u obitelji i društvu za muškarce i za žene.

Drugo dječje 'pravo' koje brani zlobraniteljica je blud (ova pošast mjenjanja spolova u to isto spada).

Ne trebam sad ulaziti u nedavnu povijest 20.st. u kojem su znanstvenici praktično silovali mali djecu mjereći koliko puta su doživjeli orgazam.

Ako ikad se ponovno uspostavi kršćanska monarhija, svi takvi znanstvenici (oni dakako imaju sad svoje nastavljače) trebaju doživotno robijati i imena im se izbrisati iz sjećanja (ili ih davati kao primjer perverzije znanosti).

Cilj ovog državnog sotonizma je u mržnji prema dječjoj nevinosti učiniti djecu robovima najcrnjih spolnih strasti u čim ranijem periodu kako bi se onda pedofili naslađivali s njima ili da bi djeca postali ljudske olupine na granici suicida koje ne mogu više zasnovati normalnu obitelj (slično kako su znanstvenici hotimično stvorili povrće čije sjeme ne rađa novo povrće).

Posve je jasno da kad društvo uđe u ovu fazu da je kraj neumitan, da je sudbina Sodome jedino što preostaje.

Pravobraniteljice djece u tome imaju veliku ulogu.

Kako smo došli do stanja (pred)Sodome?

Slično kako su Ivica i Marica nasjeli priči vještice (ona s kukastim nosom i bradavicom).

Imajući u sebi Zmijin otrov, mi smo, ako nismo na putu pokajanja, posta i djela milosrđa, skloni strastima tako da im se lako predamo iako znamo da nas ne mogu zadovoljiti, a još manje učiniti sretnima, štoviše uvijek poslije strasti radi se o suprotnom.

Dakle još naši djedovi prigrlili su moderno doba jer ih je oslobađalo teškog fizičkog rada i nudilo im obilje materijalnih dobara o kojem su mogli samo sanjati.

Nisu vidjeli drugu stranu medalje, da tehnologija u čiju dobrobit su povjerovali znači sve veću koncentraciju i centralizaciju moći države i multinacionalnih tvrtki koja razbija tradicionalni patrijahalizam, moral, obitelj, narod.

I ostavlja iza sebe duhovnu pustoš iz koje je i nastala ideja stvaranja državnih zlobraniteljica djece da se do kraja unište i posljednji ostaci tradicionalnog kršćanskog društva.

Jer ako se unište djeca u sadašnjem naraštaju, slijedećeg više nema.

To je cilj Planera.

Ipak, Božja je zadnja, i nadajmo se da će prije dolaska Antihrsta, Bog nam dati kršćanskog monarha da čeličnom metlom pomete ove s metlom i njihove Planere.

Kako reče, feminizam i sodomizam idu zajedno kao sijamski blizanci.

Razočarat će se u RKC ako bude tamo tražio zamjenu za Anglikansku crkvu, jer su tamo već oba dva blizanca.

Pravoslavni konvertiti u SAD su vrlo poduzetni.

Vratimo se na temu.

Kao što vjerojatno znate, u SAD se u mnogim gradovima podižu spomenici Sotoni (ako vas je ovo iznenadilo onda ste prespavali posljednjih tridesetak godina).

Dnovinari nas uvjeravaju da to podižu ljudi koji ne vjeruju u Sotonu, nego samo tako provociraju one koji se usude na javnom mjestu postaviti išta kršćansko (jer je to tobož protiv Ustava koji razdvaja Crkvu i Državu).

Ono što je zanimljivo da na tim sotonostičkim skulpturama uz Bahometa koji sjedi na svom đavolskom prijestolju se nalaze sa strane dječak i djevojčica koji oduševljeno gledaju u Vraga.

Dakle ti spomenici pokazuju na što smjeraju sve Zapadne političke deklaracije o pravima djeteta i za zaštitu žena od nasilja iz kojih je nastala institucija državne zlobraniteljice djece - da se djeca žrtvuju Sotoni.

Dirljiva priča o putu od uništenog djetinjstva, roditelja narkomana i sotonista, okultizma, transgenderizma  i pokušaja samoubojstva do Pravoslavlja, supruge i majke: