"Klečavci" na trgu bana Jelačića

Kako mi je administrator portala HKV pod tekstom D.Pešorde "Hormonalni problemi ili nešto puno ozbiljnije" obrisao komentar, to sam odlučio o tome pisati na blogu.

Naime, već nekoliko mjeseci traje javna molitva odraslih muškaraca rimokatolika na glavnom trgu glavnog grada RH pri čemu isti kleče i mole krunicu.

Prema ovom tekstu nakana molitve je:

Tako krunicu posvećuju domovini, miru i obraćenju hrvatskog naroda, za muškarce – da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru; životu u predbračnoj čistoći; čednosti u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova; za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu, za autentične i beskompromisne crkvene pastire i nova duhovna zvanja; za duše u čistilištu; za osobne nakane.

Svaki kršćanin trebao bi podržati te nakane*.

Međutim postavlja se pitanje zašto se to moli na javnom trgu, a ne u nekoj crkvi, dvorani, u svojoj sobi pred ikonama, ...?

Odgovor nije misterija, cilj je pokazati na javnom trgu prolaznicima kako postoje ljudi koji se ne slažu s vladajućom liberalno-sodomitskom agendom, koji se ne slažu s globo-homo slikom svijeta koja se predstavlja kao nešto što je neminovno, kao nešto što je nužno i bez čega svijet bi izgubio smisao ili bi izgubio put prema utopiji, a ustvari distopiji ili demonskoj karikaturi zemaljskog raja na Zemlji.

Sjećam se sebe kad sam postao tradicionalni rimokatolik, namjerno sam šetao korzom s krunicom u rukama i glasno moleći krunicu.

Nije to bila prava molitva, to je bilo pokazivanje svijetu fige, evo ja pred vama radim ono što vi prezirete.

Sjetio sam se sad mnogih mučenika (daleko od toga da se smatram dostojnim te časti) koji su uz suglasnost svojeg duhovnog oca otišli u Carigrad i pred turskim muhamedancima javno svjedočili vjeru u Hrista odnosno razobličavali su lažnog proroka Muhameda.

Ili se sjetim sv.Emilijana iz Trakije (mojeg sveca zaštitnika i imenjaka) koji se je po noći spustio u grad i polupao sve poganske idole, i drugi dan posvjedočio da je to on učinio te mučenički skončao.

Nikad (što je meni poznato) se to nije dogodilo kolektivno i nikad se kršćanin nije upuštao u to, a da nije bio spreman i siguran da će taj dan umrijeti u mukama, ili biti zatvoren prije suđenja, a nakon toga mučen i ubijen što je bilo sigurno kao što će sutra opet Sunce izaći.

Što je takav mučenik postigao?

Ako ništa drugo divljenje muhamedanaca (ili pogana) jer se je hrabro i junački ponio, i što ih pri tome nije mrzio niti proklinjao, štoviše molio je i žrtvovao se radi njihovog obraćenja.

Možda su se neki i obratili nakon tog javnog svjedočenja vjere u Gospoda Hrista, a ako je to popraćeno nasilnom smrću, onda je to prijevod grčke riječi martir - mučenik, svjedok svojom krvlju.

Dakle, iako treba odati priznanje tim muškarcima što se javno bore protiv globo-homo države, medija, vladajućih i oporbenih političara, što su preuzeli na sebe rizik sramoćenja i ponižavanja, to ipak nije mučeništvo, ali niti prava molitva.

To je vid političko-ideološke borbe (koja je opravdana) s kojom teško izlaze na kraj feministice i vladajući liberalno-ljevičarsko-ateistički političari i novinari, jer su navikli ili da im se nitko na ulici ne suprostavlja, ili ako se suprostavlja da je to uvijek uz nasilje za kojeg misle da samo oni imaju pravo.

Oni znaju da ako bi ih fizički napali ili ako bi ih napala policija, da bi kod mnogih dobili simpatije i oznaku mučenika, a oni sami bi izgubili auru boraca za pravdu koju sad nepravedno kod mnogih imaju.

A sad ono zbog čega mi je izbrisan komentar.

Kršćanin ne može biti liberal i demokrat, on se ne može zalagati niti boriti za to da sotonisti imaju pravo na svoju demonsku religiju, da imaju pravo javno ju manifestirati.

I s ovim će se mnogi kršćani složiti.

Ali se već ne će složiti s onim što su ih mediji uvjerili da je (novo)normalno, a to je recimo parada 'ponosnih' sodomita, parada feministica, parada onih koji su za pobačaj, za razvrat, za dekadenciju.

Ne, tako naivni i lakovjerni, a još više tako mlaki nisu nikad bili kršćani.

Sveti kršćanski rimski car Justinijan, još dok je bilo više pogana nego kršćana, zabranio je i zatvorio poganske hramove, zabranio je olimpijske igre (jer su one usko povezane s poganstvom), zatvorio je neoplatonističke škole.

Mnogi zapadni heretici (protestanti i netradicionalni liberalni rimokatolici) koji su otpali od Crkve misle da je Crkva bila u dobrom stanju u početku samo dok je bila mučena i proganjana, ali kad je preuzela Rimsko carstvo od kad ju je oslobodio sveti rimski car Konstantin, odonda je Crkva krenula krivim putem.

Oni ne znaju (ili se prave da ne znaju) da su mnogi kršćani koji su nosili ne samo ožiljke od mučenja, nego su bili i bez odsječenih udova, i koji bi bili ubijeni da nije vlast preuzeo car Konstantin, bili svim srcem da se Rimsko carstvo transformira u kršćansko carstvo.

Suludo je zvati se kršćaninom i boriti se za to da lažne religije imaju pravo postojati, da nemoralni ljudi imaju pravo širiti razvrat na ulicama i u školama.

Kršćani trebaju dakle težiti tome da se i na Zemlji čim više manifestira nebesko carstvo, a u nebeskom carstvu ne mogu opstati demoni i demonoliki ljudi.

U takvoj kršćanskoj državi Crkva ima procesije-litije (javne molitve) na ulicama i trgovima jer taj grad ili država je kršćanska.

Inače nema smisla imati procesije ulicama 'Sodome'.

Kakva je to procesija-litija sa svetim ikonama i drugim svetinjama u kojoj se sudionici procesije na kraju fizički sukobe s onima koji su protivnici procesije, a ikone i svetinje se razbiju?

Ili kakva je to kršćanska procesija uz koju prolazi povorka koja se ruga svetinjama, ili to čine prolaznici na ulici?

Stoga se mora reći, javno manifestiranje kršćanstva procesijama ili molitvama na javnim trgovima i ulicama može biti samo u kršćanskoj državi, inače je to sfera političke ili ideološke borbe u kojoj Crkva ne smije izravno sudjelovati.

Boga se ne moli tako da se molitvom nadglašava* Njegove protivnike na ulici.

Boga se moli, ako se već svjesno ulazi u pravednu borbu ili rat, prije samog sukoba, a ne za vrijeme (iako se treba nastojati imati besprekidnu molitvu srca).

Dakle, treba pozdraviti dobru namjeru muškaraca koji javno kleče na trgu kao vid političke i ideološke borbe protiv dekadencije, ali to u stvarnosti nema veze s načinom na koji je kršćanstvo uspjelo steći slobodu i postati državnom religijom Rimskog carstva.

A tome kršćani trebaju težiti, makar se više nikad ne ponovila kršćanska država.

Bez sumnje, čvrsto vjerujem da kad bi bilo dovoljno kršćana spremnih na pravo mučeništvo i kad bi se ta mučeništva dogodila, da bi Bog opet dao blagodat da se ponovno nađe neki novi sveti car Konstantin**. 

Amin, Bože daj!

* Naravno uz neke korekcije - molitva za mrtve koji nisu u Čistilištu jer ono ne postoji, ne postoji čišćenje griješnika kroz 'čistilišni oganj'.

** Zamislimo nakaradnu situaciju u kojoj se molitelji nadjačavaju mikrofonom, pojačalima i zvučnicima sa svojim protivnicima.

Valjda je svakom jasno da se tu ne radi o pravoj molitvi.

Da Bog ne samo dobro čuje pa mu ne trebaju zvučnici, nego oduvijek zna što je u pojedinačnom ljudskom srcu u svakom trenutku.

*** Kako napisah prije na blogu, mnogi moderni kršćani imaju fundamentalni problem što ne prihvaćaju Božje otkrivenje kako vlast dolazi odozgo, a ne odozdo, da je onda demokracija negacija tog vječnog i naravnog načela, pa smatraju da nikako ne smiju biti monarhisti-patrijahalisti, nego drže da je sadašnje stanje liberalno-demokratskih država nešto što je u skladu s kršćanstvom. Dok god je tako, jasno je da Bog ne će dati kršćanima kršćanskog monarha kao onog koji se jedini od smrtnika može suprostaviti antihristovskim trendovima ljudskog društva.

Stoga bi bilo korisnije 'klečavcima' da se u crkvama javno mole za kršćanskog monarha, a onda bi stvarno bili veća provokacija ljevičarima nego što su to bili dosad moljenjem krunice na trgu.

P.S.

Postoji još jedna mogućnost zašto mi je izbrisan komentar.

Naime, osvrnuo sam se na činjenicu da je pred nekoliko godina bio sličan pokret u Argentini muškaraca molitelja krunice koji su svojim tijelima branili podivljale feministice da pristupe crkvama i da ih oskvrnave i zapale.

I zapanjujuće ove su ih pljuvale u lice, farbale sprejem, samo što im nisu kose čupale.

Napisao sam da su pogriješili, jer oni tada nisu branili sebe nego crkvu, trebali su ih dobro išamarati da im više nikad ne padne na pamet da idu paliti crkve, nešto slično kao što su kozaci bičevima šibali feministice iz one sroševski plaćene skupine "Pussy Riot". 

I naravno da bi tada policija stala u obranu feministica pa bi bila "muška borba".

Ali bi barem pala maska s liberalno-demokratske i u suštini antikršćanske države.

Hrvatski rimokatolici rade s javnim klečanjem ono što je nezamislivo njemačkim.

Dakle u RKC koja sebe lažno predstavlja jednom, svetom, katoličkom i apostolskom Crkvom, postoje rimokatolici u kojima ima još tragova pravoslavlja u vidu poštivanja različitih uloga muža i žene u obiteljima (poslanica Efežanima), i onih koji se ponašaju kao da im je Sodoma domovina.

Pravoslavnima se zamjera kako nemaju jednu glavu poput rimskog pape u RKC koji bi bio jamac pravovjerja i dogmatsko-teološkog jedinstva, a imaju rimskog papu koji govori jedno Hrvatima (i Poljacima), drugo Nijemcima i zapadnim Europljanima, treće južnoamerikacima, četvrto afrikancima.

Crkva je imala velike kršćanske oce na koje se trebamo oslanjati i njihova djela čitati i njihova tumačenja Evanđelja i dogmi prihvatiti (kad su jednaka s tumačenjima ostalih kršćanskih otaca), a ne na živuće klerike koji bi u RKC trebali biti nezabludivi i onda ipso facto vjernici im trebaju biti slijepo poslušni.

I u pravilu kršćanski oci su imali zabluda zbog kojih su se kasnije kajali.

Primjerice veliki aleksandrijski patrijarh-papa (aleksandrijski patrijarsi imaju titulu pape) sveti Ćiril koji je najzaslužniji što se je na ekumenskom efeškom saboru Crkve osudio carigradski patrijarh Nestorije zbog hereze da Marija nije Bogorodica, nego da je rodila samo čovjeka Hrista (zabluda da su u Hristu dvije osobe, a ne samo dvije naravi i dvije prateće volje i energije u jednoj Božanskoj osobi), je bio desetak godina u zabludi osudivši svetog carigradskog patrijarha Ivana Zlatoustog (organizirao je i sinodu na kojoj je Zlatousti raščinjen i protjeran iz Carigrada).

Neki, za koje vjerujem da su u pravu, kažu da je Božja providnost dozvolila da tako veliki sveci kao Ćiril Aleksandrijski padnu u zablude kako ne bi nitko u Crkvi pomislio da postoji netko nezabludivi koji bi imao vlast nad svima, drugim riječima Bog nam je pokazao kroz živote velikih svetaca i patrijarha, kako u Crkvi ne postoji služba kao rimskog pape u RKC.

Rimokatolici sebe tješe krivo tumačeći "vrata Paklena ne će je svladati", a on koji bi trebao biti zapreka tome, rimski papa,  je javni heretik.

I umjesto da izvedu logičan zaključak - Hristos ne može lagati i ako se u RKC slave idoli , a sodomizam i feminizam smatraju normalnim, onda sigurno RKC nije ta Crkva, odnosno nije rimski papa temelj i stijena Crkve.

U SAD velike banke se ruše.

Ako se nastavi dedolarizacija svijeta, moglo bi se dogoditi i rušenje SAD čija moć i visoki standard je temeljen na bezobraznoj pljački svijeta tiskanjem (i bez tiskanja jer dolara ima, neki kažu, možda i stotinjak puta više od vrijednosti dolara u novčanicama i kovanicama) dolara (bez pokrića) koji je dobio status jedine svjetske valute sporazumom sa Saudijskom Arabijom (nafta se prodaje samo za dolare).

Moguće je da se radi i o scenariju "nemam ništa i sretan sam", odnosno o digitalizaciji valuta i ukidanju papirnatog i kovanog novca kad će oni koji imaju kontrolu nad digitalnom tehnologijom imati kontrolu nad dobrima svih ljudi. 

Roosh je napisao članak o posljedicama pelcovanja pogotovo o dugačkim ugrušcima u venama umrlih, činjenica koja je sada već kao javna tajna.

Grijesi mogu biti voljni i nevoljni, oni u znanju i oni u neznanju, ovi prvi su svakako teži i ozbiljniji.

Vakcine sadrže tkivo fetusa, odnosno djece koja su ili ubijena u majčinoj utrobi ili su umrla nenasilno (tvorci vakcina to i ne kriju).

U jednom i drugom slučaju nedopustivo je to jest grijeh je koristiti takvo tkivo za bilo što, to je pljuvanje na Boga koji je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku (a neki ga uporabljavaju za kozmetiku, za pomlađivanje, a u ovom slučaju kao sastojak vakcina).

Dakle, znali ili ne znali, oni koji su se pelcovali učinili su ozbiljan grijeh zbog kojeg se moraju pokajati.

I ako imaju posljedice pelcovanja, neka to prikažu kao svoje pokajanje zbog učinjenog grijeha.

Oni koji znaju da je to grijeh ne smiju šutjeti o tome, jer onda mogu snositi također posljedice.

Također potrebno je znati da hrana koju jedemo je ne samo genetski modificirana, a time i štetna, nego je i otrovana mnogim pesticidima.

Ništa od toga ne ćemo naučiti ako ne shvatimo da je sve to posljedica naše žudnje za moći, bilo preko magije bilo preko tehnologije koja opet dolazi od demona.

Đavao nam je dao tehnologiju preko koje imamo obilje jeftinog smeća kojeg zovemo i koristimo kao hranu (više se ne trebamo fizički mučiti pri proizvodnje hrane, pa postajemo mekušci, slabići i onda ne preuzimamo uloge prirodnog muškarca i prirodne žene koje nam je Bog dao, tako da je tehnologija dvostruko prokletstvo).

K tome je otrovao zrak, vode, zemlju, biljke, životinje i ljude, odvukao ih je od prirodnog načina života i zatvorio u kaveze koji se zovu gradski stanovi.

I dok sve više postaje vidljivo da ne samo ne dolazi raj zemaljski preko tehnologije, nego se stvara digitalni pakao, većina to ne želi vidjeti jer su ili idioti ili su gordi pa ne žele priznati da su bili zavedeni.

Zanimljiv tekst o utjecaju Rusije na Hrvatsku.

Naravno, treba to sve uzeti sa zrnom (ili kilom) soli.

Kako napisah, fabula je zanimljiva i mogu se s njom prilično dobro rastumačiti događanja od konca 80-tih do trenutnog stanja u Hrvatskoj i šire.

Ono što nedostaje u priči je ono najvažnije, duhovna stvarnost koja je važnija od nafte, plina i oružja.

Jer, osobno ne bih imao ništa protiv da carska i pravoslavna Rusija izađe na more preko našeg dijela Jadrana kao naša saveznica u borbi protiv dekadentnog Zapada.

Kriza u koju ulazimo pokazat će da postoje važnije stvari od nafte, plina i materijalnih dobara.

Inače od ovoga ne ćemo moć pobjeć (ako ostanemo pod okupacijom globo-homo Zapada):

Evo, hrvatska intelektualna i politička elita javno poručuje, "ako se ne uključimo u pokret transhumanizma (u sklopu kojeg je tzv. umjetna inteligencija), gotovi smo".

IT sektor bi trebao biti motor gospodarskog razvoja, mi bismo trebali biti Estonija, a fokusirani smo na to da budemo tek uslužna zemlja s nestabilnim prihodima iz turističkog sektora“, rekla je Selak Raspudić.

A ona slovi kao konzervativna i nacionalno svjesna političarka i intelektualka.

Poručuje ustvari, "prestanimo se prostituizirati s turizmom, i postanimo korifeji transhumanističke tehnologije i onda ćemo biti na konju, kao i Estonci".

Od lošega na gore.

Ne 'gore' u smislu smjera prema Nebu, nego ako se već daje slika smjera, smjer je 'dolje' prema Podzemlju.

Mislio sam nekad, pa kako će to većina u nekad kršćanskom društvu kojem ne bi smjela biti strana posljednja knjige Biblije "Otkrivenje", pristati na žig Zvijeri i pokloniti se Antihristu?

Sad vidim kako sam imao previsoko mišljenje o ljudima.

Na koncu teksta povratak na glavnu temu.

Netko će reć da sam posprdno nazvao klečavcima muškarce koji se javno mole na trgu.

Nisam ih htio vrijeđati zato sam to ime i stavio u navodnike znajući da ih globo-homosi iz mržnje tako nazivaju.

Ali potrebno je reći ipak nešto o klečanju.

Kleči se (klanja na koljenima) uvijek pred nekim kojeg smatramo svojim vrhovnim  autoritetom, i koji nam može pomoći i blagosloviti nas  ili kazniti-prokleti nas, bila to osoba fizički prisutna pred nama ili ikona te osobe pred kojom klečimo (rimokatolici se klanjaju i pred skulpturama osoba, dok je u Pravoslavlju zabranjeno prikazivati Hrista, Bogorodicu, svece na taj način i to ima valjane razloge tako da ni na Zapadu u prvom tisućljeću nije bilo "svetih" skulptura).

Kome su se na Trgu bana Jelačića klanjali muškarci?

Koliko se vidi na fotografijama ili nikom ili kipu bana Jelačića.

Jednom rečenicom, ili se nisu klanjali uopće ili su se idolopoklonički klanjali pokojnom banu.

U jednom i drugom slučaju ne radi se tu o kršćanskoj molitvi.

Nego kako napisah, o demonstraciji na krivi način globo-homosima da im se suprostavljaju.