Zašto momci iz Rima laž pretvaraju u istinu i obrnuto?

Iako sam to već pisao, ponoviti ću.

Prilično rano sam postao ateist, u višim razredima osnovne škole, iako sam izvana bio rimokatolik koji redovno nedjeljom ide na misu.

Činio sam to radi roditelja koje nisam htio ražalostiti, kao i mnoga druga djeca.

Ateizam ima uvijek korijen u želji grješnika, koji zavoli neki grijeh, i onda ili zamrzi Boga što je dao zapovijed protiv tog grijeha, ili sam sebe pokušava uvjeriti kako Boga nema.

I obično je to u mladosti grijeh bluda.

Tako mi je bila došla kao dar s 'Neba', ustvari iz Pakla, ideologija evolucije s kojom su nas indoktrinirali u školi (i još uvijek čine i činit će to do kraja ovog svijeta).

To mi je trebalo, eto dokaza koji je dakako nikakav, kako Boga nema i mogu nastaviti s grijehom.

Kako sam i dalje bio u RKC, odlazio na vjeronauk, čudio sam se kako to da i svećenici vjeroučitelji vjeruju u evoluciju, i to bizarniju od Darwinove, tzv. teološka evolucija, po kojoj je Bog pokrenuo Big Bang, postavio fizikalne zakone, i tako pokrenuo evoluciju.

Vjerojatno nisu znali da je to deistički, 'znanstveni' stav kojeg je recimo ima Newton, ali takvima je i Newton bio kršćanin (iako je bio unitarijanac, to jest arijanac koji ne vjeruje u sv.Trojicu)

Kao da su sjedili na ušima dok su im objašnjavali u školi kako je evolucija nasumični proces kojeg nitko ne vodi, nego se radi o slučajnosti. 

S vremenom sam, Bogu hvala i slava, uvidio kako ništa nema smisla bez Boga, da je život besmislen i zapravo pakao ako nema Boga.

Tako sam od ateističkog nedjeljnog pohađanja crkvi RKC, počeo dolaziti kao vjernik u Boga i koji Ga traži.

Ali i dalje sam se čudio zašto nitko od svećenika ne govori protiv laži evolucije.

Trebalo je još koje desetljeće da vidim kako ljudima koje vode RKC, prvenstveno momcima ili momku iz Rima, nije stalo do istine, male i velike, da im nije stalo u pravilu ni do spasenja ljudi, nego kako da svoje stado slijepih poslušnika odvedu u veliko stado čovječanstva koje ide u propast.

Reći im da je znanost o kojoj smo redovito slušali hvalospjeve kao sredstvu za sretniju budućnost, da je ideologija koja je privid pravog znanja, a ima temelj u laži, je bilo nezamislivo.

Naravno da je RKC osim vjere u progres i svekoliku evoluciju prihvatila i ostale ideologije modernog društva, feminizam, antipatrijahalizam, sodomizam, transhumanizam (koji je logična posljedica zablude o evoluciji).

I obično tada rimokatolici koji otvore oči videći kako je momak-car iz Rima gol, odbace kršćanstvo u potpunosti, ili ostanu u RKC kao pasivni promatrači, ili postanu tzv. tradicionalni rimokatolici, bilo 'otpornici' unutar SSPX ili sedevakantisti.

Ovi posljednji žive u lažnom uvjerenju kako je sve bilo u redu s RKC do drugog vatikanskog koncila.

I ja sam bio s njima.

Ali nisam tu stao, nego sam saznao kako nije RKC mjenjala doktrinu samo nakon 1965., nego da je primjerice bilo rimskih papa i prije koji su vjerovali u evoluciju i nisu to krili.

I tada se kula sedevakantistička ili ona tradicionalnih rimokatolika ruši, a ovi ostali još su i jadniji jer ne mogu spoznati da doktrina - moramo biti poslušni 'svetom ocu' iz Rima jer je on nezabludiv, i u ex cathedra učenju i u onom koje nije ex cathedra, podrazumijeva da rimski papa ne može protusloviti učenju prethodnih papa, jer istina nikako ne može vrijediti samo za neka vremena, a nakon toga postaje laž, a laž istina.

RKC je kolosalna laž kako postoji jedan čovjek iz grada Rima kojem je Hrist dao vlast na Zemlji i nezabludivost, tako da tko se god ne pokloni autoritetu momka iz Rima, gubi spasenje i završava u jezeru ognjenom s demonima.

To je eksplicitno rečeno u buli momka Bonifacija VIII imenom "Unam sanctam" iz 13.st.

Naravno, današnji momci iz Rima kažu da to više nije istina, po učenju tih momaka čovjek više ne treba biti kršten i imati vjere u Hrista da bi se spasio.

Kako netko zdravog razuma može reći da RKC ima kontinuitet naučavanja istine, da je RKC ono što je rekao sv.Pavao za pravu Crkvu, temelj i stup istine?

Jedino ako je potpuno opijen modernom ideologijom po kojoj nema apsolutne istine nego je sve relativno osim same relativnosti.

Koji ne vidi problem u kontradiktornosti, koji će reć da je RKC bila u pravu i istini onda kad je osuđivala evoluciju, kao i sada kad je propagira.

Za takve ljude se može slobodno i sa žaljenjem reći da su u nekom stanju šizofrenije, i možda čak demonskog posjednuća.

Ali da se vratimo na glavno pitanje, ono iz naslova.

Zašto momci iz Rima tako blatantno lažu svoje stado, zašto blatantno jedan drugom proturiječe, kako bez ikakvog srama govore ono što su apostoli i kršćanski oci osudili kao zabludu, a ono što su ovi naučavali kažu da je sada zabluda, da je to važilo samo za ona vremena?

Zato što opijeni svojom ohološću smatraju da moraju vladati nad svim ljudima, da su oni iznad svih drugih.

Pa ako je uvjet bio pred više od tisuću godina da budu na vlasti u Rimu prihvatiti zabludu tada moćnih Franaka o filioque, onda će je besramno prihvatiti i lagati da je to istina još od apostola, dapače lagat će da je filioque odredila Crkva na svojim ekumenskim saborima.

Da bi opravdili svoju nezasitnu želju za vladanjem lagat će i krivotvoriti će, odnosno izmisliti tzv. Konstantinovu darovnicu po kojoj je car Konstantin predao njima na upravljanje zapadni dio Rimskog carstva.

Kad su vidjeli da mogu lakše kontrolirati svoje svećenike tako da više ne dopuste oženjenima svećenički red, onda su objavili kako je svećenički celibat obveza Crkve od početka.

Kad su se njihovoj aposlutnoj vlasti na Zapadu suprostavili neki kraljevi, objavili su gore spomenutu bulu "Unam sanctam" koja je značila da im se ti kraljevi moraju pokloniti ili će završiti u Paklu.

Kad im neki kralj nije odgovarao jer im nije bio potpuno poslušan, onda su druge kraljeve ili vojvode nahuškali na njega i srušili mu kraljevstvo, kako su to učinili s anglo-saksonskim kraljem dajući blagoslov francuskim Normanima da ga sruše.

Kad je u renesansi oživjela moć poganstva, momci iz Rima su bili mecene renesansnih umjetnika i vodili su razvratni život.

Kad je u vrijeme industrijalizacije postalo jasno da više ne mogu imati na Zapadu istu vlast kao za vrijeme Srednjeg vijeka, oni su prigrlili moderne ideologije jer su znali da će ih nova elita Zapada potpuno uništiti ako ne stanu na njihovu stranu.

Eto zato su momci od stava protivljenja prema zabludi evolucije koja je jasno suprostavljena sv.Pismu, nauku Crkve i kršćanskih otaca, postali s vremenom, u roku nekoliko desetljeća promotori evolucije i vjere u napredak zemaljskog društva koje se je okrenulo protiv Boga.

Previše im je stalo do pozicije moći, koja nije ni približno velika kao što je bila stoljećima ranije kad su njemačkog cara ostavljali danima da kleči na snijegu jer im nije bio pokoran, da bi imali snage suprostaviti se laži koju nameću moćnici ovog svijeta.

I što onda napraviti?

Reći kako je nauk Crkve ono što naučava svijet, da Crkva prihvaća evoluciju, da su Adam i Eva bili majmunskih par kojih je Bog odabrao i dao im ljudsku dušu.

I prihvatiti feminizam, sodomizam, transhumanizam, prihvatit će i Antihrista samo da im i dalje ostavi dojam kako oni imaju vlast, barem nad stadom slijepo poslušnih ovaca koje ni skandali poput Pachamame, ili izjave rimskog momka kako ne zna zašto je Hristos umro na križu, ne mogu odvratiti od laži kako je rimskog momka izabrao sam Gospod Hristos za nezabludovog zamjenika i pastira svojih ovaca.

Znate li da je to blasfemija?

Kako može Bogočovjek izabrati za pastira svojih ovaca vuka ili nekog kome nije stalo do ovaca?

Da, implikacija vjere u rimskog momka je blasfemija.

Dobro o tome razmislite rimokatolici (kako se uostalom kršćani mogu zvati imenom jednog grada?).

Za razmišljanje će vam dobro doći i slijedeći video:

Dobro je primjetiti kako čtec Pavao, kojem se je od posljednjeg videa rodilo sedmo dijete, Bog neka ga blagoslovi i poživi, ne kaže kako rimski momci traže od svojih ovaca eksplicitno da vjeruju u evoluciju.

Ne, oni kažu 'nevino' kako ne smiju reći niti vjerovati da se evolucija protivi vjeri.

Možeš vjerovati i dalje u ono što je napisano u Knjizi Postanka, ali ne smiješ svojem svećeniku, koji je evolucionist, reći kako je u zabludi.

Rimski momci kažu, možda je istina ono što piše u Bibliji, možda je istina ono što nam kažu znanstvenici, mi više vjerujemo znanstvenicima, ali ne ćemo vas zaostale rimokatolike (zasad) tjerati da i vi vjerujete kao i mi u evoluciju.

Samo vam zabranjujemo da javno govorite kako je evolucija zabluda.

Jednom fiškali, uvijek fiškali.

Usput navest ću neke od glavnih razloga zašto se teorija evolucije koju promiču rimski momci protivi Objavi:

1. evolucija pretpostavlja nasumični proces, zato su je i izmislili (ustvari preuzeli od oca laži koji im je rekao još u edenskom vrtu da će, ako ne slušaju Boga, evoluirati i biti kao Bog - to je srž zablude o evoluciji), budući postojanje Boga poništava mogućnost slučajnosti, to jest ako Bog postoji, onda slučajnosti nema i obrnuto.

2. evolucija pretpostavlja metafizički apsurd, to jest da s vremenom od nečeg manje savršenog postaje savršenije i sve savršenije, ili slikovito od prvotnog atoma ili prašine do Boga (na što sad ciljaju transhumanisti, ali i svi koji su vjerovali ili vjeruju u znanost implicitno u to vjeruju i nadaju se, ali svijet takvih bogova pravi imenom se zove Pakao).

(primjetimo opet kako je prvi puta laž evolucije izgovorena zmijskim jezikom na samom početku, evolucija je dakle jedna od prvih lažnih ideja koju je prihvatio čovjek, odnosno Adam)

Kako je Bog samo jedan, onda takav lažni evolucionistički Bog mora uništiti sva druga stvorenja koja pretendiraju ili su na putu da postanu Bogovi, i tako dolazimo do početne pozicije - postoji samo Bog koju evolucionisti žele izbjeći.

Ili, zašto bi Bog stvorio stvorenja koja mogu evolucijom postati Bogovi i tako Ga ugroziti (iako je i to nemoguće, jer Bog oduvijek zna da će ti 'bogovi' stvoriti pakao, a ne ući neko svoje božansko stanje, a kamoli da će ograničena stvorenja ugroziti neograničenog Boga)?

Kakav je to sveznajući i svemogući Bog koji bi se u tu ludost-glupost upustio?

Naravno da onda nema evolucije, ali isti cilj je zaista smisao života, oboženje ljudi i dioništvo u nestvorenim Božanskim energijama.

Međutim taj cilj se postiže idući suprotnim putem od evolucije, to jest smirenjem-poniznošću, pokajanjem, nošenjem svog križa iz ljubavi prema Gospodu i braći ljudima.

Za takve Crkva kaže da su stekli slobodu pred Gospodom, jer su jedne volje s Njim, jer su se obožili.

Dok evolucijski bogovi stvaraju pakao na Zemlji, za njih vrijedi ono što je osjećao i napisao Sartre - pakao to su drugi (ljudi).

Lažnim bogovima su drugi ljudi pakao, jer su sami sebi stvorili u svojoj oholosti pakao budući da im je nemoguće postati bogovima kako su željeli, pa onda za svoj neuspjeh optužuju druge.

Sve je to ponavljam posljedica zmijske laži o evoluciji.

3. evolucija pretpostavlja ne samo borbu za opstanak, nego i smrt.

Bog koji je Život ne može stvoriti negaciju Smrt, smrt je posljedica grijeha kako nam kaže Objava.

Kršćani koji vjeruju u evoluciju uistinu ne vjeruju u Boga, jer vjeruju kako je Bog uzrok smrti, što je ustvari blasfemija.

Objava jasno kaže da smrti nije bilo dok nije Adam sagriješio, nemoguće je dakle pomiriti evoluciju i kršćanstvo.

Zato anatema rimskim momcima i sličnima koji nam kažu kako je Bog stvorio svijet i onda ga prepustio evoluciji, odnosno smrti.

4. evolucija znači vjeru u napredak bez pokajanja i pomirenja s Bogom.Vjernici u evoluciju su oni koji posrnulu ljudsku narav zbog grijeha veličaju i vjeruju da će biti sve bolja i bolja.

To je put u Pakao popločen ohološću.

5. evolucija znači da se potomci osjećaju savršenijama od predaka.

Samim tim nestaje poštovanje i pravi odnos prema precima i starijima, te tako se stvara iluzija kako su novi naraštaji sve bolji i bolji, a vidimo i svjedočimo da se radi o suprotnom procesu.

I u duhovnom i u tjelesnom smislu ljudi nazadaju, a ne napreduju.

6. evolucija ostavlja lažni dojam da je ovakva Zemlja pravi dom čovjekov jer će biti sve bolje i bolje živjeti na njoj zbog evolucije.

I tako se čovjek odriče pogleda prema svoj pravoj domovini, onoj nebeskoj, postaje samo zemaljski i ne ispunjava smisao života, obožiti se i biti u zajednici s Bogom.

7. evolucija potiče na egoizam i mržnju (ili barem indiferentnost) prema drugima, jer samo oni odlučni i svirepi preživljavaju u darwinističkoj borbi za opstanak.

Ta zabluda je u svakom slučaju doprinijela do okrutnih i krvavih ratova 20.st.

Od laži nikad dobro ne može izaći, jednostavno jer je laž zlo samo po sebi.

Tako i od vjere u evoluciju nije moglo doći nego do sadašnjeg stanja čovječanstva.

Mnogi prstom ukazuju na zlu elitu, ali potrebno je pogledati se u zrcalo, mi smo imali pregršt zabluda u koje smo vjerovali, i tako smo dali svoj mali, ili veći, doprinos zlu na svijetu.

Pokajmo se!

P.S.

Sad nešto sasvim drugačije, doduše ne baš iznenađujuće na ovom blogu.

Obrana Rudolfa Hessa od optužbi da je bio ratni zločinac i da je pravedno robijao više od 50 godina:

Davno sam napisao na blogu kako prof.Goran Jurišić ima više hrabrosti od svih naših političara zajedno (jer se je i on okušao u predsjedničkim izborima).

Međutim, ne valja mu što je preveliki emotivac, pa kad zaključi da je prema nekom učinjena povjesna nepravda, onda od takvih učini idole.

Primjerice, zašto podiže desnicu na pozdrav?

Znamo da su taj rimski pozdrav imale poražene države u drugom veleratu, iako i ja mislim da je gora globalističko-liberalno-komunističko-bankarska alijansa pobijedila, nema smisla odjenuti uniforme poraženih i koristiti njihov način pozdrava.

To su znali u moje vrijeme činiti neki vršnjaci u srednjoj školi, ali to je bio više znak protesta protiv vladajuće komunističke elite, nego što su oni bili upoznati s fašizmom ili nacional-socijalizmom.

Odrasli čovjek ne bi se smio više tako ponašati.

Da se vratimo Rudolfu Hessu.

Bez sumnje učinjena mu je velika nepravda, tim više što je riskirao svoj život da spriječi drugi velerat, što je letio u V.Britaniju s mirovnom inicijativom.

Mislim da je stvarno nezabilježeno u ljudskoj povijesti da se nekog tko dolazi ponuditi mir optuži kao ratnog zločinca i prije nego što je rat započeo, i onda ga se drži u strogom zatvoru do smrti, najvjerojatnije dok ga nisu ubili u zatvoru u dubokoj starosti.

Zašto većina ljudi ne će imati nikakve empatije prema sudbini R.Hessa?

Zato što su isprogramirani da svakog tko je imao bilo kakve veze s vlašću poražene Njemačke smatraju ipso facto ratnim zločincem koji zaslužuje smrtnu kaznu ili u boljem slučaju doživotni zatvor.

Makar bio uhićen u mirotvornoj misiji, što je velika engleska sramota.

Kad smo već kod povjesne retrospektive, mislim da bez njemačkog nacional-socijalističkog pokreta, komunistički ustanici ne bi bili svladani u Njemačkoj, a to znači da bi se komunizam proširio na cijelu zapadnu Europu, a time i cijeli svijet.

U Njemačkoj nije bilo nikog drugog koji se je adekvatno na ulici, u borbi, mogao suprostaviti boljševicima (danas licemjeri ili analfabeti optužuju moderne antife da su ulični nasilnici kao i nacisti, a istina je da su antife stvarno u 20-tim godinama terorizirali ljude na njemačkim ulicama, jer su činili poprilično isto ako i ne gore od današnjih antifa, dok ih nisu 'nacisti' u krvavim obračunima istjerali s ulica).

Drugo što im se mora priznati je da su od pepela digli ponovo njemačku državu i narod, što su zabranili pornografiju i javni nemoral, što su recimo istjerali židovske marksističke profesore i filozofe koji su otišli u SAD i tamo pripremili kulturnu revoluciju 60-tih koja je de facto sada na vlasti tamo i širom svijeta, što su zabranili kamatarenje, što su suočeni s židovskim bojkotom prekinuli s međunarodnim bankarstvom i prešli na međunarodnu trgovinu robnom razmjenom (to će biti glavni razlog zašto je pokrenut drugi velerat, Njemačka je bila presedan koji je smetao uspostavi novog svjetskog pokreta).

Nisam čitao tekst u kojem je sv.Nikolaj Velimirović pohvalio A.Hitlera, pretpostavljam da je to bilo upravo zbog tog razloga.

Imaju nacional-socijalisti i negativnu stranu.

O njoj je pisao židovski konvertit na pravoslavlje M.Witchoff u nedavno objavljenoj knjizi o kojoj sam pisao na blogu.

To je što nisu imali kršćanske korijene i perspektivu, blisko im je bilo germansko poganstvo, izvana kao nisu bili protiv kršćanstva, ali su ga smatrali religijom koja slabi njemački narod, baš onako kako je to Nietzsche pisao (bili su veliki njegovi štovatelji).

Stoga moramo objektivno, koliko nam je moguće, gledati na razdoblje drugog velerata, i nikako povjerovati nikad posustaloj propagandi kako su dobri momci pobijedili zle u tom ratu, jer sve ovo zlo koje vidimo oko nas posljedica je pobjede tih 'dobrih momaka', ali isto tako ne smijemo se okrenuti onda na potpuno drugu stranu i od poraženih, koji su u mnogo čemu zaraženi naopakom filozofijom Nietzschea, stvarati idole i svece.

U konačnici, njemački nacional-socijalizam je od svojeg naroda učinio idola, a mnogi koji se danas zovu kršćanima i pravoslavcima, su od svojih naroda učinili idola.

Iako će se kuneti da su žestoki 'antinacisti', boluju od iste boljke kao i 'nacisti'.

Pravoslavlje (istinsko-pravo) je uvijek onaj srednji, carski put koji izbjegava ekstreme i s lijeva i s desna.

Kršćanske države koje su nama ideal, poput kršćanskog Rimskog carstva (Bizanta), su bile multietnička carstva i u kojima su ti razni narodi prihvatili romejski identitet više nego od svojeg etničkog.

Globalizam je neminovan, pogledajmo oko sebe, vidjet ćemo sve više lica koja ne liče toliko na nas kao što je bilo pred tridesetak godina.

Narodi se mješaju i to je, barem ja tako vidim, nemoguće spriječiti.

Znači ulazimo ponovno u nešto slično kao što je bilo pogansko Rimsko carstvo kad je Crkva nastala i procvjetala po krvi svojih mučenika.

Imat ćemo, ako ostanemo vjerni, sve više braće i sestara u Hristu koji neće biti našeg etničkog i rasnog podrijetla.

Ne bi smjeli gubiti vrijeme, ako ne i crniti svoju dušu, boriti se za nešto za što su se borili njemački nacional-socijalisti i svi slični borci za narodne-etničke države.

Zato ponavljam, svaka čast prof.Jurišiću što javno iznosi ono što se drugi boje i pomisliti u sebi, ali trebamo imati vječnu perpsepktivu, ne onu 19. i 20.stoljeća.

Baš sam posljednjih tjedan dana promatrao naše medije da li će primjetiti ono što se je dogodilo s Oliverom Anthonyem, odnosno s njegovim pjesmama u SAD.

Uglavnom šutnja, kao da su bili na instrukcijama u Buzinu kako to moraju ignorirati (da se ne bi i kod nas ljudi okrenuli protiv političara).

Reagirao je zasad, koliko primijećujem, samo jedan 'vloger', dakle netko tko ne pripada ustvari medijima.

Apropos evolucije, evo jedan vic o istoj kojeg sam čuo od pokojnog oca.

Dolazi mali Ivica iz škole i pun samopouzdanja i znanstvenih bajki kojima ih indoktriniraju u školi reče ocu:

"Znaš li oče da smo svi mi ljudi potekli od majmuna?"

"Ako si ti možda i potekao od majmuna, ja nisam!" kaže odrješito otac.

(objašnjenje onima slabijeg paljenja - otac je time nehotimično priznao da je majmun, a da to djed nije bio).

Dakle, u jednoj generaciji, najvjerojatnije onoj neposredno rođenoj nakon drugog velerata, dogodio se je 'evolutivni proces', od čovjeka su nastali majmuni (metaforički).

I sada se ljudi ponašaju kao majmuni, čak i s ponosom ističu da su postali od majmuna, da nisu stvoreni na sliku i priliku Božju (a žele postati bogovima uz pomoć tehnologije i transhumanizma).

Ne znaju da onda padaju niže od majmuna.

Premda, to sve više i više osjećaju, samo za svoje jadno stanje krive klimatske promjene i slično.

Nikad se ne zamisle nad sobom i ne uviđaju da je zlo u njima, da ga ne treba tražiti u drugima.

Te da su potrebni izliječenja kako bi povratili sličnost s Bogom i tako prestali biti 'majmunima'.

Želimo li sebi dobro, onda se vratimo doma, ne lutajmo više po bespućima postedenske tragedije.

Dom je tamo gdje je Bog.

Noć je dobra jer se tada dobro vidi Nebo, vide se zvijezde koje se po danu ne mogu vidjeti.

Evo njegovog noćnog nastupa, njega koji odbija biti zvijezda ovog propalog svijeta (nadam se da će tako i ostati, da ne će popustiti sirenskim pozivama mrtvog svijeta), nego čita publici završetak Biblije, završetak Otkrivenja.

Da, to trebamo čekati, silazak Nebeskog Jeruzalema na novu Zemlju (novo Nebo i nova Zemlja bit će jedno, kao što će i volja svih svetih biti jednaka volji sv.Trojice, sveci će tada uživati jedinu i pravu slobodu). 

Zanimljiv je ovo fenomen.

U vremenima gotovo potpune apostazije, pojavi se čovjek, reklo bi se niotkuda, i počne pjevati bolnu istinu o kojoj ne smiju pjevati pop zvijezde, i koji koncerte započinje pažljivo biranim redcima Biblije, u vremenima kad se najavljuje da bi trebalo Bibliju ponovo napisati budući se u njoj nalazi mnogo 'govora mržnje', čak i 'antisemitizma' (knjigu koju su skoro u potpunosti napisali semiti optužuju da je antisemitska - toliko o nekontradiktornosti i mudrosti naših vremena).

Kako ništa ne može biti slučajno, onda sam sklon vjerovati da je Bog nadahnuo ovog čovjeka da govori Istinu (makar i nije pravoslavac, budući Duh Sveti svugdje 'puše' gdje želi) u posljednjim vremenima kad će se zbog Istine gubiti glave.

Život zemaljski ćemo ionako, prije ili kasnije izgubiti.

Velika je onda, i Bogom nadahnuta mudrost, znati ga izgubiti Hrista radi, to je najveća potvrda koju su mučenici dali da svjedoče i ljube Gospoda Hrista (i time i sve ljude kao što ih ljubi Čovjekoljubac).

Zato se ne smije nikako pomisliti - evo ljudi se u velikom broju prepoznaju u Oliverovom pjesmama, svijet se ponovno vraća u normalu, opet će sve biti dobro.

Ili kao što protestanti zamišljaju spasenje - reći javno Isuse volim Te i Ti si moj osobni Spasitelj, i onda će doći neki vlak (česti motiv u gospel pjesmama) koji vodi u Nebo i u kojeg se samo treba ukrcati.

Ne, bez križa nema spasenja i nikad, nakon Adamovog pada, na Zemlji nije bilo pravo dobro, niti će biti dok ne izgori staro propadljivo, entropično, i rodi se novo, vječno i neprolazno.

Križ - muka nije radi Božje kazne, nego radi izlječenja ljudi i pobjede nad zlom.

Samo križ, ljubav prema Gospodu koja znači i ljubav prema svim ljudima, može ozdraviti ljude i nadvladati paradoksalno, smrću onog koji ljubi, zlo.

Ljubiti znači trpjeti radi toga da zlo se smanji ili nestane od nas i od drugih ljudi koje ljubimo i koji nam možda čine zlo, a mi im radi Hrista ne uzvraćamo istom mjerom, nego ih ludo ljubimo izvršavajući za ovaj svijet nemoguću zapovijed - ljubite svoje neprijatelje (to je pravi i možda jedini test jesmo li ozdravili i stigli blizu cilja).

Ne možemo unići u Nebeski Jeruzalem koji silazi s Neba, ako ne umremo ovom svijetu.

I doslovno tjelesno, i duhovno nadvladavajući strasti koje nas drže zarobljene za ovo sve što je propadljivo i što nestaje.

Budimo dakle pripremni svjedočiti svoju vjeru i otkloniti, isprati sve ono što nas spriječava da uđemo u Nebeski Jeruzalem.