Nikad nije kasno dok smo živi

Shoebate dugo pratim, još od prvih dana bloga kad sam kao sedevakantist zamijetio da su beskompromisni u razotkrivanju nevaljalosti unutar RKC.

Doduše smetao me je njhov cionizam, ali sam ga i razumio.

Otac Shoebat je pripadao borbenim palestinskim organizacijama, pa kad je napustio muhamedanstvo onda se je i politički okrenuo na suprotnu stranu.

Klatno se je zanjihalo na drugu stranu i povuklo za sobom i sina koji je tada se približio tradicionalnim rimokatolicima koji smatraju da je RKC bila u dobrom stanju do Drugog vatikanskog koncila RKC.

I kako se je njihalo počelo vraćati, tako su pomalo Shoebati napuštali i cionizam i papizam.

Slijedeća dva videa svjedoče o tome:

Doduše ovdje nije u pitanju politički cionizam, nego pretpostavka za njega, a to je zabluda kako židovi koji su odbacili i ubili Bogočovjeka vjeruju u Boga Oca.

Drugi video govori o onome što me je uvjerilo da je i sedevakantizam zabluda.

Iako nisam do te spoznaje došao preko knjige Hoffmana o okultizmu RKC za vrijeme renesanse i koja još nije bila ni izdata kad se je i moje njihalo okrenulo na drugu stranu.

Na mene je tada utjecao bizarni sedevakantist R.J.M.Ibrany izlažući dokaze kako je poganstvo zavladalo Vatikanom u renesansi i prije renesanse. Dokazi i danas postoje, skulpture, freske, velika brončana vrata glavne katedrale RKC.

Pa i divovski falus - obelisk na vatikanskom trgu o čemu sam u početku bloga pisao i čiji tekst vidim da se redovito čita.

Shoebat mlađi dakle optužuje papizam za uvođenje talmudizma i kabalizma u nekadašnji rimski patrijahat.

I sad je u fazi u kojoj sam i sam bio nakon što sam odbacio sedevakantizam kao zadnju crtu obrane RKC.

Gdje je onda Hristova Crkva ako to nije RKC?

Protestantizam to sigurno nije, jer Hrist nije osnovao svoju Crkvu u Njemačkoj u 16. stoljeću.

Odgovor je bio evidentan, ali sam zbog povjesnog sukoba Hrvata i Srba odlagao izreći ga sam sebi.

Presudilo je glednje videa Jay Dyera u kojem je objasnio zašto je RKC u velikoj zabludi ne priznajući razlikovanje Božje biti-suštine i Božje energije-aktivnosti-djelovanja.

Do tada sam znao kako je papizam zabluda, ali nisam vjerovao kako je i ostala doktrina RKC (dakle doktrina prije Drugog vatikanskog koncila jer je očigledno da je RKC u zabludi poslije tog koncila)  u zabludi.

Etnofiletizam je zabluda i ima mnogih problema i posljedica u svijetu pravoslavlja zbog toga, ali nitko od pravoslavnih ne će reć kako etnofiletizam nije zabluda makar i sam bio pod tom zabludom.

Drugim riječima - doktrina je istinita, ali je svi ne provode.

Međutim u RKC je i doktrina lažna.

Kad sam i tu činjenicu prihvatio njihalo se je približilo sredini, carskom ili rajskom putu.

I nadam se da više ne će mnogo oscilirati, odnosno oscilira zbog mojih osobnih grijeha, ali ne više zbog doktrinalnih zabluda.

Nije nikad previše istaći na kraju ono o čemu višekratno pišem.

Kad rimokatolici shvate da nije RKC Hristova Crkva koja ne može naučavati zablude, nikako ne smiju tada stati pa odbaciti Hrista i Njegovu Crkvu.

Nije grijeh biti u zabludi, pa i u vjeri da je RKC prava Crkva, ako se ima oči otvorene na znakove koje Hristos daje da se vidi kako rimski papa nije Njegov nezabludivi zamjenik.

Ako se namjerno ima oči "širom zatvorene" na te znakove (Shoebat je pokazao da ih nije sklopio), onda naravno nije isto, onda se je svojom voljom odbacila Istina, pa se onda ne nalazi Put do vječnog Života.

P.S.

Malo Google statistike o blogu i slično:

- 777 tekstova

- 6167 komentara

- 611262 otvaranja bloga od čitatelja

- prvi tekst 13.rujna 2015.

- prvi tekst na kojem se primjećuje da sam prihvatio pravoslavlje 9.veljače 2018.

Tjedni pregled po državama:

Na HKV portalu RKC teolog J.Sabol objavio je tekst o pitanju sinodalnosti u RKC.

Nešto sam prokomentirao pa ću ovdje prenijeti:

Ne znam što je na pameti rimskog pape RKC Franje, ali ako ide u pravcu da se obnovi uloga sabora (koncil-sinoda sve su to sinonimi) Crkve, onda je to dobro.
To ujedno znači i odbacivanje papizma, zablude kako Hristos postavlja svakog rimskog patrijarha za svojeg nezabludivog zamjenika-vikara koji ima apsolutnu vlast u Crkvi, koji je iznad sabora Crkve, koji je i iznad svih vladara država (da, to je doktrina RKC, zato su rimokatolički kraljevi morali ljubiti noge papama), koji svih može suditi, a njega nitko.
Ako nije sv.Petar imao tu vlast, nego nije ni sazvao, niti presjedao, niti zaključio apostolski sabor u Jeruzalemu kojeg je vodio sv.Jakov, brat Hristov po sv.Josipu, kako onda to može imati rimski biskup (niti su rimski pape u prvom tisućljeću sazivali i presjedali saborima Crkve?
Pročitajmo u Djelima apostolskim kako je sv.Jakov zaključio taj prvi sabor Crkve:

Zaključismo Duh Sveti i mi

Što to znači?
Da Crkvu vodi Duh Sveti i preko sabora Crkve, koji je najviša instanca mjerodavna za donošenje doktrinalnih i disciplinskih zaključaka.
Crkva je monarhija jer joj je Hristos glava, a ta glava nije sigurno rimski papa niti jedan drugi čovjek, niti je Hristos svoju vlast prenio na rimskog papu.
I ne može Crkva donositi istinu protivno Istini, protivnu Hristu.
To znači da nije nužno svaki sabor vođen Duhom Svetim pa je bilo tako sabora koje je Crkva odbacila.
Crkva koju vodi kao cjelinu Duh Sveti mora prihvatiti sabor Crkve da bi isti bio prihvaćen.
Ako saborski oci ne osluškuju Duha Svetog, ako nisu sveti, onda Duh Sveti ne progovara preko njih.
Zar netko misli da Duh Sveti prisiljava saborske oce da protivno njihovoj volji donesu istinu umjesto laži u koju vjeruju?
Zato su neki sabori Crkve odbačeni.
Ili još veća bizarnost - zar Duh Sveti prisiljava rimskog papu da govori istinu po pitanjima vjere i morala, iako ovaj može biti prikriveni sotonist što su mnogi okultni renesansni pape i bili?
U to rimokatolici moraju vjerovati, iako se to protivi Objavi da je Bog dao ljudima slobodnu volju jer nas je stvorio na svoju sliku i priliku.
Nekako pak to ipak krši kad rimski papa govori o doktrinalnim pitanjima.
(ne zavaravajmo se s pričom kako pitanje recimo plandemije nije vjersko i moralno pitanje jer je javno poznato da se u 'cjepivu' koriste dijelovi tijela abortirane djece, a k tome reć da bi se netko mogao zaraziti primajući Tijelo i Krv Hristovu je dokaz da isti ne vjeruje u svetu Euharistiju)

I još jedno prevažno za shvatiti i prihvatiti ako je netko kršćanin.
Ako je Duh Sveti progovorio preko sabora Crkve po nekom doktrinalnom pitanju, onda je to istina-dogma koja se ne može mjenjati.

Stoga je dobro ako bi se rimski patrijahat odvratio od cezaro-papizma i vratio na put sinodalnosti-koncilnosti-sabornosti.
Međutim nužno je uz to da se vrati na sve doktrinalne odluke sabora Crkve od prvog tisućljeća.
Ako se to drugo ne dogodi, onda je je moguće da se rimski patrijahat ne će vratiti u Crkvu, nego će se još jednom rascijepiti kao za vrijeme protestantizma, bit će sinoda koje će biti prosodomitske, druge papističke, treće ...

Usput, povjesna je laž kako je u RKC papa uvijek iznad sabora RKC, premda je to temeljna doktrinalna zabluda RKC.
Na saboru RKC u Konstanzi 1414-18.g. za vrijeme kad su bili istovremeno trojica papa, sabor je svu trojicu razriješio i izabrao novog papu i proklamirao da je sabor RKC iznad pape.
Novi papa je pak brže bolje proglasio kako sabor nema pravo razriješiti ili birati papu, kao i da nije iznad pape.

Dalje odgovaram na jedan komentar koji brani papizam:

"Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju...". Te Isusove riječi su na umu imali Katarina Sienska i Loyola.

Tako nije ni sv.Petar razumio, niti kršćanski oci, niti oci sabora Crkve u prvom tisućljeću.
Ne, ovaj redak se ne može razumiti bez prethodnih.
I nije korektan prijevod s grčkog, nego je prevoditelj stavio do znanja kako Petar na grčkom Petros znači stijena, a rečenica je:
Ti si Petar, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju ..."
U toj rečenici Hristos mjenja ime Simona, sina Jonina, u Petar, grčki Petros - Stijena.
Drugi dio rečenice se ne odnosi na Petra, jer jedini" kamen zaglavni koji odbaciše graditelji (nevjerni židovi)", jest Isus Hrist.
Crkva nije podignuta niti na Petru, niti na jednom drugom apostolu, niti na svim apostolima zajedno, niti na jednom drugom čovjeku, nego na Bogočovjeku.
I na vjeri u Bogočovjeka koju je prije tog redka izrekao Petar odgovarajući na Hristovo pitanje apostolima što kažu ljudi tko sam Ja - Ti si Mesija-Hristos, Sin Boga živoga, odgovorio je Petar.
Na to je Hristos rekao da nije Petar sam od sebe iznio taj istiniti odgovor, nego ga je nadahnuo Bog Otac i zato mjenja ime Simonu u Petar.
To dakle znači - ti si od sad Petar ( najvjerojatnije je Hristos to rekao apostolima na aramejskom, pa nije onda rekao parafraziram - "ti si Kefa-Kefa") jer si izrekao istinu o Meni, i na vjeri koju si izrekao sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena je ne će savladati.
Tako su svi kršćani uključujući naravno i sv.Petra razumili tu rečenicu.
I ključeve Neba kojima se mogu otpustiti ili ne otpustiti grijesi ljudi nije dao samo Petru, nego kasnije i svim apostolima, a oni su ih prenijeli na rukopoložene biskupe, ovi dalje na svećenike.
Potpuno je nekršćanski misliti da je temelj Crkve sv.Petar i da Petar ima neke posebne ljučeve koje drugi apostoli nisu imali.
Isto je ako ne i gore vjerovati kako je te navodne ključeve s kojima se ima vlast nad Crkvom Petar dao rimskim biskupima.
Petar je rukopoložio biskupa Antiohije, Aleksandrije i Rima.
To su Petrinske stolice i nitko od tih biskupa u prvom tisućljeću nije se postavio kako je on temelj i stijena Crkve.

Petar to nije pokazao na apostolskom saboru Crkve u Jeruzalemu o kojem čitamo u Djelima apotolskim, jer je na tom saboru presjedao i zaključio ga sv.Jakov, brat Hristov.

Vjerujte onako kako su kršćanski oci tumačili tu rečenicu, a ne kako su papisti je počeli tumačiti na kraju prvog tisućljeća kad su zaželjeli da imaju vlast nad cijelom Crkvom i nad Rimskim carstvom (tome je služila krivotvorina Konstantinova darovnica koju je i RKC u 15.st. priznala da nije autentičan dokument*).

Inače i hrvatski bibliolog M.Jerko Fućak piše kako prijevod tog famoznog redka koji je tobož opravdanje za papizam nije točan, odnosno nema ga u grčkom originalu.
Prevoditelji su jednostavno htjeli u duhu papizma dodati tu riječ "Stijena" imenu Petar kako bi se stekao dojam da je apostol Petar stijena ili temelj Crkve.
https://hrcak.srce.hr/file/...

Problem je što su rimokatolici naučeni na slijepu poslušnost kleru.
Gore sam navodio Katarinu Siensku, sveticu i naučiteljicu RKC.
Ona je doslovno pisala ako bi Nečastivi zasjeo na stolicu rimskog pape, rimokatolici bi mu trebali biti vjerni i poslušni.
Ako vas zanima navest ću citat iz knjige u kojoj to stoji.
Slično je naučavao i prvi jesuit, Ignacije Loyolski, to jest ako vidimo da je nešto crno, a papa kaže da je bijelo, onda moramo vjerovati da je bijelo.
To je eklatantan primjer idolopoklonstva.
RKC nema rješenja za problem kojeg je sama stvorila - papizam.
Jer prema doktrini RKC nitko ne može suditi rimskog papu.
Iako je to povjesna laž, jer Crkva je sudila neke rimske pape u prvom tisućljeću, ali je to učinila i RKC na saboru u Constanzi u 15.st. koji je razriješio tri pape i izabrao novog.

Jedan komentator me je pitao da iznesem dokaze-vrela da je rimski papa tražio da mu ljudi ljube noge i navedem društveno-povjesni kontekst. 

Moj odgovor:

Postoje i ilustracije o ljubljenju papinih nogu - i u 19.stoljeću - papa Pio VII:
https://www.meisterdrucke.u...

O događaju kad je papa Eugen IV tražio od carigradskog patrijarha da poštuje latinski običaj ljubljenja papinih nogu na saboru RKC u Firenci:

- knjiga "The Council in Florence" od Josepha Gilla, stranica 105.
https://books.google.hr/boo...

Društveno-povjesne okolnosti?
Papizam i srednji vijek, rimski papa se je smatrao nezabludivim Hristovim zamjenikom na Zemlji, pa se je računalo kao da se ljube noge Gospodu Hristu.
Ne znam ima li bolje ilustracije od te tko i što je Antihrist.
Praviti se da je Hristos i da ima vlast kao Hristos, odlučivati što je istina-dogma, a što nije, zapovijediti njemačkom caru da na koljenima bude nekoliko dana na snijegu zato što je ovaj po dotadašnjem običaju utjecao na izbor biskupa u svom carstvu. Pa i jugoslavenski kralj Karađorđević je imao veto na izbor rimokatoličkih biskupa. Pretpostavljam da je to imao i J.B.T. nakon što je srdačno dočekan u Vatikanu.

* Isprva sam krivo napisao da je to bilo u 16.st.

Ispravio me je jedan komentator:

Da je Konstantinova darovnica krivotvorina, dokazao je renesansni humanist Lorenzo Valla 1440. u eseju 'De falso credita et ementita Constantini Donatione declamatio' (O Konstantinovoj darovnici, sviestno krivotvorenoj izmišljotini).

Sad nešto o aktualnostima.
RKC stavlja na dnevni red pitanje đakonisa, a sve radi feminizacije RKC koja već dugo traje.

Cilj je dakako imati svećenice kao protestanti, a đakonise su prvi korak.

Međutim, đakonise su postojale samo u prvo vrijeme Crkve kad je bilo mnoštvo odraslih krštenika i one su tu asistirale pri krštenju žena.

One nikad nisu imale liturgijsku ulogu kao đakoni i čteci-čitači, one nisu bile dio klera.

Na čtece i đakone su se polagale ruke jer su oni dio klera, đakonise to nisu nikad bile i nisu mogle doći za oltar kao ni ostali laici.

Evo kanona 19.  ekumenskog sabora Crkve u Niceji po pitanju đakonisa:

Canon 19 of the Council of Nicaea: And we mean by deaconesses such as have assumed the habit, but who, since they have no imposition of hands, are to be numbered only among the laity. 

Kad bi se RKC stvarno držala tradicije Crkve onda bi poštivala taj kanon i ne bi nikad više ni postavljala pitanje ređenja đakonisa na dnevni red kad se đakonise nisu nikad ni zaređivale jer nisu dio klera.

I ne bi djevojčice stavljala kao ministrante, ali niti za čitače jer čitači su dio klera.

 Web stranica na kojoj je Roosh objavio kako zatvara forum i povlači se od javnog života koji mu je očito postao smetnja u privatnom i vjerskom životu.

To će se prije ili kasnije dogoditi i s ovim blogom.

Titus iz Appalachia (o kojem sam prethodno pisao na blogu) ima ozbiljnu konkurenciju:

Baš me zanima kako bi reagirao kad bi vidio one koji pripadaju drevnoj i vječnoj Hristovoj Crkvi, koji imaju ozbiljne obrede i božanstvenu Liturgiju, i koji su se odrekli svega radi Hrista.