Komunizam

Nije lako dati definiciju komunizma.

Pogotovo nakon sloma komunizma u istočnoj Europi pred tridesetak godina i trenutnog uspjeha komunizma na Zapadu.

Očito se ne radi o istoj vrsti komunizma, ali ipak postoji zajednički nazivnik.

Prvo komunističko društvo došlo je zahvaljujući prvom i drugom veleratu (bez tog rata ne bi bilo komunističkih država) u vrlo kratkom razdoblju pobjede u oružanom ratu protiv 'reakcije' i uz pomoć liberalnog Zapada, drugo je došlo u kulturnom ratu na duge staze na Zapadu i nije došlo izvana nego kroz institucije zapadnih država.

Prvi komunistički revolucionari bili su plaćeni preko zapadnih židovskih bankara kojima je odgovaralo rušenje carske i pravoslavne Rusije, i kao vid povjesne osvete zbog rušenja kazarskog moćnog židovskog carstva u vrijeme prvih ruskih vladara.

Ostali komunistički revolucionari iz prve polovine 20.st. financirali su se novcem boljševičke države.

Ovi drugi revolucionari iz druge polovine 20.st. pa i tekućeg, financiraju se u pravilu preko država koje subverzivno uništavaju iznutra preko sveučilišta, medija, umjetnosti, kulture.

Zapadne države oboljele su od autoimune komunističke bolesti.

Međutim ne izostaje u ovom drugom komunizmu financiranje izvana opet preko židovskih bankara, ako država još daje znakove zdravlja pa se komunistički aktivisti, javni i tajni, ne mogu financirati još iz državnog proračuna.

Nu, to nam ne dokazuje što je komunizam, nego ukazuje kako je došao na vlast.

Komunizam je ideologija pobune protiv naravne hijerarhije, kako bi se uz demagogiju borbe za jednakost i borbe protiv aktualne hijerarhije i motivirajući komunističke revolucionare preko zavisti, oholosti i eventualno drugih strasti, ustoličila protunaravna hijerahija koja je ipso facto protivna Bogu i onda od Boga stvorenom svijetu i naravnom poretku.

Komunistima nije problem lagati u oči, jer iako se pozivaju često na moral parolama lažne borbe protiv nepravde (a to podrazumijeva da postoji moral, odnosno postoji ono što je dobro i ono što je zlo), njima cilj opravdava sredstvo laži, obmane, ubojstva i sličnog zla.

Dobro je komunistima ono što ih dovodi na vlast, makar to bio genocid.

Zlo je ono što ih spriječava da dođu na vlast i ostanu na vlasti.

I naravno da nije cilj da svi budu jednaki, cilj je da oni koji sprovode revoluciju budu jednakiji od drugih, a da se tim drugima uništi svaka volja i i želja pobune protiv njihove vlasti.

Obično je to kombinacija terora i laskanja, batine i mrkve.

Najprije se svirepo i bez milosti, ako se naravno može, obračuna s otvorenim neprijateljima komunizma.

Tako da se njihovom krvavom eliminacijom pokaže odlučnost komunista da će se obračunati s potencijalnim budućim neprijateljma i tako raširi strah u narodu od njih.

Tajne policijske službe komunista bila su zato njima od prvorazredne važnosti, u takvim službama su bili samo najprovjereniji i najkrvoločniji komunistički kadrovi.

Mrkva je bila u tome što su se nudile pogodnosti širim masama ako počnu javno podržavati komunizam.

Posao preko reda, stan preko reda, hrana preko reda kad je oskudica, pokriće za pljačku državne imovine ako vrijednost krađe ne prelazi stupanj njihovog mjesta u komunističkom sustavu.

I tako se je korumpirao čitav narod, čistačica je krala toalet papir, direktori tvornice toalet papira.

I sve pod parolom kako su svi ljudi u komunizmu jednaki.

Međutim kad bi to bilo sve, onda ne bismo razlikovali komuniste od mafije (iako je u onom sustavu Bora Čorba pred kraj komunizma pjevao - ne želim biti član mafije,  manje više znalo se da se radi o komunističkoj partiji).

Ono što mafija čini je da koliko toliko održava red među svojim članovima i na svojem teritoriju gdje naplaćuje zaštitu-reket (država u državi), traži da žive njezini članovi obiteljskim životom, ponekad da i idu u crkvu kako bi bili izvana isti s onima nad kojima vladaju.

Komunistička partija ili općenito komunisti, ne oni naivci kojih su jedno vrijeme uspjeli prevariti da žele stvarati bolji i sretniji svijet, su kao i K.Marks ili Engels ili Lenjin prometejski ili sotonistički nastrojeni. 

Oni mrze Boga iako negiraju da postoji.

Oni mrze religiju jer religija veže ljude za Boga.

Oni žele biti bogovi umjesto Boga, oni žele ono isto što je želio Lucifer i pobunjeni anđeli, ili ono što je zaželjela Eva na laskanje Zmije.

Oni nisu zadovoljni sa svojim mjestom u hijerarhiji, i zato žele okrenuti hijerahiju naopako lažuči kako će potpuno ukinuti hijerarhiju. U međuvremenu pričaju kako tog 'savršenog' komunizma u kojem su svi jednaki i svi žive kao bubrezi u loju još nije bilo pa treba ponoviti eksperiment koji nikad ne može uspjeti jer jednakosti nema ni u prirodi, ni među ljudima, i svako izjednačavanje je osuđeno na neuspjeh i nepravedno je nasilno izjednačavati ono što nije jednako.

K tome su svi ljudi nakon grijeha praotaca skloni egoizmu i strastima, pa društvo u kojem svi sve djele može postojati samo dragovoljno kao što zna biti u manastirima ili kao što je bilo u prvoj Crkvi za vrijeme apostola*.

Uvjet je dakle vjera i ljubav prema Bogu koja se očituje u ljubavi prema bližnjem, toga u komunizmu koji ima korijene u sotonizmu nikad, niti teoretski ne može biti. 

Raj na Zemlji koji komunisti obećavaju je u najboljem slučaju iluzija i fatamorgana, a najčešće je sotonski mamac za one nesmirene i zavidne koji mrze druge koji su iznad njih u hijerarhiji.

Dok ljudsko društvo nikad ne može postojati bez hijerarhije, i u komunizmu postoje jednakiji, koji to nikako ne zaslužuju jer su u ulozi ljudskih demona, ljudi koji su pobunili protiv Boga.

Komunisti mrze čovjeka koji se samo Boga boji, pa kažu kako je religija opijum za narod, a da su oni lijek protiv opijuma.

Oni onda mrze i patrijahalizam i obitelj, jer znaju da svako očinstvo na Zemlji ima korijen u Bogu Ocu.

I da je teško vladati nad kršćanskom obitelji tradicionalnih nazora koja je spremna na mučeništvo u otporu prema bezbožnoj državnoj vlasti.

Oni znaju da im nisu toliki neprijatelji ljudi u gradovima koji ovise o modernoj državi u velikoj mjeri pa ih se može lako ucijeniti i kontrolirati imajući vlast u državi.

Komunisti prvo što čine nakon fizičke likvidacije antikomunista je uništavanje seljaka koji je prirodni neprijatelj komunizma.

Zato su komunisti velike nade polagali u napredak tehnologije budući ista lišava ljude slobode i samostalnosti, a onda ih čini potencijalnim robovima komunističke elite.

Komunisti prije Marksa su u svojim utopijama pisali gotovo u sladostrašću, kako bi trebalo ljudima zabraniti da nose klasične kapute s dugmima na trbuhu, nego da dugmad treba biti na leđima da se nitko ne može sam zakopčati.

Mrze Boga koji je sve stvorio i sve održava u postojanju, a žele u ime neke čudovišne pravde i dobra da se onaj tko je stvoren na sliku Božju, to jest da bude slobodan, ne može niti sam zakopčati, da nema slobode niti u zakopčavanju kaputa.

Netko će reć da je Staljin podržavao obitelji, ali to je bilo zato što je vidio da će komunizam kojeg su sprovodili nakon boljševičke revolucije kad su de facto ukinuli obitelji i krenuli u javni razvrat, potpuno uništiti Sovjetski savez (Lenjin i Trocki su bili daleko veći luđaci komunizma od njega).

Engels je otvoreno pisao kako treba ukinuti i obitelj, i ženidbu, kako komunistička država treba odgajati djecu koju treba odvojiti od roditelja.

Što je de facto postalo stanje Zapada, ispada je je Zapad uspio više ostvariti komunizam nego nekadašnji komunistički Istok.

Međutim, treba dobro znati kako komunizam nije počeo u 19.stoljeću.

Kako je ideja, naopaka ideja, da nema univerzalnih ideja, nego postoji samo mijena i u nekoj tobožnjoj dijalektičkoj igri teze, antiteze i sinteze se prelazi u sve bolje stanje društva i povijesti, je u suštini starija od Marksa nekoliko tisuća godina.

Kako je ideja da treba uzimati djecu roditeljima i da ih treba odgajati država s kojom će upravljati 'prosvjećeni filozofi', također datira od istog antičkog razdoblja.

O tome puno više i dublje govori Jay Dyer čiji video iz nepoznatih razloga ne mogu priložiti pa dajem poveznicu.

Mnogo se inače govori kako je svjetska elita koja stoji iza Svjetskog ekonomskog foruma 'nacistička'.

To je zamjena teza kako bi se moglo eventualne protivnike novog svjetskog poretka napasti da su nacionalisti kao što su bili i sad nepostojeći njemački nacionalni socijalisti posprdno nazvani nacistima.

Kako mogu takvi biti u toj eliti kad je nacionalizam suprotan globalizmu?

Kad su ovi imali u programu restauraciju klasičnih obitelji i žene majke, zabrani pornografije, javnog nemorala i sodomizma, a elita sve to organizira i promovira diljem 'globusa'?

Kad su ovi bili protivnici kamatarenja i svjetskog bankarstva, svjetske trgovine bez državnih granica, nego za međudržavnu razmjenu dobara i usluga bez posrednika dolara ili funte ili digitalnog novca?

I kad je evidentno da se ovdje radi o uspostavi jedne svjetske države upravljane s jednog vrha koji već i ne krije da je protiv Boga i Božjih zakona, te da je cilj sve one ispod lišiti privatne imovine, obitelji i na sve navući digitalni kaput koji se zakopčava s leđa kao luđačka košulja u kojoj luđak viče kako nema ništa ali je sretan?

Da, o tom društvu su sanjali komunisti.

Naravno, vidjeli su sebe u vrhu takvog društva, a ne u luđačkim košuljama koje se zakopčavaju s leđa.

I ovdje leži odgovor na pitanje koje muči sve bivše i neupućene komuniste (oni na vrhu su to pak znali), kako je moguće da su poznati bankari i bogataši financirali boljševičku revoluciju, kako i dalje financiraju antife i ljevičarske komunističke pokrete, kad bi taj komunizam trebao uništiti ili nacionalizirati njihove banke, tvornice, vile?

Zato što nisu niti sada, a kamoli onda bankari bili potpuno zadovoljni svojim statusom u hijerarhiji**, bilo je careva i država i pojedinih državnih nacionalnih elita koji su im se suprostavljali.

U takvim državama, kao što je carska i pravoslavna Rusija trebalo je potaknuti oružanu komunističku revoluciju, ubiti cara i sve antikomuniste i 'antisemite'.

To što su mnogi ruski industrijalci ostali bez glave i imovine u revoluciji je samo jedan plus za bankare, ovi su im ionako konkurencija.

Imati svoje ljude u politbirou komunističke države bolji je položaj nego imati banke u kapitalizmu koje su izložene na vjetrometini tržišta i nestabilnosti parlamentarnog društva, a kamoli u jednom kršćanskom carstvu u kojem ih car može u svakom trenutku istjerati.

Drugim riječima, Soroš i njemu slični će imati veću moć u jednoj svjetskoj komunističkoj državi nego što je sada imaju.

A radi se više o strasti prema moći, nego strasti prema novcu.

Onaj koji je moćan lako preko svoje moći dolazi do novca i sveg što se može kupiti novcem, kao i onog što se dobija uz moć i bez novca.

Onaj tko ima samo novac, a nema moć, lako može izgubiti ga.

To je računica bankara, i nije kriva.

Osim u posljednjem računu.

Kad dođe Sudac Strašnog suda.

* Dakle i ta prva Crkva nije bila egalitarna odnosno bez hijerarhije.

Naravno da je Bog na vrhu, zatim Bogorodica, apostoli, episkopi, prezbiteri, đakoni, mirjani. Društvo koje postiže najveći stupanj savršenosti je hijerhijsko, štoviše društvo i ne postoji ako nema hijerarhije.

Tako ako nam netko kaže da se bori za jednakost, da više nema hijerarhije, znamo da je ili malouman, ili je komunistički licemjer.

** Zapravo tko god teži slavi nikad nije zadovoljan dok ne dođe na sam vrh, a zadovolji se s manjim kad shvati da je preopasno penjati se više jer su oni iznad njega preopasni da ih zamijeni.

I gotovo nikad se takvi ne probijaju sami, nego se okruže sličnima sebi koji onda zaplotnički žele zamijeniti one iznad njih. Tako naravno ima i među komunistima frakcija koje se međusobno bore i koji snuju 'sjaši Kurta, uzjaši Murta'. Tako je bilo nakon Lenjinove smrti borba između Trockog i Staljina, a evidentno je kako su i prije smrti tog mega zlikovca već bile formirane frakcije. J.B.T. je isto zaplotnički došao na vlast u KPJ likvidirajući uz pomoć NKVD sve one koji su bili iznad njega u hijerarhiji optužujući ih da su neprijatelji komunizma i da rade za buržoaziju. Staljin je znajući dobro i sam kako funkcionira frakcijska borba, dao pogubiti mnoštvo komunista predmnijevajući da mu rade o glavi.

Netko će možda pitati kako se to poklapa s Hristovom riječima da je carstvo Sotone jedinstveno, da nitko ne izgoni demone u ime Sotone-Belzebula.

Pa jedno je carstvo Sotone i demona koji su anđeoska bića i svaki sa različitim moćima, a na vrhu zle hijerarhije je najmoćniji Sotona, drugo je pak carstvo ljudi sotonista. Demoni su u svojoj anđeoskoj hijerarhiji stabilni, ne mogu se uspesti više nego što po svojoj moći koji su dobili od Boga imaju mjesto. Ljudi su nestalni, i s druge strane demoni mrze sve ljude, uključujući dakako i ljude sotoniste, tako da bi demoni rado poubijali i svoje poklonike, pa često dozvoljavaju ili potiču sotoniste ili komuniste da se međusobno tamane. Ali ne do kraja, jer ih žele iskoristiti za širenje kaosa i zla na Zemlji koju mrze.

P.S.

Još jedan hrvatski bloger ukazuje na sudjelovanje Nezabludivog u agendi klimatskog alarmizma .

Klasična RKC obrazloženja su:

1. Da, to je urgentni problem u kojeg se mora uključiti RKC inače će stradati Planet, prema tome Nezabludivi se je morao u to uključiti jer je to moralno i vjersko pitanje. 

2. To nije moralno pitanje, prema tome po tom pitanju Nezabludivi može biti u krivu.

3. To je agenda stvaranja novog svjetskog poretka u kojem se planira drastično smanjiti broj ljudi. To je zlo i mi osuđujemo Nezabludivog što se je uključio u antihristovsku agendu, međutim on nije o tome izjavio ex cathedra dogmatsku izjavu koja bi nas obvezivala da je poštujemo.

4. To nije ništa novo za heretika koji misli da je sjeo u Svetu stolicu koja je prazna. Mogao je on o tome dati i ex cathedra izjavu koja ništa ne bi promjenila, budući on ionako nije papa.

Bilo bi zanimljivo kad bi Rim bio napušten zbog tko zna kojeg razloga, kako bi rimokatolici egzistirali.

Vjerojatno bi izabrali kardinali nekog rimskog papu koji više ne bi stolovao u Rimu, jer bez rimskog pape RKC ne može postojati budući vjeruju kako je rimski biskup stijena na kojoj je RKC utemeljena.

I u pravu su.

Jer se tu radi o RKC, ne o Hristovoj Crkvi kojoj je Hristos i vjera u Njega da je Sin Božji i Mesija, stijena Crkve.

Bježimo od 'pametnih telefona' čim više možemo:

Imam ispriku pri jutarnjoj molitvi jer mi se životopisi svetaca dana, poslanica, evanđelje, meditacija o evenđelju na temelju Ohridskog prologa nalaze na toj spravi.

Vezano za temu komunizma, poznati 'zabranjeni' politički komentator Tucker Carlson uspoređuje sadašnje vrijeme i stanje u SAD s vremenom oktobarske boljševičke revolucije u Rusiji pozivajući se na svjedočanstvo ruskog generala Wrangela koji je bio zaprepašten činjenicom da su pripadnici srednje klase uživali u kinima dok se je na ulici izvodila komunistička revolucija i da je 80% žena carske obitelji Romanov nosila crvene trake u znak solidarnosti s boljševicima.

Ako su možda imali nekakvo opravdanje ondašnji Rusi jer nisu znali što je komunizam***, kakvo imaju ljudi danas opravdanje nakon iskustva komunizma i kad se užasi na ulicama događaju koji su orkestrirani od iste svjetske skrivene 'elite' koja planira i izvodi novi pokušaj izvođenja komunističke svjetske revolucije?

*** Osim onih koji su s razumijevanjem čitali Dostojevskog, posebno roman "Bijesovi" (demoni). Upravo je on još tada pisao ono što je vidio kasnije general Wranglov u Petrogradu, kako pripadnici bogatih slojeva društva se solidariziraju s komunizmom (što nije čudno jer je komunizam podvrsta sotonizma ili možda vrhunac sotonizma, zato je i Dostojevski naslovio roman Demoni). Uostalom i u francuskoj revoluciji vodeću ulogu su imali masoni u kojima su opet vodeću ulogu imali neki aristokrati i to vrlo rodbinski bliski s kraljevom obitelji.

Svojevremeno sam čuo kako neki grčki monasi odbijaju primiti biometrijske osobne iskaznice, koje su naravno čipirane, i koji odbijaju koristiti se 'pametnim telefonima'.

Možda je tad bilo krajnje vrijeme oduprijeti se komunističkoj revoluciji.

Ili kad je svuda u svijetu, pred više od trideset godina, bez obzira na tobožnje ideološke razlike i sukobe među državama, napušteno isplaćivanje plaća radnicima na ruke, i prisililo ih da moraju otvoriti račune u bankama na kojima 'sjedaju' njihove plaće da bi bile stalno na raspolaganju bankarima.

Bankari i komunistička revolucija, prst i nokat.