“Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na Zemlji?” Lk18,8

Ova rečenica Hristova treba nas zabrinuti.

Vrlo, vrlo zabrinuti.

Mnogi će reći - uvijek su neki govorili da je kraj svijeta blizu, pa ga nije bilo, tako će i biti sada.

Ali nema sumnje da će kraj doći, štoviše kraj našeg života, koji može biti danas, je praktično za nas kraj ovozemaljskog svijeta.

Ipak, važno je pitanje kad će se Apokalipsa ostvariti, jer znamo - tada će biti jako, jako malo vjernika, ali radi njih će se i ti dani skratiti da ne bi i oni otpali od vjere.

I još praktičnije, ako je kraj blizu recimo za deset godina, u što je uračunato tri i pol godine otvorene vlasti Antihrista, jedno vrijeme, dva vremena i pola vremena, onda se moramo zapitati - nalazimo li se onda u onoj malobrojnoj Crkvi koja će dočekati Gospoda, ili se nalazimo u nekoj milijunskoj ili milijardskoj 'Crkvi' koja evidentno ne može biti prava Crkva upravo zbog svoje 'prevelike brojnosti' u posljednjim vremenima?

S druge strane, u drugom ekstremu, također ne može biti prava Crkva kod nekih kojih ima samo stotinjak i koji se i dalje osipaju i za par godina ne će imati više uopće svojih članova. 

I koji anatemiziraju druge u nevažnim i nedogmatskim pitanjima, te se ponašaju kao nekadašnji farizeji, uvijek spremni na osudu s čestom posljedicom - ne vide brvno u svom oku, a osuđuju bližnjeg zbog mrvice u njihovim očima.

Koje kriterije možemo po mojem sudu koristiti da bismo znali gdje je prava Crkva?

1. Istina

Hristos je sam za sebe rekao da je Istina, a Crkva je Njegovo Tijelo, odnosno Crkva je Bogočovjek.

Prema tome Crkva ne može naučavati zablude i laži, jer Tijelo ne može biti protiv svoje Glave.

Ako Crkva kojoj pripadamo naučava krivovjerje, onda bježimo od iste jer ona nije prava Crkva.

Što je pak krivovjerje?

Sve što se ne slaže s Vjerovanjem - Simbolom vjere, s odredbama i kanonima ekumenskih sabora Crkve.

Kanone Crkve sastavio je u jednu knjigu sv.Nikodim Svetogorski, a knjigu na engleskom možete skinuti ovdje ili ovdje.

Kao kršćani dužni smo znati barem u grubo dogme naše vjere, stoga preporučam svima, uključujući sebe, da dobro proučimo tu knjigu.

2. Apostolsko nasljedstvo

Crkva mora biti Ona ista koja je bila sastavljena od apostola, Bogorodice, mironosica i svih ostalih koji su slijedili apostole nakon silaska Duha Svetoga na apostole.

Crkva mora biti vođena barem od jednog episkopa, apostolskog nasljednika koji ima neprekinuti niz rukopolaganja sve do nekog apostola.

3. Ljubav

Bog je ljubav, Crkva ne može postojati ako u Njoj ne prebiva Duh Sveti, ako se božanska ljubav ne manifestira među njezinim članovima. Ljubav se pak ne zadržava samo među onima koji su unutar Crkve, kršćani moraju ljubiti sve ljude uključujući svoje neprijatelje. Ali ne s lažnom ljubavlju nezamjeranja, izbjegavanja sučeljavanja ili indiferentnosti prema spasenju drugih kojih se onda ostavlja u zabludi samo da se ne bi dolazilo u sukob s njima.

4. Crkva je jedna i vidljiva

Tko god kaže da Crkva nije jedna, to jest da ima mnogo Crkvi koje tvore jednu Hristovu Crkvu, ne mislim pri tom na mjesne-lokalne Crkve, laže i ne pripada Crkvi.

To je najraširenija hereza modernog doba - ekumenizam.

Ako vaš episkop vjeruje u ekumenizam ili se ponaša ekumenistički, onda ne možete to ignorirati jer samom činjenicom što ga smatrate svojim episkopom imate istu vjeru kao i on, i ako je on ekumenist, onda ste i vi ekumenist ma kako u sebi ili među svojim poznanicima i prijateljima govorili da ste protiv ekumenizma.

Kanoni Crkve vam ne daju samo pravo, nego i obavezu da prekinite duhovnu ili molitvenu vezu s heretičnim episkopom ili svećenikom i da o tome obavijestite nadležni sinod Crkve.

Pri tome su moguće opcije:

- sinod episkopa je također heretičan, te ne samo da ne će razmatrati vašu optužbu prema heretičnom vladici, nego će vas eventualno i anatemizirati,

- sinod episkopa ignorirati će vaš zahtjev,

- sinod episkopa razmotriti će vaš zahtjev i utvrditi da je vaša optužba prema heretičnom vladici neutemeljena te će vas pozvati da odbacite optužbu te da se vratite u duhovno zajedništvo s heretičnim episkopom,

- sinod će utvrditi da je vaša optužba utemeljena, pozvati će heretičnog vladiku da se obrani ako može od optužbe, te vladiku pozvati da odbaci krivovjerje, te ako ovaj to ne učini onda će ga raščiniti.

Ako je stvarno vaša optužba utemeljena te primjerice imate dokaza da je vladika podržavao ekumenizam, molio se eventualno s hereticima i shizmaticima, a sinod ne reagira kao što je predviđeno (posljednja navedena opcija), onda se radi o tome da je cijeli sinod heretičan i time otpao od Crkve.

U tom slučaju moramo ustvrditi žalosnu činjenicu da je pomjesna Crkva kojoj smo pripadali otpala od jedne, svete, katoličke-saborne, i apostolske Crkve.

Molimo se onda Gospodu Hristu da nam pokaže gdje se u našoj blizini nalazi mjesna Crkva koja stvarno pripada jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi.

Ne vjerujmo nipošto onima koji kažu kako su samo oni ostali jedina mjesna Crkva, da na čitavom svijetu nema više osim njih pravovjernih episkopa i sinoda episkopa.

Često ćemo tada čuti optužbe da smo raskolnici jer smo se odvojili od kanonskih priznatih mjesnih Crkvi, a radi se upravo o suprotnom, heretici i to u moderno doba najčešće ekumenisti, s otrovnim djelovanjem krivovjerja sergijanizma ili sekularizma, oslanjanja i poslušanja lažnih kršćana zemaljskoj nekršćanskoj državi što je kao lakmus papir bilo vidljivo s pristajanjem uz plandemiju i horor maski na licima episkopa, svećenika i vjernika u hramovima pred četiri godine, su otpali od Crkve, ali su pri tom preuzeli nekretnine Crkve i vanjski izgled prave Crkve.

Za vrijeme svake velike hereze, bila ona arijanska, monofizitska, nestorijanska, papistička, ekumenistička, sergijanska, Crkva se nije nalazila među onima koji su kao heretici preuzeli patrijaršijske i episkopske stolice, nego među onima koji su bili progonjeni, koji su morali pobjeći i skrivati se poput svetog aleksandrijskog patrijarha Atanazija i niza drugih velikih svetitelja koji su bili proganjani i to u ime Crkve i u ime kršćanskog cara.

Zato zahvalimo Bogočovjeku što smo dobile od zla plandemije veće dobro, a to je da su otpale maske onih koji su na sebe stavili antihristovske plandemijske maske te smo tako dobili jasan znak da takvi, koji nisu ni do dan danas izrazili pokajanje zbog maski i što su isto nametali svojim vjernicima, ne pripadaju Crkvi nego se nalaze u suprotnom taboru.

Evo pridike mitropolita Demitriosa iz SAD, o obraćenju Zakeja.

On je po mojem sudu pravi nasljednik apostola, koji se nije predao krivovjerju ekumenizma, sergijanstva-sekularizma i koji nije prešao u drugu 'desnu-farizejsku' krajnost koju su pokazali 'matejevci' iz Grčke kojima sam nekad pripadao. 

P.S.

Po pitanju kako reagirati na evidentno krivovjerje 'kanonskih' patrijarhata imamo osim ovog načina kojeg preporučam i mislim da je pravi, a to znači naći sinod Crkve koji se nije uprljao ekumenizmom, dva stava:

1. Da, mnogi ili većina episkopa su heretici, ali mi ne smijemo izaći od zajedništva s njima jer druge Crkve nema. Moramo se boriti iznutra, moramo se moliti za heretične episkope da se vrate pravovjerju. 

Na kraju će se ti episkopi obratiti, sazvati će ekumenski sabor Crkve i tek tada će se anatemizirati svi oni episkopi koji i dalje budu heretici ekumenisti.

Takav stav sličan je stavu tradicionalnih rimokatolika koji će reći da je papa heretik, a kako RKC ne može postojati bez pape, onda moramo i dalje biti pod njegovim autoritetom, moramo i dalje priznavati ga svojim papom i moliti se za njegovo obraćenje.

2. Da, sinodi pomjesnih kanonskih Crkvi su heretični, prekinimo s njima duhovno općenje, anatemizirajmo ih, ali ne ulazimo u zajedništvo s nekim drugim sinodama episkopa jer su oni shizmatici.

Molimo se da se pojavi prorečeni ruski (ili grčki ili ...) car koji jedino može sazvati ekumenski sabor Crkve (što je stvarno istina, ekumenske sabore Crkve sazivao je samo i jedino kršćanski car koji je onda imao volju i silu izbaciti anatemizirane heretičke biskupe s njihovih stolica) te će tada sve doći na svoje mjesto, ekumenisti, sergijanci-sekularisti, modernisti će biti anatemizirani i Crkva će opet biti čista od krivovjerja.

Prvi stav je ne samo kriv i nerealističan, nego je i heretičan.

Jer kršćani ne smiju biti u zajedništvu s heretičkim episkopima.

Nerealističan je zato što se ekumenizam i sergijanizam sve više širi, kao što je pokazala plandemija, a ne da postoji suprotna tendencija kod 'kanonskih' mjesnih Crkvi.

I kakve su to kanonske Crkve kad se ne drže kanona Crkve, kad niti krštenje ne vrše na kanonski način (jer ne vrše kanonski propisano trokratno uranjanje), kad ne žele niti rimokatolike i protestante primiti na jedini ispravan način krštenjem, nego zbog ekumenizma ih primaju miropomazanjem*?

Vidimo da patrijarsi 'kanonskih' Crkvi objavljuju prosodomitske izjave kao i rimski papa (aleksandrijski patrijarh), da su u duhovnom zajedništvu s monofizitima (antiohijski patrijarh), da pokušavaju ujediniti krst i crvenu petokraku (moskovski patrijarh), da se i ne spominje carigradski patrijarh koji je najbliži rimskom, a da je jedino sporno kod svih njih kako će biti postavljane granice među patrijarhatima, odnosno tko će imati više moći i utjecaja i tko će bolje služiti svojim gospodarima, sekularnim nacionalnim i jednoj globalnoj naddržavi koja očekuje svog cara Antihrista.

Drugi stav nije realističan jer polazi od krive pretpostavke da u Rusiji postoji mnoštvo pravovjernih pravoslavaca, te da će se iz tog mnoštva iznjedriti ruski car koji će vojno pokoriti dobar dio nekadašnjeg rimskog-bizantskog carstva, i onda kao kršćanski car sazvati ekumenski sabor Crkve te anatemizirati sve heretične sadašnje patrijarhe i episkope.

Niti ima u Rusiji toliko pravovjernih pravoslavaca, niti Rusija ima snage pokoriti sve te zemlje, štoviše raste broj muhamedanaca u Rusiji na štetu Rusa kojih ima sve manje kao i ostalih europskih naroda.

I k tome, ako nema značajnijih prosvjeda pravoslavnih zbog simbioze krsta i boljševizma, onda je iluzija vjerovati da postoji i jedna pretpostavka za ustoličenje ruskog kršćanskog cara.

K tome trijumf kršćanstva nije bio preko sablje i mača, nego u krvi mučenika, a ovi pak smatraju da će 'svijetlo oružje' dovesti do privremene pobjede kršćanstva prije ustoličenja Antihrista.

A ta pobjeda je navodno potrebna kako bi se Crkva očistila od heretika i tako očišćena pripremila za strahovladu Antihrista.

Kao da će onda biti drugačija situacija nego sada, kao da će vojna moć kršćanskog ruskog cara uvjeriti slabe i ekumenističke vjernike da budu čvrsti i nepokolebljivi, i kao da taj navodni hipotetski car treba objaviti kršćanima da su ekumenizam i sergijanizam zabluda, kao da to nije i sada već jasno i anatemizirano.

* I evo dovoljnog dokaza da su gotovo sve 'kanonske' pomjesne Crkve u krivovjerju ekumenizma - pripadaju Svjetskom Vijeću Crkvi te time odstupaju od dogme o jednoj, svetoj, sabornoj i apostolskoj Crkvi. Samo Bugarska i Gruzijska PC su izašle od te antihristovske asocijacije, a i one nisu poslale upozorenje ostalima da moraju i one izaći ako žele biti pravoslavne pomjesne Crkve. Nego su ostale u zajedništvu s ostalim 'kanonskim' mjesnim Crkvama koje su i dalje u Svjetskom vijeću Crkvi.

Jučer je bio blagdan Sretenja Gospodnjeg - Predstavljanja Gospoda Hrista u Hramu.

Danas je spomendan sv.Simona Bogonosca i sv.Ane čija je svetost vezana uz taj blagdan.

Poslušajmo pridiku mitropolita Demetriosa o tome:

U međuvremenu, u Grčkoj, u prvoj državi s većinskim pravoslavnim stanovništvom legalizirani su brakovi sodomita.**

Mnogi nisu svjesni da bi ljudi koji su u sodomiji ili koji podržavaju sodomiju, a to je sad većina pa i u tzv. pravoslavnim državama, bili pred pola stoljeća i onda unazad sve do početka svijeta, ne samo na marginama društva, nego u zatvorima, umobolnicama, pod prismotrom.

Sad i ubuduće će oni u manjini, koja će biti sve tanja i manja, i koji se drže naravnog morala i Božjih zapovijedi, biti na marginama društva, u zatvorima, umobolnicama, pod prismotrom.

Takav se je tektonski poremećaj dogodio u društvu u proteklih nekoliko desetljeća.

Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na Zemlji?

** Prava Crkva u Grčkoj trebala bi anatemizirati sve političare i parlamentarce koji su izglasali taj sodomitski zakon. Naravno da 'kanonska' Crkva to ne će učiniti jer su sekularisti-sergijanci koji su poslušni zemaljskoj nekršćanskoj državi od koje u pravilu dobijaju novce i mirovine, socijalno i zdravstveno osiguranje.

Grčka država je praktično od oslobođenja od Turaka pod dominacijom masonerije (francusko-engleski utjecaj) zato je u Grčkoj odmah proguran gregorijanski kalendar, a država je progonila, zatvorila pa i ubila neke istinske pravoslavce.

U 'kanonskim' Crkvama mnogi osuđuju krivovjerje ekumenizma, dok njihovi arhijereji su ekumenisti i njihova pomjesna Crkva pripada Svjetskom vijeću Crkvi.

Što je dakako licemjerno.

Prošlo je više od 6 godina od kad sam shvatio da je papizam zabluda.

Ovo je bio prvi tekst na blogu iz kojeg se to može vidjeti.

Još prije toga, pred otprilike 20 godina, shvatio sam kao rimokatolik da je ekumenizam zabluda (zato sam postao sedevakantist).

Međutim, nakon kratkog puta u istinskom pravoslavlju s matejevcima, pokušao sam spojiti Pravoslavlje i ekumenizam u tzv. Svjetskom Pravoslavlju, ili bolje rečeno Globalnom Pravoslavlju ili kako se to obično naziva u 'kanonskim' Crkvama (koje do kanona Crkve drže kao do lanjskog snijega).

Dakako znao sam i dalje da je ekumenizam zabluda, ali sam računao - važno je prvenstveno da živim svetotajinskim životom, nije važno što je Crkva u zabludi ekumenizma, to će se samo po sebi riješiti nekakvim ekumenskim saborom koji će anatemizirati ekumeniste ili će to učiniti hipotetski ruski car.

Razmišljao sam srcem, emocijama, a nisam slušao duha po kojem smo slični s Bogom i po kojem komuniciramo s Bogom. Emocije su najčešće prepreka prema istini, a onda i Istini - Bogu.

Ne smije nas očarati ljepota ili mistika obreda, miris tamjana i sve izvanjske krasote Liturgije i bliskost s braćom i sestrama u vjeri, ako zbog toga ostanemo u Svjetskom vijeću Crkvi. 

Da, znali to ili ne znali, svi koji pripadaju 'kanonskim' Crkvama, pripadaju i Svjetskom vijeću Crkvi koja ima potpuno suprotnu eklesiologiju od jedne, svete, katoličke-saborne i apostolske Crkve.

Tako, dok izgovaramo u 'kanonskim' Crkvama na Liturgiji Simbol vjere - Vjerovanje, istovremeno ga negiramo jer naši episkopi pripadaju jednoj drugoj globalnoj organizaciji koja vodi prema Antihristu.

Još malo apokaliptičnih vijesti.

Glavna engleska crkva, Canterberyska katedrala postala je noćni klub.

Premda, ako se pogleda priloženi video, izgleda kao noćni skup vještica, besmislenih mladih i one manje mladih europskih žena čiji život jalovo prolazi u idiotskoj zabavi. Barem su cuceke ostavile doma da psi ne dobiju traumu.

A kad smo kod traume onda

'Nevjesta' nevješto je skočila i moglo je završiti neželjeno.

Ali, što joj to treba?

Mogu zamislit da mladići dokazuju svoju hrabrost (u društvu i pred djevojkama koje žele osvojiti) i umijeće te skaču s mosta u ledeno more, ali djevojke, kome one trebaju dokazivati da su hrabre i spretne***?

I ovo je dakle apokaliptični znak, zamjena spolova i uloge muškarca i žene u društvu i obitelji.

Treća slika - u Francuskoj je donešen zakon prema kojem je zločin protiviti se pelcovanju.

Izgleda kako lov na protivnike plandemije-globalizacije započinje u Francuskoj.

Nemojmo se zavaravati da će kod nas lovostaj još dugo trajati.

Četvrta slika - sve više ljudi govore i pitaju se tko bi mogao biti Antihrist. Možda bi se već moglo reći da ga većina s radošću očekuje jer su im mrske Božje zapovijedi i žele lažnu slobodu, lažni mir i lažno blagostanje koje će im ovaj obećati.

Mel Gibson tvrdi da je britanski prijestolonasljednik William nepomjanik, Antihrist.

*** Postavlja se i pitanje smisla ženskog natjecateljskog sporta. Sport ima smisao u stjecanju psihomotorike, snage, brzine, izdržljivosti, snalažljivosti muškaraca a u cilju obrane obitelji, naroda i na kraju očuvanja zdravlja. Taj smisao se nikako ne može naći u natjecateljskim ženskim sportovima. Ali zato ima latentni i podmukli smisao, a taj je izjednačiti muškarce i žene, odnosno podstaknuti neprirodnu i umjetnu muškost i neženstvenost kod žena, taj smisao je na kraju krajeva sotonistički, to jest sve je to besmisao jer smisao je samo u Bogu koji stvori muško i žensko, a ne muškožensko.