Kako izići iz raskola?

Ovo je dopuna i ispravka teksta "Kako ići u raskol?" kojeg sam napisao pred šest godina na blogu i koji je prilično čitan i sada prema Google statistici.

Kako sam i pisao u tom tekstu, bio sam tada razočaran s pripadanjem matejevcima, skupinom istinskih pravoslavaca Grčke koji se kolokvijalno tako zovu po svom začetniku Mateju, jer su se oni međusobno svađali oko stvari koje nisu dogmatske nego često iz sujete pa su se opetovano dijelili u nove sinode dok nisu došli do atomiziranog stanja sinoda s jednim jedinim episkopom (ako je uopće moguće da postoji sinoda s jednim episkopom) koji su tada prekinuli općenje s ostalim sinodama koje su imale malo više episkopa.

Bio sam kao klatno koje je previše otišlo u desno (ili lijevo) da bi se moglo zaustaviti u carskoj sredini.

Nije mi padalo na pamet tada da potražim druge i brojnije istinske pravoslavce, nego sam odlučio pronaći Crkvu u svjetskom pravoslavlju.

Ne žalim zbog toga jer sam živeći i pripadajući svjetskom pravoslavlju pet godina stekao uvid i iskustvo o njihovoj zabludi.

Prvo moram priznati da sam tamo upoznao vrlo pobožne, srdačne i čovjekoljubive vjernike, i klerike i laike.

Kao što se isto tako može naći ih i među rimokatolicima i protestantima, i među orijentalnim 'pravoslavcima'.

Mislim da bi se tako moglo reći i za one koji u Hrista ne vjeruju.

Ne želim nipošto time omalovažiti ih izjednačavajući ih s nekršćanima, jer ima mnogo svjetskih pravoslavaca laika, a mislim i klerika, koji odbacuju ekumenizam i ostala moderna krivovjerja.

Problem je sad u 'ali' koji slijedi.

Ali njihovo očekivanje da će se moderna krivovjerja osuditi na nekom budućem sinodu, mjesnih ili vaseljenskih sinoda su lažna i bez temelja.

Jer se pozivaju na kanone Crkve za one koji ih znaju, ili ih znaju intuitivno budući su svjesni kako je Crkva nezabludiva, kako vjernici imaju pravo prekinuti općenje s heretičkim klerikom te ga javno optužiti za krivovjerje nadležnoj sinodi episkopa koja će ga suđenjem pozvati da odbaci krivovjerje ili ako ga ne odbaci anatemizira.

To je uostalom i bio temeljni zadatak svih ekumenskih sabora Crkve.

Uočilo bi se postojanje nekog novog krivovjerja, car bi sazvao vaseljenski sabor na kojem bi se anatemiziralo krivovjerje pojedinačno anatemizirajući heretike nositelje tog krivovjerja.

Nakon toga bi car uporabio silu ako anatemizirani i bivši klerik ne bi htio napustiti svoju episkopsku, što znači i patrijaršijsku, stolicu.

Što se je promijenilo u 20.stoljeću, a što je bilo slično vremenima velike arijanske krize, ili stoljetnog krivovjerja ikonoborstva?

Pa car više nije bio pravoslavan, priklonio se krivovjerju, ili ga više nije bilo nakon ubojstva posljednjeg ruskog cara Nikolaja.

Heretici ekumenisti, naravno uz pomoć masonerije i revolucionara i liberalno-sekularnih država, preuzeli su sinode koje su proganjale preostale pravovjerne episkope i njihovo malobrojno stado.

I svjetski pravoslavci, i rimokatolici, i nestorijanci, i monofiziti, vjerujem i mnogi protestanti, slave velikog i svetog aleksandrijskog patrijarha Atanazija* koji je bio istinski pravoslavac, desetljećima proganjan tako da se je jedno vrijeme skrivao i u grobovima.

I gdje je bila Crkva tada?

Crkva je bila tada okupljena oko svetog Atanazija i još par preostalih i progonjenih episkopa, a car koji je proganjao Atanazija kao i sinode episkopa koji su to isto činile bile su izvan Crkve.

Crkva više nije imala velebne crkve, jer su ih preuzeli heretici arijanci koji se izvanjski po ničemu nisu razlikovali od progonjenih pravoslavaca-pravovjernih.

I obredi su bili identični, i sveta Liturgija, i odjeća klerika ...

Razlika je bila samo u dvije riječi koju nisu prihvaćali arijanci i poluarijanci, oni nisu prihvaćali Vjerovanje ili Simbol vjere u riječima "istobitan Ocu" (istosušten Ocu, odnosno da je Gospod Isus Hristos iste naravi kao i Otac, da je pravi Bog).

To je za narav modernog čovjeka besmisleno, zar treba proganjati ljude ili prihvatiti mučeništvo i progonstvo samo zbog dvije riječi?

Gdje je tu ljuuubav?

Još bi rekli, ako se samonazivaju kršćanima, Isus to sigurno ne bi opravdao, on (malo slovo jer takvi ne vjeruju u Gospoda Hrista, za njih je On Isus hipik) bi jedne i druge urazumio tako da bi im rekao kako su ljudski životi vrijedniji od ideje koja stane u dvije riječi.

Sad se radi o četiri ključne riječi iz Vjerovanja, "vjerujem u jednu, svetu, katoličku (sabornu) i apostolsku Crkvu".

Panhereza ekumenizma počiva na lažnoj pretpostavci kako ista Hristova Crkva nije ustvari jedna, nego da ih ima mnogo.

Ili ako baš moraju izgovoriti tu riječ, onda tumače kako je ta jedna nevidljiva i sastoji se od mnogih Crkvi koji se tek trebaju ujediniti.

Takvim treba postaviti pitanje - je li Hrist osnovao jednu Crkvu ili mnogo njih?

Ima li Hrist jedno Tijelo-Crkvu ili izgleda kao čudovište jedna glava s više tijela?

Naravno da im se ne smije dozvoliti izmotavanje kako se u NZ spominju mnoge Crkve, posebno u Otkrivenju, jer se tu radilo o mjesnim Crkvama koje su bile dijelovi Hristove Crkve jer su imali sve istu vjeru, isti svete tajne, istog Gospoda Hrista, jer su bile u zajedništvu, jer su bile članice istog svetog i mističnog Hristovog Tijela-Crkve.

Nije jedna vjera bila u Jeruzalemu, druga u Antiohiji, treća u Rimu.

Nego jedna vjera, jedno krštenje i ostale svete tajne, i jedan Gospod Hristos u svim mjesnim Crkvama.

Da se vratimo na svetog Atanazija i pitanje gdje je Crkva u vremenima velikih heretičkih kriza, a živimo u jednoj takvoj i čini mi se posljednjoj.

Sveti Atanazije je kako napisah bio stup tada progonjene Crkve, i posve je besmisleno onda misliti kako je trebao Atanazije žaliti se sinodu ili caru, a u međuvremenu priznati kako su arijevci i dalje u Crkvi, te da je sinoda arijevskih episkopa prava sinoda Crkve.

Ne, on ih nije priznavao kao kršćane, jer heretici ne mogu biti kršćani jer su ipso facto otpali od Crkve.

Svjetski pravoslavci pak tumače, ako su iskreni prema sebi i povijesnoj istini, kako je sveti aleksandrijski patrijarh trebao priznati novog arijanskog patrijarha koji je došao u Aleksandriju, da je trebao priznati arijevske episkope i njihove sinode kao prave episkope i prave sinode, te se eventualno povući u neki manastir kao raščinjeni patrijarh ili otići u egipatsku pustinju kao i sveti Anton(ije) Veliki i čekati tako da neki novi ekumenski sabor ne osudi arijanizam.

Ali taj sabor je bio već i na njemu je uvelike zaslužan sveti Atanazije jer se je na prvom Nicejskom saboru Crkve anatemizirao arijanizam.

U čemu je ovdje srž problema koji se može nazvati korijenom papizma?

U nevjerovanju kako Duh Sveti vodi Crkvu, a to znači ne samo arhijereje, nego i mirjane-laike**.

Naravno da je pretpostavka kako se Duh Sveti nalazi u tom kršćaninu, da je ovaj pobožan i smiren-ponizan kršćanin, a ne potencijalni heretik gordo željan slave otkrivanja nove duhovnosti, teologije ili 'božanskih' otkrivenja odnosno da je na putu da postane protestant.

Rimokatolik ili svjetski pravoslavac koji obojica ustvari pate od papizma, ne vjeruje svom unutrašnjem glasu (uz uvjet navedeni kako su stvarno pobožni) po pitanju pravovjerja koji dolazi od Duha Svetoga, nego traži da se formalno nekim dokumentom nadležnog episkopa ili sinoda to verificira.

Nešto kao Hristos nije uskrsnuo ako to ex cathedra ne objavi rimski papa ili ako to ne objave u završnim dokumentima, s potpisom svih nazočnih episkopa, vaseljenski-ekumenski sabor Crkve.

Ili da to verificira neki 'duhovni starac' (to je poseban problem u svjetskom pravoslavlju jer su ti 'starci' često apologete ekumenističkih patrijarhata).

Takva birokratizirana besmislica koju zovem papizmom jednostavno nije vjera apostolska.

U redu je ako su pravovjerni episkopi u sinodama, a što ako nisu, ako su kao u vrijeme Atanazija heretici preuzeli episkopske i carsku stolicu?

Kod rimokatolika je pretpostavka kako tu formalnu verifikaciju treba dati nezabludivi Hristov zamjenik za Zemlju, rimski papa, a kod svjetskih pravoslavaca je to odluka nekog zasjedanja sinoda episkopa.

Tako bi rimokatolik savjetovao svetom Atanaziju da mora prihvatiti odluku rimskog pape Liberija (mislim da se je tako zvao) koji je osudio Atanazija, a svjetski pravoslavac bi mu rekao da se povinuje odlukama sinoda episkopa koji su isto osudili Atanazija.

Vjerojatno bi Atanazije i prihvatio krivu optužbu protiv njega da se je radilo o nekoj kleveti protiv njegovog ponašanja, ali prihvaćanjem odluka arijanske sinode prihvatio bi svetac laž kako arijanizam nije krivovjerje, i samim time bi i on postao arijanac.

Živimo u posljednjim vremenima za koje je prorečeno u Otkrivenju da će Bog sakriti Ženu-Crkvu u pustinji od progona Antihrista.

To ne znači da ne će biti progona kršćana u tom vremenu, nego da će Crkva biti u podzemlju, skrivena od javnosti.

Kao što znamo i vidimo, još Crkva nije skrivena, ali je evidentno isto tako da RKC i Svjetsko Pravoslavlje nisu Crkva jer su oni slizani s antihristovski elitama ovog svijeta koji ih financiraju (preko liberalno-sekularnih država).

Kovid plandemija je to jasno i bjelodano pokazala onima koji ne žele držati oči zatvorene.

Svjetski pravoslavci se lažno nadaju kako će uslijediti neki veliki vaseljenski sabor Crkve koji će osuditi ekumenističke arhijereje 20-tog i ovog stoljeća, kako ne bi oni trebali prekinuti općenje s njima i potražiti (polu)skrivenu Crkvu.

To je grijeh papizma u kojem onaj koji vjeruje u tu zabludu ne djeluje po svojoj kršćanskoj savijesti i ne osluškuje Duha Svetoga u svom srcu, nego ono što on treba učiniti, a to nije lako jer se tu radi o napuštanju lagodnosti i komfora života u kojem je svjetsko pravoslavlje ili rimokatolištvo uljuljkano u liberalno-sekularnoj državi, odgađa i odgađa čekajući da će to umjesto njega učiniti neki novi nezabludivi Hristov zamjenik, ili vaseljenski sabor Crkve.

Inače čitao sam citate nekih ruskih svetitelja iz 19.st. koji su proročki govorili kako više vaseljenskih sabora Crkve ne će biti.

A ne može ih biti i iz formalnog razloga - nema više kršćanskog cara koji bi ih sazvao.

Tu sad dolazi 'proroštvo' o budućem ruskom caru koji će ga sazvati i koji bi trebao biti posebna tema.

Zasad ukratko, radi se po mojem sudu, o samoopravdanju onih koji ne žele izići iz svjetskog pravoslavlja ili ga ne žele osuditi ili ne žele pristupiti (polu)skrivenoj Crkvi, pa opet svoje nečinjenje samoopravdavaju čekanjem na hipotetskog ruskog cara.

Meni je to slično s porukama Ukaze (lažne Bogorodice) u RKC koja šalje poruke - na kraju će njezino bezgriješno srce trijumfirati, ali ne u smislu vječnosti, nego u vremenu na Zemlji.

Kakav trijumf lažne bogorodice i RKC ako poslije tog trijumfa dolazi Antihrist?

Kakav trijumf virtualnog ruskog cara i svjetskog pravoslavlja ako poslije tog trijumfa dolazi Antihrist?

Neka je Gospod Hristos hvaljen i blagoslovljen jer je pokazao u kovid plandemiji da oni koji se nazivaju Crkvom to nisu, nego su poslušnici nadolazećeg Nepomjanika!

Neka je hvaljen i blagoslovljen zbog svih nevolja i nedaća koje pripušta na nas da se urazumimo i obratimo dok još imamo vremena!

* Ne radi se samo o sv.Atanaziju, tu su u pitanju mnogi sveti arhijereji poput sv.Ivana Zlatoustog, i monasi poput sv.Maksima Ispovjednika koji su bili čvrsti u vjeri nasuprot heretičkih sinoda i cara koji ih je osudio. Biti s većinom ne znači nipošto nužno biti s Hristom, iako je i obrnuto istinito, manjine mogu biti heretici i raskolnici. 

Presudno je dakle, kako napisah, biti smiren i pobožan kršćanin koji dobro zna svoju vjeru i koji nije gluh na savijest, unutrašnji glas kroz kojeg progovara Duh Sveti. 

Gledamo li na povijest Starog zavjeta vidimo mnoge proroke koje su bili proganjani, mučeni i ubijeni od onih koji su se smatrali pravom Crkvom Božjom. 

Zar neko misli da je bilo i jest drugačije u Novom zavjetu? 

Ponavljam stoga prevažnu istinu spasenja, moramo biti potpuni kršćani, potpuno predani Hristu i Crkvi, i tada ćemo moći razlučivati duhove, tada će nas Duh Sveti voditi kao što je vodio sv.Atanazija i sv.Maksima Ispovijednika, makar se cijeli svijet, car i sinode lažnih episkopa okrenuli protiv njih.

I dajem sad primjer poznatog židovskog 'raspni Ga, raspni' kad su tražili smrt obećanog Mesije i Bogočovjeka.

Oni su bili poslušni svojim arhijerejima koji nisu imali pravu vjeru, nego su očekivali Mesiju vojskovođu i cara ovog svijeta.

Jesu li bili opravdani ti masovni povici protiv Spasitelja svijeta jer su bili poslušni svojim svećeničkim poglavarima?

Naravno da nisu, jer bezuvjetna poslušnost se daje samo Bogu, a ne ljudima koji se smatraju namjesnicima Božjim, a vukovi su u ovčjoj koži.

To primjenimo i za naša vremena. 

** Dajem poveznicu na tekst na ćirilici u kojem se navode tekstovi iz prvih stoljeća Crkve i to od kršćanskih otaca o tome da je uvijek vjerni narod odlučivao tko će biti episkop, svećenik-prezbiter, čak i čtec.

To je potpuno u suprotnosti s kanonskim pravom RKC prema kojem rimski papa bira episkope i može ih raščiniti bilokad i kako mu se prohtje.

Histos voskrese!

P.S.

Najbolji vic D.Allena:

Nije još sodomizam obvezan, ali je kažnjivo osuđivati ga.

D.Allen je dobro osjetio pred četrdesetak godina kako će to završiti.

Đakon Nektarije objavio je tekst u kojem iznosi zašto je Moskovski patrijarhat, odnosno Ruska zagranična PC u SAD koju su preuzeli proboljševički ruski sergijanisti pred 20-tak godina, raščinila monahinju Vasu.

Dakle monahinja je mogla širiti prosodomitsku promidžbu godinama, kao i ekumenizam i svu lepezu modernizma (ima u RKC obilje takvih monahinja na Zapadu), poljubila je ruku rimskom papi, a to je sve bilo prihvatljivo Moskovskom patrijarhatu (svjetskog pravoslavlja).

Ali kad je nastupila politički s proukrajinskim stavom, onda je dobila raščinjenje.

Kako napisa đakon, sergijanizam u kombinaciji s ruskim etnofiletizmom je temelj Moskovskog patrijarhata.

Evo kako se licemjerni papist brine o svjetskim pravoslavcima i protestantima:

Dakle M.Lofton podržava Moskovsku patrijaršiju u američkoj podružnici koja pokušava zatvoriti usta svećeniku P.Heersu i internet YT 'orthobro' J.Dyeru jer ovi kritiziraju ekumenizam.

Dok ovaj posljednji drsko laže u medijima o istinskim pravoslavcima:

Laže dakako i drugi antiekumenist P.Heers.

Izgleda je trend nakon izbora novog rimskog heretičkog patrijarha Lava da se ubrzaju pripreme za formaliziranje unije heretika i shizmatika koji tvore Svjetsko vijeće Crkvi.

Zato treba začepiti usta antiekumenistima unutar svjetskog pravoslavlja.

Pa evo petosatnog dokaza kojeg naravno ne trebate gledati kako su tobož antipapistički internet svjetski pravoslavci spremni na uniju:

Uvod u video i debatu dao je unijatski svećenik veličajući ekumenizam.

Također se dade zaključiti kako je tema polemike "je li PC jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva" bila nagazna mina na koju je Ubi Petrus nagazio, što je dobro, jer se tu ne radi o istinskom pravoslavlju odnosno radi se o svjetskom pravoslavlju.

Polemika je bila korisna zato što je unijatski polemičar dao prave argumente zašto svjetsko pravoslavlje nije Crkva, a Ubi Petrus nije smio davati argumente zašto RKC nije Crkva jer to tobož nije bila tema polemike.

Premda ih je u nekolika navrata dao, ali ga je onda prekidala druga strana tako da je, kako napisah, polemika bila korisna jer je dokazala kako ni RKC ni SP (svjetsko pravoslavlje) nisu Hristova Crkva.

Kad se heretici ujedine onda oni ne čine Crkvu, samo to je trebalo nekako ubaciti u polemiku i da to auditorij, koji su većinom bili rimokatolici, sazna.

Vidljivo je kako je 'Ubi Petrus' bio nepripremljeniji kao i da je slabiji u polemici, ali da zajedno s unijatskim polemičarem nema ništa protiv sadašnjeg ekumenizma te je izjavio kako bi bez imalo oklijevanja prihvatio uniju kad bi je potpisao njegov, naravno ekumenistički, patrijarh.

I kako sam već pisao u tekstu, obojica su papisti.

Ubi Petrus sve prihvaća ako je to potpisao njegov patrijarh, ili ako je to prihvatila sinoda episkopa makar ona bila ekumenistička, arijanska, sotonistička ..., a ovaj drugi sve prihvaća ako je to objavio Nezabludivi iz Rima.

Tako se kao unijat hvali da se u njegovoj grkokatoličkoj američkoj eparhiji mala djeca krste, miropomažu i pričeste (pod obje prilike odnosno na pravoslavni način) što je tradicija Crkve od početka, te da se štuje sveti Grigorije Palama zato što im je to dozvolio rimski papa.

Ako bi slijedeći papa to zabranio, on bi to svejedno prihvatio, a onda bi branio tog papu i rekao recimo papističke argumente protiv pričešćivanja male djece ili argumente protiv svetog Palame koji je rekao kako su Latini pod utjecajem Sotone jer naučavaju filioque.

Dakle to je nevjerojatno samo za one koji ne znaju što je ustvari papizam, sveti Grigorije nije birao riječi kojima je osudio papizam u zabludi filioque, a onda pola milenija kasnije RKC drži istog sveca svojim svecem i istovremeno i dalje naučava filioque, ali je spremna se i tog odreći u ime papizma.

Ideja papizma je da se zabludjeli kršćani stave svi u slijepu poslušnost jednom antihristu ili sinodi antihrista koji će se pozivati na 'sve što svežeš na Zemlji bit će svezano i na Nebesima, sve što razriješiš na Zemlji bit će razriješeno na Nebesima'.

I u toj navedenoj polemici nije bio argument apostolska vjera i predaja odnosno Duh Sveti koji nadahnjuje proroke, svece i oce ekumenskih sabora, nego da li su se formalno ili statutarno-pravničko-fiškalski donosili dogmatski dokumenti.

'Athanasius contra mundum' su riječi koje opisuju svetog aleksandrijskog patrijarha o kojem sam dosta pisao u ovom tekstu.

'Atanazije protiv svijeta' je definicija njegovog svetog života.

Nepriznavanje krivovjerja i krivovjernika makar oni preuzeli sve patrijaršijske i ostale episkopske stolice, makar car bio heretik, makar cijelo kršćansko stado slijedilo heretičke episkope u krivovjerje, makar cijeli svijet ustao protiv njega.

Naravno, uvijek će ostati barem jedan episkop s malim stadom kao što je bilo stado koje je vodio sveti Atanazije.

I slično će biti i za vrijeme kad će stati vrijeme, kad se nebeski Jeruzalem spusti na Zemlju ("hoće li Sin Čovječji naći vjere na Zemlji kad drugi put dođe?").

Atanazije je grčka riječ koja znači besmrtni.

Atanazije ju je zaslužio jer je pobijedio cijeli svijet, jer je vjerovao u uskrslog Bogočovjeka koji je uistinu pobijedio svijet, grijeh i Sotonu i samu Smrt.

Kao što vidimo svijet se ujedinjuje što je uočljivo po tendenciji ujedinjavanja papista iz svih heretičkih i raskolničkih sekti (ma kako one velike bile one su uvijek sekte).

Bit ćemo, ako već nismo, dovedeni u poziciju biranja vječnog života ili vječne smrti, Neba ili Zemlje, a cijeli svijet će onda biti protiv nas ako odaberemo vječni život u Istočniku života, u Hristu Bogočovjeku.

Ne plašimo se tada jer je On, kako napisah, pobijedio svijet koji je samo utvara ili paučina koja će uskoro nestati. 

I sad ću završiti ovaj već predugački tekst s komentarom na ovaj zanimljivi i znakoviti video (ustvari audio) papista sedevakantista (lijepa fraza):

Znači 'tradicionalni' rimokatolik T.Marshall koji je objavio knjigu "Infiltracija: urota da se uništi Crkva iznutra" (poveznica na knjigu) pišući kako su masoni se infiltrirali u RKC i orkestrirali drugi vatikanski koncil RKC,

objavio je video 5. svibnja kako je kardinal Prevost drugi po redu najgori kandidat za papu i objasnio da je gori od apostate Frana jer je inteligentniji, obrazovaniji i time destruktivniji u rušenju RKC iznutra jer podržava drugovatikansku revoluciju, čak i sodomizam koji je promovirao papa Frane.

Ništa neobično za njega iako nije bio deklarirani sedevakantist.

I imao je i ima prilični broj tradicionalnih rimokatolika koji ga prate.

Međutim tri dana kasnije kad je drugi najgori kandidat za papu postao papa Lav, T.Marshall okreće ploču na drugu stranu, ili je okreće u suprotnom smjeru, jer briše svoj video od pred tri dana i objavljuje novi u kojem urbi et orbi objavljuje kako ga je Duh Sveti u molitvi nadahnuo da se potpuno preda na poslušnost papi Lavu.

Čak donekle implicitno objašnjava promjenu jer kaže ono što je sastavni dio papizma, a ignoriraju sedevakantisti, kako čovjek koji se izabere za rimskog episkopa-patrijarha-papu dobija posebnu milost-blagodat od Boga tako da se nakon toga mjenja, postaje praktično nezabludivi vikar Hristov za Zemlju.

Nešto slično papisti vjeruju za Bogorodicu, Bog joj je prije začeća dao posebnu milost da ne naslijeđuje istočni grijeh.

Samo onda se postavlja pravo pitanje na koje ne mogu odgovoriti jer im je 'dogma' suprotna  zdravom razumu odnosno suprotna logici jer je kontradiktorna i samim time blasfemična.

Ako je to Bog dao Bogorodici, onda je to isto mogao dati svim ljudima.

Zar Bog ne želi spasenje svih ljudi što je jasno navedeno u Božjoj Objavi?

Ako želi, zašto nije istu blagodat dao svim ljudima i tako ih spasio od istočnog grijeha?

Dakle RKC dogma o bezgriješnom začeću Bogorodice je hula na Boga.

Slično je i s tom budalaštinom kako čovjek koji sjedne u stolicu rimskog episkopa postane nezabludiv i Hristov vikar kojem se svi moraju pokloniti i biti mu poslušni.

I zašto onda ne bi istu blagodat koju daje rimskom episkopu dao svim episkopima i svim ljudima tako da svi ljudi budu nezabludivi, da svi znaju što je istina ili dogma vjere, a što je krivovjerje?

Međutim ovdje se radi i o nečem drugom što navodi autor audia.

Nešto ili netko ili neki utjecali su na T.Marshala da za samo 3 dana potpuno promijeni stav o papa Lavu, a to sigurno nije Duh Sveti.

Jer Duh Sveti ga sigurno nije nadahnuo da briše svoj stari video nego bi učinio suprotno, objavio bi novi u kojem bi se osvrnuo na stari i rekao zašto je u tom starom pogriješio (tako sam ostavio sve svoje stare papističke tekstove na blogu kao i one u kojima sam pravdao svjetsko pravoslavlje, samo sam naveo u čemu sam u istima griješio ili imao krive informacije).

To sve dovodi me do zaključka, u kojem možda griješim ali sam zasad prilično uvjeren, kako se s papa Lavom nešto posebno događa, baš kako je rekao T.Marshall da se ulazi u neka nova epska vremena, a to je da su i tradicionalni rimokatolici i novoredni oduševljeni s njime, da ne mogu doći k sebi od oduševljenja kad ovaj kaže da je temelj društva obitelj i brak muža i žene, kao da se radi tu o nekom novom Božjem otkrivenju.

Nadalje u istu igru ulaze i svjetski pravoslavci koji su možda imali distancu prema papi Franu jer je ovaj bio neskriveni apostat, te sada poput Ubi Petrusa kažu da će biti poslušni svom patrijarhu ako ovaj potpiše uniju s Rimom.

A ljudi su željni mira, mira koji ovaj svijet daje, i ako ih se uvjerava da će mir nastupiti kad se ujedine 'kršćani', onda će podržati papa Lava koji čak možda ni ne će inzistirati na rimokatoličkim dogmama, nego će ih žrtvovati radi 'jedinstva kršćana'.

Ipak ću dodati još jednu važnu činjenicu za koju mi Slaveni imamo privilegiju da je lakše spoznamo u odnosu na latinske ili germanske narode.

Naime atribut katolička Crkva ima korijen riječi u grčkom a ne znači ono što rimokatolici smatraju da znači, odnosno da to znači univerzalna Crkva.

Nego da je saborna Crkva jer tako su sveti Ćiril i sveti Metod preveli tu grčku riječ na crkvenoslavenski jezik ili staroslavenski kako se češće kod nas Hrvata uporablja, ali nije ispravno jer se radi o književnom jeziku prvenstveno namjenjenom Liturgiji, prijevodu Biblije i općenito uporabi u Crkvi i kojeg su osmislila sveta braća i temelji se na jeziku solunskih Slavena, a ne da je to bio narodni jezik istovjetan jeziku tih Slavena ili da su tim jezikom govorili stari Slaveni prije nego što su se razdvojili na razna plemena.

Da, Crkva je saborna, katolička, a onda to nije nipošto RKC koja nije katolička-saborna-sinodalna-koncilska nego je monarhija jednog umišljenog episkopa koji se smatra ekskluzivnim nasljednikom sv.Petra te da Hristovom Crkvom upravlja kao faraon i to nezabludivi.

Takva Crkva nije postojala ni na istoku ni na zapadu u prvom tisućljeću, nego je nastala pet stotina godina prije protestantizma koji je nastao od RKC kao reakcija na uzurpaciju koji je taj lažni Hristov zamjenik činio kad je početkom drugog milenija se tako proglasio i raskolom izašao od Crkve.

Hrvatski rimokatolici sjetite se toga kad rogoborite zašto neki unutar RKC pokušavaju obnoviti sabornost-sinodalnost, a vi krivo mislite da katoličanstvo znači monarhiju rimskog episkopa.