Kad starci prolupaju

Kao što znamo u prošlu nedjelju u Carigradu nije se dogodila formalna unija uzmeđu Rimskog patrijarhata i Carigradskog, nego je izdan i potpisan još jedan dokument prema željenom cilju ujedinjenja.

Ipak, kao i mnogo puta ranije, rimski patrijarh sudjelovao je na patrijaršijskoj Liturgiji ne kao gost, nego kao netko ni simo ni tamo, nije s obje noge oko oltara jer ne postoji još potpuna unija koja bi podrazumijevala jednu vjeru, jednu doktrinu i jednu Euharistiju, ali ga se je spominjalo na jektenijima (posebnim liturgijskim molitvama) i to prije carigradskog patrijarha, pri velikom vhodu, davao se je liturgijski cjelov koji podrazumijeva istu vjeru, rimski papa je molio Očenaš, rimski i carigradskih patrijarh zajednički su blagoslivljali prisutne na Liturgiji i niz drugih detalja. 

U gornjem videu, vladika Akakije, koji je moj vladika, precizno iznosi detalje iz tog događaja po kojima se bez imalo sumnje može zaključiti kako se rimski i carigradski patrijarh smatraju bratskim patrijarsima koji imaju istu vjeru samo još nedostaje malo formalnosti da imaju zajedničku Euharistiju.

Ta formalnost nije pitanje ispunjavanja formulara, nego oportuno čekanje, a ovo što smo vidjeli se može smatrati probnim balonom, da većina vjernika jednog i drugog patrijarhata prihvati uniju.

Ako bude veći broj vjernika iskazao protivljenje i možda prosvjedovao, pričekat će se još malo duže dok se to ne promijeni.

Nema smisla da ekumenistički patrijarsi potpišu uniju, a da ih ne prate ovce, da se samo njih dvoje ujedine zajedno s njihovim episkopima, prezbiterima i đakonima, a da narod većinom ostane izvan.

Jer bi u tom slučaju kojeg žele izbjeć, većina rimokatolika otišla u sedevakantiste ili kod onog živopisnog pape u Španjolskoj, ili u protestante, ili u istinske pravoslavce, a svjetski pravoslavci bi većinom postali istinski pravoslavci.

Čim se žabe duže kuhaju, to imaju manje mogućnosti iskočiti iz lonca.

O tome se radi, pustiti probni balon pa vidjeti hoće li žabe pokazati volju za skokom ili ne će.

Ima još jedan video koje je dobro pogledati da bi se saznalo da nisam u naslovu mislio na rimskog i carigradskog patrijarha:

Dakle, to je reakcija na isto, samo s krivom informacijom da će se u Carigradu potpisati formalna unija.

I što predlaže anonimni autor videa?

Veliko zlo hereze ekumenizma ćemo spriječiti tako da ostanemo u Svjetskom Pravoslavlju pokušavajući se iznutra boriti protiv ekumenističkih klerika.

I sve to po savjetu mudrih, a ustvari ili prolupalih staraca ili onih koji hotimično obmanjuju svjetske pravoslavce koji se protive ekumenizmu, kako valja ostati i dalje pod heretičkim episkopima i patrijarsima, jer napustiti te heretike znači napustiti Crkvu.

U videu autor spominje episkopa i 'starca' Elpidija iz Cipra na kojeg se pozivaju mnogi lažni proroci, jer je i ovaj isto lažni prorok koji je bez imalo srama nagovještao datume koji su uveliko već prošli kad će nastupiti velika glad, kad u trgovinama ne će biti više što za kupiti, pa zatim veliki rat, pa onda ruski car, pa onda obračun ruskog cara sa Zapadom i heretičkim episkopima, pobjeda Pravoslavlja, a onda uskoro brzi poraz od Antihrista.

Ček Emile, pa ti si o tome isto pisao, u prošlom tekstu si prorokovao građanske ratove i tribalizaciju, nije li licemjerno da ti onda osuđuješ starca Elpidija?

I ti imaš sivu bradu, i tebe onda treba nazvati prolupanim starcem.

Ima jedna bitna razlika, ja se ne pravim starcem kojemu Duh Sveti objavljuje što i kada će se dogoditi u neposrednoj budućnosti .

A ovi prolupali starci koji uživaju nevjerojatan ugled među svjetskim pravoslavcima su takva lažna proroštva mnogo puta iznosili i nitko ih nije pitao - što je bilo s onim prijašnjim lažnim proroštvom, nego se čeka na slijedeće, naravno lažno, proroštvo.

Takav je bio i 'sveti' Pajsije Svetogorac koji uživa ugled kod grčkih novokalendaraca jer je prorokovao da će Rusi osloboditi Carigrad, i onda ga dati Grcima da bude njihov.

Poznat je i po tome što je imao zmije za kućne ljubimce, i što se je molio Bogu za jednog demona s kojim se je sukobio, i kojeg je naravno 'nadvladao', da se pokaje i da se spasi. 

Vjerujem da ima još mnogo takvih prolupalih staraca koji su postali stubovi Svjetskog pravoslavlja, jer osuđuju ekumenizam, i mnogoštošta, ali kažu 'ali', 

ali da niste ovu moju kritiku i osudu ekumenizma shvatili kako trebate odvojiti se od ekumenističkih klerika pa otići u one shizmatike i fanatike istinske pravoslavce.

Možemo zamisliti to kao da su za vrijeme velike arijanske krize kad je velika većina klerika postalo arijancima, i koji su naravno imali u posjedu sve crkve od Crkve i ostale nekretnine, kao i blagonaklonost države odnosno cara, i imali su de facto iste obrede kao i pravoslavni (samo nisu u Vjerovanju-Simbolu vjere govorili da je Sin istobitan-istosuštan Ocu, 'ne ćemo sad biti sitničavi oko dvije riječi') bili neki 'starci' koji su kritizirali arijanizam i arijanske episkope, ali su također kritizirali i svetog Anastazija koji nije priznavao arijanske heretike nego se je krio od njih jer bi ga ubili.

I 'mudro starački' savjetovali onima koji su bili dovoljno ludi da ih poslušaju:

"izaberite carski srednji put, ne prihvatite niti arijanizam, ali niti ne idite u shizmu od Crkve kao što je to učino Atanazije, nego ostanite u Crkvi i iznutra se borite protiv arijanizma."

Samo što Crkvu tad nisu predstavljali,  niti ju je vodilo mnoštvo arijanskih episkopa i patrijarha, nego progonjeni aleksandrijski patrijarh Atanazije.

Tamo gdje je prava vjera i apostolsko naslijeđe, tamo je Crkva.

Starci su im 'mudro' pak savjetovali da budu s hereticima, a biti s hereticima i pod njihovim autoritetom znači biti heretikom, što znači biti izvan Crkve. 

Nije Crkva ono što ima nekretnine Crkve i vanjska obilježja Crkve dok je ista bila oslonac kršćanske monarhije, nego Crkva je nužno nezabludiva i nikako joj se ne može dogoditi da ima zajedničku molitvu, i to liturgijsku, s heretikom i raskolnikom.

I nije mudar onaj tko sluša neke zato što imaju dugu bijelu bradu i kosu te izvanjski izgledaju kao nekadašnji kršćanski oci pustinjaci.

Samo se postavlja pitanje koliko su ovi zavedeni od prolupalih staraca, a koliko žele biti zavedeni od njih?

P.S.

Jučer je bio blagdan Ulaska Presvete Bogorodice u Jeruzalemski Hram, crkvenoslavenski Vavedenije.

Prigodna pridika mitropolita Dimitrija:

Na kraju mitropolit napominje bezblagodatnost Moskovskog patrijarhata o čemu ne znaju mnogi američki konvertiti koji se nalaze u Ruskoj zagraničnoj PC u SAD i koja se je pred dva desetljeća priključila sergijanističkom Moskovskom patrijarhatu koji je jednako ekumenističan kao i Carigradski.

Još jednu važnu stvar je napomenuo, kršćani koji žive pravim molitvenim životom osjećaju kad uđu u crkvu Božju blagodat.

I suprotno, ako uđu u crkvu koja je nema, onda blagodat Božju ne osjećaju.

Iskreno priznajem da nisam dostigao takav stupanj svetosti, sigurno zbog moje velike griješnosti.

Heretici i raskolnici ne mogu imati Božju blagodat, njihove svete tajne nisu svete, odnosno bezblagodatne su.

Sveci to osjećaju bez da ispituju njihovu pravovjernost i apostolsko naslijeđe.

Takvi Božji ljudi osjećaju po Duhu Svetom koji je u njima da na nedjeljnoj Liturgiji u Carigradu nije bilo Božje blagodati, kao i da je nema ni u crkvama u čijoj hijerarhiji se nalaze KGB ili UDBA agenti, ili u crkvama čiji hijerarsi sudjeluju u globalističkom i ekumenističkom Vijeću svjetskih crkvi, koji pale židovske menore i koji kažu da je Muhamed bio prorok, ili koji se mole s monofizitima i nestorijancima i smatraju njihove mučenike pravim mučenicima, ili koji su nazočni na svesvjetskim religijskim molitvama i skupovima ala Asizi.

Napomenuh primjer krivog zaključivanja-doumljivanja krivom primjenom argumenta srednjeg puta između dva ekstrema kad ne postoje tri rješenja, nego samo dva, pa se jedno rješenje zakamuflira kao srednje rješenje, a nije jer su samo dva.

U nekim tvrdnjama poput - blagodat Božja negdje postoji, a drugdje ne, ne može biti 'srednji carski put' poput ima je negdje malo, ali ne potpuno. Ili kao što se navodi primjer da neka žena kaže samo malo sam trudna (nosi dijete u utrobi), nisam potpuno.

Između istine i laži nema srednje stanja, to je laž koja je prikrivena kao sredina, i to tobož najbolja, carska.

Također po pitanju blagodati se može doći stvarno u matejevski ekstrem kad se otprilike kaže - kad je grčki sinod prihvatio novi kalendar, točno na taj datum, Božja blagodat je nestala u svim svetim tajnama grčke PC*  .

Ili, kad je 1054. kardinal  Humbert u ime pape (što je bila laž jer je papa tada bio mrtav) ostavio pisanu anatemu carigradskom patrijarhu na temelju lažnih optužbi (da je izbacio filioque iz Vjerovanja, a sad je rimokatolicima njihov papa rekao istinu da je bilo obrnuto), a carigradski patrijarh uzvratio anatemom, tad su sve svete tajne prestale u cijelom Rimskom patrijarhatu.

Pa velika većina svećenika i laika nisu desetljećima znali da se je to dogodilo, bilo je svećenika u Rimskom patrijarhatu koji nisu izgovarali i vjerovali u filioque, bilo ih je koji su bili oženjeni i imali su djecu i nisu se suštinski razlikovali od svećenika Carigradskog patrijarhata.

Matejevci bi rekli, ne, kakvu god oni imali pravoslavnu vjeru oni su otpali od Crkve jer su bili u zajedništvu s rimskim heretičnim patrijarhom.

Da, kad su saznali da je rimski papa heretik, a ostali su s njim u zajedništvu, onda su i oni otpali od Crkve.

Ali to ovisi od slučaja do slučaja kad je netko saznao, to ne ovisi o datumu kad je rimski papa otpao od Crkve.

Međutim danas u vremenima opće informatizacije kad su nam izvori dostupni, kad svatko može, ako ima dobru volju, saznati kako papizam nije postojao u prvom tisućljeću, kako niti rimski pape u to vrijeme nisu izgovarali filioque u Vjerovanju, nego su se protiv toga borili, ili kad se može saznati da je Staljin osnovao trenutni Moskovski patrijarhat te su episkopi tog patrijarhata bili izdajnici, apostati i progonitelji Crkve i često KGB agenti, dugoročnog opravdanja neznanja nema.

Opravdanje još manje imaju oni koji niti žele niti traže istinu, nego metaforički stave prst u uho da je ne bi čuli.

* Onda je blagodat nestala i kod njihovog začinjavca Mateja kojeg su opet rukopoložili episkopi koju su izgubili blagodat pa nije ni Matej mogao postati episkopom. Na to oni kažu - ali ti episkopi su se pokajali i onda vratili u Crkvu pa su opet dobili blagodat. 

Kako može apostolska Crkva postojati bez apostola, bez episkopa?

Laici bez episkopata ne tvore Crkvu, Crkva je apostolska, a ne protestantsko-prezbitetrijanska te tako pada u vodu sva argumentacija matejevaca.

Također i svjetskih pravoslavaca koji drže - moj paroh odbija ekumenizam, pa možda odbija općenje s ekumenističkim episkopom, mi dakle pripadamo Crkvi.

Ne, ne pripadate, mjesna Crkva ne može postojati bez apostolskog nasljednika, episkopa, te ako želite pripadati Crkvi onda se morate staviti pod omofor pravovjernog episkopa koji nije u općenju s heretičkim sinodama, nego pripada pravoj Crkvi.

Ajdmo sad na neke druge prolupale starce.

Starce koji su bili u naponu snage 60-70 godina prošlog stoljeća, a već su i tada kao mladi prolupali (pa im čitav život NE prolazi u veselju).

Jer su htjeli revoluciju, sad i odmah, seksualnu, kulturnu, socijalnu i inu.

I uspjeli su, vidimo oko nas.

Pogledajte slijedeći video u kojem se s analogijom kuhanja žabe u loncu objašnjava kako smo došli do trenutka kad je jedino rješenje za normalne ljude organizirano, kao neko novo pleme, otići iz velegradova u zabit i tamo živjeti prirodnim, patrijarhalnim načinom života.

Netko će po svoj prilici reć - kako može patrijarhalno biti prirodno?

I sad da ne dajem pravi duhovni argument Boga Oca koji je otac svim očinstvim-autoritetima na Zemlji (ups, ipak sam ga dao), reći ću da zajednica ne može opstati ako je ne vode jaki, pravedni i sposobni muževi. To je nebrojeno puta dokazano kroz povijest. Kontra primjera nema osim izmišljenih bajki o Amazonkama.

Sva prirodna društva u kojima nema moderne elektromagnetske tehnologije su patrijarhalna.

Odlazak iz suvremenog tehnološkog društva podrazumijeva povratak u patrijarhalno društvo.

I onda ovaj problem o kojem govori autor videa da je ljudsko društvo dotaklo dno zbog raznih perverzija, se sam po sebi riješava.

Ne postoji pleme ili patrijarhalne familije i rodovi u kojima se tolerira sodomizam, preljub ili bilo koje drugo kršenje Božjih zakona koji su upisani u svačijoj savijesti.

Na kraju povratak na početak.

Đakon Nektarije piše tekst: "Duhovni blud ekumenskog patrijarha".

Naglasio bih u tekstu o onom što sam već pisao, ono o čemu govori o.Steven Allen.

Svjetski prvoslavci (ali i tradicionani rimokatolici 'otpornici') su se postavili kao protestanti prezbiterijanci, oni misle da su u Crkvi ako njihov svećenik, paroh ili netko drugi gdje idu na Liturgiju recimo u neki manastir, kod  nekog 'starca' monaha, osuđuje sveherezu ekumenizma, ali na Liturgiji spominje zajedništvo s nekim ekumenističkim vladikom (ili ako taj vladika ne iznosi javno hereze, nego je u općenju sa heretičkim episkopima, onda je on također heretik).

Prvo, Crkva je apostolska, a ne prezbiterska-svećenička.

Mjesna Crkva ne može postojati bez episkopa, apostolskog nasljednika.

Prezbiteri-svećenici su samo pomoćnici episkopu. 

Svećenici nemaju sami po sebi ključeve carstva nebeskog kojeg je Gospod Hristos dao Petru i ostalim apostolima, nego im te ključeve, odnosno mogućnost opraštanja grijeha daju episkopi uvjetno, ako su im u poslušnosti.

Odnosno svećenik ne može biti svećenik ako nije podložan nekom episkopu.

I ako je taj nadležni episkop heretik, onda je i svećenik heretik, makar taj svećenik osuđivao krivovjerja.

To ne razumiju, ili ne znaju, ili ne žele znati i razumiti svjetski pravoslavci koji znaju da je ekumenizam svehereza, sinteza svih hereza.

U istoj ili sličnoj poziciji su i tradicionalni rimokatolici 'rezistori-otpornici'.

Oni također osuđuju hereze koje su hereze i u Pravoslavlju, ali smatraju kako Crkva ne može postojati bez rimskog pape, pa papa po njima može biti i heretik, oni će ga i dalje spominjati na svojim Liturgijama, moliti se za njegovo obraćenje i slično.

Ne da se hvalim da sam nešto posebno, ali ja sam rimokatoličkim 'rezistorima' rekao pred 15-tak godina - ja tražim svojeg biskupa.

Ne da bih tražio biskupa po svojoj mjeri, nego biskupa koji je stvarno nasljednik apostola, i to ne samo po rukopolaganju, nego još važnije - po vjeri apostolskoj.

To bi trebali tražiti i svjetski pravoslavci.