Zamirotočila Sola Scriptura

Nečastivi ima smisla za humor.
Pa kad protestanti nemaju niti ikona niti relikvija niti križeva iz kojih bi teklo sveto ulje ili mirišljava mast, onda mu ne preostaje ništa drugo nego da iz protestantske biblije poteče miro (na dnu teksta je objašnjenje riječi).
O tome je snimljem video:

Eto dokaza s 'Neba' kako je istinita Lutherova "Sola Scriptura".
Problem je samo, a kojeg protestanti očigledno ne vide, kako su stoljećima prije Luthera mirotočile ikone u Crkvi, a izgleda da sada 'mirotoče' i 'pobožni' predmeti i kod budista i hindusa (a moguće i kod muhamedanaca, samo se još čeka da iz groba Lenjina poteče ulje).
Na videu možete, ako niste nikad još, vidjeti kako teče osim ulja, uobičajena protestantska 'sveta liturgija' grljenja, držanja za ruke i ostalih jeftinih emocija dok sviraju 'sveti' instrumenti pop glazbe.

Dakle, moguću su samo dvije opcije:
- mirotočenje je izvorno bilo u Crkvi, a zatim je Bog dozvolio Sotoni (ili možda nekima koji izvode trikove) da izvodi lažno čudo mirotočenja kako bi se oni koji iskrena srca ne žude za istinom Objave, još više učvrstili u svojoj lažnoj religiji,
- mirotočenje je uvijek bilo lažno čudo Nečastivog i/ili trik nekih ljudi.
Osobno vjerujem u prvu opciju.

Vidim da i hrvatski grkokatolici (a ne samo srpski pravoslavci, vjerojatno i bugarski i ruski) koriste izraz mirotočenje , dok riječ miro dolazi od riječi smirna - mirišljava i skupocjena smola-pomast koja se skuplja od nekih drveća u Arabiji i s kojom su pobožne žene (mironosnice) u uskrsno jutro htjele pomazati Gospodina Isusa Krista.

Nije li nam rečeno kako će Antikrist i njegovi izvoditi u posljednjim vremenima lažna čuda te da ako se ta vremena ne skrate, i kad bi to bilo moguće, Božji izabranici bi bili izgubljeni?
Lažna čuda lažnih religija govore nam da smo u tim vremenima.

Isključi se

Sedevakantistički bloger "Introibo Ad Altare Dei" napisao je 13-ti nastavak svojeg serijala "Pjevanje Sotoni".
Sad je obradio jednog od najutjecajnijih pop rock izvođača i autora pjesama Davida Roberta Jonesa alias Bowia.
U mlađim danima sam ga slušao preko vinila, CD i bio na koncertima.
Znali smo i onda da je pervert, biseksualac, narkoman i onaj tko očijuka sa sotonizmom.
Ipak slijedili smo ga.
Zašto?
Zato što nismo znali ili nismo htjeli razlikovati dobro od zla, i ako je kojim slučajem, a to je skoro pravilo, zlo umotano u lijepu ambalažu, jer je pop glazba vrlo pitka i privlačna kao što nas zlo privlači ugodom požuda, onda sami sebe zavedemo i ne želimo vidjeti istinu.
Život je stvarno velika trka kako ju je opisao sv.Pavao.
I dok je on trčao da bi sačuvao vjeru, većina trči trku s vremenom koji ističe, jer sve manje i manje vremena ima za odbaciti privlačnost zla.
Blago onom tko to učini još u mladim danima, ali neka se čuva da opet ne padne, neka se ne uzoholi misleći da je već spašen.
Zlo uvijek ima aduta u rukavu i dobro zna naše slabosti i dobro zna kako to iskoristiti.
Pop kultura je u službi Zloga, čak ako je i trivijalna, ako ne očijuka tako sa zlom kako je radio D.R.Jones koji si je uzeo nadimak Bowie po poznatom nožu.
Hrvatska pop glazba nema pandana Bowiju, ali je svejedno razarajuća za mir i spokoj duše.
Biti ovisnikom o takvoj glazbi, znam neke koji ne podnose tišinu, njima uvijek treba biti uključen radio, TV, DVD ili računalo s kojeg dolazi pop glazba, znači izgubiti ili nikad ne imati vezu s Bogom, s našim jedinim smislom zemaljskog i vječnog života.
Najbolje je zamrziti pop glazbu i pop kulturu videći kroz njih duhovnu zlu pozadinu, ali to se ne može dok se ne upozna ona druga Božja strana.
Stoga vam dragi čitatelji preporučam važan korak - isključite se od zlih mreža, a jedna od njih je pop glazba i pop kultura.


P.S. Serija navedenog blogera je dobra, poučna i iznosi informacije koje mnogi ne znaju, pa vam isto preporučam pročitati prijašnje nastavke. 

P.S.S.
Na moje iznenađenje, pravoslavni youtube kanal kojeg pratim objavio je istovremeno s mojim tekstom ovaj video s još radikalnijom porukom - gdje se čuje sekularna glazba tu Gospodin Isus Krist ne ulazi:

 

Blog Jay Dyera je blokiran

Pažljivi čitatelj zna kako je Jay Dyer sa svojim videom potaknuo me da preispitam i odbacim papizam.
On je neformalni filozof, teolog te pratitelj zloćudnih trendova u Hollywoodu i općenito u svijetu medija, politike i kulture.
Novost je što mu je Wordpress, tvrtka koja se bavi ugošćavanjem blogera, ovih dana otkazala gostoprimstvo.
Dakle, nakon Alexa Jonesa, dolaze na red slijedeći oponenti svjetske elite za internet cenzuru (iako Jones nije niti približno dubok i sustavan u kritici svjetske elite kao Dyer, samo ovaj prvi je kudikamo poznatiji).

Na mnogim svojim tekstovima imam reference na njegova videa ili tekstove.
Linkovi na tekstove dakako više ne funckcioniraju, a možda će prestati i videa ako ga i Youtube zabrani.
Youtube je u vlasništvu Googla koji s druge strane isto ugošćava ovaj blog, a koliko sam primjetio Jay Dyer je plaćao Wordpressu ugošćavanje (jer on i živi od tekstova, videa i prodaje svojih knjiga), dok je usluga Googla za ovaj blog besplatna.
Ako mogu zatvoriti blogove za koji se plaća udomljavanje, tim lakše će zatvoriti blogove koji su nepoćudni i besplatni.
Nemam iluzije kako je ovaj blog popularan, ali ipak neki u RH, pa i u susjedstvu (pratili su ga i neki sedevakantisti iz SAD) za njega znaju, a neki ga i čitaju.

U međuvremenu, dok postoje njegovi videi na youtube pogledajte njegov noviji video oko Pravoslavlja:

I tako Španjolska šaptom pade

Kao što nam je poznato, na djelu je antireconquista Španjolske.
Afrički muhamedanci, bijeli i crni, ponovno je osvajaju.
Pred četiri godine kad sam bio na hodočašću sv.Jakova (od francuskih Pirineja do zapada Galicije gdje je grad Santiago de Compostela u kojem je katedrala s grobom sv.Jakova) nisam bio previše iznenađen, nego više rastužen, što na tom hodošašću ima najmanje kršćana, iako se preciznije može reći da je bilo najmanje muhamedanaca (kojih ne bi smjelo ni biti na kršćanskom hodočašću).
Eto, to mi je bilo najveće iznenađenje, na putu sam sreo i razgovarao s trojicom muhamedanaca iz Frankistana, jedan je bio bijeli i evidentno pravi Francuz koji je konvertirao u muhamedanstvo, drugi koji je bio njihov vođa je bio podrijetlom iz Jemena, a treći je bio crnac iz podsaharske Afrike obučen posve u bijelu haljinu poput beduina.
Ispalo je na kraju da smo od svih kojih sam upoznao, a na tom dugom putu upoznaju se mnogi, samo muhamedanci i ja (i još par kršćana) imali vjerske motive na hodočašću.
Muhamedanci su misionarili pa su i mene, naravno bezuspješno, pokušali uvjeriti kako je Isa iz kurana pravi Isus, a ja sam im otvoreno rekao da im nema spasenja ako ne odbace Muhameda, kuran to jest ako se ne krste.
Raspravljali smo i duže, ali nema smisla da to sad ovdje prenosim.
Malo su bili iznenađeni, jer očito u Frankistanu ne susreću kršćane koji će im otvoreno reći istinu. 
Ali su me respektirali jer sam im kršćansku istinu spasenja bez uvijanja, dakako i bez mržnje, rekao.
Jedino mi je žao što sam im zaboravio postaviti retoričko pitanje - kako bih prošao da kao kršćanin idem na hadž u Meku i tamo uvjeravam muhamedance da su u zabludi, budući su oni misionarili na nominalno kršćanskom hodočašću sv.Jakova.
Drugi kršćani koje sam sreo su bili prvi dan jedan Grk s mlađom kćeri koji su bili tada za mene istočni shizmatici, ali su na hodočašću bili iz vjerskih razloga.
Onda sam nakon jedno deset dana u rano jutro sreo nekoliko mladića koji su hodali i molili krunicu.
Oči su mi zasuzile od radosti što još ima kršćana na kršćanskom hodočašću pod pokroviteljstvom EU. 
Na moje opet iznenađenje, putem se može naići na mnoge pogane koji vide hodošaće kao na povratak na pretkršćansko razdoblje kad su tobož pogani tim putem hodočastili do kraja svijeta, do rta Finisterre koji je malo dalje od Santiago de Compostele i za kojeg su Rimljani vjerovali da je kraj svijeta.
U samom gradu groba sv.Jakova, opet na moje iznenađenje, možete vidjeti odmorišta za hodočasnike koji ni ne kriju da su poganski, pa recimo imaju na vratima naslikanu vješticu s metlom i druge 'ozbiljnije' okultne simbole.
Putem nailazite na odmarališta-konačišta za hodočasnike koja su kao uspostave UN sobe za meditaciju svih religija svijeta, doslovno vam pokažu gdje je ta soba panteon u kojoj se može moliti svim bogovima svijeta (ali ne i pravom Bogu). 
Moja je pretpostavka da su većina hodočasnika ateisti ili pogani, često recimo susrećete hodočasnike koji se prema 'el caminu' (hodočašću ili putu) odnose kao prema nekom nadnaravnom biću, pa primjerice kažu - el camino me je promijenio, učinio mi je to i to, ili osjećam kako el camino utječe na mene.
Na kraju sam zaključio da bi trebalo zabraniti da se hodočašće zove imenom svetog apostola, neka se zove ili nekim poganskim imenom ili muhamedanskim ili masonskim ili imenom nekog osnivača judeomasonske EU.
Bolje bi bilo da potres sruši drevnu katedralu sv.Jakova, nego da u nju dolaze pogani, ateisti i muhamedanci diviti se ogromnoj kadionici koja visi od vrha crkve i onda se zanjiše tako da ide od jednog kraja crkve do drugog šireći dim i miris tamjana (to su radili nekad jer su tobož hodočasnici smrdili po znoju, pa da se raskuži zrak u crkvi).
Vjerujem da je ta katedrala, kao i mnoge, desakralizirana.
Istina ni najmanje ne trpi laž, pa ako je već tamo prepuno laži, onda neka se tako i zove hodočašće i neka nema više nikakve veze s kršćanstvom i sv.Jakovom.
Što je najgore, kakvo je to kršćansko hodočašće, takva je i kršćanska Španjolska.
Dakle nema je, liberalizam i feminizam je poharao tu zemlju sv.Jakova i ponosnih križara i konkvistadora poput biblijske najezde skakavaca.
Zato nije veliki problem muhamedancima iz Afrike ponovno osvojiti (V)Andaluziju, što znači zemlju germanskih Vandala koji su jedno vrijeme imali vlast i u sjevernoj Africi (sv.Augustin je umro kad su tu regiju osvajali arijevski Vandali) od kud su kasnije došli muhamedanski osvajači Berberi (vjerojatno je i sv.Augustin bio podrijetlom Berber) i Arapi.
Na koncu prikazati ću jednu dokumentarnu emisiju koja odlično ilustrira kako i zašto je Španjolska šaptom pala, kako su Španjolci sami sebe kastrirali te je iluzorno očekivati da se onda mogu suprostaviti nekastriranim i patrijahalnim afričkim muhamedancima.

Dakle u Španjolskoj, ali ne samo tamo nego je isti trend na cijelom zapadu, ako imate spor s vašom ženom, ona je agresivna i vi želite spriječiti nasilje pa zovete policiju, onda će ista policija vas odvesti u zatvor bez obzira što ste vi bili žrtva psihičkog ili možda fizičkog nasilja.
Takav suludi zakon automatski stavlja na optuženičku klupu muža, makar ovaj dobio batine od žene.
Istina je ono što žena kaže, bila to i laž, kao što je to u 90% slučajeva prema statistici.
Ako se i dokaže da je žena lagala na sudu i lažno optuživala muža, ništa zato.
Ona za to ne snosi nikakve posljedice, pa i u slučaju, koji se navodi u emisiji, kad je bila lažna optužba da je otac silovao kćer.
Španjolsko društvo je bez muškaraca, jer kastrirani muškarac može samo pjevati ženske glasove kao kastrat, ali se ne može boriti za svoju zemlju, za svoju obitelj, za svoju čast, za svoju vjeru, za svoje predke i naslijeđe i na kraju krajeva ne može niti braniti svoju ženu i djecu.
Tako da su na kraju i žene gubitnice, svi su gubitnici osim došljaka koji su novi osvajači (po običaju većina žena feministica koje su kastrirale muškarce svojeg naroda, prepustiti će se patrijahalnoj i surovoj dominaciji došljaka-osvajača, biti će u njihovim haremima ili jedna od mnogih žena koje muž po muhamedanstvu i mora tući ako su mu neposlušne).
Zašto su to Španjolci dozvolili?
Možda im je dojadilo biti muškarcima, možda su bili tupi i glupi pa nisu vidjeli pred nekoliko desetljeća kad je umro Franco kamo liberalizam i feminizam vodi, možda su bili robovi požuda (a onda su slabići) pa nisu bili onda niti slobodni za ovu borbu koju su izgubili bez ispaljenog metka, možda su prihvatili promjene koje im je u vjeru unio drugovatikanski koncil i koje su ih na kraju dokrajčile.
Ali koji put je najbolje srušiti sve do temelja i krenuti od početka.
Ne znam tko to može od Španjolaca, ali Bogu je sve moguće.
Možda se je onaj pravoslavni Grk s kćerkom molio sv.Jakovu da se Španjolska vrati Crkvi prvog tisućljeća, a Bog je uslišao tu molitvu koju mu je prenio svetac čije relikvije sad posjećuju odnosno ne štuju nekršćani na nominalno kršćanskom hodočašću.
Možda će Bog reći - dosta je pljuvanja po kostima mojeg apostola.
Samo je pitanje da li to 'dosta' znači 'finis terre' - kraj Zemlje koju znamo, to jest Sudnji dan, ili još jedna prilika da se Španjolska vrati Bogu.

Alex Jones u Zadru

Manje više svi već znamo kako je Alexu Jonesu odnosno njegovim video emisijama zabranjen pristup najpopularnijim socijalnim internetskim mrežama.

Na drugoj strani imamo slučaj u Zadru gdje je vlasnik apartmana Tomislav Gospić izbačen iz internetskih turističkih agencija zato što je odgovorio sodomitu iz Brazila da takve ne prima u svoje apartmane.
Ne samo to, nego je odmah turistička zajednica Zadra osudila njegovo postupanje, a u krajnu ruku ne smije nas iznenaditi kad bi RH donijela propis da se takvi ugostitelji brišu iz registra zbog diskriminacije (taj zakon već postoji u RH jer EU prisljava sve članice na njega).
Imamo dakle dva slučaja paradoksa koji daju sliku vremena u kojem živimo.
Internetske socijalne mreže su privatne tvrtke te se pozivaju da one imaju pravo zbog toga dopustiti ili ne dopustiti nekom da te mreže koristi.
Isto tako i privatne internetske turističke agencije se pravdaju ili se mogu opravdati da su tako otkazali suradnju zadarskom ugostitelju.
Zašto se onda negira pravo T.Gospiću da u svojim privatnim apartmanima nekome dopušta, a drugome ne dopušta smještaj?
Odgovor je jednostavan, svjetska elita još ne kaže otvoreno što je dopušteno, a što je nedopušteno, još uvijek se pretvara kako je za slobodu govora i izražavanja, zato jer misle da još nije sazrelo vrijeme za otvorenu svjetsku diktaturu Antikrista.
Stoga koriste riječi štrace 'govor mržnje' preko medija i koje u svojoj suštini znače - to su govor ili djela koja nam (svjetskoj eliti) se ne sviđaju, a mi ćemo ih nazvati govorom mržnje kako bi kod naivaca (većine) ostavili dojam da se zabranjivanjem tog govora borimo protiv zla i istovremeno da smo za slobodu govora.
Tobož vuk sit i sve ovce, osim Alexa Jonesa i ovog ugostitelja (i mnogih koji će uslijediti), na broju.
Dakle, kad se zabranjuje Alex Jones onda se oni koji su ga zabranili bore protiv zla.
Kad se Tomislav Gospić izbacuje iz Bookinga i ostalih internetskih agencija, onda se te agencije bore protiv zla.
Kad TZ Zadra osuđuje istog ugostitelja onda se TZ bori protiv zla.
Kad RH donosi zakone protiv diskriminacije kojim se legalizira želja sodomita da zatvore neke tvrtke ili obrte zato što nisu 'gay friendly' onda RH šalje poruku svjetskoj eliti da je zajedno s njima u borbi protiv zla.
Kad RH bude i formalno presudila da se briše djalatnost ugostiteljima koji ne žele ugostiti sodomite, onda će vlastodršci RH dobiti još jedan plusić od svjetske judeomasonerije.
U suštini došli smo do toga da se čovječanstvu nameće kao Bog koji zna što je dobro, a što je zlo, svjetska skrivena elita koja ima kontrolu nad medijima.
Malo manje nad internetom, ali to se sad trenutno riješava sa slučajem A.Jonesa, a ubuduće se može jednostavno zakonom utvrditi da tvrtke koje daju pristup internetu to ne smiju dati onima koji šire 'govor mržnje', a ne zaboravimo kako su facebook i slične mreže napravljene kako bi se čim više ljudi isprofiliralo i tako otkrilo koga treba zabraniti zbog 'govora mržnje'.
Sodomizam je postao pravo ljudi, a ne odvratni grijeh protiv naravi koji ako se ne suzbije dovodi do smrti cijelog društva.
Tako onaj tko ne dozvoljava da mu sodomiti orgijaju u njegovom apartmanu je zao jer tobož spriječava nešto dobro.
Onaj tko vidi da je pao treći neboder u New Yorku iako u njega nije udario zrakoplov, pa dovodi u pitanje službenu verziju 'najn elevn', taj je zao i treba mu začepiti gubicu.
A ako je Alex Jonesu s milijunima onih koji ga gledaju začepljena gubica, onda će tim lakše biti zabranjen ovaj blog koji ukupno dosad ima kroz sve godine 237 tisuća 'klikova'.
Isto tako ako bude Tomislavu Gospiću ukinuta turistička djelatnost, onda će biti i svima koji se budu držali Božjih zapovijedi. 
Ne treba niti reći kako već ni sada takvi ne mogu, osim ako ne zataje svoju vjeru, nalaziti svoje goste preko internetskih turističkih agencija za koje je dobro poznato da financiraju parade sodomita.
Postavlja se onda i pitanje ugostiteljima koji su formalni kršćani - zašto ste u poslovnoj suradnji s takvim internetskim agencijama koje podržavaju sodomizam?
Zar mislite da Bog ne vidi s kime surađujete?
Sjećam se kad je pokojna majka se bavila s iznajmljivanjem jednog malog apartmana kako je gledala dal su joj došli u goste ljudi u braku, ili ljubavnici koji žive nevjenčano u bludu.
Ovih drugih nije htjela primiti.
Ali tako je bilo i pred pola stoljeća u danas babilonskoj SAD (znači i svuda u svijetu), hoteli nisu htjeli primati u sobe muškarca i ženu ako nisu dokazali na recepciji da su zakoniti muž i žena.
Napredak je očevidan, sad se primaju i oni koji su u protunaravnom bludu.
Samo taj napredak ide u smjeru Pakla.
Nedavno sam gledao neki video američke produkcije koji zvoni na uzbunu zato jer u Rusiji sodomiti bivaju pretučeni na ulicama ne od policije, nego od građana.
Netko će reći divljaštvo, ali slijedeći korak ako bi se toleriralo sodomizam je ono što danas imamo na zapadu.
Slijedeći korak je zakon protiv diskrimnacije i govora mržnje po kojem tko god se bavi nekom djetnošću nema pravo reći - ne zapošljavam sodomite ili ne ugoščujem ih.
To praktično znači da sve velike tvrtke moraju financirati sodomitske projekte inače će biti u nemilosti moćnog sodomitskog lobija, a što znači da se mogu smatrati zatvorenim.
Nema niti jedine velike tvrtke na zapadu koja ne podržava sodomizam bilo deklaratorno bilo financijski, najčešće oboje.
A što to govori?
Da su sodomiti, koliko god ih malo bilo u odnosu na većinu, moćniji od kršćana zato što su to nazovi kršćani koji ozbiljno ne uzimaju Božje zapovijedi.
I kako sam prethodno pisao na blogu, sodomizam kao i bilo koji drugi grijeh nije uvreda Bogu, nego ima za posljedicu da se Bog, odnosno Njegova nestvorena i beskonačna energija koja je život i koja održava život, povlači od čovjeka koji se je predao grijehu i od zajednice ljudi koji su prigrlili grijeh.
Tada nastupa smrt, najprije duševna, a onda tjelesna, jer tamo gdje nema života, tamo caruje smrt, ništavilo.
I još jedno što je vrlo važno za razmatranje.
Griješnik ako nije raskajan, ne podnosi ljude koji nisu griješnici. 
Sama činjenica da zna kako postoje ljudi koji se bore protiv grijeha ili koji su se već deificirali, izaziva mu nelagodu. 
Ako ih ne može pokvariti onda bježi od njih kao što čine demoni.
Na isti način sodomiti žele pokvariti ljude koji nisu protunaravni, štoviše oni imaju posebno zadovoljstvo ako 'heteroseksulca' učine po prvi put 'homoseksualcem', to im se čini kao uzimanje nevinosti.
Zato organiziraju parade sodomita u gradovima, zato se nameću u medijima, zato žele biti bliski s ljudima koje vide kao budući plijen, zato konačno žele ljetovati u tom zadarskom ili bilo kojem drugom apartmanu koji nije deklariran za sodomite.
Kad bi kojim slučajem (ustvari Božjim blagoslovom) Zadar i RH objavili kako se sodomizam ne smije javno manifestirati i promovirati (kao što je sad u Rusiji jedino i u muhamedanskim državama), onda tom sodomitskom paru iz Brazila ne bi niti padalo na pamet izabrati RH kao turističku destinaciju.
Kako se nažalost ništa ne događa u tom pravcu, onda možemo očekivati samo iz lošeg u gore do same smrti društva.
Ne vidim načina kako se mogu kršćani u ovim vremenima spasiti ako se ne izoliraju od ostatka društva i homogeniziraju s ostacima ostataka kršćana.
Na turizam , koji je ionako štetan i surogat je pravog gostoprimstva, možemo zaboraviti kao na izvor prihoda te da istovremeno ostanemo kršćani.
Tko god ima veliku tvrtku morat će prije ili kasnije pokazati lojalnost judeomasoneriji tako da sufinancira sodomitske događaje ili njihove udruge.
Doći će red i na manje tvrtke i obrtnike, jer ulazimo u vrijeme Antikrista kad će svi koji kupuju i prodaju morati imati žig Zvijeri.
Što nam je onda ostalo ako želimo biti i ostati kršćanima?
Da se bavimo s nečim od čega možemo egzistencijalno živjeti, dakle primarna djelatnost, i da pri tome ne trebamo ništa kupovati ili prodavati, nego razmjenjivati dobra s nama sličnima koji nestrpljivo očekuju Znak Gospodinov da se pojavi na Nebu.
Ne ćemo biti iskušavani izvan naše moći, a k tome Bog će nam dati snagu da izdržimo ako Mu ostanenemo vjerni.
Nitko ne može poraziti Božju providnost.
Ne bojmo se moći Božjih neprijatelja, vjera miče planine, kamoli ne će ove naslage svjetskog zla koje su u svojoj suštini kao slama, kao ništa.

P.S.
Mnogi su mogli primjetiti kako se već nekoliko desetljeća na zapadu koristi u udžbenicima, ali i šire, imenice ženskog roda, umjesto tradicionalnih muškog roda.
Koristi se to i u zamjenicama kad se radi o takvim imenicama koje mogu biti muškog ili ženskog roda, primjerice učitelj-učiteljica, učenik-učenica, sudac-sutkinja ...
Ne radi se o nekom konkretnom slučaju, nego kad se piše ili govori općenito.
Dakle ako je nekad pisalo kao pravilo postupanja:
"Kad sudac uđe u sudnicu, optuženik i odvjetnici se dignu."
Sada je politički korektno:
"Kad sutkinja uđe u sudnicu, optuženik (ovdje je dobro zadržati muški rod) i odvjetnice se dignu."
Na zapadu se je dogodila potpuna feminizacija društva, i svjedoci smo kako ima sve manje sudaca, a sve više sutkinja, a nekad odnosno u cjelokupnoj povijesti suci su bili samo ugledni muževi.
I RH je na tom putu propasti civilizacije.
Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak tako je pripremila zakon o udžbenicima koji su napisani u ženskom radu.
U RH jednostavno nema organizirane političke stranke ili pokreta koji bi se borio protiv tog opasnog trenda uništavanja tradicionalne civilizacije.
Oni koji se zovu demokršćanima, slijede sve promjene koje se danonoćno događaju u RKC tako da ne bi bilo čudno da pozdrave feminizaciju društva te čestitaju toj ministrici na nužnoj promjeni dosadašnje loše prakse od nekoliko tisuća godina.
To je tzv. desnica, a o ljevici ne treba previše trošiti riječi, oni bi ako su muškog roda najradije promijenili spol.
Ovo sam dodao na prijašnji tekst radi ilustriranja činjenice kako se i kod nas ubrzano uništavaju ostaci ostataka kršćanske i naravne civilizacije.

P.S.S.
Microsoft (kao i mnoge slične tvrtke) pruža usluge iznajmljivanja njihovih internetskih resursa mnogim tvrtkama, tako pruža i Gabu, alternativi Twitteru, i koji ima politiku ne brisanja politički nekorektnih poruka.

Međutim, sinkrono (s malim zakašnjenjem) sa zabranom Alexa Jonesa, Microsoft je zatražio da Gab pobriše poruke u kojima se navodno poziva na istrebljenje židova.
U suprotnom dakako, Gab može prestati s radom jer nema svoje resurse.
Naravno da bi trebali biti zabranjeni tekstovi i knjige koji pozivaju na istrebljivanje bilo koga.
Međutim to nije jedino zlo koje se širi preko javne riječi, zlo je i ako se kaže da fetus nije ljudsko biće pa ga se može odstraniti kao da je tumor iz utrobe žene, da ne spominjemo druga zla od pornografije do sotonizma koji se širi medijima otvoreno već pola stoljeća.
Ipak, nismo čuli niti riječi protiv toga od Microsofta, štoviše ta multinacionalna tvrtka financijski pomaže širiti sodomizam i slična zla koja su sad u ovom naopakom svijetu postala ljudskim pravima.
S prilično velikom sigurnošću možemo zaključiti kako su najveći giganti interneta sada sinkronizirano i organizirano krenuli u cenzuriranje interneta u skladu s političkom korektnošću. 
Dokle će se ići vidjet ćemo.
Ali znamo da će na kraju svako pozivanje na Boga i Njegove zapovijedi biti zabranjeno i progonjeno.
U svakom društvu nužna je cenzura jer jednostavno zlo ne smije imati pravo na javnost.
Samim time pozivanje na ljudska prava u sklopu kojeg je izmišljeno pravo na slobodu govora i izražavanja je licemjerno i treba biti zabranjeno jer je zlo, jer se zlu daje prilika uništiti dobro.
I sada dolazimo do prividnog paradoksa, oni koji su uništili naravno društvo s pozivanjem na ljudska prava, sad će koristiti cenzuru da zabrane svako javno izražavanje dobra koje ima jedini izvor u Bogu.
Ponavlja se stara edenska priča, Zmija koja je obećala praroditeljima lažnu slobodu od Boga, brže bolje ih je pretvorila u svoje jadno roblje.
Njihovi potomci su povjerovali u lažnu slobodu govora kako bi mogli govoriti u javnosti zlo bez straha, da bi ih Zmija na kraju prestravila i držala pod kontrolom tehnologije (kao još jedne laži o 'dobrom' sredstvu čovječjeg rasta prema božanskoj moći) tako da ne će moći govoriti (osim ako nisu spremni na žrtvu života) dobro i o Bogu, nego samo zlo i o Antikristu.
Bijeg od Boga uvijek i jedino vodi u smrt.
Trebamo se samo okrenuti i krenuti u suprotnom smjeru, prema Onom koji jedini može preobilno ispuniti naše srce u potrazi za blaženstvom bez kraja.

Ja pa ja, pa pa jaja

Čudan naslov zato što nisam mogao efektno prevesti slogan feministice Brigitte Adams :

"Freeze your eggs, free your career."

Smrzni svoja jaja, oslobodi svoju karijeru. 
Dotična je dakle savjetovala ženama da se nipošto rano ne udavaju i ne rađaju djecu, nego neka zamrznu svoje jajne stanice, a onda u 40-tim neka ih odmrznu i zatraže donatora sperme.
U međuvremenu neka grade kulu od karata, pardon karijeru.
I u skladu s narodnom mudrošću - liječniče, najprije sebe izliječi, ona je to odlučila učiniti.
Smrznula je svoje jajne stanice i kako nam tražilica kaže bavila se je s 'tech marketingom', još jednom aktivnošću za žene koja nema veze s proizvodnjom i koju bi društvo zdravih temelja trebalo ukinuti.
I na kraju kako to obično biva, niti je to bila prava karijera, niti su jajne stanice više bile prave kad su se odmrzle.
K tome nije niti našla čovjeka svog života nego je spermu dobila od donatora.
Iako mi se čini da ne bi niti njezin muž (kojeg se danas zove partner 'u zločinu') bio ništa više od donatora.
Sada je u šoku kad su redom sve odmrznute jajne stanice odbile se oploditi.
Finile su Mare bali.

Kažu da se to zove poetska pravda.
Milijuni i milijuni ima danas sličnih žena na svijetu.
I sličnih muškaraca.
Kojima je jedini svet vlastiti egoizam, 'ja pa ja'.
I na kraju nema više jaja, 'pa pa jaja'.
Još gore, ona se sad grize što nije jajne stanice smrznula dok je bila još mlađa, ili zašto ih nije stavila u neki drugi frižider, ili što nije 'spolni čin' učinjen u nekom drugom laboratoriju s drugim donatorima sperme.
Svi su krivi samo ne ona i njezin sveti egoizam.
Ni na kraj pameti joj nije da bi trebala do kraja svog života živjeti u strogoj pokori radi svoje oholosti i još više radi toga što je taj grijeh širila svijetom.
Doći će uskoro i 'pa pa svijete', a za pokoru više ne će biti vremena kao što nije bilo vremena niti za njezine jajne stanice.

P.S.
Čitam kako je na kraju naša junakinja osnovala tvrtku Eggsurance kojoj ime kaže da se bavi s osiguranjem smrznutih jajnih stanica.
Eto utjehe ženama koje tjeraju karijeru.
Osim što svake godine plaćaju neku tvrtku koja ima frižider jajožder, one mogu plaćati i osiguranje da će se na kraju jajne stanice oploditi, pa ako se ne oplode, onda će dobiti kao utjehu premiju osiguranja.
Nu, ovo je bilo maštovito tumačenje naziva tvrtke.
Kad pogledamo stranicu Eggsurence onda vidimo kako naša junakinja sada 'besplatno' educira žene o istom, samo sad s više tehničkih detalja.
Gradite najprije svoje karijere, a ako želite imati kasnije kućne ljubimce koji nisu psi, mačke, zmije ... nego životinjska vrsta koja se zove homo sapiens, onda pažljivo pročitajte upute Eggsurence.
Put u Pakao zajamčen.

Oluja i nagodba

Kao što znamo i slavimo, na današnji dan oslobođen je Knin 1995. u vojnoj akciji "Oluja".
Na današnji dan rođen je 1868. dr. Nikša Račić , poznati i priznati splitski liječnik, ali manje poznat kao povjerenik jugoslavenske vlade u londonskom izbjeglištvu za Dalmaciju kojeg je imenovao Draža Mihajlović.
Otkud toliko puno (u vojnom smislu beznačajno) četnika Hrvata na jadranskoj obali u prvoj polovini dvadesetog stoljeća?
Korijen hrvatskog četništva je ustvari devetnaesto stoljeće kad nacionalizmi bujaju diljem Europe, hrvatskog plemstva koje je bilo brana hrvatske državotvornosti više nema jer je ili izginulo u ratu s Turcima ili je potisnuto s javne scene s trgovačko-buržoaskom novom klasom.
Stoga se ondašnji intelektualci trojedine hrvatske kraljevine pitaju - tko smo mi?
Mađari, Srbi, Talijani dižu nacionalne revolucije u sklopu kojih su planovi zauzimanja hrvatskih zemalja te se tom pitanju pridružuje novo - kako ćemo se od njih obraniti? 
Zbog sličnog slavenskog jezika ti isti intelektualci odgovor daju kako su Hrvati Iliri, kao što su to i Srbi.
Tako je nastao ilirski pokret kojeg su pažljivo pratile i često kontrolirale tajne službe država koje su htjele imati dominaciju nad balkanskim poluotokom.
Ilirstvo je ubrzo postalo jugoslavenstvo u drugoj polovini 19.st.
I dok su ilirstvu koje je drugo ime za hrvatstvo koje traži svoj identitet pripadali Hrvati dvaju vjera, katoličke i pravoslavne, s nastupom jugoslavenstva pravoslavci na podrućju trojedine kraljevine (ali i u susjednom bosanskom pašaluku) se posrbljuju zahvaljujući nacionalističkoj SPC koja formalno ne djeluju u Hrvatskoj, ali de facto ima odriješene ruke zahvaljujući vlastima u Beču, Pešti i Zagrebu kojima najprije odgovara cijepanje i slabljenje hrvatskog naroda u Austro-Ugarskoj, a onda im odgovara podilažanje Srbiji kao ključu daljnjeg prodora kroz Balkan prema Bliskom istoku.
Poznato je kako su tada jugoslavenstvu pripadala većina intelektualaca na vlasti i pri vlasti, osim onih koji su se okupljali oko dr. Ante Starčevića koji je osnovao Hrvatsku stranku prava.
Izuzetno utjecajan rimokatolički kler predvođen đakovačkim biskupom Strossmayerom osniva institucije poput JAZU s evidentnim jugoslavenskim programom.
Posve je jasno kako u strogo hijerarhijskoj RKC hrvatski visoki kler nije mogao na svoju ruku voditi takvu politiku.
Vatikan i taj kler je bio uvjeren u svoju kulturno-teološku superiornost prema pravoslavlju, pa je jugoslavenstvo vidio kao pogodni način da se papinstvo proširi na slavensko pravoslavno stanovništvo Balkana.
To se može pratiti u životu nadbiskupa Stepinca koji je u mladim danima bio jugoslavenski dragovoljac na solunskom frontu (doduše nakon što je bio zarobljen kao vojnik AU), bio blizak s Karađorđevićima, sanjao kako će cijela Jugoslavija postati katolička, a onda se je razočarao u jugoslavenstvo i postao hrvatski domoljub.
Mnogi umjetnici su bili takvi, hrvatstvo im je bilo usko, htjeli su biti stjegonoše jugoslavenstva. 
Većina hrvatskih književnika su tada dogovorno prestali pisati hrvatskim književnim jezikom, počeli su pisati ekavicom i po standardima srpskog jezika (a ekstrem Ivo Andrić se posrbljuje). 
Meštrović tada radi svoje kosovske teme po Srbiji.
U takvom okružju je živio i radio dr. Nikša Račić, Hrvat koji će se boriti za jugoslavenskog kralja (doduše koliko znam on nije pucao iz puške) do kraja.
Što tek reći za tobožnjeg vođu hrvatskog naroda V.Mačeka koji je nakon drugog velerata umro i koji je pokopan s jugoslavenskom zastavom, a pred sobom je imao sliku jugoslavenskog kralja?
Međutim, nisu jugoslavenski nacionalisti hrvatskog podrijetla bili samo ljudi od pera ili kiparskog dlijeta, oni su bili uz komuniste prvi u Jugoslaviji koji su se služili nasilnim sredstvima batinjajući ili ubijajući protivnike Jugoslavije.
I onda dolazimo do opasne zablude antifašizma.
Kad orjunaši (organizacija jugoslavenskih nacionalista) vrše atentate i ubijaju primjerice dr. Milana Šufflaya, onda su oni dobri borci protiv fašizma, antifašisti (ovaj i slični atentati su tim gori što ih vode i organiziraju ljudi na vlasti u Jugoslaviji).
Kad ustaše napadaju jugosrpske vojnike u Lici s ciljem dizanja ustanka za slobodu hrvatskog naroda, onda su oni fašisti.
Kad bi bili antifašisti (ustvari orjunaši) iskreni prema sebi onda bi si rekli - fašisti su oni koji se bore protiv Jugoslavije i kojih treba onemogućiti i zatrti, oni koji se bore za slobodu hrvatskog naroda i za hrvatsku državu su za nas zločinci i onda ćemo ih zvati fašistima jer cijeli svijet nakon drugog velerata osuđuje fašizam i tako ćemo ih moći ubijati kako god hoćemo, a svijet će nas u tome podržavati jer ubijamo fašiste.
Odgovor hrvatskih domoljuba trebao bi biti rakrinkavanje te lažne optužbe ili odgovor - ako je za vas fašizam borba za hrvatsku slobodu, onda mi jesmo fašisti.
Samo objasnite nam onda kako to da onda srpski ustanici protiv Turaka nisu fašisti?
Dobit ćemo vjerojatno odgovor - srpski ustanici nisu činili zločine kao hrvatski ustanici niti su imali fašističko-rasističke zakone.
Na ovo tek treba reć kako su srpski ustanici kad su došli na vlast temeljito srušili sve džamije kojih je primjerice u Beogradu bilo više nego crkava, kako su sve Vlahe i Cincare posrbili, a muhamedance istrijebili (vratili silom na veru dedova ili makli iz države), što je posebno došlo do izražaja u balkanskim ratovima prema Albancima koji dotad nisu ni pripadali novoj srpskoj državi priznatoj 1878. na berlinskom kongresu i pod protektoratom Austrije.
Što tek reći za Čubrilovićev plan o istrebljenju Albanaca na Kosovu?
Što reći da su mnogi Srbi i Crnogorci planski naseljavani na Kosovu za vrijeme Jugoslavije kako bi se tamo promijenila etnička slika?
Ta poznati zločinac prema hrvatskom narodu Đoka Jovanić je podrijetlom iz Like u kojoj je činio te zločine, ali se je rodio na Kosovu u sklopu politike za koju će opet antifašisti reći da nije fašistička. 
Nigdje nisam pronašao dokument kako je netko iz ustaškog pokreta govorio kako treba trećinu Srba ubiti, trećinu pohrvatiti, trećinu istjerati.
Znam da se to pripisuje M.Budaku, ali ako je to rekao negdje u javnom govoru, a tada kao i sada se govori javnih osoba objavljuju u novinama, onda treba postojati neka novina s tim inkriminirajućim riječima.
Što tek reći za novog sveca SPC episkopa Velimirovića koji je u radu A.Hitlera vidio isti rad koji je radio sv.Sava u srpskom narodu?
Nipošto ne mislim da je zbog toga Velimirović napisao neku suštinsku laž i zlo, ali zašto onda tu dvostruki kriteriji, zašto se Hrvatima pripisuje zlo jer su bili saveznici u drugom veleratu s Nijemcima, dok kad jugoslavenska vlast pristupa Trojnom paktu to nije zlo niti je zlo kad episkop Velimirović hvali A.Hitlera što vodi računa o svojem narodu, onemogućuje judeomasonstvo i komunizam?
Posve sigurno se može reći da kad netko svojeg oponenta naziva fašistom da je to uvjetovano time da mu ne može naći pravi protuargument nego poteže za tom riječi batinom koja nažalost u naše vrijeme završava svaku raspravu i priziva državnu silu (ili nasilnu svjetinu) da se oponenta ušutka, stavi u zatvor, izbaci s posla ili da ga jednostavno noć proguta.
Vratimo se na hrvatske jugoslavene.
Oni su doživjeli težak udarac kad se je vidilo kako Srbi ne žele postati iskreni jugoslaveni, to jest novi narod, nego da Jugoslaviju vide kao produženu Srbiju.
To je razbistrilo pamet mladog biskupa Stepinca i mnogih drugih koji su primjerice pisali dotad na ekavici svoja djela (kao tobožnji jugokompromis, Srbi se odriču ćirilice i prihvaćaju latinicu, a Hrvati i dalje koriste latinicu, ali se odriču svojeg jezika).
Posebno otrežnjavajući dogođaj se zbio 1928. u jugoslavenskom parlamentu kad je velikosrbin Puniša Račić (istog prezimena kao i dalmatinski orjunaški doktor iz uvoda) ustrijeljuje hrvatske parlamentarce, što je bilo razlogom da je dr.Ante Pavelić osnovao ustaški pokret za rušenje Jugoslavije i stvaranje hrvatske države.
Također, kraljevina Jugoslavija ne stvara JPC (Jugoslavensku pravoslavnu Crkvu) nego SPC što je više nego jasan znak kako se tu radi o velikosrpstvu pod krinkom jugoslavenstva.
Tako dolazi drugi velerat s vojnim pučem u Beogradu kad britanska tajna služba organizira puč generala Simovića protiv pristupanja Jugoslavije trojnom paktu koji bi je oslobodio grozote rata, ali tada bi vrlo teško ili nikako nastala samostalna hrvatska država.
Jugoslavija je stvorena voljom sila pobjednica prvog velerata, i nije mogla biti uništena bez rata s tim silama pokroviteljicama Jugoslavije.
Hrvati orjunaši kojih je tada bilo puno manje nego u početku Jugoslavije, zajedno s velikosrbima, a nakon napada Njemačke na SSSR i s komunistima, ne prihvaćaju novu hrvatsku državu te dižu ustanak.
Povijesna je istina kako je u tom ustanku broj hrvatskih orjunaša-četnika bio zanemariv, gro ustanka čine s velikosrpstvom zavedeni pravoslavci.
Kad su se kasnije priključili hrvatski komunisti, opet je broj pravoslavaca daleko bio veći i u apsolutnom, a pogotovo u relativnom broju (u odnosu na postotak stanovništva).
Ustanak logistički pomaže Italija, tako da je najveća bizarnost što se ustanak naziva antifašističkim dok ga pomažu organizirati pravi talijanski fašisti koji su dobro znali da novostvorena hrvatska država ima dugoročni cilj vratiti cijelu okupiranu jadransku obalu i zaleđe.
Kapitulacijom Italije koja je uzrokovana iskrcavanjem Amerikanaca na Siciliju, komunistički partizanski pokret dobiva priliku izvršiti mobilizaciju Hrvata koji su dotad bili pod talijanskom okupacijom.
Tako po prvi puta broj Hrvata u apsolutnom broju nadmašuje broj posrbljenih pravoslavaca u partizanskoj vojsci i mnogi upravo tada pogibaju jer ih vojnički nespremne i neoragnizirane šalju pred njemačke tenkove i hrvatsku vojsku.
Tako novi partizanski ustanak biva slomjenjen u roku nekoliko tjedana u Istri i Hrvatskom primorju uz mnoge žrtve (u mom selu tako je u jednom danu poginulo dvadesetak seljana).
Međutim, na vanjskom planu postalo je jasno da se sile osovine ne mogu više boriti protiv zapada i istoka koji imaju izdašnije ljudske i materijalne resurse.
Komunistički partizanski pokret svjestan je kako Crvena armija dolazi s istoka, ali i da postoji mogućnost da se angloamerikanci iskrcaju u Dalmaciji (otok Vis su već imali) te šalju visoku delegaciju tajno u Zagreb da se dogovore s Nijemcima za eventualnu zajedničku borbu protiv angloamerikanaca.
Ovaj poznati povijesni događaj jasno govori kako komunistički partizanski pokret nije bio na antinacističkim ili antifašističkim temeljima, nego su temelji bili komunistička revolucija, a ako tom cilju doprinosi suradnja s Njemačkim nacionalsocijalistima kao za vrijeme do napada Njemačke na SSSR, ili u ovom slučaju da se s Nijemcima odupru zapadnim saveznicima, onda ih ništa nije spriječavalo na suradnju.
Retorika antifašizma nije ništa drugo nego zavaravanje naivnih.
Naši hrvatski orjunaši koji su zajedno s četnicima žarko željeli iskrcavanje Angloamerikanaca u Dalmaciji bili su jako razočareni što se to nije dogodilo.
Postalo im je jasno kako će Crvena armija prisliliti Nijemce na povlačenje s područja Balkana, te da će komunistički partizani postati nova opcija za njih.
Sad ne više sa srpskim kraljem za otadžbinu Jugoslaviju, nego s Brozom, Staljinom i sa petokrakom, srpom i čekićem za otadžbinu Jugoslaviju.
Kad je Crvena armija ušla u Beograd, toga je postao svjestan i srpski kralj u Londonu, te poručuje četnicima da pređu u komunističku partizansku vojsku, dok Broz takvima obećaje aboliciju. 
S hrvatske domoljubne strane je isto posve jasno da njihova strana gubi drugi velerat, da Crvena armija dolazi pobjednički, te da je jedina mogućnost sačuvati hrvatsku državu ako se zapadni saveznici odluče obračunati sa Crvenom armijom, a oni se priključe toj borbi.
To danas zvuči kao fantaziranje, ali dobro je proučiti slučaj najsposobnijeg američkog generala Pattona koji je bio za obračun s Crvenom armijom, koji je čak pisao da ima osjećaj da se je borio na krivoj strani vidjevši koje zločine čini Crvena armija, i koji je, blago rečeno, umro pod sumnjivim oklonostima kad se je američki vojni kamion zaletio u njegov džip, završio u bolnici s lakšim ozljedama i onda ubrzo umro.
Kako god bilo, svršetak drugog velerata je za nas značio pobjedu izdajnika orjunaša koji više nisu imali kokardu nego petokraku, a radili su na istom.
Hrvatski komunisti oduvijek su bili jugoslavenski orijentirani, tobožnji najhrvatskiji komunist Andrija Hebrang nije nikad ni pomišljao na stvaranje samostalne komunističke, ali hrvatske države.
Toliko hvaljeni ZAVNOH koji nije nikad dobio plebiscit hrvatskog naroda, definirao je Hrvatsku kao državu hrvatskog i srpskog naroda, ali u sklopu cjelovite jugoslavenske komunističke države. To je praktično značilo da hrvatske države nema, jer ako su i Srbi konstituitivni narod hrvatske države, onda će oni uvijek s pravom veta negirati to pravo hrvatskom narodu da se odvoji od Jugoslavije.
Ako je temelj RH ZAVNOH kako nažalost stoji u našem ustavu, onda su srpski ustanici s pravom ustali jer im se je onemogućio veto da blokiraju samostalnost hrvatske države.
Prvi hrvatski predsjednik koji nema nikakvog opravdanja što je ustao protiv hrvatske države u Velikom Trgovišću koje nije bilo okupirano niti od Talijana niti od Nijemaca, niti od Mađara, je bio izuzetno častohlepan i sujetan čovjek da bi od njega mogao nastati pravi hrvatski državnik, pa je kako bi opravdao izdaju koju je učinio u drugom veleratu prema svojem narodu, ubacio u hrvatski ustav ZAVNOH, spriječio lustraciju od jugokomunističkih kadrova, branio kult Broza u novoj hrvatskoj državi i izravno doveo do ovog stanja da RH ne smije slaviti svoje junake i žrtve jer se tome protivi de facto srpski konstituivni narod makar ga bilo 3% u stanovništvu RH.
K tome, a to me izuzetno smeta kao hrvatskom pravoslavcu, RH onemogućuje formiranje HPC da se ne bi zamjerio SPC, crkvi druge države koja negira postojanje Hrvata kao povijesnog naroda, definira Hrvate kao pokatoličene Srbe i time jasno stavlja do znanja kako sve čini da nestane hrvatske države.

I tako danas slavimo Oluju - slamanje velikosrpske pobune i paradržave koja se je odvojila iz RH, i istovremeno ne smijemo u tom slavlju pripustiti bilo koga tko će jasno i bez imalo dvosmislenosti stajati na hrvatskim državotvornim polazištima.
Mi živimo dakle u šizofrenoj državi koja je povremeno hrvatska država, ali većinom vremena je ZAVNOH, država hrvatskog i srpskog naroda koja čeka ujedinjenje sa Srbijom u Jugoslaviju.
Na vlasti u RH su nagodbenjaci kakvi su bili i u 19.st., koji nisu imali hrabrosti povesti narod u slobodu kroz žrtvu, koji zavaravaju narod da su mu vjerni vođe, dok se dogovaraju ili slušaju što će im naložiti neprijatelji hrvatskog naroda i države.
Zaludu Hrvatima ratni junaci koji su izvojevali pobjedu, kad su spremni nakon jednog dana sjećanja i slavljenja Oluje prepustiti vlast nagodbenjacima.
Hrvatska elita se još nije formirala, kako napisah izginuli su u borbi protiv Turaka, u borbi protiv Jugoslavija, i to je najveći problem hrvatskog naroda.
Dok se ne stvori novo plemstvo koje je spremno život dati za svoj narod i povesti narod, dotad će nad nama vladati nagodbenjaci koji ne pripadaju nikome osim onima za koje vjeruju da će imati od njih koristi.

Na koncu evo jednog hrvatskog domoljuba koji se nije bojao žrtve za svoj narod i koji je bio jasnih misli i riječi, te stoga nije mogao nikako biti dio Tuđmanovih nagodbenjaka na vlasti u RH:

Drugi je meni nepoznat, ali priča o ovom što je tema članka, duboki jaz između Hrvata koji se spremni žrtvovati se za opće dobro, i nagodbenjaka koji se često srame svog podrijetla, koji osluškuju tuđe gospodare i to smatraju velikom mudrošću.