ponedjeljak, 13. kolovoza 2018.

I tako Španjolska šaptom pade

Kao što nam je poznato, na djelu je antireconquista Španjolske.
Afrički muhamedanci, bijeli i crni, ponovno je osvajaju.
Pred četiri godine kad sam bio na hodočašću sv.Jakova (od francuskih Pirineja do zapada Galicije gdje je grad Santiago de Compostela u kojem je katedrala s grobom sv.Jakova) nisam bio previše iznenađen, nego više rastužen, što na tom hodošašću ima najmanje kršćana, iako se preciznije može reći da je bilo najmanje muhamedanaca (kojih ne bi smjelo ni biti na kršćanskom hodočašću).
Eto, to mi je bilo najveće iznenađenje, na putu sam sreo i razgovarao s trojicom muhamedanaca iz Frankistana, jedan je bio bijeli i evidentno pravi Francuz koji je konvertirao u muhamedanstvo, drugi koji je bio njihov vođa je bio podrijetlom iz Jemena, a treći je bio crnac iz podsaharske Afrike obučen posve u bijelu haljinu poput beduina.
Ispalo je na kraju da smo od svih kojih sam upoznao, a na tom dugom putu upoznaju se mnogi, samo muhamedanci i ja (i još par kršćana) imali vjerske motive na hodočašću.
Muhamedanci su misionarili pa su i mene, naravno bezuspješno, pokušali uvjeriti kako je Isa iz kurana pravi Isus, a ja sam im otvoreno rekao da im nema spasenja ako ne odbace Muhameda, kuran to jest ako se ne krste.
Raspravljali smo i duže, ali nema smisla da to sad ovdje prenosim.
Malo su bili iznenađeni, jer očito u Frankistanu ne susreću kršćane koji će im otvoreno reći istinu. 
Ali su me respektirali jer sam im kršćansku istinu spasenja bez uvijanja, dakako i bez mržnje, rekao.
Jedino mi je žao što sam im zaboravio postaviti retoričko pitanje - kako bih prošao da kao kršćanin idem na hadž u Meku i tamo uvjeravam muhamedance da su u zabludi, budući su oni misionarili na nominalno kršćanskom hodočašću sv.Jakova.
Drugi kršćani koje sam sreo su bili prvi dan jedan Grk s mlađom kćeri koji su bili tada za mene istočni shizmatici, ali su na hodočašću bili iz vjerskih razloga.
Onda sam nakon jedno deset dana u rano jutro sreo nekoliko mladića koji su hodali i molili krunicu.
Oči su mi zasuzile od radosti što još ima kršćana na kršćanskom hodočašću pod pokroviteljstvom EU. 
Na moje opet iznenađenje, putem se može naići na mnoge pogane koji vide hodošaće kao na povratak na pretkršćansko razdoblje kad su tobož pogani tim putem hodočastili do kraja svijeta, do rta Finisterre koji je malo dalje od Santiago de Compostele i za kojeg su Rimljani vjerovali da je kraj svijeta.
U samom gradu groba sv.Jakova, opet na moje iznenađenje, možete vidjeti odmorišta za hodočasnike koji ni ne kriju da su poganski, pa recimo imaju na vratima naslikanu vješticu s metlom i druge 'ozbiljnije' okultne simbole.
Putem nailazite na odmarališta-konačišta za hodočasnike koja su kao uspostave UN sobe za meditaciju svih religija svijeta, doslovno vam pokažu gdje je ta soba panteon u kojoj se može moliti svim bogovima svijeta (ali ne i pravom Bogu). 
Moja je pretpostavka da su većina hodočasnika ateisti ili pogani, često recimo susrećete hodočasnike koji se prema 'el caminu' (hodočašću ili putu) odnose kao prema nekom nadnaravnom biću, pa primjerice kažu - el camino me je promijenio, učinio mi je to i to, ili osjećam kako el camino utječe na mene.
Na kraju sam zaključio da bi trebalo zabraniti da se hodočašće zove imenom svetog apostola, neka se zove ili nekim poganskim imenom ili muhamedanskim ili masonskim ili imenom nekog osnivača judeomasonske EU.
Bolje bi bilo da potres sruši drevnu katedralu sv.Jakova, nego da u nju dolaze pogani, ateisti i muhamedanci diviti se ogromnoj kadionici koja visi od vrha crkve i onda se zanjiše tako da ide od jednog kraja crkve do drugog šireći dim i miris tamjana (to su radili nekad jer su tobož hodočasnici smrdili po znoju, pa da se raskuži zrak u crkvi).
Vjerujem da je ta katedrala, kao i mnoge, desakralizirana.
Istina ni najmanje ne trpi laž, pa ako je već tamo prepuno laži, onda neka se tako i zove hodočašće i neka nema više nikakve veze s kršćanstvom i sv.Jakovom.
Što je najgore, kakvo je to kršćansko hodočašće, takva je i kršćanska Španjolska.
Dakle nema je, liberalizam i feminizam je poharao tu zemlju sv.Jakova i ponosnih križara i konkvistadora poput biblijske najezde skakavaca.
Zato nije veliki problem muhamedancima iz Afrike ponovno osvojiti (V)Andaluziju, što znači zemlju germanskih Vandala koji su jedno vrijeme imali vlast i u sjevernoj Africi (sv.Augustin je umro kad su tu regiju osvajali arijevski Vandali) od kud su kasnije došli muhamedanski osvajači Berberi (vjerojatno je i sv.Augustin bio podrijetlom Berber) i Arapi.
Na koncu prikazati ću jednu dokumentarnu emisiju koja odlično ilustrira kako i zašto je Španjolska šaptom pala, kako su Španjolci sami sebe kastrirali te je iluzorno očekivati da se onda mogu suprostaviti nekastriranim i patrijahalnim afričkim muhamedancima.



Dakle u Španjolskoj, ali ne samo tamo nego je isti trend na cijelom zapadu, ako imate spor s vašom ženom, ona je agresivna i vi želite spriječiti nasilje pa zovete policiju, onda će ista policija vas odvesti u zatvor bez obzira što ste vi bili žrtva psihičkog ili možda fizičkog nasilja.
Takav suludi zakon automatski stavlja na optuženičku klupu muža, makar ovaj dobio batine od žene.
Istina je ono što žena kaže, bila to i laž, kao što je to u 90% slučajeva prema statistici.
Ako se i dokaže da je žena lagala na sudu i lažno optuživala muža, ništa zato.
Ona za to ne snosi nikakve posljedice, pa i u slučaju, koji se navodi u emisiji, kad je bila lažna optužba da je otac silovao kćer.
Španjolsko društvo je bez muškaraca, jer kastrirani muškarac može samo pjevati ženske glasove kao kastrat, ali se ne može boriti za svoju zemlju, za svoju obitelj, za svoju čast, za svoju vjeru, za svoje predke i naslijeđe i na kraju krajeva ne može niti braniti svoju ženu i djecu.
Tako da su na kraju i žene gubitnice, svi su gubitnici osim došljaka koji su novi osvajači (po običaju većina žena feministica koje su kastrirale muškarce svojeg naroda, prepustiti će se patrijahalnoj i surovoj dominaciji došljaka-osvajača, biti će u njihovim haremima ili jedna od mnogih žena koje muž po muhamedanstvu i mora tući ako su mu neposlušne).
Zašto su to Španjolci dozvolili?
Možda im je dojadilo biti muškarcima, možda su bili tupi i glupi pa nisu vidjeli pred nekoliko desetljeća kad je umro Franco kamo liberalizam i feminizam vodi, možda su bili robovi požuda (a onda su slabići) pa nisu bili onda niti slobodni za ovu borbu koju su izgubili bez ispaljenog metka, možda su prihvatili promjene koje im je u vjeru unio drugovatikanski koncil i koje su ih na kraju dokrajčile.
Ali koji put je najbolje srušiti sve do temelja i krenuti od početka.
Ne znam tko to može od Španjolaca, ali Bogu je sve moguće.
Možda se je onaj pravoslavni Grk s kćerkom molio sv.Jakovu da se Španjolska vrati Crkvi prvog tisućljeća, a Bog je uslišao tu molitvu koju mu je prenio svetac čije relikvije sad posjećuju odnosno ne štuju nekršćani na nominalno kršćanskom hodočašću.
Možda će Bog reći - dosta je pljuvanja po kostima mojeg apostola.
Samo je pitanje da li to 'dosta' znači 'finis terre' - kraj Zemlje koju znamo, to jest Sudnji dan, ili još jedna prilika da se Španjolska vrati Bogu.

Nema komentara:

Objavi komentar

Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.