Prema posljednjem popisu stanovništva RH, broj državljana je pao za nešto manje od desetine za deset godina.
Netko će reć, ali broj Hrvata u svijetu nije jednak broju stanovništva RH, Hrvata ima u BiH, a još više ima iseljenih u drugim zemljama.
Stvarno je tako, samo netko mora biti nepopravljivi optimist ili bolje rečeno slijep, pa da misli kako broj Hrvata nije isto pao.
Također, nacionalna identifikacija iseljenih slabi iz naraštaj u naraštaj, a k tome se događa mješanje u brakovima, i prirodna težnja asimilaciji u novoj domovini.
Zato bih rekao da je stvarno stanje još gore nego pad za desetinu, jer je nacionalni entuzijazam, samopožrtvovanost za narodne interese kudikamo slabije nego što je bilo pred 30 godina, a pogotovo prema stanju između dva svjetska rata.
Primjerice, 70-tih godina prošlog stoljeća je 20 dragovoljaca iz Australije otišlo u domovinu podignuti ustanak za oslobođenje.
Bi li se danas našlo isto toliko dragovoljaca u RH koji su spremni dati svoje živote za nacionalnu slobodu i na taj, gotovo samoubilački način?
Ne vjerujem.
Sudbina naroda ovisi o takvim 'ludim' pojedincima koji se spremni na žrtvu i koji su dobro organizirani da to isto učine, ili da obrane nacionalnu državu od vanjskih posezanja, ne samo vojnih, nego onih drugih jednako opasnih ili opasnijih jer su postepeni i manje vidljivi, primjerice od preuzimanje gospodarstva od stranih sila, bankarstva, kulture, školstva, medija i sveg ostalog o čemu ovisi sudbina nacionalne države i naroda.
Bez imalo sumnje stanje hrvatskog naroda vezano za takve prirodne elite koje moraju postojati u narodu da bi opstao, bilo je kudikamo bolje pred drugi velerat i u istom tom ratu, nego što je bilo pred raspad komunističke Jugoslavije, a od stvaranja RH na zasadama partizanskog antifašizma koje je predvođeno Tuđmanom, stanje je nikad gore.
To je stoga zato što je veliko razočaranje hrvatskih domoljuba u RH, i onda se naravno dolazi do defetističkog stava da je sad katastrofa u nacionalnoj državi, a biti će i gore tim više što RH više nije suverena hrvatska država, nego jedno zemljopisno područje u globalističkoj EU.
Stoga sam slobodan pretpostaviti da je prema neizvedenom i neslužbenom popisu onih koji su spremni voditi i braniti narod i državu stanje kudikamo katastrofalnije, tu se ne radi o padu za desetinu, nego o padu na desetinu.
Mi smo kao narod suštinski desetkovani.
A sad jedan povijesni prikaz što se događa s narodima koji nemaju prirodnu elitu i čvrstu organizaciju.
Pomoći će nam slijedeći video Kirila kojeg sam nekoliko puta predstavljao na blogu:
Radi se o tome da Slaveni koji su u prvoj navali-seobi došli s Avarima i koji su bili brojniji od Avara na području današnjeg Balkana, a ondašnjeg Rimskog Carstva, nisu imali takvu elitu te su nad njima stoga vladali Avari.
Koji su bili ratnički narod (u to vrijeme je to značilo da su bili konjanici), čvrsto i hijerarhijski organiziran.
Nakon te prve seobe, dolaze na isto područje nekoliko ratničkih plemena koji nisu bili Slaveni, nego vjerojatno tursko-iranskih korijena.
Oni suzbijaju Avare i formiraju nove države.
To su bili Bugari, Hrvati i Srbi, koji su dakako bili na vlasti, ali uskoro su prihvatili govor mnogobrojnijih Slavena, te su se oni i te države slavenizirale.
U Kijevskoj Rusiji je tekao sličan proces.
Slavenska plemena su bila brojna i slabo organizirana te nisu mogli osnovati pravu državu.
U susjedstvu i malo dalje preko Baltičkog mora su bili germanska ratnička plemena Vikinga koji su se spustili na jug, jednom su čak vršili opsadu Carigrada.
Jedno takvo pleme ili kuća Rurikovih, osnovalo je Kijevsku Rus (a Rus je bizantski naziv za vikinga) i vladalo je Rusijom sve do 16 stoljeća.
Isti ili sličan uzorak bio je na Balkanu s novim srednjovjekovnim državama, Bugarskoj, Hrvatskoj i Srbiji (i takvim redoslijedom su te države nastale).
Mnogobrojni Slaveni, slabo povezani, vjerojatno ih je povezivao samo jezik, a ne i porijeklo, nisu mogli formirati svoje države.
Bojim se da i mi Hrvati koji smo dobili ime po tom ratničkom plemenu koje je vojno suzbilo vlast Avara, sve više ličimo na amorfne Slavene, a ne na elitne stare Hrvate (koji nisu po svoj prilici bili slavenskog podrijetla, to jest nije im materinji jezik bio neka varijanta slavenskog jezika).
Osim što je u ovom stanju uvelike kriv temelj moderne hrvatske države na jugoslavenskom partizanskom antifašizmu, drugi veliki razlog osim uobičajenog negativnog utjecaja globalizacije i oslonca na turizam koji je erozivan na stanje naroda, je teško duhovno stanje hrvatskog naroda koji se je nažalost formirao u moderno vrijeme kao rimokatolički.
RKC je gotovo izgubila svaki autoritet u nekad potpuno katoličkim narodima Europe i Latinske Amerike jer bi trebalo biti sad jasno i slijepima da RKC nije nezabludiva čim rimski papa ljubi Kuran ili štuje poganskog idola Pachamamu.
Ako pak nije nezabludiva nego mjenja i to često suprostavljene doktrine (tako je primjerice RKC sve do nekoliko desetljeća prije Drugog vatikanskog koncila naučavala borbu protiv modernizma, a onda ga je objeručke prihvatila kao da nije sve dotad smatrala liberalizam smrtnim grijehom), onda se urušava kao kula od karata jer je postavka RKC da je nezabludiva, a nezabludivost je prvenstveno kroz rimskog papu koji se je samoproglasio nezabludivim Hristovim vikarom na Zemlji kojem se moraju pokoriti svi ljudi koji se žele spasiti.
Neki od Hrvata već nekoliko godina vide kako je falši rimski papa, ali su vjerovali da hrvatski biskupi nisu takvi.
Sve te tlapnje srušio je slučaj Stepinac* koji je jasno pokazao kako je Rim spreman (a uvijek je bio spreman) trgovati s hrvatskim interesima ako misli zauzvrat nešto dobiti od Pravoslavlja (a 'Pravoslavlje' koje je spremno ući u takvu trgovinu nije istinsko, pravo Pravoslavlje).
Neki hrvatski rimokatolici su se toliko razočarali u RKC da su odlučili preći na muhamedanizam (koji im izgleda kao moćan, jednoobrazan i kao onaj koji pobjeđuje u ratu Zapad).
Ja se nisam razočarao u RKC zbog te političke trgovine Rima, nego sam otkrio da je RKC nastala pred tisuću godina odvajanjem od Crkve.
Moja je dakle preporuka razočaranim sunarodnjacima da potraže Crkvu izvan koje nema spasenja.
Znamo da je kod nas u RH to mjesna SPC, i dok nema dovoljno hrvatskih pravoslavaca (pravih, a ne onih koji su samo na popisu), drugačije ni ne može biti.
Mnogi Hrvati vide da im opasnost dolazi s Istoka, i zato se nadaju u pomoć Zapada.
To je potpuno kriva računica jer Zapad, ono što je stvorila RKC preko svojih mnogobrojnih zabluda, je već izgubio eshatološki rat budući je već mnoga stoljeća u agendi Antihrista (mnogi pak kažu da je rimski papa kad se je predstavio kao vladajući nad drugim patrijarsima i episkopima koncem prvog tisućljeća, a pogotovo u ranom srednjem vijeku kad se je predstavio kao zamjenik Hristov koji upravlja sa Crkvom i zemaljskim državama, je bio prvi u nizu tipova Antihrista kao najava pravog Antihrista u posljednjim vremenima).
Dakle kad bi i Zapad pobjedio u nekom budućem ratu Istok (iako na Istoku još nema pravog pravoslavnog carstva), to ne bi ništa pomoglo hrvatskom narodu kad više narodne hrvatske države ne bi bilo nakon te moguće pobjede Zapada, i još gore - Hrvati bi se kao narod stavili na stranu Antihrista, odnosno vječnih gubitnika u amorfnoj svjetskoj masi štovatelja 'onog koji će se praviti Bogom'.
I na kraju najvažnije - narodi nisu kategorija iz vječnosti, oni su nastali kad se je čovječanstvo, djeca Adamova, podijelila zbog različitih jezika (Babilonska kula koja se opet metaforički ponovno gradi što vidimo po simbolici zgrade parlamenta EU), najvažnije za svakog je njegovo osobno spasenje, zatim spasenje njegovih najbližih.
Narodi već odavno nemaju veze s krvnim porijeklom, nema čistokrvnih naroda već stoljećima, narodi nastaju kad na nekom području organizirana i sposobna elita-pleme formira državu i onda preko zajedničkog jezika, religije, kulture i države formira novi narod**.
Kako znamo da de facto više nema hrvatske države, nema onda niti elite koja bi stvorila ili održavala hrvatski duh i nacionalni identitet.
Budućnost hrvatskog naroda je stoga daleko gora nego što na to ukazuje katastrofalni rezultat popisa stanovništva.
Vjerujem da će se stoga ponovno na ovom trusnom balkanskom području stvoriti neko carstvo ili carstva koja će objedinjavati mnoge dosadašnje narode (to je svojevremeno bilo Habsburško i Otomansko carstvo).
Pitanje je - koja će se elita pojaviti kao nekadašnji stari Hrvati da formiraju novu državu.
Znamo iz Otkrivenja da dolazi na kraju carstvo Antihrista, ali u međuvremenu moguće je da će se pojaviti neko pravoslavno carstvo protivno Antihristu koje će na kraju biti poraženo od Antihrista.
A ovaj će biti na kraju svih krajeva ubijen dahom Gospoda našeg Isusa Hrista.
Sve što se događa ili će se događati trebamo gledati s te vječne perspektive i ne padati u očaj zbog popisa stanovništva i jadnog stanja našeg naroda.
* Više od toga sliku nezabludivosti i poslušnosti Bogu, je srušila plandemija u kojoj se RKC predstavila kao potpuno politički korektna i poslušna judeo-masoneriji koja provodi agendu pripreme dolaska na vlast Antihrista.
** Hipotetski tako je mogao nastati i jugoslavenski narod, što je ipak malo čudno bez najbrojnijih južnih Slavena-Bugara. Moramo ipak znati da je najviše entuzijazma i početne inicijative za stvaranje novog južnoslavenskog naroda dolazilo iz Zagreba, nije bez razloga Strosmayer osnovao JAZU, a ne HAZU. Čak bi se moglo reći da je i danas Zagreb najmnogoljudniji grad u 'regionu' koji je ponovno okrenut prema potencijalnom stvaranju neke nove Jugoslavije. To je zato što kod mnogih Hrvata, pogotovo nakon kataklizme i aristocida iz 1945. nedostaje državotvornog duha, mnogi su spremni kao guske ponovno krenuti u jugoslavensku maglu jer nemaju vjere u svoj narod (najmanje vjere imaju političari koji u pravilu vuku podrijetlo iz jugokomunističkih porodica).
A zašto nije uspio ostvariti se dvaput ponavljani eksperiment stvaranja jugoslavenskog naroda?
Zato što je srpski kralj i vladajuća elita s figom u džepu ušla u taj projekt što se je vidjelo odmah na početku kad nisu tražili od Carigrada formiranje JPC (Jugoslavenske PC) nego SPC.
Drugi nije uspio zato što je temelj bio nikakav, jugoslavenski komunizam, pa kad je komunizam pokazao da je pred izdisajem, državljani Jugoslavije su se ponovno okrenuli prema državotvornosti svojih naroda.
Uglavnom, elita koja stvara državu i novi narod mora koristiti pravi i ozbiljni argument da bi se ljudi odrekli svojeg dotadašnjeg identiteta i odabrali novi.
U svakom slučaju tu treba biti uključena i duhovnost-religija što nije bilo uključeno ni u prvom ni u drugom eksperimentu.
S tri različite i suprostavljene religije (i kulture) nije moguće izvesti tako nešto, pretpostavljam da je zato i srpski kralj držao fige u džepu i vidio Jugoslaviju kao privremenu proširenu Srbiju.
Kad su ratnička plemena Bugara, Hrvata i Srba (ili vikinzi koji su osnovali i vodili rusku državu) stvarali nove države i narode, mudro su prihvatili njima strani slavenski jezik s kojim je govorila većina ljudi, kao i kršćansku religiju koju su tek prihvatili, a koju su već imali romanizirani starosjedioci.
I dok bi se lako moglo dogovoriti sada oko jezika, religija je ključni argument zašto ne može na ovom području uspjeti stvaranje novog naroda.
Doduše i može, i to onog globalnog, ako narodi većinom odbace svoju religiju i prihvate antihristovsku svjetsku religiju općeg i sveobuhvatnog ekumenizma.
Ta opcija mi nažalost odaje kako je najizglednija.
P.S. Hrvoje Hitrec osvrnuo se je na temu popisa stanovništva RH i slične teme kao i ja.
Uobičajeno duhovit, ali i dosljedan u stilu 'posljednjeg Hrvata-Mohikanca' koji je sebe eskulpirao od krivnje (pa i moja malenkost je sudjelovala u ratu, ali sam barem poslije zaključio i javno objavio da je temelj te nove države bio problematičan) sudjelovanja u stvaranju partizansko-antifašističke RH pred 30-tak godina.
U tekstu se ne nazire po meni glavni problem, nedostatak elite u pravom i pozitivnom smislu te riječi kod hrvatskog naroda (očito je Tuđmanovska elita bila kontra, ili kvazi elita), kao i nedostatak prevažne duhovno-religiozne dimenzije jednog naroda.
Ako se ne varam, Hitrec je ateist, pa je i razumljivo da mu ta suština nije poznata te tako i ne može ništa drugo nego duhovito i jalovo jadikovati.
Sad nevezano za temu.
Turski kršćanin David Erhan objavio je video u kojem obrazlaže kako su neki kršćani u prvim stoljećima, koji su bili pod jakim utjecajem grčke-helenističke filozofije, osobito aristotelizma, upali u razna krivovjerja.
To se je dogodilo i sa RKC nakon shizme kad je ista prihvatila skolastiku i obožavanje Aristotela.
Ustvari radi se o oholosti uma ili čovjeka koji ne prihvaća vjeru dok je tobož ne objasni s pojmovima koje je prethodno stavio u um kao istinu.
Skolastika na čelu s Tomom Akvinskim htjela je tako pozivajući se na umovanje, tzv. naturalnu-prirodnu teologiju, objasniti ili čak donijeti vjeru onima koji je čitaju ili slušaju.
Naravno da je to bio promašaj, nitko nije dobio vjeru ako je saznao Akvinčevih 5 dokaza za opstojnost Boga, štoviše poslije skolastike, a naslonjeni na to što je skolastika započela, došli su filozofi koji su osporavali skolastičke pretpostavke.
I tako je na Zapad stigao ateizam, obožavanje uma i znanosti, umjesto vjere u Boga, sad je Bog postao transcendentan o kojem mogu tobož znati nešto samo oni koji završe bogoslovske univerzitete (i tako je Zapad prestao vjerovati u nestvorene Božje energije, u Boga čije se djelovanje može izravno osjetiti u stvorenom svijetu ako čovjek očisti sebe od strasti), i od tih univerziteta je došla vjera u napredak čovjeka, u evoluciju, o budućem stvaranju raja na Zemlji uz pomoć znanosti i tehnologije (i komunizam je iz te bare izašao, kao i transhumanizam koji se utopistički sada ostvaruje).
Sad povratak na temu.
Kako mogu biti pravom elitom ljudi koji završe takve univerzitete, oni ne mogu voditi nekog kog ne vole (svoj narod), oni idu na univerzitete da bi se regrutirali u postojeću antihristovsku elitu.
I kad se odluče pristupiti nekoj novoj eliti, na primjer kad neki studenti postanu komunisti u 'kapitalističkoj državi', oni to čine zato što se opet žele učlaniti u novu elitu za koju misle da će za njihova života postati vladajuća (a i ova prva i ova druga komunistička su dvije strane iste antihristovske elite).
Dočim prava elita je ona koja je u službi Boga i svog naroda, i to baš tim redom.
Dok se lažna elita uvijek klanja nekom vođi kao Bogu, a to može biti i bio je rimski papa koji se je samoproglasio zamjenikom Hristovim kojem je tobož data sva vlast na Zemlji dok Hrist ne dođe drugi put.
I u tome je hendikep svih rimokatoličkih naroda, njihove elite su uvijek u pravilu samo poslušnici rimskih papa (jer ako nisu, onda gube spasenje, svi koji se žele spasiti prema doktrini RKC moraju se pokoriti rimskom papi), ili ako to prestanu biti, onda se okrenu ateizmu, komunizmu, globalizmu.
Lažna Tuđmanovska elita je bila takva, i to objašnjava stanje u kojem se nalazimo.
Ako nije novinarska 'patka' i photoshop majstorija ili nešto drugo prouzrokovano ljudskim ili demonskim utjecajem, ovo bi mogao biti veliki znak iz Rusije:
Zanimljiv je slijedeći razgovor između Jonathana Pageaua i protestantskog pastora zato što su se značajno dotakli slučaja kvebečkih Kanađana francuskog podrijetla koji su od najrimokatoličkijeg naroda vrlo tradicionalnih nazora i s velikim natalitetom došli u sadašnje stanje demografskog nestajanja.
Nakon naglog napuštanja rimokatolicizma neposredno prije i pogotovo nakon Drugog vatikanskog sabora RKC, buknuo je među njima nacionalizam (kad su se htjeli odvojiti od Kanade) pomiješan s vrlo progresivnim liberalizmom.
Izgleda da smo kao narod na tom putu.