Bijesi

Riječi 'bijesi' na crkvenoslavenskom (staroslavenskom) označava demone.

I prije pokrštavanja Slavena ta riječ je označavala isto, zloduhe.

U suvremenom hrvatskom jeziku ista riječ znači nešto drugo, ali slično, naime gnjev, ili je u korijenu riječi koja označava posebno opasnu i smrtonosnu bolest živčanog sustava - bijesnoću.

Ima li razlike između riječi bijes i gnjev ili su to istoznačenice?

Rekao bih kao nelingvist da je bijes uvijek negativan, ili demonskih korijena, dok gnjev može biti pozitivan i koji put nužan, naime gnjev je nužan kad se suočavamo s nepravdom i zlom.

Bog je gnjevan na zlo, ali uvijek kontrolirano gnjevan (bogohulno je i pomisliti drugačije), stoga gnjev može biti dobar i nužan kad je opravdan, kad se suoči sa zlom, i kad je kontroliran, kad ne vodi do bezumlja odnosno do novog zla.

Mi smo naučeni u ovoj naopakoj civilizaciji 'ljubavi i tolerancije' koju propovijedaju humanisti i lažni kršćani i njihovi klerici, kako je gnjev uvijek negativan jer dovodi do nasilja.

Kao da nasilje nije koji put dobro i nužno.

Ne će Bogočovjek nagovoriti uskrsle ljude i anđele uključujući demone da dođu svojom voljom na Strašni sud, nego će to učiniti svojom beskonačnom božanskom moći i silom.

Čim je u pitanju sila, onda je u pitanju i nasilje, jer i prijetnja silom je nasilje.

Ako netko nekog prisiljava na nešto što ovaj ne bi učinio svojom slobodnom voljom, onda se radi o nasilju.

Lopov ne bi želio biti na robiji, ali ga državna sila-nasilje na to prisiljava. To nasilje je dobro i nužno.

Kad Bog ne bi imao apsolutnu silu, onda ne bi bio Bog.

Kad Bog ne bi mogao izvesti ono što je prorečeno, da će svaki zemnik, nebesnik i podzemnik prignuti koljena pred Njegovim Veličanstvom, onda On ne bi bio Bog.

Stoga sila i nasilje nije nipošto samo po sebi dobro ili zlo, nego samo u odnosu tko ju vrši i s kojom nakanom.

Ako ju netko vrši u cilju izvršavanja Božje volje, onda je takvo nasilje dobro i sveto.

Takvo nasilje je izvršio sveti Ilija kad je osobno pobio na desetine Baalovih svećenika.

Vratimo se na bijese.

"Bijesi" ili "Demoni" je vrlo poznati, ili možda najpoznatiji roman Fjodora Mihaljeviča Dostojevskog, po mojem sudu najboljeg svjetskog pisca.

Evo dobrog prikaza tog romana:

Dostojevski se je u romanu obračunao s nihilizmom i prije nego što ga je počeo propagirati Nietzsche, obračunao se je s bolješevizmom-lenjinizmom i prije nego što se je Lenjin rodio, obračunao se je s lažnim tradicionalizmom koje se je pojavilo u drugoj polovini 20.st. ili sada s Trumpom, a ustvari je liberalizam koji nužno rađa nihilizam.

Stoga trumpistima poruka - nemojte misliti da se vaš pokret obračunava s nihilizmom ili s revolucionarnom woke ideologijom, vaš pokret ih nužno rađa ponovno*.

Samo je pitanje vremena kad će od liberalizma nastati nihilizam, ili kad će od francuske revolucije nastati boljševička.

Dostojevski je s pravom primjetio kako se tu radi o društvenim pokretima ili trendovima koje imaju svoje demonske korijene te da se zato i demonski-bijesovski manifestiraju.

Nikad nisu kršćanski narodi prihvatili masovne zločine kao opravdane dok ti narodi se nisu zarazili liberalizmom i nakon toga nihilizmom.

Liberali i ako vjeruju u Boga, onda to nije biblijski objavljeni Bog, nego Bog kakvog oni žele da bude, odnosno da ih ostavi na miru da čine ono što žele činiti.

A to je uvijek zadovoljavanje strasti odnosno činjenje grijeha, kršenje Božjih zapovijedi, zato je definicija slobode za liberala - biti slobodan činiti grijeh, biti slobodan od Božjih zapovijedi.

Njihova djeca nihilisti idu korak dalje u bezumlju, oni su otvoreni ateisti ili sotonisti, oni preziru objavljenog Boga bez obzira vjeruju li ili ne u Njegovo postojanje.

I uvijek su drsko vulgarni, spremni na nasilje i uvrede protiv bilo koga tko im se suprostavi, tko im ne priznaje da su bogovi, nadljudi koji su zamjenili Boga za kojeg kažu i vjeruju da je mrtav ili da Mu se mogu suprostaviti bez katastrofalnih posljedica za njih.

*  Dok je D.Trump otvoreni cionist odnosno sljedbenik sinagoge sotonine kojem je važniji cionizam nego 'MAGA', učinimo SAD velikom ponovno, premda ista nije nikad bila velika u pozitivnom smislu nego u širenju liberalizma i dekadencije, nešto nalik Bludnici iz Apokalipse.

Vratimo se sad u domaju.

Tipična nihilistica V.Rudan Hrvatin , suočena sa teškom bolesti i skorom smrću objavila je izgleda preko HRT da se raduje smrti.

Kako je dakako nihilistica (jedna od najvulgarnijih u javnom nastupu) i ateistica, to je priznanje kako joj je život bio veliki promašaj.

Što ju je to moglo motivirati da svoju smrt 'ekranizira' pred TV kamerama?

Možda još malo, malo svjetala pozornice i jalove slave pred kraj, pred spuštanje zavjese zemaljskog života?

To bi bila taština nad taštinama kako kaže Knjiga Mudrosti.

Da okuraži na demonsko-bijesovski način one slične sebi da se raduju smrti kao i ona jer poslije smrti nema ničeg?

Ovo je vrlo vjerojatni motiv, razmišljanje je -  lakše je biti u paklu ako nisam sam u paklu.

Ali ne radi društva, jer u paklu je svatko svakom neprijatelj, nego radi nihilističkog i taštog zadovoljstva - nisam samo ja izgubljeni slučaj, ima oko mene mnogo jadnika koje mrzim kao i sebe i sve što postoji, a najviše Boga, ali se tješim da i njima nije dobro.

Eto kako završavaju oni koji su čitali "Bijese" od Dostojevskog, jer sam prilično siguran da je čitala taj roman, ali ga nikad nisu razumijeli, ili ako jesu, bili su preoholi da sebe vide onakvim kakvi jesu, veliki grješnici nužni pokajanja kako bi zavapili Bogu za spasenjem.

Bijesi dovode do duhovne bjesnoće ili druge vječne smrti, ako ih ignoriramo i pravimo se kao da ne postoje, ili ako ih sotonistički smatramo sebi bliskima i prijateljskima.

Prihvatimo to kao poučak gledajući promašene živote nihilista, a V.R.Hrvatin poželimo obraćenje i pokajanje prije smrti.

Gornja sličica Dobrog Pastira je iz teksta o.Stevena Allena za drugi korizmeni utorak.

Evo izvoda nad svetim tekstom Izaije 9:9, 10:4:

The New Testament Church, which fulfills the types and figures of the Old Testament Church, also has set over Her an institutional as well as a charismatic authority. The institutional authority consists of the episcopal and clerical hierarchy, who govern the Church, teach the Faith, and administer the Holy Mysteries. The charismatic authority consists of the holy ascetics who receive inspiration directly from God, and whose vocation is to inform and to correct not only their individual spiritual children but also, and especially, the Church’s institutional leadership as well. The latter, in short, exercise the prophetic office. But what happens when not only those who hold the outward authority go astray, which is predictable, given the perennial tendency of men who wield power over others, but even those who should be known for their poverty and simplicity of life, for purity of soul, and for right judgment – that is, the ascetics, elders, and prophets – what happens when they also go astray? Then we are really in for a bad time of it, because the ordinary mechanism of reproof and reform has been removed, and the people are left leaderless to face the wrath of God as the only remaining source of correction.

Poruka je to Boga za naše vrijeme preko usta svetog proroka Izaije svima koji se nazivaju kršćanima:

jao vama ako ne zalutaju samo vaši arhijereji, episkopi i svećenici, 'glava' o kojoj govori Izaija, nego i rep - proroci, asketi, monasi, starci koji bi trebali biti korekcija 'glavi'.

I mi koji se nazivamo istinskim pravoslavcima možemo biti između takve zalutale glave i zalutalog repa, odnosno onda ćemo i mi biti zalutala ovca koja nije u Hristovom ovčinjaku.

Molimo se stoga za naše arhijereje i naše duhovnike i budimo spremni uvijek osluškivati glas Dobrog Pastira koji će nas zvati ako smo zalutali.

Vratimo se na bijese.

Evo primjera kad nužno moramo biti gnjevni.

Ne biti gnjevan kad se živi u državi kojoj se plaća porez, i kad se s tim porezom plaćaju sodomistički filmovi, znači slagati se sa sodomizmom i time biti neprijatelj Bogu.

Tko u Boga vjeruje i živi u RH, nužno mora biti gnjevan na tu državu.

Netko će reć - moramo biti gnjevni na režim, a ne na državu.

Pa ne može se biti gnjevan na pravni pojam (državu), nego samo na ljude koji javno i drsko čine zlo.

Mora se znati da grijesi vladara se prijenose na one nad kojima ovi vladaju, ako im se ne suprostavljaju.

Kako se to mi suprostavljamo protukršćanskim i bezbožničkim vlastima RH?

Narod se je slizao sa zlom, narod opetovano na izborima glasa za stranke koje sve odreda, bilo na vlasti ili u opoziciji, stoje iza sodomističke agende.

I kakvu onda budućnost kao narod možemo očekivati?

Istu kao oni koji su vikali: raspni Ga, raspni, a pusti nam Barabu.

Ne idealiziram Mađarsku, ali ona je donijela zakon protiv sodomističkih parada.

Zadnjih godina se među nama Hrvatima pojavio strah od mađarskog posizanja za teritorijem RH, pretpostavljam Baranjom koja je povijesno pripadala Mađarskoj.

Kad bi Mađarska stvarno bila kršćanska država, zašto bi bilo nepravedno da Bog dopusti da ona zauzme Baranju?

Čime smo to mi zaslužili Božju zaštitu u odnosu na okolne narode (koji su na istom putu zapadne dekadencije)?

Nismo se uzdali u Boga, nego u NATO i EU.

Zato smo dopustili sodomitske parade koje su uvjet pristupa u bijesovsku EUniju.

Znamo Bože, ako uopće postojiš, da si protivnik sodomizma, ali mi ćemo organizirati te skupove odvratnih pervertita u središtima naših gradova, financirat ćemo njihove udruge i njihove filmove, dopustit ćemo da šire svoju bolesnu propagandu u vrtićima i školama, jer znamo da su moćni te da bez njih ne možemo biti na 'pravoj strani povijesti', a Ti si daleko i ne pokazuješ nam da postojiš, pa te se i ne bojimo.

U toj rečenici sažeta je naša povijest zadnjih 20 godina.

Imamo li još uopće vremena kao narod na pokajanje?

I još jedna vijest koja ukazuje kako smo na tobožnjoj 'pravoj strani povijesti', koja je drugo ime za vladavinu Antihrista.

Na nogometne utakmice hrvatske vrste više se ne će moći ući bez 'pametnih' telefona.

Jer će ulaznice biti samo u digitalnom obliku.

Poslije će olakšati tlaku, pa će moći nogometni ovisnici ući bez tog uređaja bez kojeg se više život ne može zamisliti.

Tako što će imati žig Zvijeri na sebi koji će ih identificirati.

Pametni telefoni, računala, AI - čine nas glupljima.

To nije samo pretpostavka, to je činjenica.

O tome se već duže vremena piše, a jedan zabrinuti tekst je star više od 20 godina.

Iz tog teksta iz 2004.g:

From the origin of the Internet through the mid 1990s, I'd estimate the mean IQ of Internet users as about 115. Today it's probably somewhere around 100, the mean in Europe and North America. The difference you see in the Internet of today from that of ten years ago is what one standard deviation (15 points) drop in IQ looks like. But the mean IQ of the world is a tad less than 90 today, and it's expected to fall to about 86 by 2050. So, when the digital divide is conquered and all ten billion naked apes are wired up, you're looking at about another standard deviation's drop in the IQ of the Internet. Just imagine what that will be like.

To nije napisao bilo tko, to je koautor vjerojatno jednog od najisplativijeg i najsloženijeg software , AUTOCAD bez kojeg se posao inžinjera danas ne može zamisliti.

U vremenima kad sadašnja AI, koja posebno zaglupljuje ljude, nije postojala, J.Walker zabrinuto piše kako osjeća da dramatično internet zaglupljuje ljude te kako će to biti katastrofa u skoroj budućnosti, da će čovječanstvo biti slično umreženim majmunima.

Ta svjedoci smo kako se težina pitanja na državnim ispitima - maturama smanjuje kako bi bila očekivana prolaznost.

Ničim utemeljena vjera kako sve evoluira s vremenom, pa tako s razvojem tehnologije inteligencija ljudi  raste pokazala se je velikom zabludom jer su rezultati suprotni.

I ovdje su bijesovi imali svoje prste.

Jer su oni tu laž plasirali naivnim, ali u biti zlim i oholim ljudima, kako će ako zagrizu 'zabranjeni plod tehnologije' postati bogovi.

I tu nam na naplatu dolazi račun kojeg su još naši preci započeli pred više stoljeća, a mi smo nemilice dodavali nove stavke kao da račun nikad ne će doći na naplatu.

I jedna vijest iz Srbije.

Srbijanski dužnosnici su najprije tvrdili kako nije uporabljen 'zvučni top' protiv prosvjednika jer ga ni nemaju, a kasnije su to porekli, to jest da ga imaju, ali da ga nisu uporabili.

Nešto je ipak uzokovalo ovo:

Možemo li usporediti situaciju tamo i kod nas?

Srbi su buntovniji od nas, i državotvorniji. I njihovi studenti svakako.

Iako su tolerirali otvorenu lezbijku kao premijerku, a sada predsjednicu parlamenta, prilično sam siguran da bi je odmah makli kad se ne bi bojali reakcije Zapada budući su se vezali za Zapad, doduše ne tako čvrsto kao mi.

Nažalost meni se čini da smo mi u većem postotku prihvatili globo-homo ideologiju i da smo više skloni popuštati tamo gdje popuštanja ne bi smjelo biti, ako se zovemo kršćanima.

Mislim da se i u Srbiji, kao i kod nas, može primjetiti na područjima koja su bila jače pod utjecajem Austro-Ugarske ili kako se to drugačije kaže Srednje Europe, tamo Vojvodina, vjerojatno dobar dio Beograda, kod nas Zagreb, Međimurje, Zagorje, Rijeka, Istra, veći stupanj prilagođavanja zlim ideologijama (nekad komunizmu), veće razmišljanje - ne talasaj, ili ako je dobro za moj turizam, za moju popunjenost apartmana, i za moju popunjenost trbušne šupljine, onda je dobro i za nas.

To je dakako mentalitet ljudi spremnih na prostituciju i koji se nisu odmakli od use, nase i podase.

Naravno da nisu svi ljudi iz tih krajeva takvi, samo procjenjujem da su u većini jer to i izborni rezultati pokazuju.

Takvi se ljudi i inače hvale -  nismo mi kao ovi zaostali primitivci, ksenofobi i seljoberi, mi smo Europejci i građani svijeta.

Globo-homo bezumnici i budući podanici Antihrista.

Kad je tako, onda ne može grafički simbol-grb grada Zagreba ne biti drugo nego šupalj.

Neki kažu da je inspiriran golom stražnjicom 'legendarnog umjetnika' Tomislava Gotovca koji je proslavio beli Zagreb grad pred pola stoljeća hodajući gol i ljubeći asfalt (vjerojatno bi još nešto radio da nije bio asfalt toliko tvrd).

Uostalom, sve metropole-velegradove treba razseliti ili ih prepustiti sebi samima.

Pa neka globo-homo malograđani prelijevaju iz šupljeg u prazno pod simbolom jednog velikog ništa.

Eto šupljeg znaka u koji mogu svi stati, osim autohtonih Zagrepčana:

Oni su pristali na to kao čin pokajanja što njihovi preci nisu bili dovoljno globo-homo.

I za one koji ne mogu na toj slici naći šuplji simbol Zagreba, mala pomoć.

To je tekst: "Zagreb volim te!" koji nije gramatički ispravan jer se Zagreb treba deklinirati u vokativu, ali to nije uopće važno budući će sve manje i manje građana Zagreba govoriti hrvatskim jezikom.

Znači autori šupljeg simbola su hotimično krivo napisali taj tekst kako bi poslali poruku urbi et orbi - dođite i naselite se u glavni grad Hrvata u kojem ne morate znati hrvatski jezik.

Oni na slici ga ne govore jer to nitko od njih ne traži niti će tražiti, dočim bi bilo poželjno fetivim Zagrepčancima da nauče neki od mnogobrojnih nepalskih dijalekata.

Vratimo se na legendarni simbol Zagreba (jer je Zagreb radi njega postao legenda, ne samo radi tetejca gradonačelnika).

Bitne su one tri crte oko teksta, kao i polukružnica na dnu.

Genijalna inovacija je što crte nisu spojene s polukružnicom, pa to simbolizira poznatu narodnu mudrost "Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba". Cug iz pjesmice "Cug ti bu pobegel" nije prikazan jer je cug-vlak pobjegao kroz te dvije rupe.

Stoga je druga glavna poruka simbola - grad ne može ništa imati jer sve što ima iscuri kroz one dvije rupe.

A neki su krivo mislili da su te dvije rupe povezane s rupama gore spomenutog gologuzog umjetnika.

P.S.

Bloger Luka Šarić objavio je kako se na novom simbolu Zagreba ipak radi o stražnjici velikog i legendarnog zagrebačkog umjetnika Tomislava G. koja ima veze s Tomislavom T., legendarnim i trenutnim zagrebačkim gradonačelnikom koji će to vrlo vjerojatno ostati i u drugom mandatu jer Zagrebčani vole isto što i voli gradonačelnik i što se nalazi na zg-simbolu.

O čemu se radi?

Veza je barem dvostruka, oba Tomislava su se valjala po zagrebačkom asfaltu, oba pred kamerama nakon čega su ušli u zagrebačku legendu.

Ne znam kako se je prvi Tomislav odnosio prema muškim stražnjicama, ali ovaj drugi vidi ih i u polukružnici na novom logu zagrebačkom.

Kao u onom vicu kad psihijatar pita pacijenta na šta ga podsjećaju slike na kojima su geometrijski likovi, a ovaj na sve slike odgovara kako na njima vidi ženske spolne organe.

Psihijatar nakon što je prikazao brdo takvih slika, ojađen kaže pacijentu - pa vi ste seksualni manijak, na što ovaj odgovori - ja sam manijak, a ti mi stalno pokazuješ pred očima pornografiju.

Tako je organ o kojem civlizirani ljudi ne žele govoriti jer ima veze s izmetom odnosno smradom, postao znak belog Zagreb grada.

Psihijatrija masovna kojoj lijeka nema osim recepta za bolest Sodome.

Da ne bi netko pomislio kako Rijeka nije u istom sodomskom košu ili kanalizaciji, pobrinula se je Lori.

Njojzi hvala.

Zanima me, da li će ijedan opozicijski kandidat za riječkog gradonačelnika obećati kao Orban Ugarski kako Lori i slični više ne će moći paradirati riječkim korzom, naravno i da će ih skinuti s gradskog proračuna i eventualno smjestiti na Titin brod Galeb i poželjeti im mirno more i nikad više povratak.

Ipak Rijeka ima tradiciju jednog od najrazuzdanijih i najliberalnih gradova Austro-Ugarske.

A ima i legende kao i Zagreb. 

Karolina Riječka šarmirala je engleskog kapetana kako ovaj ne bi bombardirao Rijeku, nego Bakar.

Danas ima mnogo guzičara koji bi besplatno išli 'šarmirati' engleskog kapetana.

Ove iz Lore su rezervna varijanta ako bi zapovijednik engleskog ratnog broda bila osoba koja menstruira.

Moja EUnija

Ne treba puno komentirati ovo vrlo dobro izvedeno, i vjerojatno s minimalnim troškovima (mislim da je sve glasove dao Filip i da je to smiksao na svojem računalu):

Nekako mi se čini da je to slično batinjanju mrtvog konja, i da, volio bih da je EU u tom stanju vječnog mirovanja.

Ali još nije.

Tko može reći da se polumrtvi konj ne će metamorfozirati u neko gore čudovište?

Možda EU i Rusija prijeđe s Kinom u Euraziju po Duginovim snovima koji su bili noćna mora Orwellu?

Ne nadajmo se nikom dobru od ovog svijeta u vremenima Antihrista.

Je li ovo upozorenje svima kako se treba poštivati Korizma?

Ako se radi o istoku Makedonije, onda tamo nominalno žive pravoslavci koji bi se trebali držati Velikog Posta.

Pazimo na sebe da se ne bi našli u sličnoj tragediji.

Ipak, malo optimizma:

Sarkazam naravno.

S.Kulić kao filozof nedopustivo gleda na političku situaciju u Hrvatskoj i svijetu samo kao pitanje gospodarstva.

Nedostaje mu i trezveno razmišljanje i procjena tehnologije koja je sredstvo porobljavanja čovjeka i dolaska na privremeno prijestolje Antihrista.

Spominje i ludizam, i to u negativnom smislu, što znači da je vjerojatno ostao na marksističkim postavkama kako razvoj tehnologije (marksisti bi rekli proizvodnih odnosa) znači i razvoj ili boljitak čovječanstva. 

K tome nada se 'Euraziji' kao rješenju problema globalizma, a upravo se radi o suprotnom, Eurazija odnosno oglobljavanje tih država ne može ništa drugo značiti nego drugi vid globalizma.

Nadalje, drži se demokratskih floskula o narodu kao nečem samo po sebi vrijednom negirajući time činjenicu da nikad narod nije o ničemu odlučivao, kao što ovce ne vode pastira, nego obrnuto.

Stoga je pitanje svih pitanja - kakvog pastira imamo.

Današnje Evanđelje po Ivanu 10 poglavlje govori o Dobrom Pastiru:

Stoga im Isus ponovno reče:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ja sam vrata ovcama.
8 Svi koji dođoše prije mene,
kradljivci su i razbojnici;
ali ih ovce ne poslušaše.
9 Ja sam vrata.
Kroza me tko uđe, spasit će se:
i ulazit će i izlaziti
i pašu nalaziti.
10 Kradljivac dolazi samo da ukrade,
zakolje i pogubi.
Ja dođoh da život imaju,
u izobilju da ga imaju.«
11 »Ja sam pastir dobri.
Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
12 Najamnik – koji nije pastir
i nije vlasnik ovaca –
kad vidi vuka gdje dolazi,
ostavlja ovce i bježi,
a vuk ih grabi i razgoni:
13 najamnik je
i nije mu do ovaca.
14 Ja sam pastir dobri
i poznajem svoje
i mene poznaju moje,
15 kao što mene poznaje Otac
i ja poznajem Oca
i život svoj polažem za ovce.
16 Imam i drugih ovaca,
koje nisu iz ovog ovčinjaka.
I njih treba da dovedem
i glas će moj čuti
i bit će jedno stado,
jedan pastir.

Ne budimo ludi i nerazumni pa da razmišljamo - naša briga su jedino pastiri Crkveni, nas ne zanimaju pastiri državni-narodni.

U svakom slučaju nikako ne smijemo dozvoliti da nas vode duhovni pastiri koji nisu Hristovi, zato i moramo biti istinski pravoslavci koje vode pravovjerni episkopi (episkop ili latinizirano biskup dolazi od grčke riječi koja znači nadglednik, onaj tko stražari i brine se za stado Hristovih ovaca).

Međutim isto tako ne smijemo olako prepustiti da nam narod i državu vode 'episkopi' Antihrista.

Jer ako se to dogodi, onda nam nema druge nego otići u katakombe.

Do tada, ako postoji imalo mogućnosti, moramo se izboriti da naše države ne vode neprijatelji našeg spasenja. 

Stoga ne smijemo nikako dati povjerenje političarima ili filozofima koji govore istinu o lošem stanju gospodarstva i koji predlažu neka nova ili stara rješenja, ako se ne izjasne o temeljnim pitanjima morala odnosno poštivanja Božjih zapovijedi.

Ekonomija ili politika u društvu-narodu-državi se nipošto ne svodi na materijalni probitak i pune trbuhe, nego prvenstveno da državni zakoni i sprovedba istih nisu protukršćanski.

I nemajmo iluzije, kršćansko društvo je uvijek bilo monarhističko.

Ako je Božji Promisao da prije dolaska Antihrista bude jedno vrijeme kršćanskih država, onda će to biti kršćanske monarhije. 

Pastir Dobri život polaže svoj za ovce.

Car ili kralj može biti takav pastir, no demokratski političari nikad.

Jer su i došli na vlast izbornom prijevarom obmanjujući narod obećanjima za koje su oduvijek znali da ih ne će ispuniti.

Od lažova se ne može očekivati da će se žrtvovati za bilo što.

P.S.

Koliko je svijet perverzan može se isčitati iz ovog teksta.

(u međuvremenu i ovdje se piše o istom)

Otprilike kao da bi rekla Velika Britanija Kini kako ubuduće ne će prodavati Kinezima opijum kao vid carinskog rata prema Kini.

Ako ne budete dobri prema nama, ne ćemo vaše građane više tjelesno i duševno trovati opijumom.

Inače sva perverznost carstva Velike Britanije* pokazala se je opijumskim ratom u 19.st. u kojem je ona napala Kinu jer ova više nije dozvoljavala toj pokvarenoj imperiji da prodaje drogu i tako truje Kineze.

Tako je Kanada (zasad je to samo inicijativa nekih građana) zaprijetila SAD, ako ne prestanete s carinskim ratom, onda ćemo spriječiti vašim državljanima da se truju pornografijom sa računala-servera koji se nalaze u Kanadi (da je SAD stvarno kršćanska država s kršćanskim monarhom mogla bi razmotriti napad na Kanadu da se njezine građane oslobodi od pornografije, a ove koje s tim đavoljim poslom bave pravedno i strogo kazni).

Inače jedan čitatelj je pitao, ne znam da li u dobroj vjeri ili ne, kojem se svecu može moliti za oslobođenje od ropstva pornografije.

Danas je čini mi se taj svetac, sveti Jakov Postnik:

Monah Jakov Postnik podvizavao se nedaleko od feničanskog grada Porfiriona. Petnaest godina živio je u pećini predajući se monaškim podvizima, a od Gospoda je primio dar čudotvorstva. Pod njegovim utjecajem mnogi su lokalni stanovnici preobraćeni na kršćansku vjeru. Vesti o podvižniku pročule su se posvuda, a zatim, da ne bi pao u iskušenje, monah je otišao na drugo mesto. Pronašavši sebi novu pećinu, u njoj je boravio trideset godina. Đavo je podvižniku postavio strašne zamke. Jakov je izliječio djevojku od demonske opsjednutosti, ali je zatim zajedno s njom pao u grijeh. Izbezumljen zbog ovog grijeha, pokajao se što je učinio i dugo se skrivao u pustinji, lišen zaklona i mira, mučen grižom savjesti, i bio je na korak da napusti redovnički život i vrati se u svijet. Ali neizmjerno Božje milosrđe, koje grijesi ovoga svijeta ne mogu nadvladati i koje želi spasenje za cijelo čovječanstvo, ne bi dopustilo propast ove duše, koja je iskreno radila toliko godina za svog Učitelja. Gospod je poništio đavolsku nameru da uništi podvižnika i vratio ga pokajanjem na put spasenja. Lutajući pustinjom, Jakov je ugledao samostan, i ušavši u njega, ispovjedio je svoj grijeh pred igumenom i braćom. Hegumen ga je pozvao da ostane s njima, bojeći se da će na kraju pasti u očaj. Ali James je otišao i ponovno je dugo lutao pustinjom. I konačno, sveblaga providnost Božja dovela je na njegov put pustinjaka, ispunjenog milošću i mudrošću. Uklonivši s njega pokajanje, stanovnik pustinje predloži Jakovu da ostane s njim. Ali Jakov nije htio ostati sa starcem, iako ga je on ohrabrivao i davao mu nadu, nego se osamio u špilji i ondje je deset godina prinosio pokajanje Bogu, plačući i jaučući, tražeći oproštenje za počinjeni grijeh. Gospodin je uslišao molitve monaha pokajnika i uzvratio mu svoju milost: Jakov je ponovno pronašao svoj dar čudotvorstva. Do same smrti ostao je u svojoj pećini, u kojoj je i sahranjen.

U ovom tekstu kojeg sam dao preko Googla prevoditelja od engleskog na hrvatski jezik nije navedena važna činjenica (i pitam se zašto), naime Jakov je ubio djevojku od koje je istjerao demona nakon što je s njom bludio, te je bacio mrtvo tijelo u rijeku misleći da će tako sakriti svoj zločin.

Primjer njegovog života govori nam da veliki podvižnici mogu pasti u veliki grijeh, ne samo bluda nego i ubojstva i skrivanja dokaza ubojstva.

I još važnije, Božje milosrđe je beskrajno, ma kako veliki grijeh počinili, Bog će ga oprostiti ako se iskreno kajemo.

Demoni kad nas navode na grijeh onda nam potiču misli kako taj grijeh nije velik te da će Bog imati razumijevanje za grijeh te će nam ga lako oprostiti, a nakon što počinimo grijeh govore nam suprotno i onda griješnici često padaju u očajanje, što je, ako čovjek ostane u tom stanju, najveći grijeh, ne vjerovati u Božje milosrđe.

Juda Iškariotski je ostao u tom stanju i ubio se.

Bježimo od očajanja i zavapimo Bogu čim prije te krenimo putem cjeloživotnog pokajanja.

Svakodnevno i svakog trena moramo stražariti nad našim očima, nad našim srcem i našim razumom i k tome stalno vapiti Bogu da nam dadne blagodati s kojom ćemo nadvladati đavolske napade.

To možemo samo ako se smatramo najvećim griješnicima.

Stoga ako smo ranjeni pornografijom, znajmo da nas to nisu toliko ranili ljudi koji daju 'besplatnu pornografiju', nego da se iza njih kriju opaki demoni koji nas žele vidjeti u vječnim mukama.

Izbjegavajmo sve (ne)prilike koje će dati mogućnost demonima bluda da nas napadnu.

I molimo se svecima koji su nadvladali demone bluda da bi nas griješne i slabe zastupali pred Gospodom kako bi nam naš Spasitelj podario blagodat s kojom ćemo otjerati daleko od sebe demone.

Kadgod nam dolaze bludne misli, hitro trebamo se prekrstiti, zavapiti Gospodu i svecima zaštitnicima.

Toga će biti sve manje ako se neprestano molimo, kako nam je savjetovao, ustvari zapovijedio, sveti Apostol:

Bez prestanka se molite! 

1 Sol. 5,17

Tada molitva ne će biti tlaka, nego nasušna potreba i najveće blaženstvo razgovarati i biti stalno s Bogom.

* Čvrsto vjerujem da pravi kršćanski monarh ne bi imao niti diplomatske odnose s "Ujedinjenim kraljevstvom" dok se vladari tog kraljevstva zla javno ne ispričaju Kini, a i cijelom svijetu, zbog opijumskog rata. Nažalost mnoge države su nakon toga bavile se s međunarodnom trgovinom droge preko svojih tajnih službi. Kako te države imaju uopće obraza govoriti o pravdi i poštenju, civilizaciji, kršćanskim korijenima?

Poveznica na odlične meditacije o.Stevena Allena za svaki dan.

Preporučam Vam da se pretplatite jer radnik u žetvi dostojan je svoje plaće.

Ovaj video i komentari ispod pokazuju svu bijedu modernih ljudi nedostojnih svojih predaka:

Naši suvremenici su većinom tolike zelene ništarije da u tom videu žale što lav nije ubio lovca.

Prvo, malo ima danas lovaca koji imaju hrabrosti susresti se s lavom oči u oči na toj bliskoj udaljenosti i bez zaštite.

Može se slobodno konstatirati da su naši preci imali više srčanosti od nas.

Drugo, ovo se vjerojatno događalo u Južnoj Africi, a ova dvojica izgledaju kao lokalni farmeri koji ubijaju lava koji je došao blizu njihovog posjeda ili je na njemu.

Detestosterirani bi danas rekli - ali lav je tu domaći, a ne farmeri, prema tome lav je u pravu.

Takvi niškoristi gradski razmaženjaci traže da se vukovi nasele u predjele gdje još ljudi imaju ovce, i traže oštre kazne ako bi ovčari poubijali vukove (ili medvjede).

Nisu svjesni jadnici kako bi bili gladni u gradovima da nisu istrebljeni vukovi iz poljoprivrednih i stočarskih krajeva već stoljećima.

Ali vrijeme gladi izgleda opet dolazi. 

Jedva čekam da takvi napuste gradove u potrazi za hranom i da dođu moljakati seljake i stočare da ih nahrane.

Možda da se obrate njihovim prijateljima vukovima da ih hrane kao vučica Romula i Rema?

Bilo bi pošteno.

Na net-u sam našao više tekstova koji govore da je poznati E.Hemingway, nobelovac za književnost bio ratni zločinac koji je ubijao njemačke ratne zarobljenike.

Znajući da je otišao iz SAD boriti se za komuniste u Španjolsku to me nije iznenadilo.

Evo par poveznica, prva, druga, treća u komentarima. četvrta .

A nas su učili kako je on bio veliki borac za pravdu.

Svijet mu se je divio, zato je dobio i tu ridikuloznu nagradu za književnost.

Na kraju se je ubio.

I sad da vidimo tko su to bili junaci u Španjolskom ratu, a tko su to bili bezbožnici i mrzitelji kršćanstva s kojima se je E.Hemigway borio:

Junaci glagoljaškog doba

Istoimeno predavanje Ane Šimić održano je prošli mjesec u Rijeci:

Ja sam iz sela Risike koja je u okolici Vrbnika koji je najvjerojatnije gradić s najviše glagoljaških spomenika, bilo kamenih bilo na pergameni ili papiru, a i mjesto poznatih i zaslužnih popova glagoljaša o kojima je rečeno i u korisnom predavanju.

Koliko se sjećam i kako mi je rečeno, sve do početka 20.st. javni bilježnici - notari pisali su tamo glagoljicom.

Pred neku godinu znam da je je snimljena jedna starija žena u mojem selu koja je znala moliti se na crkvenoslavenskom jeziku jer je to naučila u svojem djetinjstvu.

Misa na crkvenoslavenskom jeziku bila je sve do Drugog vatikanskog koncila tako da se nikako ne može reć, kako tvrdi predavačica, da je taj koncil bio trijumf glagoljaštva.

Nažalost ne znam glagoljicu, premda čitam molitvenik i psaltir na crkvenoslavenskom jeziku napisanim na modernoj fonetskoj-vukovoj ćirilici.

Tako mi je lakše premda znam da je bolje čitati na originalnoj ćirilici na kojoj je jasno naveden naglasak odnosno izgovor (dakle i po tom pitanju pojednostavljenje nije bio napredak).

U svakom slučaju bizarno je čitati crkvenoslavenski na latinici, treba ga čitati na pismu koje je radi tog jezika baš stvoreno.

Jučer sam saznao na jednom predavanju kako je i rumunjski jezik bio sve do pred stotinjak godina napisan na crkvenoslavenskoj ćirilici.

Htio bih ipak dodati nešto što nije rečeno u videu i o čemu sam pisao na blogu.

Crkvenoslavenski jezik nije narodni jezik, nego je književni jezik kojeg su utemeljlili sv.Ćiril i sv.Metod, sveta grčka braća, a na temelju govora Slavena iz okolice Soluna (možda predavačica krivo govori da su glagoljaši krivo tvrdili da su braća iz Solina, kad su ustvari to dva grada s istim imenom, Solin i Solun,  ima tako mnoštvo gradova koji imaju isto ime).

Treba razlikovati književni i narodni jezik, i treba u društvu nastojati da narod čim više govori književnim jezikom koji je bogatiji i ljepši od narodnog.

I jedno što je također prevažno.

Književni jezik mogu stvarati sveci, a mogu i njihovi antipodi, antisveci.

Moderna književnost i moderni književni jezik golemom većinom stvaraju ovi drugi.

Ako smo kršćani onda ne smijemo slijediti te književnike zla, nego svete književnike koristeći njihove riječi i izričaje. Ruski jezik je bogatiji od ostalih slavenskih zato što su ruski književnici nastojali sačuvati bogatstvo crkvenoslavenskog jezika.

Predavačica kaže, ponavljam, da je Drugi vatikanski koncil RKC bio trijumf glagoljaštva.

Opet mislim da je u krivu, to je bio trijumf modernih književnih jezika koji nemaju bogastvo i ljepotu riječi starih književnih liturgijskih jezika.

Često i prečesto je problem kako ispravno neki teološki pojam napisan na starom liturgijskom jeziku prevesti na moderni jezik*.

Jednostavno  nije sve ono što je novo bolje od onog starog, a po pitanju jezika stoji činjenica da su moderni jezici siromašniji i ružniji od starih (slično je i sa starim hebrejskim na kojem je pisan SZ, i kojeg su samo rijetki u Izraelu govorili osim svećenika i pismoznanaca, nego su većina govorili narodnim neliturgijskim aramejskim jezikom).

A to je prevažno u svetoj Liturgiji, zato doista mislim da bi trebali ostati stari i provjereni liturgijski jezici.

Možemo samo zamislit koja će to ružnoća biti kad bi se za sto godina Liturgija govorila na jeziku kojeg će tada koristiti novi tehnicirani i anglicirani Hrvati (ako nas bude tada).

Demokratizacija pisma, knjige i govora o kojoj je govorila predavačica i koja je nastala izumom tiskarskog stroja nije bila samo dobro.

Ako nečega ima jako puno i ako je to svima lako dostupno i jeftino, onda se to ne cijeni kao kad je obrnuto.

I samim  time se onda paradoksalno manje koristi.

U vremenima crnih zaslona, elektromagnetskih ekrana u kojih ljudi omađijani zure u pokretne slike, ljudi, naši suvremenici, ne žele gubiti vrijeme na tekst.

Ne žele glagoljati i imaju sve siromašniji vokabular i sve više moraju mahati rukama da bi se sporazumjeli.

K tome izgubili su baš radi tih pokretnih slika moć koncentracije, a samim tim i moć rasuđivanja i pamćenja.

Svi smo kao pismeni, i govorimo barem jedan strani jezik, a gluplji smo od glagoljaša koji su možda samo jednu rukopisnu knjižicu-molitvenik imali i kojeg su onda znali napamet.

Moć pamćenja ljudi smanjuje se kako nam se gomila pristup, najčešće besmislenim i nekorisnim, informacijama.

Ali mnoštvo informacija nije znanje, nego gomila smeća i šum, a ne razumljiv govor - glagoljanje.

Stoga je velika mudrost znati najprije što, koliko i kada čitati, a još je bolje savjetovati se o tome sa svojim duhovnim pastirom. 

Ima knjiga, ima mnoštvo knjiga koje su smeće, za koje bi bilo bolje da nisu nikad ni napisane.

Kojih se isplati pročitati samo radi toga da se kaže drugima da su smeće i zbog čega su smeće.

Eto, ja se nadam da moje pisanje nije u potpunosti smeće, da je tu i tamo napisano nešto što je na korist Vaših duša dragi čitatelji.

* To je čak problem u prevođenju osnovnih molitvi poput Oče naša, ili Vjerovanja -Simbola vjere. Prijevode trebaju raditi teolozi u pravom smislu te riječi, to jest oni koji znaju bogosloviti jer su uznapredovali u vjeri i u svetosti. I koji dakako dobro znaju svete tekstove u originalnim jezicima i koji su vrsni u književnom jeziku.

P.S.

Junakinja našeg doba - Candace Owen, ponosna vlasnica titule - antisemit godine (tako je u jednom videu sebe nazvala):

Naravno i antfieministica vjerojatno desetljeća.

Dakle, glumice nude svoje tijelo tražeći zauzvrat karijeru i slavu, i onda lažno optužuju čovjeka, koji naravno nije uzor, da ih je silovao i onda ovaj završi s 23 godina zatvora.

Eto, pa slavite vi i dalje "osmi mart" i divite se emancipiranim ženama koje su vas uškopile i u ovom slučaju strpale u zatvor.

I sad jedan citat s kojim se slažem jer sam nebrojeno puta ponavljao na blogu kako i sadašnja Rusija vodi globalističku i transhumanističku te cionističku politiku, ali s prividom branjenja tradicionalnih vrijednosti, što je sad počeo raditi Trump u SAD:

U raspravi o ‘globalizmu’ postoji raširena zabuna da čelnici poput Putina  i Trumpa predstavljaju tabor ‘dobrih momaka’ koji bi se suprotstavio Novom svjetskom poretku. U Putinovom slučaju legenda je posebno potaknuta ” mitom o multipolarnosti”, zajedno s veličanjem neformalnog konglomerata BRICS+, koji navodno predstavlja alternativu američkocentričnoj “unipolarnosti”. Ruskom predsjedniku se također dive antiglobalistički krugovi zbog protivljenja LGBT agendi i zagovaranja tradicionalne obitelji. Isti val divljenja prelijeva se i na Trumpa, koji je, nakon što je ponovno postavljen u Bijelu kuću, također svojim odlukama pokazao da se drži te linije. Ovdje nećemo koristiti ideju dobro poznatu onima koji dublje prate politiku dotičnih vođa, koja je potpuno podređena globalističkoj agendi tehnokracije i transhumanizma, UN-ovoj Agendi 2030, Četvrtoj industrijskoj revoluciji i Klaus Schwab/WEF-Velikom resetiranju. Nećemo ponavljati ni savršeno istinitu tezu da su i Putin kroz BRICS i Trump kroz svoje zahtjeve za aneksijom Kanade, Meksika i Grenlanda savršeno u skladu sa strategijom koju je elaborirao Rimski klub još 1974. s 10 makroregija na globalnoj razini. Čini se da se oni savršeno podudaraju s biblijskim proročanstvima, s osvrtom na Otkrivenje Ivanovo, “Multipolarni sustav 10 kraljevstava zvijeri se diže “.
Osvrnut ćemo se samo na podrijetlo privrženosti “tradicionalnim vrijednostima” koju iskazuju 2 predsjednika, Trump i Putin, na beskrajnu radost onih koji još uvijek vibriraju na ideju normalnosti. U tu svrhu, obratit ćemo se knjizi izvanrednog francuskog autora Pierrea Hillarda “Comprendre l’empire Loubavitch: Une dynastie royale et messianique” (“Razumijevanje carstva Lubavich: kraljevska i misionarska dinastija”), objavljenoj u rujnu 2024. Ovo temeljno djelo pokazuje uz opsežnu dokumentarnu referencu povijesnu putanju hasidske židovske sekte “Chabad Lubavich”, koja je kroz povijest uspjela steći ogroman politički i ekonomski utjecaj ne samo u Rusiji i SAD-u, već i diljem svijeta. Autor ističe da su Talmud i Kabala glavni duhovni izvori ove židovske sekte, spominjući i treću doktrinalnu komponentu ovog izdanka hasidskog judaizma, naime noahidizam. Pierre Hillard piše: “Ova religija mora upravljati životom ne-Židova ili goya. Prema akterima rabinskog svijeta, Noini zakoni, koji se pripisuju cijelom ljudskom rodu, moraju se razlikovati od onih koji se preko Mojsija pripisuju židovskom narodu na planini Sinaj.” Ova su načela kodificirana u sedam univerzalnih zakona kojih se ne-Židovi moraju pridržavati kako bi zaslužili biti smatrani među “pravednicima svijeta”.
Upravo iz te perspektive treba sagledati Putinovo i Trumpovo svrstavanje uz “tradicionalne vrijednosti”, obojica potpuno zarobljeni hobotnicom sekte Chabad. Pogledajte, kako su obojica “anti-sistemskih vođa” dopustili da budu odneseni do Zida plača u Jeruzalemu, okićeni kipama na glavama i natjerani da zapale menore na židovsku Hanuku.

Jurie Rosca

Ne znam točno tko je Jurie Rosca, pretpostavljam da je ovaj moldavski političar osuđen na šest godina zatvora.

Izgleda je Jurie Rosca bio EU politički nepodoban (kao i rumunjski predsjednički kandidat Georgescu ).

Na ovoj poveznici je jedan njegov govor (još jedna poveznica).

Možda je on junak našeg doba?

Evo još jedan citat:

Sindrom Spasitelja ponovno u modi

Sve obaveze oko izlaska iz WHO-a i Pariškog klimatskog sporazuma te oko borbe protiv ilegalne migracije i narko-kartela dio su Trumpu tako dragog reality showa. Stari svijet je podložan kontroliranom rušenju od strane istih okultnih krugova koji stoje iza političkih aktera. A ono što će uslijediti je očito: Agenda 2030, CBDC, elektronički gulag, pametna prašina, 15-minutni gradovi i cijeli sotonistički program porobljavanja čovječanstva. Ako mi ne vjerujete, pitajte superzvijezdu Elona Muska. Osigurat će vam električne automobile, čipove u glavi i siguran internet sa satelita koji će kontrolirati vaš um i ponašanje.

Trenutno je u tijeku ubrzana destrukcija stare globalne arhitekture, uspostavljene nakon Drugog svjetskog rata, na čije mjesto dolazi tehnokratska tiranija, transhumanizam i kraj čovjeka. Dobro je prisjetiti se stare maksime koja nas uči da je put do pakla popločan dobrim namjerama. A “knez ovoga svijeta” će doći kao mirotvorac, kao spasitelj.

…trumpizam i putinizam su alati manipulacije na globalnoj razini, osmišljeni da nas odvrate od brzog i neumoljivog nasrtaja tehnokracije. Za one koji poznaju istinsku globalnu strukturu moći, koja kontrolira politiku kroz financijsko-bankarski sustav te tehnološke, kulturne i medijske alate, bilo bi neprihvatljivo biti zaveden marionetama tehnokratske plutokracije poput Trumpa i Putina.

Čini se da tandem Putin-Trump ima iste gospodare iznad sebe, koji masovno uvlače VIP osobe u MAS (glavni alternativni medij, izraz Davida Ickea) kako bi manipulirali svijetom, iluzijom alternative takozvanim globalistima. Što je s masonerijom, tajnim društvima, transnacionalnim korporacijama, velikim novcem, velikom tehnologijom, velikim medijima, velikom farmacijom, vojno-industrijskim kompleksom itd.?

Jesu li Trump i Putin u stanju uništiti ovu zvijer ili su radije projekcija ove vrste okultne skupine? Ili, otkako je Trump ponovno postao predsjednik SAD-a, zar svijetom više ne vladaju privatni subjekti koji su rangirani iznad nacionalnih država? Tko je jači, Trump ili njegovi sponzori? A što kažete na demonsku figuru Elona Muska u njegovom timu, čovjeka kojeg Dugin hvali s početka svog panegirika o američkom (lažnom) mesiji?

Jurie Rosca

Njegov substack portal.

Gornji prijevodi su iz ovog teksta i ovog.

Ovo je vrlo koristan i informativan razgovor Jurija Rosca s Rima E.Leibow o kojem ću se vjerojatno osvrnuti posebnim tekstom.

U Italiji, u autobusu mlada Talijanka išamarana jer jela nehalal sendvič za vrijeme ramazana, muhamedanskog posta. Napale su, kao i vozača autobusa, mlade muhamedanke.

Posve u skladu s osmim martom i politikom zamjene stanovništva.

Talijani, kao i Hrvati i svi ostali se čude što im se to događa u njihovoj domovini.

Sad znate, osmi mart (to jest lgtbq + feminizam + antipatrijarhalizam + perverzije + dekadencija) ide u paketu sa zamjenom stanovništva, baš vas koji taj dan slavite.

Evo zašto mislim da su ljudi svjesni zla globalizma zakasnili u borbu protiv istog.

Moderna tehnologija, roboti, dronovi, više i ne upravljani s ljudima, zamjenjuju ljude i to vrlo uspješno i u suvremnim ratovima kao i u gospodarstvu (odlazak ljudi u rat je kao odlazak na streljanu robota i dronova kao njihova meta).

BRICS, Trump i Putin su obmana da se lakše, bez onih transgender slova tako da ljudi pomisle da su ovi naši spasitelji, završi globalizacija i pripremi prijestolje Antihristu.

A što nam rade u međuvremenu 'naša starija braća'?

I vezano za Nedjelju Pobjede Pravoslavlja i anateme heretika:

Throw-Up

Rimski papa Franjo - Bergoglio je na samrti.

Kako se kaže, o pokojnicima sve najbolje, stoga dok je živ osvrnuti se treba na njegovu sodomitsku agendu i prošlost.

Pa eto videa o tome:

Mučno je to bilo slušati i gledati.

Zato je naslov onakav.

Međutim kako je rečeno na samom kraju, sodomizam među klerom RKC je star koliko je i stara RKC (dakle od Hildebrandove-Grgurove reforme u 11 stoljeću).

Osim papizma koji traži slijepu poslušnost klera, drugi razlog je celibat.

Za neupućene, na Prvom saboru Crkve u Niceji 325.g. neki Latini su tražili uvođenje obvezatnog celibata za svjetovni (nemonaški) kler.

Odmah su se tomu suprostavili egipatski pustinjaci (taj zahtjev je stoga odbijen, ali ga je kasnije prihvatila RKC kad je nastala) koji su stvarno živili u celibatu u monaškom pustinjskom životu s argumentom da svjetovni svećenici ne mogu izdržati takav način života.

Što se je dakako pokazalo istinom kroz cijelu povijest RKC.

I najgore u tome je što se tu najčešće radilo o sodomitskom bludu koje je uključivalo novačenje u sodomizam dječaka ministranata i mladića koji su odlazili u sjemeništa da bi postali svećenici.

RKC se ne može reformirati jer je postavljena na krivim temeljima.

Ukidanje celibata stoga nije rješenje.

Nego ponovno postavljanje pravovjernog-pravoslavnog Rimskog patrijarhata.

Naravno ne od strane svjetskih pravoslavaca koji su u općenju s ovim 'celibatima'.

P.S.

U "Projektu Velebit" gostovao je kontraverzni brigadir HV B.Štajdohar:

Osvrnut ću se samo na njegove dvije teze s kojima se slažem:

1. Demokracija i kapitalizam je ovo u čemu živimo, i ako smatramo da nešto ne valja, onda je to između ostalog demokracija i kapitalizam.

2. Pobjednicima u ratu se ne sudi. Nakon rata se je sudilo visokim hrvatskim časnicima, a da je predsjednik RH poživio, sudilo bi se i njemu u Haagu. Vrlo je jednostavan zaključak - RH nije pobijedila u ratu. Ili ako jesmo pobijedili, onda se je nakon pobjede dogodila veleizdaja na vrhu koja je od pobjednika napravila optuženike u Haagu, što je teže za vjerovati. Tuđman se je obukao u maršalsko odijelo i govorio kako smo postali regionalna sila s kojom se mora računati, a onda je bio spreman nagovoriti hrvatske časnike i političare iz BiH da se dragovoljno predaju u Haag radi koristi za RH, dok nije na kraju shvatio da i njega čeka optužnica.

To nije nikako slika vođe pobjedničke strane u ratu.

Kako gore navedeni časnik voli govoriti o povijesti, i ispravno govori kako je nauk o prošlosti, povijest-historija, uvijek vezana uz vladajuću politiku, to dajem sad poveznicu na jedan video o poznatom Splitskom Crkvenom saboru 925.g. 
Ustvari radilo se je o više sabora, prvi su bili još dok se nije Rimski patrijarhat raskolio od Crkve.

Sabor je bio za cijelo područje Dalmacije, dakle od Istre do Drača, od mora do Save.

Od zemaljskih vlasti nazočili su hrvatski kralj Tomislav koji je umro tri godina nakon sabora, i zahumski knez Mihajlo Višević koji je vladao današnjom Hercegovinom i južnom Dalmacijom i koji je očito imao veze s bugarskim carem.

Vezano za glavnu temu teksta, sabor je odlučio uvesti obvezni celibat za svećenstvo, što je protivno Ekumenskom saboru Crkve u Niceji 325.g. koji je to zabranio.

Očito je to bio uvod u papizam i raskol Rimskog patrijarhata od Crkve koji je uslijedio u 11-tom stoljeću.

Rimski patrijarhat je dotad ili koje stoljeće ranije obuhvaćao gotovo cijeli Balkanski poluotok, uključujući današnju Grčku (osim teritorija oko Carigrada), sjevernu Afriku i dakako ono što zovemo Zapadom*.

Promjena na našem području i šire se je dogodila u to vrijeme sa sve jačom bugarskom državom koja je postala carstvo, dobila je patrijarhat od Carigrada i bila je veliki pobornik i zaštitnik crkvenoslavenskog bogoslužja.

I to je jedan od glavnih razloga sazivanja Splitskog sabora Rimskog patrijarhata za područje ondašnje Dalmacije (kako napisah s puno većim granicama nego današnja Dalmacija).

Trebalo je spriječiti utjecaj crkvenoslavenskog bogoslužja koje je dolazilo od svete solunske braće i njihovih učenika i koji su protjerani od Moravske na jug i čiji se je utjecaj proširio na naše krajeve (tu je budućem papizmu odlično došao dolazak Mađara u Panoniju koji su tako prekinuli vezu između Moravske - zapadnih Slavena s onima na jugu).

Ukinuta je Ninska biskupija koja je bila vezana uz hrvatsku državu.

Cilj je bio naravno da se ne bi oko ninske biskupije i hrvatskog kralja oformirala jezgra narodne Crkve kao kod Bugara.

Hrvatski kralj** je na to pristao, vjerojatno pod pritiskom i s procjenom da nema snage učiniti ono što je učinio bugarski car.

I time se je Hrvatska vezala za iduće tisućljeće uz Rim i papizam, a uskoro je Rim odlučivao tko će biti hrvatski kralj, pa su tako došli i Normani i Mađari za hrvatske kraljeve.

Time smo izgubili koliko toliko suverenu državu.

* Neki nam govore kako je granica oduvijek bila na Drini, barem od administrativne podjele Rimskog carstva koje je učinio Dioklecijan.

Ali evidentno to nije potpuna istina jer je nakon Dioklecijana i za vrijeme Konstantina donešena odluka (na Prvom ekumenskom saboru Crkve u Niceji) o granicama pet patrijarhata od kojih je Rimski bio daleko najveći i nije imao granicu na Drini.

Mislim da se je stvarna podjela dogodila kad novodoseljeni narodi na Balkanu više nisu htjeli biti pod dominacijom Rima, a oslabljeni Carigrad u borbi s Bugarima, a s druge strane s arapskim muhamedancima, im je dao crkvenu samostalnost i autokefalnost, kao i pravo na služenje Bogoslužja slavenskim književnim jezikom - crkvenoslavenskim i služiti se slavenskim pismima, glagoljicom i k(ć)irilicom. 

Ovi splitski sabori htjeli su ukinuti slavensko bogoslužje, ali je na kraju dozvoljeno da se u nekim našim sjevernojadranskim biskupijama (Senj i Krk, što je onda značilo kvarnerske otoke, Liku, hrvatsko primorje i istočnu i središnju Istru) dozvoli narodno bogoslužje kako ne bi se svećenici i narod okrenuli prema Istoku.

** Vjerojatno je zbog toga i dobio od rimskog pape titulu kralja. Slično je bilo dva stoljeća kasnije s Nemanjićima kojima je rimski papa poslao krunu, ali su onda oni, sasavim dobro procijenivši, je odbili i tražili isto od Carigrada te su tako dobili i arhiepiskopiju u Žiči.

Srpska država se je tako emancipirala od Rima i živjela je još koje stoljeće, a hrvatske de facto više nije bilo.

Evo što podržava i financira vlada RH i vlast grada Zagreba.

Štajdohar koji je vrlo vjerojatno ateist, nema uopće najvažniji pogled na povijest, a taj je kako je povijest u svojoj biti borba između onih koji se Boga boje i štuju Božje zapovijedi te se kaju ako ih prekrše, i onih koji rade i misle suprotno.

Biti na pravoj strani povijesti znači biti na strani Boga, a ne antifašista ili bilo koga koju svoju pobjedu prikazuje kao pobjedu dobra nad zlom izbacujući iz vida Najvažnijeg koji je jedini i pravi Pobjednik, car nad carevima, Gospod Isus Hristos, Bogočovjek.

Štajdohar ima razumijavanja za državni etatistički komunizam (implicitno opravdavajući komunističke zločine i gulage), a ne vidi ga kao sotonističku ideologiju iz 19-tog stoljeća.

Normalni ljudi ne idu u rat kako bi njihovi trgovci dobili nova tržišta, nego radi ideje koja može biti kriva, ali sigurno onaj koji ide u rov ili u juriš nije motiviran s ekonomskim dobrom koji će izaći iz njegove pogibije (to je lijepo opisivao Chesterton kao idiotsko tumačenje povijesti i ratova).

Ateisti koji negiraju duhovnu stvarnost nikad ne mogu imati pravi cilj i smisao u svom životu, i dakako ne mogu imati pravu sliku povijesti i povjesnih događaja.

Naša tobože suverena i tobože hrvatska država promiče sotonizam kao i sve države Zapada.

Ljudi se onda čude odkuda dolaze glasine o ratovima (kao što je prorekao Hrist da će biti u posljednjim vremenima) i žele začepiti uši na te glasine i vjerovati kako će sve dobro biti s njima dok prešutno podržavaju sotonizam u društvu.

Tko s Vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju.

Dolazi vrijeme razbijanja tikvi i glava.

Ah da, osmi mart post festum.

Feministice priznaju da je cilj izbaciti čim više muškaraca iz vodećih struktura države.

Potpuno ih podržavam, i ove papučare izbacite, neka ostanu na vlasti samo žene feministice i one koje se utvaraju da su muškarci.

Samo ne očekujte više od pravih muškaraca da će vas braniti i raditi teške i pogibeljne poslove umjesto vas.

Neka se razluče duhovi, pa svako na svoju stranu.

Društvo amazonki nije nikad postojalo niti može dugoročno postojati.

Zato se sve ruši i propada oko nas.

I još malo, poveznica .

Kad već mi ne možemo, onda neka dođu oni ruski kozaci s bičevima istjerati ove hrvatske 'pussy riots' s Jelačićevog trga.

S time da ne smijemo imati previše nade u Rusiju, daleko je suvremena Rusija od svete pravoslavne Rusije.

Feminizam su agresivno počeli širiti žido-boljševici u cilju da se s postavkama marksizma uništi obitelj kako bi onda pojedinci bez zaštite obitelji i roda bili lak njihov plijen.

Sadašnja Rusija se nije odrekla tog naslijeđa i zato ne može biti ni sveta ni pravoslavna.

A s padom demografije, pitanje će uskoro postati i koliko je ruska.

Jučer je bila i nedjelja Pravoslavlja povodom pobjede pravoslavlja nad raznim krivovjerjima.

Nakon sedmog ekumenskog sabor Crkve u Niceji-Nikeji taj se je blagdan ustanovio jer se je tada obranilo ikonoštovanje koje je bilo proganjano skoro dva stoljeća (u tom vremenu su se uništile mnoge i mnoge ikone, mislim da je problem naći ikone starije od 9 stoljeća).

Temelj ikonoborstva je gnosticizam-neoplatonizam koji negira vrijednost materijalnoj stvarnosti ili je u vječnosti poništava. Gnostici vjeruju da ljudske duše mogu postojati i postoje izvan stvorenog omeđenog prostora i time de facto izjednačavaju ljudske duše ili anđele s Bogom koji je beskonačan i nikakav prostor Ga ne može omeđiti.

Zato su ondašnji gnostici ikonoborci, zajedno s muhamedancima koji su im slični, i s današnjim protestantima, smatrali da je štovanje ikona idolopoklonstvo, kao što to drže i za štovanje bilo kojih svetinja, relikvija-moštiju.

Međutim njih pobija sam Bogočovjek, jer je On ikona-slika Očeva, slika predstavlja ili upućuje na original, u slučaju Boga Slova On je istobitan s Ocem, On je s Ocem i Duhom trojedini Bog.

Kako je jednom i zauvijek uzeo ljudsko tijelo te postao čovjekom, onda i ljudi i anđeli mogu Boga gledati gledajući Bogočovjeka u Njegovom svetom uskrslom tijelu.

Boga nisu mogli ni anđeli vidjeti (zato piše u Evanđelju - Boga nitko nikad ne vidje), nego su mogli vidjeti ili osjetiti samo Njegovo nestvoreno djelovanje-energije koje jest Bog, a s utjelovljenjem Boga Sina, Boga se može vidjeti kao Sina Čovječjeg.

Ikone su materijalne slike koje nas upućuju ili pokazuju na stvarne svete osobe, te su zato svete i preko njih možemo, ako imamo vjere i ljubavi prema onima koji su na njima predstavljeni, komunicirati s njima, dobiti od njih blagoslov, zaštitu, blagodat, zastupništvo pred svetom Trojicom.

A jednom, možda i uskoro, više nam ne će trebati ikone, jer ćemo vidjeti u stvarnosti i bez posredovanja ikona Bogočovjeka, Bogorodicu, svece, anđele.

Ako, samo ako pokažemo kako ih ljubimo do smrti, do zatajanja našeg samoljublja.

Zato se ne možemo spasiti bez križa, na križu smo raspeti sa svim onim što nam onemogućava da vidimo i stanemo pred Boga i svete Njegove.

Korizma je cjeloživotna, ne samo 50 dana pred Uskrs, ova kalendarska-godišnja nam je podsjećanje što je naš cilj i kako doći do njega.

Korizma nije cilj, nego sredstvo i to jedino moguće da slavno jednom uskrsnemo kao ud Njegovog svetog Tijela - Crkve.

Bez Crkve se ne možemo spasiti, jer spasenje je biti dio Crkve.

Samo takve će nas Otac prepoznati kao svoju djecu.

Blow-Up

Pogledajmo što u rječniku znači riječ "Blow Up".

Eksplodirati, uzrokovati ekploziju, ali i povećati fotografiju da se na njoj vide detalji (zato se radi o drugom filmu, a ne o onom o kojem ispod pišem).

Gene Hackman nađen je mrtav u svojoj kući s mrtvom ženom, a negdje u blizini je bio i uginuli pas.

Vrlo bizarno bez obzira što je poznati glumac imao 95 godina (žena je imala tridesetak godina manje).

Tijela su im nađena nekoliko dana nakon smrti (izgleda da su ležali mrtvi devet dana što se je utvrdilo po vremenu na pacemakeru), što je opet čudno budući sam prilično uvjeren da nisu starci sami čistili veliku vilu.

Kažu neki da je bio susjed notornog Epsteina, te da je govorio kako će progovoriti o njemu i njegovoj 'djelatnosti' te da je zato ubijen.

Ne ulazeći u to, sjetio sam se jednog upečatljivog filma iz 1966. u kojem je imao glavnu ulogu i zvao se je "Blow Up".

(ovdje sam shvatio da sam stavio krivi naslov filma što sam objasnio ispod)

Glavni lik je stručnjak tajnih službi za prisluškivanje koji na kraju i sam otkrije da je prisluškivan ili sumnja da je prisluškivan te poludi (da ne ulazim više u radnju).

E sad, na wikipediji na kojoj sam gore dao poveznicu, danas 5.ožujka 2025.g. spominju se mnogi njegovi filmovi u bogatoj karijeri, ali ovog nema.

Možda propust, možda i nije (nije nego sam pogriješio naslov filma, ali sam odlučio ne mjenjati tekst).

Poznati disident Julian Assange koji je razotkrio prljavo rublje mnogih vlada u svijetu, uključujući i našu, objavio je kako su američke i britanske tajne službe ugradile preko tisuću raznih virusa i tobož korisnih aplikacija za 'pametne telefone', TV, automobile, kućne uređaje ... sve elektromagnetske digitalne uređaje koji se nazivaju već jedno 10 godina "internet of things".

Procureni dokumenti ukazuju da su ponajbolji stručnjaci plaćeni od tih službi otkrili slabe točke tih uređaja, a da to nisu javile proizvođačima kako bi greške otklonili, nego su ih iskoristili za špijuniranje korisnika koji se možda raduje kako je instalirao neku besplatnu i korisnu aplikaciju za svoj 'pametni telefon'.

Vrlo je moguće da su te 'greške' u računalima namjerno napravljene kako bi se došlo do istog, do blow-up-a.

Ako čovječanstvo dobije neku tehnologiju koja se može iskorostiti u zle namjere, onda moramo biti sigurni da će se iskoristiti za zle namjere.

To je u ljudskoj posrnuloj 'naravi', to je posljedica istočnog grijeha, to je posljedica želje ljudi da budu bogovi drugim ljudima.

Nebrojeno puta sam na blogu pisao da su tehnologija i magija sukladne u cilju, te da dolaze od Nečastivog i njegovih demona kao dar iz Pakla čovjeku koji želi biti bog.

I na kraju oni koji koriste magiju i tehnologiju završe jadno kao plijen demona, ne samo u prekogrobnom životu, nego i u ovom.

Lik kojeg je glumio Gene Hackman bio je vrhunski stručnjak za prisluškivanje, bio je uvjeren kako on suvereno vlada s tehnologijom. Nije li 'božanstveno' znati što nam susjedi govore, a da nas ne primjete da ih prisluškujemo? Možemo saznati njihove tajne koje mogu biti na našu osobnu korist i tako dalje.

Napisah, na kraju je lik poludio kad je shvatio da je i sam prisluškivan i da ne može otkriti kako.

Naši stari bi mu rekli, sinko, tko s Vragom tikve sadi o glavu mu se razbijaju.

I eto poveznice s tom engleskom riječju - frazom, tko se služi magijom ili tehnologijom ne videći pri tome demonske prste ili ignorirajući tu činjenicu, 'tikve mu se o glavu blow up-iraju".

Ako vam ta rečenica u navodnicima čini čudnom, ne čudite se, moderni hrvatski jezik je bloapiran s anglicizmima.

P.S.

Godine čine svoje. Bio sam uvjeren iz sjećanja kako se je film zvao "Blow-Up", međutim zvao se je "The Conversation".

Odlučio sam ništa ne mjenjati u tekstu nego napisati ovo pojašnjenje.

"Blow Up" bio je pak drugi film snimljen 1966., a ovaj je napravljen desetljeće kasnije. 

Da mi ne bi tekst ostao nedorečen, ovo dodajem.

Osim što bi trebali znati pogubnost moderne tehnologije, presudnije je spoznati kako postoji netko tko ne samo da nas 'prisluškuje' nego zna sve naše misli, i zna ih oduvijek.

I taj se piše s velikim prvim slovom.

Bog, a ono što nam treba je strah Božji.

Ne bojimo se dakle tehnologije prisluškivanja, niti demona koji čuju sve ono što govorimo, i vide ono što radimo (ali ne mogu čitati naše misli), i pamte to da bi nas optužili poslije smrti, nego se bojmo Onog koji sve oduvijek zna, koji je svemoćan, koji nas može pogubiti u vječnoj smrti u kojoj je vječni škrgut zubiju.

Mi ne možemo niti zamisliti veličinu Božju, jer je on iznad svega, pa i iznad pojma veličina.

Možemo i trebamo znati da postoji beskonačnost, tako možemo i trebamo znati da postoji beskonačni i neopisivi Bog, ali nikad ne možemo kao stvorenja Njega spoznati u Njegovoj naravi (jer bi onda imali Božju narav što je kontradiktorno, stvorenja ne mogu imati narav Stvoritelja).

Tek kad smo svjesni te neprolazne provalije između Stvoritelja i stvorenih koja mora izazvati kod nas (ako imamo zdravog razuma) strah Božji da ne želimo ničim izazvati Božji gnjev i kršiti Njegove zapovijedi koje su nam dane, tek onda možemo ponirati u Božje beskonačno milosrđe i ljubav kako bi osjetili beskonačno Božje djelovanje, blagodat, nestvorenu Božju energiju.

Put prema tom jedinom našem cilju je preko čiščenja, obraćenja, metanoje.

Zato iskoristimo ovo vrijeme milosti, Veliki i Časni Post, Korizmu.

Nevezano za temu, evo poveznice na zanimljivi tekst Nevena Sesardića "Hrvatski i srpski nacionalizam u očima zapadnjaka" .

Mislim da se tu ne radi samo o moralnoj odgovornosti filozofa zbog sukoba 80-90-tih prošlog stoljeća o čemu on piše budući je rođen u Beogradu i praktično je pripadao društvu srpskih filozofa premda je Hrvat, radi se o moralnoj odgovornosti svih ljudi, pogotovo ako se zovu kršćanima. 

Nipošto nije grijeh biti nacionalistom, štoviše problematično je ako netko ne osjeća pripadnost niti jednom narodu nego se smatra državljaninom svijeta (i onda tipično postane žrtvom globo-homo ideologije, ili u najmanju ruku postane liberal, često u kombinaciji s ateizmom).

Kako pripadamo nekoj familiji-rodu i moramo osjećati pripadnost ljudima naše krvi i truditi se u ispunjavanju obveze prema rodu, tako moramo pripadati nekom narodu (premda moramo znati da narod nije odavno krvno-dnk pojam, nego jezično-povjesno-kulturni).

Ali nije nipošto dopušteno kršiti bilo koju Božju zapovijed radi tobožnje koristi rodu i narodu.

Kao što kaže narodna poslovica - oteto prokleto, odnosno nema Božjeg blagoslova onima koji svjesno krše Božje zapovijedi radi varljive koristi svojem rodu ili narodu.

Tu leži moralna odgovornost kršćana koji pripadaju raznim narodima, a opet među sobom moraju biti braća po Hristu.

I kako napisa Sesardić koji pretpostavljam nije kršćanin, nemoralno je i k tome grijeh tražiti sebi i svojem narodu neka prava koje nismo spremni dati drugim ljudima i narodima.

Korizma je vrijeme propitkivanja naših grijeha i odluke prestati s njima, a to se onda odnosi i na ove 'suptilnije' grijehe koje navedoh.

Blago mirotvorcima, oni će se sinovi Božji zvati.

Ovu istinu Objave se nikako ne može shvatiti nego onako kako je izrečena.

Nitko ju ne može protumačiti ovako primjerice, a da ne dovede sebe u smrtnu zabludu:

Nisam mirotvorac, ali sam čist srcem, progonjen sam na pravdi Boga, siromašan sam duhom, ožalošćen sam i krotak,  pa ću nekako ipak biti blažen u vječnosti i sinom Božjim ću se zvati.

I nešto o čemu pišem u kontinuitetu na blogu:

Ovo je naslovna stranica (ako nije montaža) od novina "The Vancouver Sun" od 23. travnja 1940. i udarna vijest je "Rat do smrti protiv svih Nijemaca".

Kanada je tad bila u ratu protiv Njemačke kao kolonija Velike Britanije. Izjavu je dao Alfred Duff Cooper, bivši šef admiraliteta VB. 

Dotični političar, ustvari ratni zločinac koji propagira rat do istrebljenja Nijemaca, pravda to s time da je A.Hitler izjavio kako cijeli njemački narod stoji iza njega, pa prema tome svi Nijemci zaslužuju smrt.

Volio bih da mi netko pokaže sličan naslov u nekom glasilu u Njemačkoj u kojoj je neki njemački časnik ili političar izjavio da vode rat do istrebljenja Engleza.

Ako ga nema, onda je jasno da cijeli svijet živi u jednoj velikoj laži zadnjih sto godina.

U stvarnosti u SAD je postojao Morgenthauov (židov na viskokoj poziciji u Roosveltovoj vladi) plan koji je smjerao na uništenje njemačkog naroda, u sklopu čega je bila planirana i sterilizacija preživjelih Nijemaca. Nijemci su znali za taj plan pa su i objavili knjigu s tim planom, zato su se odlučili boriti do kraja.

Od plana se je odustalo jer je izbio hladni rat, pa se može reć kako su nehotimično boljševici spasili Nijemce od istrebljenja.

Nekako mi se čini da je politika zamjene stanovništva koju sprovodi EU nastavak istog genocidnog plana, samo što tu više nisu uključeni samo Nijemci, nego svi europski narodi.

Započeo je Veliki i časni Post

Danas je Čisti ponedjeljak, prvi dan Korizme.

U nedjelju je završio siropusni tjedan, a prije toga mesopusni.

Preporučuje se, onome tko može, postiti potpuno prvi dan posta (i neka se savjetuje o tom sa svojim duhovnikom).

Prva četiri dana ovog tjedna na večernjoj se moli Veliki pokajnički kanon sv.Andrije Kretskog:

Pomolimo se i za mir između Rusije i Ukrajine.

Tko zna rusku ćirilicu može moliti čitajući (i učiti ruski što nama Hrvatima ne bi smjelo biti teško zbog istog korijena jezika):

Ne zaboravimo, ovo je najvažniji dio godine kao što je najvažniji dio našeg života naša metanoja, naše obraćenje i pokajanje, naše čišćenje.

K tome imajmo na pameti da nam ovo može biti posljednja Korizma.