Moja EUnija

Ne treba puno komentirati ovo vrlo dobro izvedeno, i vjerojatno s minimalnim troškovima (mislim da je sve glasove dao Filip i da je to smiksao na svojem računalu):

Nekako mi se čini da je to slično batinjanju mrtvog konja, i da, volio bih da je EU u tom stanju vječnog mirovanja.

Ali još nije.

Tko može reći da se polumrtvi konj ne će metamorfozirati u neko gore čudovište?

Možda EU i Rusija prijeđe s Kinom u Euraziju po Duginovim snovima koji su bili noćna mora Orwellu?

Ne nadajmo se nikom dobru od ovog svijeta u vremenima Antihrista.

Je li ovo upozorenje svima kako se treba poštivati Korizma?

Ako se radi o istoku Makedonije, onda tamo nominalno žive pravoslavci koji bi se trebali držati Velikog Posta.

Pazimo na sebe da se ne bi našli u sličnoj tragediji.

Ipak, malo optimizma:

Sarkazam naravno.

S.Kulić kao filozof nedopustivo gleda na političku situaciju u Hrvatskoj i svijetu samo kao pitanje gospodarstva.

Nedostaje mu i trezveno razmišljanje i procjena tehnologije koja je sredstvo porobljavanja čovjeka i dolaska na privremeno prijestolje Antihrista.

Spominje i ludizam, i to u negativnom smislu, što znači da je vjerojatno ostao na marksističkim postavkama kako razvoj tehnologije (marksisti bi rekli proizvodnih odnosa) znači i razvoj ili boljitak čovječanstva. 

K tome nada se 'Euraziji' kao rješenju problema globalizma, a upravo se radi o suprotnom, Eurazija odnosno oglobljavanje tih država ne može ništa drugo značiti nego drugi vid globalizma.

Nadalje, drži se demokratskih floskula o narodu kao nečem samo po sebi vrijednom negirajući time činjenicu da nikad narod nije o ničemu odlučivao, kao što ovce ne vode pastira, nego obrnuto.

Stoga je pitanje svih pitanja - kakvog pastira imamo.

Današnje Evanđelje po Ivanu 10 poglavlje govori o Dobrom Pastiru:

Stoga im Isus ponovno reče:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ja sam vrata ovcama.
8 Svi koji dođoše prije mene,
kradljivci su i razbojnici;
ali ih ovce ne poslušaše.
9 Ja sam vrata.
Kroza me tko uđe, spasit će se:
i ulazit će i izlaziti
i pašu nalaziti.
10 Kradljivac dolazi samo da ukrade,
zakolje i pogubi.
Ja dođoh da život imaju,
u izobilju da ga imaju.«
11 »Ja sam pastir dobri.
Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
12 Najamnik – koji nije pastir
i nije vlasnik ovaca –
kad vidi vuka gdje dolazi,
ostavlja ovce i bježi,
a vuk ih grabi i razgoni:
13 najamnik je
i nije mu do ovaca.
14 Ja sam pastir dobri
i poznajem svoje
i mene poznaju moje,
15 kao što mene poznaje Otac
i ja poznajem Oca
i život svoj polažem za ovce.
16 Imam i drugih ovaca,
koje nisu iz ovog ovčinjaka.
I njih treba da dovedem
i glas će moj čuti
i bit će jedno stado,
jedan pastir.

Ne budimo ludi i nerazumni pa da razmišljamo - naša briga su jedino pastiri Crkveni, nas ne zanimaju pastiri državni-narodni.

U svakom slučaju nikako ne smijemo dozvoliti da nas vode duhovni pastiri koji nisu Hristovi, zato i moramo biti istinski pravoslavci koje vode pravovjerni episkopi (episkop ili latinizirano biskup dolazi od grčke riječi koja znači nadglednik, onaj tko stražari i brine se za stado Hristovih ovaca).

Međutim isto tako ne smijemo olako prepustiti da nam narod i državu vode 'episkopi' Antihrista.

Jer ako se to dogodi, onda nam nema druge nego otići u katakombe.

Do tada, ako postoji imalo mogućnosti, moramo se izboriti da naše države ne vode neprijatelji našeg spasenja. 

Stoga ne smijemo nikako dati povjerenje političarima ili filozofima koji govore istinu o lošem stanju gospodarstva i koji predlažu neka nova ili stara rješenja, ako se ne izjasne o temeljnim pitanjima morala odnosno poštivanja Božjih zapovijedi.

Ekonomija ili politika u društvu-narodu-državi se nipošto ne svodi na materijalni probitak i pune trbuhe, nego prvenstveno da državni zakoni i sprovedba istih nisu protukršćanski.

I nemajmo iluzije, kršćansko društvo je uvijek bilo monarhističko.

Ako je Božji Promisao da prije dolaska Antihrista bude jedno vrijeme kršćanskih država, onda će to biti kršćanske monarhije. 

Pastir Dobri život polaže svoj za ovce.

Car ili kralj može biti takav pastir, no demokratski političari nikad.

Jer su i došli na vlast izbornom prijevarom obmanjujući narod obećanjima za koje su oduvijek znali da ih ne će ispuniti.

Od lažova se ne može očekivati da će se žrtvovati za bilo što.

P.S.

Koliko je svijet perverzan može se isčitati iz ovog teksta.

(u međuvremenu i ovdje se piše o istom)

Otprilike kao da bi rekla Velika Britanija Kini kako ubuduće ne će prodavati Kinezima opijum kao vid carinskog rata prema Kini.

Ako ne budete dobri prema nama, ne ćemo vaše građane više tjelesno i duševno trovati opijumom.

Inače sva perverznost carstva Velike Britanije* pokazala se je opijumskim ratom u 19.st. u kojem je ona napala Kinu jer ova više nije dozvoljavala toj pokvarenoj imperiji da prodaje drogu i tako truje Kineze.

Tako je Kanada (zasad je to samo inicijativa nekih građana) zaprijetila SAD, ako ne prestanete s carinskim ratom, onda ćemo spriječiti vašim državljanima da se truju pornografijom sa računala-servera koji se nalaze u Kanadi (da je SAD stvarno kršćanska država s kršćanskim monarhom mogla bi razmotriti napad na Kanadu da se njezine građane oslobodi od pornografije, a ove koje s tim đavoljim poslom bave pravedno i strogo kazni).

Inače jedan čitatelj je pitao, ne znam da li u dobroj vjeri ili ne, kojem se svecu može moliti za oslobođenje od ropstva pornografije.

Danas je čini mi se taj svetac, sveti Jakov Postnik:

Monah Jakov Postnik podvizavao se nedaleko od feničanskog grada Porfiriona. Petnaest godina živio je u pećini predajući se monaškim podvizima, a od Gospoda je primio dar čudotvorstva. Pod njegovim utjecajem mnogi su lokalni stanovnici preobraćeni na kršćansku vjeru. Vesti o podvižniku pročule su se posvuda, a zatim, da ne bi pao u iskušenje, monah je otišao na drugo mesto. Pronašavši sebi novu pećinu, u njoj je boravio trideset godina. Đavo je podvižniku postavio strašne zamke. Jakov je izliječio djevojku od demonske opsjednutosti, ali je zatim zajedno s njom pao u grijeh. Izbezumljen zbog ovog grijeha, pokajao se što je učinio i dugo se skrivao u pustinji, lišen zaklona i mira, mučen grižom savjesti, i bio je na korak da napusti redovnički život i vrati se u svijet. Ali neizmjerno Božje milosrđe, koje grijesi ovoga svijeta ne mogu nadvladati i koje želi spasenje za cijelo čovječanstvo, ne bi dopustilo propast ove duše, koja je iskreno radila toliko godina za svog Učitelja. Gospod je poništio đavolsku nameru da uništi podvižnika i vratio ga pokajanjem na put spasenja. Lutajući pustinjom, Jakov je ugledao samostan, i ušavši u njega, ispovjedio je svoj grijeh pred igumenom i braćom. Hegumen ga je pozvao da ostane s njima, bojeći se da će na kraju pasti u očaj. Ali James je otišao i ponovno je dugo lutao pustinjom. I konačno, sveblaga providnost Božja dovela je na njegov put pustinjaka, ispunjenog milošću i mudrošću. Uklonivši s njega pokajanje, stanovnik pustinje predloži Jakovu da ostane s njim. Ali Jakov nije htio ostati sa starcem, iako ga je on ohrabrivao i davao mu nadu, nego se osamio u špilji i ondje je deset godina prinosio pokajanje Bogu, plačući i jaučući, tražeći oproštenje za počinjeni grijeh. Gospodin je uslišao molitve monaha pokajnika i uzvratio mu svoju milost: Jakov je ponovno pronašao svoj dar čudotvorstva. Do same smrti ostao je u svojoj pećini, u kojoj je i sahranjen.

U ovom tekstu kojeg sam dao preko Googla prevoditelja od engleskog na hrvatski jezik nije navedena važna činjenica (i pitam se zašto), naime Jakov je ubio djevojku od koje je istjerao demona nakon što je s njom bludio, te je bacio mrtvo tijelo u rijeku misleći da će tako sakriti svoj zločin.

Primjer njegovog života govori nam da veliki podvižnici mogu pasti u veliki grijeh, ne samo bluda nego i ubojstva i skrivanja dokaza ubojstva.

I još važnije, Božje milosrđe je beskrajno, ma kako veliki grijeh počinili, Bog će ga oprostiti ako se iskreno kajemo.

Demoni kad nas navode na grijeh onda nam potiču misli kako taj grijeh nije velik te da će Bog imati razumijevanje za grijeh te će nam ga lako oprostiti, a nakon što počinimo grijeh govore nam suprotno i onda griješnici često padaju u očajanje, što je, ako čovjek ostane u tom stanju, najveći grijeh, ne vjerovati u Božje milosrđe.

Juda Iškariotski je ostao u tom stanju i ubio se.

Bježimo od očajanja i zavapimo Bogu čim prije te krenimo putem cjeloživotnog pokajanja.

Svakodnevno i svakog trena moramo stražariti nad našim očima, nad našim srcem i našim razumom i k tome stalno vapiti Bogu da nam dadne blagodati s kojom ćemo nadvladati đavolske napade.

To možemo samo ako se smatramo najvećim griješnicima.

Stoga ako smo ranjeni pornografijom, znajmo da nas to nisu toliko ranili ljudi koji daju 'besplatnu pornografiju', nego da se iza njih kriju opaki demoni koji nas žele vidjeti u vječnim mukama.

Izbjegavajmo sve (ne)prilike koje će dati mogućnost demonima bluda da nas napadnu.

I molimo se svecima koji su nadvladali demone bluda da bi nas griješne i slabe zastupali pred Gospodom kako bi nam naš Spasitelj podario blagodat s kojom ćemo otjerati daleko od sebe demone.

Kadgod nam dolaze bludne misli, hitro trebamo se prekrstiti, zavapiti Gospodu i svecima zaštitnicima.

Toga će biti sve manje ako se neprestano molimo, kako nam je savjetovao, ustvari zapovijedio, sveti Apostol:

Bez prestanka se molite! 

1 Sol. 5,17

Tada molitva ne će biti tlaka, nego nasušna potreba i najveće blaženstvo razgovarati i biti stalno s Bogom.

* Čvrsto vjerujem da pravi kršćanski monarh ne bi imao niti diplomatske odnose s "Ujedinjenim kraljevstvom" dok se vladari tog kraljevstva zla javno ne ispričaju Kini, a i cijelom svijetu, zbog opijumskog rata. Nažalost mnoge države su nakon toga bavile se s međunarodnom trgovinom droge preko svojih tajnih službi. Kako te države imaju uopće obraza govoriti o pravdi i poštenju, civilizaciji, kršćanskim korijenima?

Poveznica na odlične meditacije o.Stevena Allena za svaki dan.

Preporučam Vam da se pretplatite jer radnik u žetvi dostojan je svoje plaće.

Ovaj video i komentari ispod pokazuju svu bijedu modernih ljudi nedostojnih svojih predaka:

Naši suvremenici su većinom tolike zelene ništarije da u tom videu žale što lav nije ubio lovca.

Prvo, malo ima danas lovaca koji imaju hrabrosti susresti se s lavom oči u oči na toj bliskoj udaljenosti i bez zaštite.

Može se slobodno konstatirati da su naši preci imali više srčanosti od nas.

Drugo, ovo se vjerojatno događalo u Južnoj Africi, a ova dvojica izgledaju kao lokalni farmeri koji ubijaju lava koji je došao blizu njihovog posjeda ili je na njemu.

Detestosterirani bi danas rekli - ali lav je tu domaći, a ne farmeri, prema tome lav je u pravu.

Takvi niškoristi gradski razmaženjaci traže da se vukovi nasele u predjele gdje još ljudi imaju ovce, i traže oštre kazne ako bi ovčari poubijali vukove (ili medvjede).

Nisu svjesni jadnici kako bi bili gladni u gradovima da nisu istrebljeni vukovi iz poljoprivrednih i stočarskih krajeva već stoljećima.

Ali vrijeme gladi izgleda opet dolazi. 

Jedva čekam da takvi napuste gradove u potrazi za hranom i da dođu moljakati seljake i stočare da ih nahrane.

Možda da se obrate njihovim prijateljima vukovima da ih hrane kao vučica Romula i Rema?

Bilo bi pošteno.

Na net-u sam našao više tekstova koji govore da je poznati E.Hemingway, nobelovac za književnost bio ratni zločinac koji je ubijao njemačke ratne zarobljenike.

Znajući da je otišao iz SAD boriti se za komuniste u Španjolsku to me nije iznenadilo.

Evo par poveznica, prva, druga, treća u komentarima. četvrta .

A nas su učili kako je on bio veliki borac za pravdu.

Svijet mu se je divio, zato je dobio i tu ridikuloznu nagradu za književnost.

Na kraju se je ubio.

I sad da vidimo tko su to bili junaci u Španjolskom ratu, a tko su to bili bezbožnici i mrzitelji kršćanstva s kojima se je E.Hemigway borio: