Put križa

1. Isusa osuđuju na smrt
2. Isus prima na se križ
3. Isus pada prvi put pod križem
4. Isus susreće svoju svetu Majku
5. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
6. Veronika pruža Isusu rubac
7. Isus pada drugi put pod križem
8. Isus susreće jeruzalemske žene
9. Isus pada treći put pod križem
10. Isusa svlače
11. Isusa pribijaju na križ
12. Isus umire na križu
13. Isusa skidaju s križa
14. Isusa polažu u grob

Žena i Majka, Škrinja zavjetna i pobjednica nad Zlom

Otkrivenje, 11-12 glava

I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika.I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. 

Ivan 19:26-27

 Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi.

Postanak 3:15

Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu." 

Od prve knjige Svetog pisma - Knjige Postanka, do posljednje - Otkrivenja, Marija je uz Isusa Krista presudan lik.
Tko je žena koju spominje Bog dok izriče kaznu i prokletstvo u Edenskom vrtu Zmiji - Sotoni?
Ista žena kojoj se Isus obraća u Kani Galilejskoj i u posljednjim trenucima na križu - svojoj Majci koja tada postaje našom Majkom.
Mi smo rođeni na Kalvariji, mi smo Njezin rod koji satire glavu Zmiji koja pak vreba ugristi nas otrovom grijeha.
Isus i Marija ne mogu biti ugriženi, oni su bez grijeha začeti, bez grijeha živjeli.
Bog ne objavljuje da će Ženi Zmija vrebati petu, nego da će rod-potomstvo Ženino satirati glavu Zmiji i da će Zmija vrebati potomstvu Ženinu petu.
Ako se radi samo o Isusu kao potomku Marijinom, onda ne bi Bog upotrijebio infinitivne glagolske oblike - satirati i vrebati.
Jer borba protiv Zmije traje do kraja svijeta, Isus je pobijedio, ali mi moramo s Isusom i Marijom pobijediti, satirati glavu Zmiji kao što su to radili Marijini sinovi i kćeri prije nas, i kako će činiti poslije nas, ako ne bude Bog za vrijeme našeg života poslao anđela koji će objaviti da više vremena nema.
Ne možemo biti Kristovi ako nismo i Marijini, ako nismo Njezin rod. 
Kovčeg saveza sadržavao je manu-nebesku hranu, kamene ploče Deset zapovijedi Božjih koje je Bog dao Mojsiju i Aronov štap.
Škrinju zavjetnu čuvali su kerubi - anđeli tako da joj nitko nedostojan nije mogao pristupiti, a taknuti je nitko nije mogao.
Čovjek koji je dotaknuo volovsku zapregu na kojoj je bila Škrinja zavjetna, umro je na licu mjesta.

Marija je djeva Djevica, zato protestanti svjesno ili nesvjesno bogohule kad kažu da je Marija imala još tjelesne djece, jer tamo gdje je Bog ušao i izašao, tamo čovjek nema pristupa.
Nebeska hrana - mana koje je padala Izrealcima slika je Isusa Krista koji nam se daje za hranu u sv.Euharistiji.
Isusa je Marija po Duhu Svetomu začela i rodila. Ona je prava škrinja zavjetna jer u Njoj je začet i bio Bog. Cijeli svijet ne može obujmiti Boga, a Marija Ga je svojim svetim tijelom obujmila. Marija je veća od cjelog stvorenog svijeta, Ona ima više slave nego svi anđeli i sveci zajedno.
Kamene ploče Božjih zapovijedi slika su poniznosti i poslušnosti Marije prema Bogu i Njegovim zapovijedima koje je u srcu nosila.
Konačno, Ona je Davidovog, odnosno Aronovog podrijetla, Ona je Ješejeva mladica iz koje je niknuo cvijet - naš Gospodin Isus Krist. To je predstavljeno u slici Aronovog štapa koji se je nalazio u Škrinji zavjetnoj.

Ali dolazi vrijeme ili kako napisah kraj vremena kad više ne će biti infinitiva u borbi, kad će glava Zmiji biti zauvijek saterena i kad više niti jednom djetetu Kristovom i Marijinom, Zmija više ne će vrebati petu.
U toj konačnoj pobjedi i mi sudjelujemo, ali presudna je uloga Žene obučene u Sunce, kojoj je Mjesec pod nogama i na glavi kruna od dvanaest zvijezda i koja će se pokazati na Nebu.
Uskrsli Gospodin je naše mlado Sunce. U novom Nebu i novoj Zemlji nebeskih svjetlila više ne će biti, ne će biti razlike između Neba i Zemlje, Isus će biti naša svjetlost.
Marija je toliko bliska sa Sinom, da je ona obučena u mlado Sunce.
Tko je Mjesec pod nogama? Zmija koja je zauvijek poražena.
Neki vide u tome što je Mjesec simbol muhamedanstva, da će Zmija biti na vrhuncu svoje moći kad muhamedanstvo bude na vrhuncu, a Mahdi kojeg očekuju muhamedanci da će biti Antikrist. Alah je bio poganski bog Mjeseca.
Mjesec ima vrlo značajnu ulogu na Zemlji. Utječe na život, na plodnost, na urod. Lunatici, što samo ime kaže, ponašaju se luđe za vrijeme punog Mjeseca.
Temperatura zraka nekoliko stupnjeva je niža na mjesečini, nego u sjeni od Mjeseca, što dokazuje, vrlo vjerojatno, da Mjesečeva svjetlost ne dolazi od refleksije od Sunca.
Sunce grije, Mjesec hladi, što je kontradiktorno ako bi se tu radilo o reflektirajućoj Sunčevoj 'toploj' svjetlosti.
Dvanaest zvijezda u Njezinoj kruni su dvanaest plemena Izraelovih.
Ne zaboravimo da je Crkva novi i vječni Izrael, i da su deset sjevernih plemena nestali iz povijesti nakon Asirskog osvajanja, te da su u tim plemenima, vrlo vjerojatno sadržani pogani koji su se obratili, krstili, povjerovali u Krista i umrli u toj vjeri.
Izgubiti ne možemo, ako satiramo glavu Zmiji, bez obzira što ona izgledala moćnom i na vrhuncu vlasti, jer Žena obučena u Sunce, Isus i Marija, dolaze osvetiti svoju djecu kojoj Zmija vreba petu.
Uskoro potomstvo Ženino i potomstvo Zmijino biti će posve, nepovratno i vječno razdvojeni. Podzemlje će otvoriti usta da proguta one koji su činili zlo Marijinoj djeci.
Izdržimo još malo.

Misterij zla i briga za siromašne

Danas je blagdan sv.Benedikta, oca Europe i zapadnog redovništva.
Sveti Benedikte, moli za nas, djecu Europe, koji smo napustili Krista i koji smo u stanju naših predaka prije nego što si ih oplemenio molitvom i radom!
Liturgijska čitanja su vezana uz predstojeću Muku.
Izaija, 50:5-10

Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neću postidjeti. Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će se pravdati sa mnom? Iziđimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se približi! Gle, Gospod mi Jahve pomaže, tko će me osuditi? Svi će se oni k'o haljina izlizati, moljac će ih razjesti. "Tko god se od vas Jahve boji, nek' posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek' se na Boga svog osloni.

Ivan. 12:1-9

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: "Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. 

Izaija proriče ono što će Mesija doživjeti za nekoliko dana.
Ustvari u ovom ulomku se proriče više kako će se Krist ponijeti prema onima koji Ga muče.
Jaganjac Božji sam se predaje i gleda hrabro u oči one koji Ga ne mogu vidjeti i smisliti, i to ih još više razbješnjuje i potiče ubilačku mržnju.
Tko je taj tko se ne može osloboditi mržnje prema Gospodinu, koji je spreman ubiti Onog koji svojim djelima pokazuje kako je izvanredan čovjek bez grijeha, štoviše sam Bog?
Otac laži i čovjekoubojica od početka i svi oni koje je zarazio sa svojom ubilačkom mržnjom i zlom.
Uzalud mu je Bog dao veliku inteligenciju i učinio ga najsjajnijim anđelom, kad je taj Božji dar potpuno zasjenjen mržnjom i zlom, kad je to postala inteligencija zla koja je potpuno slijepa na dobro i na posljedice koje će imati na svoju prokletu vječnost.
Zamislite čovjeka koji ukrade neku sitnicu i zasluži javno šibanje.
I sad taj grješnik razmišlja - ako će me šibati poslije krađe, onda ću još više ukrasti. Nema za mene suštinske razlike dobiti 50 udaraca šibom ili 150 udaraca šibom.
To je đavolska 'logika' ili slijepilo koja je obuzelo Sotonu i njegove demonske i ljudske podanike.
Zlo se ne može zaustaviti i reć samom sebi -  e sad je dosta, više odnosno dublje ne ću propadati. 
Kad Bog uzme nekom okorjelom grješniku život, Bog mu tada radi djelo milosrđa. Jer ga time spriječava da padne još dublje. Tako moramo prosuđivati i kad 'nevina' djeca umru prije krštenja.
Sotona je bio okovan tisuću godinu nakon što je poražen na križu.
I kad je pušten, kad je na 'slobodi' kao sada u apokaliptično vrijeme, on se silno trudi kako bi imao još veću kaznu u vječnosti. On o svojoj kazni uopće ne razmišlja na racionalan način, on je toliko egoističan i ohol da je spreman sebi naškoditi, ako će njegovi čini barem malo povećati zlo na svijetu i tobož tako se osvetiti Bogu.
Jel Lucifer spoznao da je Isus obećani Mesija koji će po Danijelovom i inim proroštvima, kao ovom od Izaije, trpjeti, biti mučen i ubijen radi grijeha ljudi?
Ne sumnjam u to, iskušenja u pustinji nakon što je Isus postio četrdeset dana i noći, govore nam kako je Sotona sumnjao da je Isus ne samo Mesija, nego i Bog. Zato Mu je rekao - ako si Bog učini da ovo kamenje postane kruhom. U svojoj slijepoći odnosno oholosti, on nije mogao prihvatiti Boga koji je toliko ponizan, da je zatajio svoju Božju narav, postao čovjekom i sad dozvoljava da Ga on iskušava.
Da je on Bog, on bi ovog posrnulog anđela koji ga iskušava, odmah poslao nepovratno u beskonačne muke.
I tako sam sebe uvjeri kako Isus nije Bog, jer tako se Bog ne smije i ne može ponašati.
U apokrifnoj poslanici Ignacija Filipljanima navodi se kako je čak, predosjećajući kako mu se ruši zemaljsko carstvo preko uzdignuća Isusa Krista na križ, pokušao to onemogućiti, tako da je najprije izazvao noćne more ženi Pilatovoj kako bi ona muža uvjerila da ne presudi raspinjanje na križ, pa do toga kako je izazvao grižnju savjesti (ali nespasonosnu koja ne vodi do pokajanja) Judi Iškariotskom koji je pokušao odgovoriti glavare svećeničke vrativši im trideset srebrnjaka i na kraju ga nagovorio na samoubilački konopac.
Ovdje se radi o misteriju zla. 
Kad zlo obuzme čovjeka ili palog anđela onda oni postaju slijepima na sve osim na samoubilačku nakanu širiti čim više zla oko sebe i u sebi.
Stoga ja vjerujem kako je Sotona sve više postajao svjestan kako je Isus Bog, ali to ga nije zaustavilo, to ga je više podsticalo na sadizam prema Kristu, jer ovo je jedina prilika da može mučiti Boga, ako Isus jest Bogom.
Pa kud puklo da puklo. Šest sati na križu, prije toga okrutno bičevanje, krunjenje trnovom krunom, ponižavanje, pljuskanje Boga vrijedilo mu je više nego posebne kazne koje će zbog toga dodatno imati cijelu vječnost.
Sotonisti su spremni povjerovati ocu laži kako je on najmoćniji bog, jer im je njihov um pomračen kao i Luciferov. Svi koji su u Paklu dali bi sve samo da mogu Isusa ponovno razapeti.
Vidimo da sve više ima takvih koji hodaju Zemljom i čine od nje Pakao.
Zato nam Gospodin preko Izaije poručuje - učinimo svoj obraz kao kremen onima koji nas mrze jer vjerujemo u Krista. Tko će biti protiv nas ako je Bog s nama? Tko će se s nama parničiti ako je Raspeti kojem se klanjamo i kojeg slijedimo, Sudac koji uskoro dolazi u slavi?

U Evanđelju se spominje zgoda koja se je dogodila dan prije trijumfalnog ulaska Gospodina u Jeruzalem. 
Marija Magdalena po drugi put pristupa ponizno i pokajnički Isusu, opere Mu noge, otare ih kosom i namaže nardovom masti.
Ovaj put nije dala svoje skupocjene parfume, nego isto skupocjenu mast koja se daje na mrtvace.
Juda Iškariotski se je odmah pobunio, i kako kaže sv.Ivan Evanđelista, ne zato što mu je bilo stalo do siromašnih koji bi dobili milostinju da se je skupocjena mast prodala, nego zato što je bio kradljivac.
Osim što je krao iz apostolske blagajne, on je ovom prilikom htio ukrasti Bogu zahvalu koju Mu je davala Marija Magdalena i pripremala Ga za ukop. On je bio ljubomoran na Isusa Krista - groznog li stanja koje ulazi također u misterij zla.
Koliko ima nazovi kršćana koji se ne ustručavaju reći kako su crkve prebogate, kako imaju previše umjetnina koji bi se mogli prodati i tako nahraniti siromašne?
Jel takvim stvarno stalo do siromašnih, ili imaju za cilj da se Bogu ljudi klanjaju na čim neuglednijim mjestima i da niti sveto posuđe u kojima je sam Gospodin ne bude od plemenitih kovina, ukrašeno draguljima, nego da bude od čim jeftinijih modernih materijala?
Koliko danas novorednih katolika na čelu s Bergogliom idolizira siromašne u kojima kažu, je danas Krist samo zato što su siromašni, a možda svaki dan Boga proklinju i ćuškali bi Ga kao na križnom putu?
Kad Isus kaže da je bio u nekom potrebitom i gladnom, to znači da je taj siromah bio ud Kristovog tijela - član Crkve, a ne da je bio u siromašnom sotonisti.
Kršćani moraju shvatiti da kršćanstvo nije humanizam, da smo dužni, ako imamo viška od nužnog za nas i naše obitelji, pomagati siromašne, ali diskriminatorno. Najprije naše bližnje, našu rodbinu, prijatelje, a onda one koji nam to nisu, ali su kršćani ili barem nisu javni grješnici koji se ne kaju zbog svojih grijeha.
Stoga, veliki oprez kad dajemo milostinju onima koji je nisu dostojni, pogotovo humanitarne međunarodne organizacije koje često promoviraju antikršćanstvo i bezakonje.
Bogu nikad ne možemo previše i preskupo dati, kad i to što dajemo dolazi iz Njegovih ruku.
Tim više kad posvjestimo da su te svete ruke bile raspete na križu radi našeg spasenja.

Pascha Floridum

Današnje sveta nedjelja koju zovemo Cvjetnicom ili Maslinskom nedjeljom, zove se na drugim jezicima Hosana po prvoj riječi početne antifone s kojom su židovi slavili i pozdravljali Isusa - Hosana sinu Davidovu, zatim Capitilavium jer su na ovi nedjelju roditelji prali glave svojoj djeci koju će se krstiti za Veliku Subotu.
Pashva kompetentnih zvala se je zato što su se neokatekemuni, koji su bili kompetentni primiti krštenje, na današnju nedjelju nalazili i dobili specijalnu instrukciju o Vjerovanju.
Konačno, jedno ime nedjelje je Pascha Floridum, Pasha cvijeća, odakle dolazi i naše ime - Cvjetnica.
Na današnju nedjelju 1513. Španjolci su otkrili sjevernoamerički poluotok prozvavši ga, u čast blagdana, Floridom.
Liturgija se sastoji od tri djela.
Blagoslov maslinovih (palminih) grančica, procesija i sv.Misa na kojoj se pjeva ili čita Muka po Mateju.
Matej je prvo napisao Evanđelje, Muka prema ostalim evanđelistima se čitaju tijelom Velikog tjedna.
Cvjetnica se u Rimu proslavlja u lateranskoj crkvi sv.Ivana, majci i gospodarici svih crkava.
Važno je znati da se blagoslov grančica, biblijska čitanja i procesija održava izvan crkve.
To je zbog simbolike, zato što procesija staje pred crkvom koja je zatvorena i zaključana.
Unutra pjeva zbor koji simbolizira nebeske korove, a izvana pjevaju ljudi u procesiji koji simboliziraju ljude koji čekaju da im Gospodin otvori vrata Raja.
Zato se je u nekim procesijama nosio i Presveti oltarski sakrament. Đakon ili svećenik koji nosi križ i koji je na čelu procesije, udara s križem, znakom Sina čovječjeg u vrata i vrata se otvaraju.
Cvjetnica je stoga puna duboke simbolike i istovremeno je i slavna i žalosna.
Slavna je dok procesija ne uđe u crkvu, jer se vjernici do tada prepuštaju ushitu kojeg su imali židovi i njihova djeca koja su vikala Hosana sinu Davidovu dok je Isus na mladom magaretu ponizno, ali kao pravi i jedini Kralj ulazio u Jeruzalem, a žalosna jer se čita Muka na sv.Misi i što je pred nama Veliki tjedan.
Vjernici prilikom čitanja u ruci drže blagoslovljene grančice da bi tako simbolično pokazali da nisu Isusa držali za kraljem samo dok je ulazio u Jeruzalem, nego pogotovo onda kad ide na Kalvariju.
Prvo današnje čitanje je iz Knjige izlaska, 15 (16) glava.

Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore. Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske. U pustinji sva izraelska zajednica počne mrmljati protiv Mojsija i Arona. "Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!" - rekoše im. "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!" Tada reče Jahve Mojsiju: "Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće. A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit će dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan." Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: "Večeras ćete poznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske, a ujutro ćete vidjeti svojim očima Jahvinu slavu.

Dvanaest izvora predstavlja dvanaest članaka Vjerovanja.
Palme predstavljaju slavu koju će ljudi dati Gospodinu, svojem kralju i otkupitelju, Isusu Kristu.

Evanđelje po Mateju, 21 glava, čita se prije blagoslova grančica koje svaki vjernik dobiva iz ruku svećenika, pri čemu poljubi grančicu, a onda ruku svećenika.
Nakon blagoslova i podijele grančica, formira se procesija koja s pjesmom i molitvom dolazi pred crkvu.

Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika govoreći: "Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni. Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti." To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. Učenici odu i učine kako im naredi Isus. Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!" 

Marija ostaje u Betaniji zajedno s Lazorom, Martom i Marijom.
Smrtno se boji za život Sina, jer zna da su židovi naumili Ga ubiti.
Međutim, danas će se dogoditi trijumf Isusov, ispunit će se proroštvo Zaharijino:

Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. 

Ipak, potpuna radost biti će kad se naš dragi Kralj bude vratio s Neba i kad bude donio sa sobom nebeski Jeruzalem. Više ne će doći ponizno na magaretu, mladetu magaričinu, nego na oblacima i u slavi i sa svom nebeskom vojskom. Tada će naša radost biti potpuna, a mi, kćeri Sionske, biti ćemo palmine grane koje Ga pozdravljaju. 
Moramo znati da svaki detalj u Svetom pismu ime neko značenje. Možda je i ljepota i čar u tome da značenja ne znamo odmah kad ga prvi put čitamo ili čujemo, nego nam se ona otkrivaju čitajući kršćanske oce ili nam sam Duh Sveti daje nadahnuće da bismo otkrili značenje koje često može imati veze s našim osobnim duhovnim životom ili naših bližnjih.
Zato je Biblija Sveto pismo, preduboko za potpuno razumiti onima koji Ga traže, a preplitko oholicama koji ga stoga odbacuju.
Kršćanski oci u magarici i njezinom mladom magaretu vide židove koji su odbacili Mesiju i pogane koji su Ga prihvatili. Magarica je već uzjahana, židovi su dobili Mojsijev zakon, dobili su Objavu, doduše nepotpunu, ali im je i rečeno da je ona nepotpuna, da čekaju Mesiju koji će Objavu dovršiti i ispuniti.
Pogani su 'neuzjahani', oni pojma nemaju tko je Bog, klanjaju se lažnim bogovima, odnosno demonima, ali neki od njih začas će odbaciti idolopoklonstvo i prihvatiti Krista.
Duh Sveti podstaknuo je židove da ujutro oduševljeno prihvate obećanog sina Davidova (ne zaboravimo da je Marija Davidov potomak), a navečer nitko Mu nije ponudio niti večeru niti mjesto za počinak, nego se je vratio u Betaniju.
U današnjem Evanđelju nije čitano ono što je Isus danas radio nakon veličanstvenog ulaska u Jeruzalem.
Otišao je u Hram i rastjerao trgovce. Po drugi put. Nitko Mu se nije suprostavljao, jer Isus je to radio božanskom moći. 
Dani starog zavjeta su odbrojani, svećenici su definitivno izdali Boga, povratak na staro, na Mojsijev zakon i svećenike koji prinose životinjske krvne žrtve je nemoguć.
Jaganjac Božji koji otkupljuje grijehe svijeta pokazat će se u svoj svojoj veličini i Žrtvi.
Iako svećenici i farizeji misle da drže stvar pod svojom kontrolom, Jaganjac Božji je taj koji se sam predaje i bira kad će to biti.
Drugo što je važno bilo u ovom danu je Isusov plač nad Jeruzalemom.
Apostoli su oduševljeni i poneseni nad Isusovim slavnim ulaskom u Jeruzalem.
I, iako je rastjerao trgovce iz Hrama, oni Mu nastaje prikazati kako je Hram veličanstven, lijep.
A On im odgovara - od njega ne će ostati niti kamen na kamenu.
I zaplače nad tužnom sudbinom grada i Hrama koji mora biti uništen po Božjoj pravdi.
Isus je i čovjek koji pripada svojem židovskom, obećanom narodu. Zato je zaplakao.
Jer Jeruzalem nije htio Njega za kralja, iako Ga je ujutro dočekao kao Mesiju, i uskoro će vikati - raspni ga, raspni.
Isus plače nad svima koje je Njegova sveta prolivena Krv mogla spasiti, a koji se ne će spasiti.
Nemojmo nikad doći u poziciju da nad nama Isus zaplače kao nad Jeruzalemom.
Jer prvi plač Gospodinov nad umrlim Lazarom uskrsnuo je Lazara, dok ovaj drugi plač znači da više nema nade.

Prvo čitanje na sv.Misi je Poslanica sv.Pavla Filipljanima, 2:5-11

Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.

Ovdje pokleknemo. 

Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.

Pavao nam iznosi gotovo sve što se tiče naše vjere u Krista u ove dvije rečenice. 

Evanđelje je po Mateju, 26:36-75: 1-54

Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se." I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. Tada dođe učenicima i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica." Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!" I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" I poljubi ga. A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?" U taj čas reče Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me." A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: "Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'" Usta nato veliki svećenik i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?" Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?" Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim." Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!" Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?" A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem." On pred svima zanijeka: "Ne znam što govoriš." Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom." On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga čovjeka." Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!" On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga čovjeka." I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka.

A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!" I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin. Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš." I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?" I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!" Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni će: "Neka se razapne." A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!" Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!" Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski." Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!" Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi." A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.

Ovdje pokleknimo i meditirajmo o Isusu koji je sad umro radi naših grijeha. 

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj." 

Ako ste preskočili današnje Evanđelje, plediram da se vratite i pročitate ga.
Pred nama se odvija najveća drama od postanka svijeta do njegovog kraja.
Posvjestimo si, da kad se nalazimo na pravoj sv.Misi, da mistično prisutvujemo istoj drami koja, neka nam da Bog milosti po Isusovoj Krvi, nas je spasila druge vječne smrti.
Amen. 
Neka je vječno hvaljen i slavljen Gospodin koji je raširio ruke na križu da nas primi i zagrli!
Neka je blagoslovljena, stojeći pred križom, Majka i Bogorodica Marija!

Jeremijino prokletstvo

Danas je blagdan sv.Josipa.
Čestitam imendan svima koji nose ime ljiljana Božjeg kojeg je odabrao za svojeg poočima!
Sv.Josip visoko je uzdignut u hijerarhiji svetih, i mnogo je pomogao onima koji su se njemu utjecali.
Hrvatska je uzela sv.Josipa kao svog zaštitnika.
I on je kao i Marija, strah i trepet demona.
Neka nas zagovor sv.Josipa čuva od svih đavolskih zasjeda!
I neka sv.Josip brani i očisti hrvatsku domovinu u kojoj se sprovode antikršćanski zakoni i sve više izražava mržnja prema Kristu koja je demonskog podrijetla!

Današnja liturgijska čitanja uvod su u velike događaje koji će uslijediti.
Za šest dana je Pasha kako piše sv.Ivan, a ovaj put žrtvovan će biti Jaganjac Božji.
Prvo čitanje je iz Jeremije, 18 glava.

I rekoše: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu." Poslušaj me, o Jahve, i čuj što govore moji protivnici. Zar se dobro uzvraća zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju. Zato im djecu izruči gladi, maču ih predaj! Neka im žene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije muževe, a mladići neka od mača u boju poginu. Neka se prolomi vapaj iz kuća njihovih kad iznenada na njih dovedeš čete pljačkaša. Jer oni iskopaše jamu da me uhvate, nogama mojim u potaji zamke namjestiše. Ti, o Jahve, znadeš sav njihov naum ubilački protiv mene. Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbriši im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obračunaj s njima u dan gnjeva svoga!

Evanđelje je po Ivanu, 12 glava.

A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov." A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu! To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše. Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. Farizeji nato rekoše među sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!" A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac." i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." "Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?" Isus im nato reče: "Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih. 

Teško je čitati današnje čitanje iz Jeremije.
Jeremija je proganjan zato što je Božji prorok, zato što proriče veliku kaznu koju Bog sprema nevjernom Izraelu ako se ne obrati od svojeg idolopoklonstva.
I izriče prokletstvo nad onima koji ga proganjaju i žele ubiti.
Prokletstvo se je obistinilo, jer uskoro su Asirci učinili prvo uništenje Jeruzalema.

Kao i uvijek, Stari zavjet slika je događaja u Novom. 
Jeremija progovara u ime Mesije, Isusa Krista kojeg židovi proganjaju, žele Ga ubiti, na dobro uzvraćaju zlim. 
Za četrdeset godina Jeremijino, odnosno Isusovo prokletstvo sići će ponovno na Jeruzalem i židove, samo sada puno veće i dugotrajnije, nego što je bilo s Asircima.
Vjerujem kako su mnogi skandalizirani s činjenicom kako Jeremija proklinje, i kako se je to prokletstvo ponovilo stoljećima poslije kad je ubijen Mesija.
Prokletstvo je jezivo:
Zato im djecu izruči gladi, maču ih predaj! Neka im žene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije muževe, a mladići neka od mača u boju poginu. Neka se prolomi vapaj iz kuća njihovih kad iznenada na njih dovedeš čete pljačkaša. ... Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbriši im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obračunaj s njima u dan gnjeva svoga!
Kako pomiriti te stranice Svetog pisma, sa stranicama na kojima Isus kaže Ocu dok je na križu - oprosti im jer ne znaju što čine, ili na kojima Prvomučenik isto moli Boga za one koji ga kamenuju? Ili sa stranicama na kojima Gospodin zapovijeda da ljubimo i molimo za svoje neprijatelje?
I ne zaboravimo da u Novom zavjetu ima isto 'okrutnih' stranica kao ona u kojoj Isus zapovijeda da se pred Njim smaknu Njegovi neprijatelji.
"A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!" Luka 19:27.
Ne smijemo dakle nikako i nikada zaboraviti da je Bog istovremeno i uvijek milosrđe i pravda, i da kao što je sv.Pavao napisao Hebrejima - užasno je pasti u ruke Boga živoga.
Lakše je pasti u ruke nemilosrdnjih Asiraca ili Babilonaca ili muhamedanaca koji osvajaju nekadašnje europske kršćanske zemlje, i koje Bog koristi kao kaznu za nevjeru kršćana, nego pasti u ruke Boga živoga u vječnosti. Budimo u to čvrsto uvjereni.
Novoredna Crkva gotovo je uništila kod katolika strah Božji i najradije preskače stranice Svetog pisma koje su napisane da se kod pobožnih ljudi ili onih koji će to postati podstakne ili probudi strah Božji.
Ne propustimo stoga iskoristiti ovo vrijeme milosrđa koje se može lako i iznenada pretvoriti u vrijeme pravde, odnosno osvete.
Živimo u vremenu u kojem je potreban prorok Jeremija jer opačine ljudi, odnosno onih koji se nazivaju narodom Božjim su iste ili gore nego što su bili u to vrijeme.
Bergoglio je proglasio godinu milosrđa da bi se milosrđu rugao. 
Jer govoriti o milosrđu bez spominjanja pravde i Božje osvete to jest straha Božjeg, znači odobravati bezakonje. 
Bog vas voli baš onakvima kakvi vi jeste. Koliko puta smo to čuli od novorednih katolika?
Bog nas voli onakvima kakvi ćemo biti u vječnosti, sveti, a ne ovakvima grješnima i dostojnima Božje kazne.
Ipak treba odgovoriti na pitanje - jel imao pravo Jeremija prokleti one koji su ga proganjali?
Odgovor je bez sumnje - imao je pravo, zato što je bio pravednik i Božji prorok, i što je sve učinio da odvrati Izrael od bezakonja, a oni su na dobro uzvratili sa zlom. 
Tko zna koliko je puta Jeremija molio Boga da oprosti Izraelcima još samo jednom, da im dadne još jednu mogućnost pokajanja i vraćanja k Bogu. Ali narod je pokajanje i mir s Bogom odbacivao i okrenuo se s nasiljem prema 'zlogukom i zločestom' proroku Jeremiji.
Ne radi se o tome da Jeremija proklinje svoje osobne neprijatetelje, nego Božje neprijatelje.
Poruka koju moramo urezati u svoje srce je kako ne smijemo nikad prezreti ljude koji nas ojađavaju jer nam govore opetovano kako se moramo obratiti, ispovijediti ili prekinuti s grješnim životom, jer su to vrlo moguće od Boga poslati ljudi poput Jeremije. A ako im zbog toga učinimo nešto nažao, onda se nastojmo čim prije s njima pomiriti i zatražiti oprost, da nas ne bi stiglo Jeremijino prokletstvo.

U Evanđelju čitamo kako je mržnja farizeja prema Isusu pojačana nakon što je uskrsnuo Lazara kojeg sad namjerovaju isto ubiti. Jer je čudo uskrsnuća toliko bjelodano da nemaju nikakve isprike što ne prihvaćaju Isusa za Mesiju. I dok raste njihova mržnja, drugi ljudi se sve više zanimaju za Isusa, spremni su doći kod Njega i spremni su Ga dočekati kao sina Davidova, kao Krista, što će se sutra dogoditi na Cvjetnicu.
To će još više podstaći odlučnost neprijatelja Kristovih da Ga čim prije smaknu, jer se boje da će cijeli narod krenuti za Njim.
Po treći puta čuje sa glas s Neba. 
Prvi puta je bilo na krštenju Isusovom, drugi na preobraženju na gori, i sad treći puta Bog daje svjedočanstvo ljudima kako je Isus Njegov Sin i Pomazanik.
Isus drži svoje posljednje govore narodu. 
Kaže to i nama.
Još malo je s nama i još malo imamo vremena, ako nismo Njegovi, da to postanemo.
Nije dovoljno za Cvjetnicu vikati s maslinovim grančicima - Hosana sinu Davidovu!
Trebamo postati sluge Gospodinove koje idu za svojim gospodarem na Njegov i svoj križ.
Svjetlost koju sad vidimo, ne ćemo uvijek gledati, ako ne krenemo za Njom.

Sedam žalosti Blažene Djevice Marije

Za tjedan dana naš Gospodin umrijet će za nas na križu.
Crkva danas slavi Sedam žalosti Blažene Djevice Marije, jer idući tjedan je potpuno posvećen Isusovoj muci.

Što se tiče liturgijskih čitanja, tu sam u dilemi.
Jer opat Gueranger navodi da je danas blagdan Sedam žalosti BDM i najviše piše o tome, ali od liturgijskih čitanja ima izvod iz Jeremije i Evanđelje od Ivana u kojem su židovski glavari odlučili ubiti Isusa Krista.
Dok na ovoj stranici koja ima Misal iz 1962. nalaze se danas sveti tekstovi koji više odgovaraju blagdanu.
Iako sam mišljenja da se treba držati starog Misala, ovom prilikom ću prenijeti čitanja iz novog.
Još jedan 'problem', retci koji se navode ne postoje u hrvatskim prijevodima, Judita 13:22-25, nego su to retci 18-20. Ne znam zašto je ta diskrepancija. Provjerio sam u Douay-Rheims izdanju biblije ti retci postoje, ali ih opet nema u protestanstkom prijevodu Kralja Jakova.

Judita, 13:22-25

"Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega više od svih drugih žena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog, stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsiječeš glavu vođi neprijatelja naših!
Jer tvoje pouzdanje neće biti izbrisano iz srdaca ljudi nego će se oni dovijeka sjećati Božje moći.
Neka Bog učini da to bude na tvoju vječnu diku i neka te nagradi svakim dobrom, jer kad bi ponižen naš rod, nisi štedjela života svoga, nego si spriječila našu propast živeći pravedno pred našim Bogom!"

Evanđelje po Ivanu, 19:25-27

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi. 

Ako ne zabludimo u davanju božanskih epiteta Mariji, ništa što kažemo ili napišemo ne može biti preuveličavanje Marije. 
Kako možemo preuveličati Mariju čija je samo slika u SZ bila Judita, kad je Marija odsjekla glavu mnogo gorem neprijatelju od Holoferna?
Bog je u svojoj neistraživoj mudrosti odlučio u vječnosti da ne će svog glavnog neprijatelja On osobno pobijediti, nego da će to učiniti Žena u poslušnosti prema Njemu. Tako da se još više ponizi Sotona, a da se uzdigne Žena.
I čime je to Marija pobijedila oca laži i ubojicu ljudi od početka?
Prvenstveno svojom poniznošću i poslušnošću Bogu, odnosno žalostima koje su iz poniznosti i poslušnosti proizlazile.
I koje su je pratile od dana kad joj je proročki rečeno u Hramu, dok je prikazivala dijete Isusa Bogu Ocu, da će joj srce probiti mač boli.
Nije nam napisano, ali siguran sam da je Bogorodica tada rekla - neka mi bude, i da je znala o čemu se radi.
Jer prorok Danijel u proroštvu 70 tjedana prorekao je Mesiju koji će biti mučen i ubijen.
I dok su pismoznanci znali napamet taj sveti tekst, bili su slijepi ne vidjevši da im se pred očima proroštvo obistinjuje i da u njemu imaju najgoru moguću ulogu, Marija je pristala patiti zajedno sa svojim Sinom, Mesijom i Bogom.
Marija je šutljiva u Evanđelju, ima jako malo Njezinih rečenica.
Ali te rečenice otvaraju Isusovo, odnosno Božje srce. 
To je zato što nema bliskijih srdaca nego što su Isusovo i Marijino. Jedno je srce Boga, drugo je srce stvora, a sjedinjeni su kao da su jedno.
Zato je Marija mogla patiti na taj veličanstveni način sa Mesijom, skupljati dragulje žalosti na svojoj nebeskoj kruni.
Zato je Njezino srce bilo probodeno zajedno sa Isusovim kad je rimski vojnik uzeo koplje i probio Srce iz kojeg je potekla krv i voda, naše spasenje i poraz Sotone.
To je bio trijumf Isusa i Marije, time je ispunjeno proročanstvo iz Hrama o maču boli koji će je probosti.
U ovom izvadku iz Evanđelja događa se nešto mistično, a oni koji nemaju vjere, o kojima ću na kraju pisati, takvima izgleda kao da Isus ne ljubi svoju majku.
Ta nitko od ljudi koje znamo ne će na smrti svojoj majci reći ženo, nego ljudi obično tada zovu svoju majku ili je prizivaju iako je ona možda desetljećima već mrtva.
Isus je bio najnježniji sin i najprivrženiji, a Marija u svemu uzor majka koja ne bi ni časa dvojila da dadne svoj život za sina. 
Dva srca, jedan na križu drugi ispred križa komunicirali su riječima koje nisu zapisani.
Ovdje se pak događa da Bog traži od svoje Majke, da kroz mač boli u svoje srce pusti druge ljude.
Sv.Bernard piše kako se tada događa čudesna zamjena, Marija mjenja svojeg vlastitog Sina, Boga i Gospodina, za nekog kog nije rodila tjelesno, ali koji će se roditi nanovo odozgor i biti tako Božje i Njezino dijete, za nekog koji je stvor i sluga.
Koja majka bi na to pristala, na tu gotovo nemoguće lošu pogodbu?
Marija opet, po treći put kaže svoj - neka mi bude po Tvojoj riječi i tako postade naša nebeska Majka.
I kako sam na početku napisao da je nikad ne možemo dovoljno preuveličati, tako joj nikad ne možemo dovoljno zahvaliti što je to srce koje najviše ljubi Bog, ujedno i srce naše Majke.
Žalosti koje imamo u svojem životu, pogotovo one zbog naših najbližih zbog kojih patimo jer im želimo dobro, nemjerljivi su sa Marijinim žalostima.
Jer žalost je veća ukoliko je ljubav veća i ukoliko je čišće srce koje je u žalosti.
Zamislimo i znajmo da je Marijino sveto i čisto srce bilo u žalosti toliko puta zbog nas, Njezinih sinova.
Recimo joj sa sinovskim pouzdanjem kako nam je žao i neka nam oprosti!
Ona će to rado učiniti i nastaviti moliti svojeg Sina za nas, ne samo kao naša odvjetnica, nego kao naša Majka.

Mislim da ne ću pokvariti našu meditaciju o Marijnom srcu i Njezinim žalostima, ako dodam blasfemiju koju je Bergoglio, a trebalo bi ga zvati Blasfemio, izjavio pred nešto više od dvije godine na svojoj pridiki.
Tada je rekao kako Marija, po njemu, nije znala niti da Mesija mora biti mučen i umrijeti, nego da je optuživala Boga zato što ju je prevario kad joj je preko anđela Gabrijela rekao da će začeti i roditi onog koji će sjesti na Davidovo prijestolje, a sad je eto mrtav na njezinim rukama.
Kršćani! Kako se možete nazivati sinovima Božjim i Marijinim ako ovog javnog bogohulnika držite svojim papom! Jel znate da ste onda pod autoritetom Blasfemija i onda je tu blasfemiju izrekao i u vaše ime?
Shvatite konačno što to znači biti papom i priznati nekog papom.
Vjerujem da većina od vas to nije ni svjesna. Ali zato vas preklinjem da shvatite već jednom.
Jer, znajte da Njezin Sin je vaš Sudac, i da kao svaki sin, osvetit će se za svaku uvredu nanešenu Njegovoj Majci.
Molite Mariju da vam oprosti što niste bili svjesni da je to i vaša uvreda, i da tu molitvu prenese Sinu!

Izbavi nas Gospodine

Današnja liturgijska čitanja dovode nas do vapaja Gospodinu za oproštenjem.
Prvo čitanje je iz Danijela, 3:34-45.
Molitvu za smilovanje Bogu moli sveti mladić Azarja koji se nalazi u vatri koju je naložio babilonski kralj Nabukodonozor.

O ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga,
i ne razvrgni Saveza svoga,
ne uskrati nam svoje milosrđe
zbog Abrahama, miljenika svoga;
zbog Izaka, sluge svojega;
zbog Izraela, sveca svojega,
kojima si obećao umnožit’ potomstvo kao zvijezde nebeske
i kao pijesak na obali morskoj.
Gospode, postadosmo najmanji među narodima,
prezreni po svoj zemlji
poradi grijeha svojih.
Nemamo sada vojvode, proroka, kneza,
paljenice, klanice, prinosa, kâda,
ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi
i da nađemo milosrđe.
No primi nas slomljene duše,
duha ponizna!
Kao paljenice ovnova i bikova,
kao tisuće pretilih janjaca –
takva nek’ bude žrtva naša pred tobom danas
da nas pomiri s tobom –
jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe,
tebe se bojati i tražiti lice tvoje.
Ne postidi nas,
već postupaj s nama po blagosti svojoj,
po velikoj ljubavi svojoj!
Izbavi nas, kao nekoć, čudesima svojim,
proslavi ime svoje, Gospode!
Neka se postide oni koji zlo čine slugama tvojim:
neka se postide svoga nasilja
i neka im sila skršena bude!
Nek’ znaju da si ti jedini Bog i Gospod,
slavan po svoj zemlji!

Evanđelje je po Luki, 7:36-50.

 Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"

Molitva  Azarja je Bogu ugodna i Bog ju uslišava. Azarja moli Boga za Izrael koji se nalazi po pravednoj Božjoj kazni u babilonskom ropstvu zbog idolopoklonstva. 
Babilonsko ropstvo bit će nakon 70 godina završeno, Bog će poslati Perzijance da unište Babilon, i novi gospodari Babilona bit će skloni židovima te ih ne samo osloboditi, nego pomoć im u gradnji novog Hrama i Jeruzalema.
Azarja je još s dva mladića u vatri koju je zapovijedio naložiti babilonski kralj Nabukodonozor zato što se nisu htjeli pokloniti poganskom kipu.
To je molitva onog koji je spreman ići u vatru radi svjedočenja Boga, i Bog njegovu molitvu uslišava.
Kako vidimo, Azarja ne moli za sebe i za svoje drugove u vatri, nego za Izrael koji je bludio s idolima u Judeji, a sad pod terorom Nabukodonozora čini to ponovno.
Htio bih se posebno osvrnuti na ovu molitvu Azarjevu zato što mi se čini da smo sada u poziciji Izraela u Babilonu.
Nije dovoljno samo plakati na obalama babilonskim, nego trebamo molitvu i žrtvu suvremenih Azarja.
Kao kršćani, osobno i kolektivno, predugo smo griješili prema Bogu kao što su to činili židovi pod svojim kraljevima koji su i sami predvodili idolopoklonstvo u mjeri da su i svoj djecu žrtvovali demonima.
Nije li to slika Crkve zadnjih stoljeća? Nije li Crkva, kao što M.Voris kaže, imala tako nedostojne pape koji su obeščastili sv.Stolicu svojim gnjusnim osobnim grijesima poput sodomije, bluda, ubojstava, simonije, pa do samog idolopoklonstva astronomiji (jedan papa se nije htio npr. okruniti dok mu nije horoskop odgovarao, a takvih sličnih njemu je još bilo), podizanja poganskih likova u crkvama, prikaza nagih tijela u crkvama, legalizaciji kamatarenja, prihvaćanja protukršćanske znanosti poput heliocentrizma, evolucije, ideje Velikog praska, pa do prihvaćanja liberalizma, sekularizma i izjednačavanja kršćanstva s lažnim religijama koje je 'okrunjeno' s Woytilinim poljubcem kurana i postavljanjem budističkog idola na Svetohranište u crkvi u Asiziju.
Nisu li takvi pape žrtvovali svoju djecu, puk koji im je povjeren, demonima kao judejski kraljevi?
Kad su kraljevi Judeje krenuli u idolopoklonstvo, narod ih je slijedio. Grijeh kraljeva uvijek se širi prema puku, jer kraljevi su autoriteti narodu.
Tako i grijesi visokog klera Crkve koje sam djelomično nabrojao, nisu ostali samo u Vatikanu i u biskupskim stolicama, nego su se raširili poput požara u svim župama, među gotovo svim kršćanskim obiteljima.
Izraelci su tako po Božjoj kazni ostali bez kraljeva i bez kraljevstva, postali su robovi Babilonaca.
Azarja moli: 
Nemamo sada vojvode, proroka, kneza,
paljenice, klanice, prinosa, kâda,
ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi
i da nađemo milosrđe.

Gdje nam je papa, gdje su nam biskupi, gdje su nam crkve, gdje su nam sv.Mise i sakramenti?

Ne zavaravajmo se ako mislimo da može apostata Bergoglio i biskupi koji se s njime slažu, a to su svi novoredni biskupi, dati žrtvu sv.Mise da se isperu naši grijesi. Ta oni ni ne vjeruju da je sv.Misa žrtva!

Isto tako ne vjeruje u to niti golema većina novorednih katolika koji u svemu slijede svoje biskupe i papu.

Zar može Bogu dati žrtvu pomirnicu oni koji javne sodomite primaju bez da bi im i jednim gestom ili riječju rekli da su u groznom grijehu koji vapi Bogu na osvetu?

Koji primaju političare i moćnike ovog svijeta kao kršćanske kraljeve, a ovi bez srama i javno podstiču nemoral primjerom i sprovođenjem nemoralnih, protukršćanskih zakona?

Ne, nismo nimalo u boljoj situaciji nego Izraelci u Babilonu.

Trebamo biti poput Azarje, voditi svet život spremajući se na žrtvu Bogu i tada, ali i prije, zavapiti Bogu da nam se smiluje, da nas izbavi od babilonskog ropstva kojeg smo zaslužili.

U Evanđelju, mislim da se svi kršćanski oci slažu, raskajana grješnica koja je suzama prala Isusove noge, cjelivala ih, mazala pomašću, bila je Marija Magdalena.

Azarja je bio u vatri, a Marija Magdalena izgarala je u ljubavi prema Gospodinu.

Magdalena je bila iz ugledne i vrlo bogate obitelji, ali je vodila raskalašen i bludni život.

Neki kažu kako je Isusova prispodoba o jednoj izgubljenoj ovci koja se sama ne može vratiti, nego je pastir nosi na ramenu u stado s 99 ovaca, bila slika Marije Magdalene i svih nas koji smo daleko odlutali od Gospodina i nemamo više snage vratiti se k Njemu.

Ali kad se je ona vratila u stado, imala je žarču vjeru i ljubav od svih drugih. Njezina ljubav bila je vatrena.

Magdalena se ne obazire na govorkanja i na neugodnosti koju će imati kad uđe u kuću uglednog farizeja i kad bez riječi klekne pred Gospodina i pokaže mu svojim suzama kako Ga voli i kako se kaje zbog svojih grijeha. Ona čak u toj ljubavi nije razmišljala ne će li biti Gospodinu neugodno kad mu to čini javna grješnica pred svim uglednim ljudima. I svi su očekivali da će to biti, da će ju Isus odmaknuti od sebe ili ukoriti.

Ali On ne traži ugleda niti časti među ljudima, kako nam je rekao, Njega časti Otac nebeski i to je jedino važno. To bi i nama trebalo biti jedino važno. A Otac nebeski raduje se neopisivo sa svim anđelima i svecima kad se jedna izgubljena ovca vraća u stado. To je jedino važno. Isus joj oprašta i kaže joj da ide u miru.

Ali taj mir nije mir koji svijet daje. Ona je smirena dok joj srce izgara u plamenu za Gospodinom koji joj je oprostio i otkupio od vlasti Sotone. Magdaleni ovaj svijet više ništa ne predstavlja, njoj je pred očima samo Gospodin.

Marija Magdalena je nošena istom ljubavlju bila kao lavica na Kalvariji. Nije se bojala što će je prezirati svi židovi koji preziru Krista i što će je možda kamenovati usput dok ide za Njim na brdo križa.

Kad je uskrsnuo, ona Ga nije prepoznala, nego je mislila da je vrtlar koji je sakrio mrtvo tijelo Isusovo, pa Ga je preklinjala da joj vrati natrag mrtvo tijelo da ga posljednji put pomaže.

Iz silne ljubavi prema Njemu, nije ni razmišljala da je govorio kako će treći dan uskrsnuti.

I kad joj se je otkrio, pala je ničice i htjela Mu opet cjelivati noge.

Gospodin joj ovaj put nije dopustio. Vjerujem da je to učinio zato da Magdalena bude spremna za vrijeme kad Njega više ne će imati tjelesno pred sobom, nego samo duhovno u očima vjere i u presvetom oltarskom sakramentu. 

Pobožna priča o Magdaleni se nastavlja tako da su nju, brata i sestru Lazara i Martu, bijesni židovi i željni osvete stavili u lađu zavezane tako da umru negdje na pučini, ali Bog je lađu doveo do obala Marseja gdje su ih spasili budući kršćani koje su obratili. Magdalena se je povukla na planinu, u neku spilju i svaki dan joj je anđeo donosio Isusa Krista u presvetom oltarskom sakramentu.

Ovo je slika Marije Magdalene od de Velazqueza. Vjerujem da ju je slikar stavio u tu spilju u kojoj je meditirala o svom ljubljenom Isusu, još oplakivala svoje grijehe i čekala smrt da se opet nađe s Njim. Zato je prikazano raspelo i mrtvačka lubanja.

Zajednička crta liturgijskim čitanjima je Božje milosrđe koje je beskrajno (ali Ga ne smijemo zloupotrebljavati) onima koji se ponize i priznaju svoj grijeh.

Ponizan grješnik je ujedno raskajani grješnik kojem je oprošteno.

Kako god bili veliki naši grijesi, Božje milosrđe je još veće.

Ne smijemo se sramiti svojih suza niti se obazirati što o nama misle ljudi kojima je strana poniznost i pokajanje pred Bogom.

Gospodine, izbavi nas od naših grijeha i daj nam opet svoje milosrđe!

Neka nas u tome zagovara sveta Marija Magdalena i sveti Azarja!
Neka nas također zagovara sv.Benedikt čiji blagdan je danas!