Jeremijino prokletstvo

Danas je blagdan sv.Josipa.
Čestitam imendan svima koji nose ime ljiljana Božjeg kojeg je odabrao za svojeg poočima!
Sv.Josip visoko je uzdignut u hijerarhiji svetih, i mnogo je pomogao onima koji su se njemu utjecali.
Hrvatska je uzela sv.Josipa kao svog zaštitnika.
I on je kao i Marija, strah i trepet demona.
Neka nas zagovor sv.Josipa čuva od svih đavolskih zasjeda!
I neka sv.Josip brani i očisti hrvatsku domovinu u kojoj se sprovode antikršćanski zakoni i sve više izražava mržnja prema Kristu koja je demonskog podrijetla!

Današnja liturgijska čitanja uvod su u velike događaje koji će uslijediti.
Za šest dana je Pasha kako piše sv.Ivan, a ovaj put žrtvovan će biti Jaganjac Božji.
Prvo čitanje je iz Jeremije, 18 glava.

I rekoše: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu." Poslušaj me, o Jahve, i čuj što govore moji protivnici. Zar se dobro uzvraća zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju. Zato im djecu izruči gladi, maču ih predaj! Neka im žene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije muževe, a mladići neka od mača u boju poginu. Neka se prolomi vapaj iz kuća njihovih kad iznenada na njih dovedeš čete pljačkaša. Jer oni iskopaše jamu da me uhvate, nogama mojim u potaji zamke namjestiše. Ti, o Jahve, znadeš sav njihov naum ubilački protiv mene. Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbriši im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obračunaj s njima u dan gnjeva svoga!

Evanđelje je po Ivanu, 12 glava.

A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov." A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu! To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše. Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. Farizeji nato rekoše među sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!" A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac." i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." "Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?" Isus im nato reče: "Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih. 

Teško je čitati današnje čitanje iz Jeremije.
Jeremija je proganjan zato što je Božji prorok, zato što proriče veliku kaznu koju Bog sprema nevjernom Izraelu ako se ne obrati od svojeg idolopoklonstva.
I izriče prokletstvo nad onima koji ga proganjaju i žele ubiti.
Prokletstvo se je obistinilo, jer uskoro su Asirci učinili prvo uništenje Jeruzalema.

Kao i uvijek, Stari zavjet slika je događaja u Novom. 
Jeremija progovara u ime Mesije, Isusa Krista kojeg židovi proganjaju, žele Ga ubiti, na dobro uzvraćaju zlim. 
Za četrdeset godina Jeremijino, odnosno Isusovo prokletstvo sići će ponovno na Jeruzalem i židove, samo sada puno veće i dugotrajnije, nego što je bilo s Asircima.
Vjerujem kako su mnogi skandalizirani s činjenicom kako Jeremija proklinje, i kako se je to prokletstvo ponovilo stoljećima poslije kad je ubijen Mesija.
Prokletstvo je jezivo:
Zato im djecu izruči gladi, maču ih predaj! Neka im žene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije muževe, a mladići neka od mača u boju poginu. Neka se prolomi vapaj iz kuća njihovih kad iznenada na njih dovedeš čete pljačkaša. ... Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbriši im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obračunaj s njima u dan gnjeva svoga!
Kako pomiriti te stranice Svetog pisma, sa stranicama na kojima Isus kaže Ocu dok je na križu - oprosti im jer ne znaju što čine, ili na kojima Prvomučenik isto moli Boga za one koji ga kamenuju? Ili sa stranicama na kojima Gospodin zapovijeda da ljubimo i molimo za svoje neprijatelje?
I ne zaboravimo da u Novom zavjetu ima isto 'okrutnih' stranica kao ona u kojoj Isus zapovijeda da se pred Njim smaknu Njegovi neprijatelji.
"A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!" Luka 19:27.
Ne smijemo dakle nikako i nikada zaboraviti da je Bog istovremeno i uvijek milosrđe i pravda, i da kao što je sv.Pavao napisao Hebrejima - užasno je pasti u ruke Boga živoga.
Lakše je pasti u ruke nemilosrdnjih Asiraca ili Babilonaca ili muhamedanaca koji osvajaju nekadašnje europske kršćanske zemlje, i koje Bog koristi kao kaznu za nevjeru kršćana, nego pasti u ruke Boga živoga u vječnosti. Budimo u to čvrsto uvjereni.
Novoredna Crkva gotovo je uništila kod katolika strah Božji i najradije preskače stranice Svetog pisma koje su napisane da se kod pobožnih ljudi ili onih koji će to postati podstakne ili probudi strah Božji.
Ne propustimo stoga iskoristiti ovo vrijeme milosrđa koje se može lako i iznenada pretvoriti u vrijeme pravde, odnosno osvete.
Živimo u vremenu u kojem je potreban prorok Jeremija jer opačine ljudi, odnosno onih koji se nazivaju narodom Božjim su iste ili gore nego što su bili u to vrijeme.
Bergoglio je proglasio godinu milosrđa da bi se milosrđu rugao. 
Jer govoriti o milosrđu bez spominjanja pravde i Božje osvete to jest straha Božjeg, znači odobravati bezakonje. 
Bog vas voli baš onakvima kakvi vi jeste. Koliko puta smo to čuli od novorednih katolika?
Bog nas voli onakvima kakvi ćemo biti u vječnosti, sveti, a ne ovakvima grješnima i dostojnima Božje kazne.
Ipak treba odgovoriti na pitanje - jel imao pravo Jeremija prokleti one koji su ga proganjali?
Odgovor je bez sumnje - imao je pravo, zato što je bio pravednik i Božji prorok, i što je sve učinio da odvrati Izrael od bezakonja, a oni su na dobro uzvratili sa zlom. 
Tko zna koliko je puta Jeremija molio Boga da oprosti Izraelcima još samo jednom, da im dadne još jednu mogućnost pokajanja i vraćanja k Bogu. Ali narod je pokajanje i mir s Bogom odbacivao i okrenuo se s nasiljem prema 'zlogukom i zločestom' proroku Jeremiji.
Ne radi se o tome da Jeremija proklinje svoje osobne neprijatetelje, nego Božje neprijatelje.
Poruka koju moramo urezati u svoje srce je kako ne smijemo nikad prezreti ljude koji nas ojađavaju jer nam govore opetovano kako se moramo obratiti, ispovijediti ili prekinuti s grješnim životom, jer su to vrlo moguće od Boga poslati ljudi poput Jeremije. A ako im zbog toga učinimo nešto nažao, onda se nastojmo čim prije s njima pomiriti i zatražiti oprost, da nas ne bi stiglo Jeremijino prokletstvo.

U Evanđelju čitamo kako je mržnja farizeja prema Isusu pojačana nakon što je uskrsnuo Lazara kojeg sad namjerovaju isto ubiti. Jer je čudo uskrsnuća toliko bjelodano da nemaju nikakve isprike što ne prihvaćaju Isusa za Mesiju. I dok raste njihova mržnja, drugi ljudi se sve više zanimaju za Isusa, spremni su doći kod Njega i spremni su Ga dočekati kao sina Davidova, kao Krista, što će se sutra dogoditi na Cvjetnicu.
To će još više podstaći odlučnost neprijatelja Kristovih da Ga čim prije smaknu, jer se boje da će cijeli narod krenuti za Njim.
Po treći puta čuje sa glas s Neba. 
Prvi puta je bilo na krštenju Isusovom, drugi na preobraženju na gori, i sad treći puta Bog daje svjedočanstvo ljudima kako je Isus Njegov Sin i Pomazanik.
Isus drži svoje posljednje govore narodu. 
Kaže to i nama.
Još malo je s nama i još malo imamo vremena, ako nismo Njegovi, da to postanemo.
Nije dovoljno za Cvjetnicu vikati s maslinovim grančicima - Hosana sinu Davidovu!
Trebamo postati sluge Gospodinove koje idu za svojim gospodarem na Njegov i svoj križ.
Svjetlost koju sad vidimo, ne ćemo uvijek gledati, ako ne krenemo za Njom.