Bez smrtne kazne ne bismo bili spašeni?

Bloger "od dosta toga i što dublje" napisao je već dva teksta glede odluke rimskog pape Franje da se izmjeni katekizam RKC u riječima kako je smrtna kazna intrizično zlo.
Zanimljivo je kako dotični 'vikar Kristov na Zemlji i to nezabludivi' nije osudio sodomizam koji je intrizično zlo, i prema naravnom zakonu i prema Objavi, a da su s ovom izmjenom de facto sve države koje imaju smrtnu kaznu proglašene od papa Franje zločinačkim, dok one koje su legalizirale sodomizam pa i tzv. sodomitske brakove i usvajanje djece u tim 'brakovima', nisu doživjele niti jednu riječ kritike od pape, a kamoli osude.
Jer tko je on da sudi, kako se je opravdao pred novinarima u zrakoplovu što su u hijerhiji RKC skriveni ili manje skriveni sodomiti?
'Nezabludivi Kristov vikar' ne osuđuje ono što je protiv naravnog morala i kršćanske Objave, pa se tu vjerojatno poziva na 'ne sudite da ne budete suđeni' (što je potpuno krivo jer nas Isus Krist ne poziva da budemo indiferentni prema zlu i zločincima, nego da pravedno sudimo, inače ćemo biti sami suđeni), a osuđuje ono što je Bog ugradio svim ljudima putem naravnog morala da se najveći prijestupi protiv istog morala moraju kazniti smrtnom kaznom.
Smrtna kazna nije samo u Objavi, ona je u naravnom moralu svih ljudi. 
Sve do pred pola stoljeća nije bilo države koja nije imala smrtnu kaznu.
Država koja ne kažnjava smrtnom kaznom hladnokrvno ubojstvo je protunaravna, nepravedna i u istoj progresivno raste zlo jer se ovo najveće pravedno ne kažnjava smrtnom kaznom.
Ovom odlukom tobožni zamjenik Kristov je samo ubrzao moralni raspad država i društva.
Koliko mi se ipak čini, rimski pape nemaju više ugleda u svijetu u mjeri kojeg su ga imali sve do pred nekoliko desetljeća, pa Bergoglijev potez nema težinu kakvu bi je imao pred pola stoljeća.

Na sedevakantističkom portalu "Novus Ordo Watch" primjetio sam isti argument koji je dao i gore navedeni bloger:

Bez smrtne kazne, ne bismo bili otkupljeni Smrću Gospodnjom.

Sve do ove godine ja bih bez razmišljanja prihvatio taj argument u korist smrtne kazne.
U međuvremenu sam saznao kako Crkva odbacuje katoličko-protestantsku teologiju otkupljenja.
Naime što, RKC vjerojatno još od prvog tisućljeća, a poglavito od skolastika naučava kako je svaki grijeh uvreda Bogu koji je beskonačan, pa je prema tome svaki grijeh čovjeka beskonačna uvreda i nepravda prema Bogu za koju čovjek ne može dati dostatnu zadovoljštinu (zato što zadovoljština onda mora biti beskonačna).
Iz tog razloga se je prema RKC i protestantima Sin Božji utjelovio kako bi, budući je i Bog i čovjek, podnio tu beskonačnu žrtvu-zadovoljštinu Bogu Ocu, te se nakon toga brišu grijesi.
Protestanti su tu otišli još više u krajnost pa vjeruju kako je dovoljno vjerovati u tu Kristovu žrtvu da se čovjek spasi.
Oni budalasto vjeruju kako su već sigurno spašeni jer su jednom rekli javno kako je Isus njihov osobni spasitelj, te ma kakve god grijehe nakon toga činili, Isusova krv ih briše.
Začinjalac protestantizma M.Luther je čak pozivao budalaše koje je pridobio za svoju sektu da griješe smjelo i žestoko i bez straha jer su već unaprijed otkupljeni i spašeni.

Međutim ta teologija nema uporišta zato što je Bog u svojoj naravi nepristupačan bilo kojem stvorenju.
Zato je nepromjenjiv i stvorenja ga ne mogu nimalo dotaći (niti fizički niti duhovno), kamoli uzbuditi ili uvrijediti grijesima.
Bog ne može patiti zato što su ljudi zli i mrze Ga ili proklinju ili bi Ga htjeli ubiti kad bi to samo mogli ili krše Njegove zapovijedi.
Dakle u doktrini Crkve postoji distinkcija između Božje biti i nestvorene Božje energije koja je stvorila svijet, održava svijet i transformirati će ga na kraju (novo Nebo i nova Zemlja).
Da, Bog nam oprašta grijehe kad se za njih iskreno kajemo i radimo pokoru, ali ti grijesi Njemu ne rade štetu da bi On morao tražiti zadovoljštinu prolijevanjem Isusove krvi na križu, ili da će u vječnosti imati zadovoljštinu tako da će mučiti demone i prokletnike u jezeru ognjenom jer oni se ne kaju zbog grijeha.
Smisao Crkve je prvenstveno i jedino izliječiti ljudske duše od grijeha kako bi se očistili od zla te se tako deificirali, bili jedno s Bogom (ali opet ne u Božjoj biti nego u Božjim energijama).
Grijeh je dakle smrtna bolest ljudske duše kad ona zbog toga više ne može postići cilj za kojeg je stvorena, da se obožanstveni.
Isus Krist se je zato utjelovio, da bismo preko Njega postali Njemu slični.
Na kraju se može reći da nas je Isus Krist otkupio od vlasti Sotone (time što je pobijedio Smrt svojim uskrsnućem, a ne zato što je prolio krv), ali ponavljam krivo je vjerovati kako je Isus Krist podnio Muku i smrt kako bi se namirila Božja pravda, kako bi se Bogu Ocu dala dolična beskonačna zadovoljština.
Neki pravoslavni teolozi tumače kako je ta doktrina Božje zadovoljštine došla od Franaka koji su kao uspješni germanski ratnici pokorili većinu zapadnog dijela Rimskog carstva, koji su sebe smatrali plemićima u odnosu na ljude nad kojima su imali vlast, te su imali jak kodeks časti tako da su često uvrede njima nanesene brisali u dvobojima ili u krvi.
Moguće je dakle kako je iz takvog kulturno-duhovnog podneblja došla ideja o grjesima kao beskonačnim uvredama Bogu koji se mogu izbrisati samo u Isusovoj krvi.
Isus Krist je ponavljam svojim Uskrsnućem pobijedio Smrt i Sotonu te tako svi ljudi čekaju na uskrsnuće.
Smrt nije pobijedio svojom smrću, stoga se ne može reć kako smo spašeni smrtnom kaznom kojom je Pilat presudio Isusu Kristu, nego smo spašeni Uskrsnućem našeg Gospodina Isusa Krista. 
Možemo reći isto da je Sotona poražen ne kad je Gospodin Isus Krist umro na križu, nego kad je sašao nad Pakao kao Gospodar gospodara, kao Bog i čovjek. 
A smrt je pobijedio Uskrsnućem, stoga Veliki Petak nema smisla bez Uskrsa koji je naš temeljni blagdan ili drugim riječima možemo parafrazirati sv.Pavla - zalud je Isus Krist podnio muku i smrt na križu ako nije uskrsnuo.
To je i razlog zašto se u pravoslavlju rijetko prikazuje Isus Krist na križu ili što nema raspela nego je križ (bez tijela), već se gotovo uvijek prikazuje na ikonama i freskama Uskrsli Gospodin u Njegovoj slavi. 

P.S.
Sv.Pavao pak kaže Kološanima 1:24

Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu

Izvor: https://www.novizivot.net/2017/11/12/bog-koristi-patnju-vase-dobro-dobro-drugih/

Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za  Crkvu.

Nadalje, Gospodin nam je rekao da uzmemo svoj križ i idemo za Njim odnosno za Njegovim križem.
Također sv.Pismo nam kaže kako smo Njegovom dragocijenom krvlju otkupljeni. 
Zar Bog traži ljudsku patnju da bi se odobrovoljio?
Nipošto, kako sam u gornjem tekstu objasnio.
Ljubavi i usrdne molitve nema bez patnje, odnosno ljubav je samo riječ na ljudskim usnama dok se ne dokaže u patnji.
Čim je patnja veća, ona je veći dokaz veće ljubavi.
Gospodin Isus Krist je prošao kroz Muku da bi nam pokazao koliko nas ljubi.
Zar bismo Mu vjerovali da nas toliko ljubi bez da je bio na križu radi nas?
Upravo na tome se temelji Pavlova rečenica kako on u svom tijelu pati i tako nadopunja muku Kristovu za Crkvu*.
Pavao je mnogo propatio, jednom je i nabrojao koliko je puta bio kamenovan, koliko puta bičevan, u pogibeljima ..., a on je sve to radio u usrdnoj molitvi Bogu da se smiluje njegovoj braći kršćanima (ujedno je na taj način sve više postao bliži Isusu Kristu pa je govorio da ne živi više on, nego da Krist živi u njemu - to znači da se je deificirao).
Sigurno je da njegova molitva ne bi bila toliko jaka da ju nije pratila patnja.
Isto tako nam je Gospodin Isus Krist rekao, to jest apostolima u Evanđelju, kako se neki demoni mogu istjerati samo s postom.
Post je bez daljnjeg patnja, a onaj tko dragovoljno posti radi usrdnije molitve Bogu za bilo koju nakanu, tog će Bog prije uslišati.
Ali u suštini Bog ne mjenja svoju nakanu jer je ona od vječnosti i ona je najbolja, molitva pa i ona praćena s patnjom ne mjenja Boga jer je to nemoguće, nego mjenja onog koji moli i one za koje se moli, ali to je sve Bog od vječnosti predvidio i providio.
Tako je providio patnju Isusa Krista na križu, i tvoju i moju ako smo Njegovi izabranici.
O toj muci piše sv.Pavao Kološanima.
Ona nas ako ju dragovoljno prihvaćamo pročišćuje od grijeha i požuda i priprema nas na naš cilj - deifikaciju.

P.S.S.
Zabluda kako Bog muči demone i ljude u Paklu zbog toga što su ga uvrijedili ogleda se i u stavu RJMI o kojem sam nekoliko puta pisao na blogu, kako je moguće mučiti Božje neprijatelje.
Doista, ako Bog vječno muči demone i ljude u Paklu, zašto je neobično da radikalni sedevakantist svako toliko pokaže volju za mučenjem antikršćana?

Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu

Izvor: https://www.novizivot.net/2017/11/12/bog-koristi-patnju-vase-dobro-dobro-drugih/

Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu

Izvor: https://www.novizivot.net/2017/11/12/bog-koristi-patnju-vase-dobro-dobro-drugih/

Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu

Izvor: https://www.novizivot.net/2017/11/12/bog-koristi-patnju-vase-dobro-dobro-drugih/

 
* Ali se istom rečenicom obeskrijepljuje teologija otkupljenja RKC jer ako je Isusova žrtva odobrovoljila jednom i zauvijek uvređenog Boga Oca, onda je besmisleno da sv.Pavao doprinosi nešto toj savršenoj žrtvi.
Savršenoj žrtvi naknadnici se nema što dodavati, te su protestanti bili dosljedni do kraja u krivoj teologiji grijeha kao uvrede Bogu, pa su odbacili patnju, križeve, postove i pokajanja.
Jer, sve što treba da se udovolji uvrijeđeni Bog učinio je Isus Krist na križu.

Deifikacija čovječanstva umjesto deifikacije čovjeka

Kao što znamo, cilj kršćanina je njegova deifikacija.
Pri tome sam Bog ga podiže i čini bogolikim, svetim.
Prije toga nužno je očistiti se od požuda i pokajati se za grijehe.
Možemo reć, sve drugo je na Bogu (i prosvjetljenje i sama deifikacija), iako Bog pomaže čovjeku učiniti ono prvo (to prvo se može dogoditi u trenu, ali obično uzme godine, ako ne i desetljeća borbe).
Deifikacije će biti dok god postoji vrijeme, jer sadašnja Zemlja nema smisla ako se na njoj ne rađaju i ne žive sveci.
Za vrijeme renesanse izgubilo se zanimanje za Boga i deifikaciju, štoviše postojala je gotovo opipljiva želja osloboditi se od Boga i Njegovih zapovijedi, tako da cjelokupno čovječanstvo sjedne na Božje prijestolje na kojem Boga više nema.
Tako se je rodio humanizam, surogat prave religije i ljubavi.
Slikovito deifikacija su Jakovljeve ljestve po kojima se jedino čovjek može dignuti do Neba uz Božju pomoć.
Humanizam je tobožnji let čovjeka na Mjesec, te je čovječanstvo na Zemlji već deificirano jer je eto otkrilo s tim letom kako Neba nema nego čovječanstvo stvara Nebo na Zemlji (i na tobožnjim planetama).
Ovo pišem jer sam motiviran s ovim videom:

Radi se o izvatku iz knjige pokojnog o.Seraphima Rosa koji je bio, kao što vidimo, inspiriran razmišljanjem Dostojevskog.
Izgleda da je istina negdje u sredini.
Naime, svi ljudi u eri humanizma osjećaju egzistencijalnu ledenu samoću jer im se je Bog sakrio po njihovoj želji da Ga nema.
Neki od ljudi se povuku u sebe, u svoj mrak gdje su uvijek blizu samoubojstva, kako smo vidjeli u onom švedskom filmu o kojem sam pisao na blogu.
Drugi 'šveđani' problem osamljenosti pokušavaju liječiti u hipi komunama, u brojnim humanitarnim aktivnostima koje pruža država blagostanja, u brizi za beskućnike, za Afrikance, za samohrane majke, za kokoši nesilice koje su u kavezima, za tuljane koji se ubijaju radi kože, za šume koje stradaju od kiselih kiša, za sodomite koji umiraju od AIDS-a i slično.
U videu se spominje seksualna revolucija odnosno promiskuitet kao surogat prave ljubavi koje nema.
Seksualna revolucija je zamišljena kao oslobađanje čovjeka od moralnih okova i u kojoj će naći svoj smisao u orgijama bez kraja (kao što muhamedanci prema Muhamedu zamišljaju Raj).
Kao što kaže autor, čovječanstvo vidi kako je izgubivši Boga izgubilo vječnost, zato očajnički želi živjeti punim životom (što je zabluda) sada i bez ikakvih ograničenja.
Ta parola je bila i ostala - zabranjeno je samo zabranjivati.
Čovječanstvo izgleda kao kolo u kojem svi plesači završavaju u Paklu, ali se svi drže za ruke i plešu grozničavo i raspomamljeno dok tamo idu.
Bitno je da su svi ljudi jedinstveni, da su zajednica, da se ljube te da poštuju jedan drugom njegova ljudska prava.
Ljudska prava su pak rastezljiv pojam, ono što su značila pred 200 godina ne znači da znače i danas.
Ljudska prava bi se mogla definirati kao izmišljena prava ljudi na slobodno ponašanje bez ikakavih moralnih skrupula, osim opet rastezljivog pravila - da se nekom drugom ne naruše njegova prava.
Ako se netko dragovoljno drugom preda da ga ovaj muči i ubije, i na kraju kanibalizira (što se je već dogodilo u Njemačkoj između dva sodomita pred nekoliko godina), to je njegovo ljudsko pravo.
Čovjek dakle obožava sam sebe, to jest čovječanstvo. Čovjek je mjera svih stvari kako su nas učili humanistički filozofi na tragu starogrčkih.
Naravno da je to luda besmilica kad sve što živi održava u životu Bog koji je Život, štoviše sve što postoji postoji zato što mu bitak daje Bitak.
Humanizam je ništa više i ništa manje nego idolopoklonstvo.
Odličan primjer humanizma o kojem piše Dostojevski i Rose vidjeli smo ovih dana u Hrvatskoj.
Stotine tisuća ljudi žalovali su za jednim pokojnim pop pjevačem više nego što žaluju za svojim najbližima.
Svoju egzistencijalnu samoću koja proizlazi iz neimanja Boga riješavaju (lažno) tako da se osjećaju vrlo bliski čovjeku koju je umro, tako se i ponašaju na velikim skupovima rastanka.
Zato jer im je pjevač tobož bio blizak budući je pjevao pjesme preko medija ili na koncertima koji oni vole.
Potpuna ista stvar se je događala kad su pred četrdesetak godina umirale rock zvijezde od droge, a njihovi kult slijedbenici su osjećali kao da im je umro otac ili majka, štoviše kao da im je umro netko još bliži.
U nedostatku Vertikale, smisao se traži u horizontali (kad ne ljubimo Boga, onda ćemo ljubiti pop pjevača i žalovati ga više nego Isusa na križu).
Prava ljubav ima ljestvicu vrijednosti jer sve gleda u odnosu na Boga, lažna humanistička ljubav glumi kako je božanska pa tobož ljubi sve jednako (ali to ne da niti Bog jer bi to bila nepravda kad svi nisu jednaki), štoviše daje prednost često daljnjima u odnosu na bližnje (što je dakako grijeh koji mnogi čine, šalju novce nekim organizacijama u Afriku, dok pred očima imaju potrebite, koji put su im čak i u rodu).
Antikrist kad se pojavi ne će biti pomazanik mržnje, nego ljubavi. Ne prave, nego ove lažne humanističke.
Na jeziku će mu biti ljubav i ljudska prava, briga za nemoćne i potrebite, kako bi tako lažno glumio Krista.
Ne dajmo da nas zavede, utječimo se Gospodinu Isusu Kristu i Bogorodici!

Istina ili posljedice

Teško je za povjerovati, ali u SAD, u državi Novi Meksiko, postoji gradić imena Truth or Consequences.
Otkud takvo neobično ime, 'Istina ili posljedice'?
Nisam išao istraživati, ali nedavno sam saznao kako se u tom gradiću nalaze posljednji ostaci ostataka RKC (Mary' Little Remnant - Marijin mali ostatak (katolika)) o kojima sam već mnogo puta na blogu pisao.
Novost je dakle ime grada u kojem se nalaze.
Također je novost kako je u lipnju u tom gradiću po prvi puta organizirana parada sodomita protiv koje su se organizirano suprostavili 'posljednji rimokatolici' svojim protuprosvijedom.
Kad se u takvim mjestima 'bogu iza nogu' tako nešto organizira, onda je to znak kako je pošast sodomizma postala pandemija i pandemonija.
Inače, koliko se da razumiti iz videa kojeg ću priložiti, simpatični 'posljednji rimokatolici' se tamo bave poljoprivredom, proizvode prodaju u gradiću čudna imena, i ima ih samo 12, kao apostola.
Vrlo su revni i zelotski raspoloženi, te se može vidjeti kako su svojim malenim prosvjedom zasjenili mnogo veći sodomitski (otkud toliko sodomita u gradiću, to je kao da su zombi izašli iz grobova).
Pretpostavljam da bi u slučaju fizičkog obračuna ovi malobrojni mogli rastjerati mnogobrojnije.
Sodomiti su na kraju bili iznenađeni protuprosvjedom u kojem su odjekivale zgodne doskočice protiv njihovog protunaravnog bluda uz biblijske citate i argumente, tako da se može konstantirati da je ovaj put katolički David pobijedio sodomitskog Golijata.
Protestanti su pokušali organizirati protuprosvjede koji se svode na "Isus te voli takav kakav jesi", to jest nisu uopće protuprosvijedi.
Zato su sodomiti bili iznenađeni jer su takve šuplje parole očekivali od posljednjih rimokatolika.
Novoredni katolici nisu ni pokušali se organizirati.
RJMI (lik s dugom bradom) koji vodi 'posljednje rimokatolike', i koji se je nekoć utvarao kako je jedan od dvojice Kristovih svjedoka Apokalipse, rekao je kako ne sumnja da će iduće godine Soroš dovesti puno više sodomita i antifa na paradu, te da će biti krvavo, a da se oni ne misle povući makar završili u zatvoru ili bili ubijeni.
Kad bi novoredni katolici u Zagrebu i Splitu, kao i u drugim gradovima, imali samo zrnce te srčanosti, gay parade se više kod nas ne bi organizirale jer bi vjerojatno i policija otkazala poslušnost vladi koja te parade de facto organizira.
Hrvati tako mogu izaći svi na ulice slaviti uspjeh sportaša, ili žaliti za smrću nekog pop pjevača, ali izravno zlo koje se širi putem tih parada, ono ih ne može izvući iz njihovih domova na protuprosvjede.
Zašto uopće sodomiti žele paradirati ulicama?
Prvo, zato što žele sa sodomizmom zaraziti one koji to još nisu, žele regrutirati nove žrtve Pakla, a to ne mogu toliko uspješno ako su u ilegali, ako se nalaze samo po opskurnim klubovima i u mračnim ulicama.
Drugo, zato što onaj tko vlada ulicom taj vlada s gradom i državom.
Antife i ljevičari sukladno tome na svako okupljanje ljudi naravnog morala reagiraju nasilnim protuprosvjedima, jer dobro znaju kako je prava svjetska elita na njihovoj strani to jest da je vlast njihova, pa je svako okupljanje na ulici ljudi koji nisu njihovi znak kontrarevolucije koju treba čim prije suzbiti uz slogane kako se bore protiv fašizma i nacizma.
Gotovo uvijek policija štiti u sukobima kad postanu nasilni antife iako oni započinju s nasiljem.
To je samo još jedan znak kako su ulične antife i sodomiti na istoj strani kao i oni koji zapovijedaju s policijom, vojskom i državnim aparatom.
Istina je kako se je sodomizam u posljednjih 20 godina poput nezaustavljivog šumskog požara raširio diljem zapadnog svijeta.
Istina je kako mu se nisu suprostavili ljudi koji se nazivaju kršćanima, barem ne u mjeri u kojoj su trebali to jest kako su to činili navedeni 'posljednji rimokatolici'.
Zato se je proširio kao šumski požar.
Posljedice?
Rastrojstvo sveg onog što čini normalno ljudsko društvo i državu.
Kao što kaže ime gradića u Novom Meksiku, ljudi nisu prihvatili istinu o katastrofalnom zlu sodomizma, sad će se jadati ili se već jadaju na posljedice.
Koje će biti sve gore kako bude vrijeme prolazilo.

Evo poveznice na predavanje RJMI o tom događaju.

Inače mislim kako RJMI pokazuje s vremena na vrijeme nekršćanski karakter želje za mučenjem neprijatelja Kristovih.
Bog ne želi da se ljudi muče, pa niti u Paklu.
Ljudi se sami muče jer su odbacili Boga koji je izvor svakog dobra (pa tako kad nam Bog kaže da je sodomizam zlo te da ga treba iskorijeniti iz javnosti, onda je to ne radi toga što sodomizam vrijeđa Boga, nego zato što je zlo koje uništava čovjeka).
Po nauci Crkve, vatra koja muči prokletnike u Paklu je ona ista nestvorena i beskonačna Božja energija koja daje blaženost svecima i anđelima u Nebu.
Ovi prvi je primaju kao muku, ovi drugi kao blaženstvo.

Trajna pomrčina Švedske

Ne gledam TV, ali izgleda da je na HRT3 bio izuzetno zanimljiv švedski dokumentarni film preveden na hrvatski "Švedska teorija ljubavi" kojeg sada možete pogledati ovdje:

Moramo odmah shvatiti kako Švedska nije izuzetak trulog zapada, Šveđani su paradigmatični pioniri.
Ostale zemlje zapada samo ih slijede s malim vremenskim odmakom.
Legalizacija pornografije kao vrlo efikasnog oružja za uništenje tradicije, morala, vjere, obitelji krenula je nakon drugog velerata iz te hladne sjeverne države.
I hipi pokret tamo je istovremeno uzeo maha (kao i korištenje droga).
Tako možemo u filmu primjetiti kako kronični problem usamljenosti i besmisla Šveđani opet ne žele lječiti pravim lijekom, povratkom u tradiciju (samo tamo je tradicija nestala možda još pred pola tisućljeća s protestantizmom), nego s hipi komunama.
Iako je Francuska prva u projektu mongrelizacije Europljana (što se najbolje ogledava u njihovoj nogometnoj reprezentaciji) prema Coudenhove-Kalergi planu , posljednji val imigracije afro-azijata izrazito je zahvatio Švedsku koja je puno manja od Francuske, pa će se primjena tog plana tamo brže i potpunije realizirati.
Ovaj film me pak ponukao da projekt zamjene stanovništva gledam više očima afro-azijata.
Posve je jasno da ih većina dolazi ne radi toga što žele tamo vrijedno raditi i tako zaraditi kao što su nekada naši gastrabajteri odlazili u Njemačku ili u prekomorske zemlje, nego da parazitski iskoriste zapadne države blagostanja.
Nisam siguran da uopće razmišljaju što će biti kad krepa ne samo država blagostanja, nego i cjelokupna država koja ih je ugostila.
Ono najgore što im se može dogoditi je baš ono što im većina zamjera da ne čine, asimilirati se u Šveđane.
Pogledajte u filmu kako sirijska učiteljica podučava emigrante ne samo švedskom jeziku, nego da poprime švedski način razmišljanja, govora, filozofije, primjerice kako da govore i odgovaraju čim kraće.
Ako to učine, postati će samo crnji Šveđani s švedskom autoimunološkom bolesti besmisla i otuđenosti, bez prave obitelji i roda, i s tobož velikom neovisnošću od drugih ljudi koja ih lažno ispunja, a istovremeno ih čini robovima švedske države blagostanja.
Ono što Švedskoj nedostaje je Bog.
Pravi Bog koji se je utjelovio, umro na križu i uskrsnuo i koji je smisao svakog postojanja.
Nikakvi novci i obilje materijalno bogastva uz kombinaciju polupoganstva hipi komuna ili nekog drugog hedonizma, ne mogu ispuniti rupu koja nastane u čovjeku i društvu koje odbaci Boga.
Zato što je to beskonačna rupa koju ni čitav svijet ne može ispuniti, a kamoli švedski socijalni eksperimenti mongrelizacije i uništenja tradicije koji rupu samo produbljuju.
Na youtubu možemo pročitati komentare gledatelja i ne samo jedan je napisao kako ih je gledanje filma neopisivo rastužilo (možda oni detalji kad Šveđani izvrše samoubojstvo i mjesecima trunu u stanu, a da to nitko ne primjeti, čak niti javna poduzeća jer račune stanovanja automatski plaća banka s računa samoubojice čiju životnu ušteđevinu na kraju uzme država 'blagostanja').
Ne, Šveđani nisu dostigli lažni ideal potpune neovisnosti jer je to nemoguće, samo Bog je neovisan.
A žrtvovali su za tu iluziju sve ono što život čovjeka čini podnošljivim na Zemlji, i često kratkotrajno blaženim.
U zamjenu su dobili ropstvo tehnologiji, državi, besmislu i samoći.
Nije u Švedskoj problem hladna sjeverna klima, nego hladnoća ljudskosti.
Ako gledanje filma izaziva samo tugu (ili čuđenje kad vidimo Etiopljanina s kopljem koje stoji kroz njegovo probodeno tijelo čekajući da mu ga liječnik izvadi), i ništa više, onda idemo stopama pionira Šveđana.
Moramo izbaciti iz svog života sve ono što nam zamjenjuje Boga, i kako napisah to je u Švedskoj iluzija kako je dobro uništiti sve tradicionalne veze u društvu poput obitelji, roda, patrijahalnosti (različite uloge muža i žene), religije te imati zauzvrat idole tehnologije i svemoćne države blagostanja.
Švedska je u stanju trajne pomrčine i hladnoće, oni koji s juga dolaze u potrazi za boljim životom u Švedsku, a sve više i ostale zapadne države, uhvatili su se na demonski mamac svojom krivicom.
I dok je Shakespeare kroz usta princa Hamleta govorio kako je nešto trulo u državi Danskoj, danas bismo mi trebali znati što je to (ne samo u Danskoj i Švedskoj). 

P.S. Evo još jedan dokaz kako ni mi nismo daleko od Švedske. Povodom smrti pop pjevača O.Dragojevića vlada RH je proglasila u državi dan sućuti.
Koliko je umrlo junaka posljednjeg oslobodilačkog rata, pa niti za jednim nije proglašen ni dan žalosti ni dan sućuti?
Kakvu budućnost ima država kojoj je važniji pop pjevač (bez obzira na kvalitetu, popularnost i što je bio za razliku od drugih pop pjevača čovjek od riječi) od onih koji su ratovali za državu i činili junačka djela?
Da su Rimljani slavili tako glumce i pjevače, a ignorirali prave junake, ne bi trajali ni desetljeće, jer više nitko ne bi bio spreman žrtvovati se za takvu državu.
Pjevači mogu i trebaju pjevati o pravim junacima kao što to čini M.Perković, ali nikako ne smiju zasjeniti junake.
Slično bi se moglo reći i za sportaše koji postaju nacionalni heroji u RH, a tome je uvelike kumovao pokojni predsjednik F.Tuđman koji je vodio politiku prema nogometu kao da je to pitanje biti ili ne biti, dočim se je trudio da se u RH ne stvori poštovanje prema ratnim junacima jer se je bojao da bi imali onda preveliki utjecaj na narod i tako bi mogli zasjeniti njega i vladajuće partije.
U NDH su nastale popularne pjesme o ratnim junacima (još i za vrijeme rata dok su bili živi, a mi smo te pjesme pjevali u posljednjem ratu), s velikim uvažavanjem se je govorilo i pisalo o njima, a mi nemamo niti jednu pjesmu o nekom junaku posljednjeg rata.
RH je maknula (to je bilo nešto prvo što je učinio izdajnik Sanader) spomen ploču vitezu Juri Francetiću koja je bila postavljena na privatnu kuću i pri tome je poslala tamo specijalnu postrojbu policije jer su mislili da će se lokalni ljudi tome suprostaviti.
Kruha i igara, to je izgleda sve što narod traži.
Skidajte nam spomen na naše ratne junake, to nas se ne tiče. Ne tiče nas se niti da se utvrdi istina o drugom veleratu (poglavito radni logor Jasenovac) jer naši neprijatelji uvelike šire laži kako bi dobili opravdanje da nas eventualno ponovno napadnu i unište.
Samo nam pustite pop glazbu (koja gotovo nikad nema veze s hrvatskim folklorom, a trebala bi kad se zove pop-to jest narodna glazba) i sport.
Vlada RH htjela je ovim činom steći dobar glas u narodu kojem je stalo prvenstveno do kruha i igara, više nego do istine, pravih vrijednosti, pravde i budućnosti.
U komunističkoj Jugoslaviji je bilo nezamislivo da se 'narodni heroji' ne bi poštivali, a da bi se za nekim pop pjevačem proglasio dan žalosti.
Ali takve su tada bile i sve druge države.
Danas se pak švedska pomrčina širi u sve države zapada.

P.S.S.
RKC biskup Barišić objavio je obitelji pokojnog pjevača Dragojevića, ali i javnosti jer je pismo otišlo u medije, kako je pokojnik svetac na Nebu.
Doduše klerici RKC govore to za svakog pokojnika na sprovodima.
U ovom slučaju ni ne treba proglasiti svetost.
Hrvati su jučer još jednom dokazali kako su narod euforije.

Nova pomrčina Mjeseca

Jedan od tobožnjih astronauta (etimološki ime kaže da su to mornari koji plove po zvijezdama) koji je među prvom dvojicom koji su opet tobože sletjeli na Mjesec, je Buzz Aldrin.
Poznato je kako su ti zvijezdani mornari u pravilu masoni, pa je tako i on.
U jednom razgovoru pred kamerama, nedavno, djevojčica ga je pitala zašto nismo bili odonda na Mjesecu.
Izmotavao se je kako to nije bilo radi nedostatka novaca.
Kao da je problem državi koja ima pljačkaški privilegij tiskati svjetsku valutu bez pokrića s kojom onda kupuje diljem svijeta stvarna materijalna dobra koja drugi proizvedu, da izda nekoliko milijardi dolara bez pokrića te tako nastavi letove na Mjesec, tamo izgradi nastambe o kojima su fantazirali pred pola stoljeća?
Međutim, mornar je rekao u jednom trenutku i to na početku prije priče o nedostatku novaca:
"Zato što nismo bili tamo."
Možda mu je pukao film što cijeli život mora lagati pa je pred smrt podsvjesno ili svjesno rekao istinu.
Ne može odgovor na pitanje zašto nismo bili tamo od programa Apollo (grčki poganski bog Apolon kojeg su kršćani identificirali sa Sotonom) biti - zato što nismo bili tamo.
To implicira kako nikakvog prekida nije ni bilo o kojem pita djevojčica, jer nismo ni onda plovili do Mjeseca i na Mjesecu pristali, pa se onda plovidbom vratili na Zemlju.
Dakako Aldrin je nakon toga rekao da se radi o prestanku dalnjih plovidbi na Mjesec i natrag zbog nedostatka novaca.
Svakako to izgleda kao jedna skoro redovita pomrčina NASA Mjeseca koji je posve prispodobiv Mjesecu na kojem Mujo konja kuje.
Mujo je baram nešto korisno konju napravio, a NASA je kod naivaca raširila zabludu kako Nebo i nebeski svod ne postoje, kako je Knjiga Postanka zabluda, a onda zajedno s njom sve druge biblijske knjige.
Ako ste gledali holivudske snimke leta na NASA Mjesec, onda ste mogli primjetiti kako se tamo citira, tobož pobožno, Knjiga Postanka, a stvarna poruka je bila kako je Postanak laž, što opet implicira kako je Objava to jest Bog Objave lažan.
To su bili evidentno sotonski motivi, a Bog je onda ljude koji su vjerovali u te laži umjesto u Objavu, prepustio vlasti Sotone.

Video navedenog razgovora možete pogledati ovdje:

P.S. Najnoviji video ODD TV o istom:

Vijesti iz svijeta bluda

Prva bludna vijest je iz Vatikana.
U RKC je objavljeno kako posvećene djevice koje su redovnice, ne moraju više biti djevice.
Jasno je da nisu sve monahinje djevice, konačno neke redovnice su se zaredile kao udovice, ali pak reći kako one redovnice koje su posvećene djevice više ne moraju biti djevice je još jedan dokaz kako je RKC nepresušno vrelo inovacija i apsurda.
Druga bludna vijest dolazi iz Japana.
Koji inače ima najmanji fertilitet na svijetu, ali sad se najavljuje kako će taj sramni primat zadržiti zadugo.
Ustvari ne zadugo, jer onaj koga nema taj se ne može natjecati u ničemu.
U Japanu je dakle eksplozija prodaje seksi lutaka (koje možemo nazivati robotnice) u kojima su ugrađena sva čuda moderne tehnologije.
Bez sumnje, mnogi Japanci će se oženiti i formalno za te silikonske robote.
Došli smo do toga da je skoro svim ljudima najvažnije kako ubiti trenutnu dosadu i besmisao, što će biti sutra to neka razmišlja onaj tko bude živ sutra.
Stari Grci su znali za tu blisku vezu između bluda i smrti, pa su povezivali eros i thanatos.
Tek je mali korak od zloporabe spolnosti u ludoj trci za užitkom do smrti.
Živimo u svijetu koji žuri u svoju smrt, suicidalnost je zajednički nazivnik mnogih ljudi koji toga nisu ni svjesni.
O djeci i potomstvu je takvima naravno besmisleno razmišljati, jer dosadu je bolje ubijati sa robotnicom, to jest robotom koji je isprogramiran pružati blud 'gospodaru' koji je ustvari jadni rob da ne može biti jadniji (kao što su i oni koji su robovi pornografije ili bilo kojeg drugog bluda). 
Slijedeća vijest koja se očekuje od ovog svijeta je objava RKC kako polovne japanske robotnice se mogu zarediti kao posvećene djevice.


P.S. Blud u biblijskom smislu znači prevariti zaručnika Gospodina Isusa Krista s ovim svijetom i njegovim lažnim religijama, učiniti preljub s njima.
RKC ima tu dulji dosije, a započelo je kad se je jednog biskupa htjelo postaviti iznad svih drugih što je na kraju rezultiralo s idolopoklonstvom prema tom biskupu koji je proglašen nezabludivim Kristovim vikarom na Zemlji (a samo Bog je nezabludiv) kojem se moraju pokloniti svi vladari i svi ljudi, ako se žele spasiti (jer ne klanjati se Kristovom vikaru znači ne klanjati se Kristu kojeg vikar predstavlja).
Naravno da su onda uslijedili drugi bludovi, primjerice u skolastici s antičkim poganskim filozofijama, u renesansi s obnovom poganstva i prihvaćanjem magijskog neoplatonizma, i na kraju s prihvaćanjem zablude humanizma i stvaranja antikristovskog novog svjetskog poretka (koji i nije novi jer je bio prije kršćanskog poretka).
Taj zadnji blud RKC možda najbolje može prikazati (dakle radi se o pornografiji) vijest iz Italije prema kojoj je talijanski RKC biskup R.Nogaro izjavio kako se trebaju sve crkve pretvoriti u džamije kad bi to značilo spasenje crnih Afrkanaca koji protuzakonito krše granice Italije radi življenja na račun Talijana koji plaćaju porez državi i koji tu dolaze kao novi osvajači čudeći se idiotizmu bijelih Europljana.
Ako je navedni RKC biskup prikazan na fotografiji iz poveznice, onda bi trebalo provjeriti radi li se o muškarcu. 
To je jedino neizvjesno, a da je bludnik koji je izdao Gospodina Isusa Krista (i svoj narod kao i vjernike od čijih poreza ugodno živi), tu dileme nema.

Ceterum censeo Hollywoodinem esse delendam

Oni koji prate blog znaju kako sam bez imalo ustezanja osudio hollywoodsku industriju zabave kao vrlo važnu polugu uništenja kršćanske kulture, tradicionalnog morala i svih vrednota koje krase naravno društvo.
Pred izvjesno vrijeme počele su se pojavljivati holivudske glumice u javnosti s optužbom prema jednom filmskom producentu kako ih je spolno iskorištavao.
Kako ih on nije silovao, nego su mu se one dragovoljno dale kako bi započele s filmskom karijerom ili dobile ulogu u nekom filmu, i kako su izgleda one nadareno glupe, nisu svjesne kako su time priznale da su prostitutke (narodski kurve, jer koriste svoju spolnost radi materijalne koristi) to jest da su one isti dio problema kao i taj 'mrski' producent koji je bio vrlo blizak vrhovima političke i bankarske elite SAD.
Dakle, nemjerljivo je manja šteta ili ako hoćete grijeh učinjen kad su bludile s njim radi dobijanja uloga u filmu, nego sa prikazivanjem tih filmova diljem svijeta.
Taj blud je sve donedavna bio skriven (dok nisu izašle u javnost), dočim blud kad publika komunicira preko medija ili u kino dvoranama sa sotonskim idejama omotanima u naizgled lijepe slike i atraktivne glumice i glumce je javni i u pandemijskom opsegu.
Kad bi se uništio Hollywood (ali ne samo taj u Kaliforniji nego posvuda u svijetu) to bi značilo da ovaj svijet ima još nade da se vrati Kristu.
Nadalje, samo neupućeni u ono što ustvari predstavlja Hollywood (samo ime podsjeća na poganstvo) mogu biti začuđeni s razvratnim životom glumaca, glumica, redatelja, scenarista, producenata ...
Sve više izlazi na vidjelo, o tome se snimaju i dokumentarni filmove od kojih jednog možete pogledati ovdje , kako se u pravilu dječaci željni filmske slave sodomiziraju opet od strane producenata i managera.
Pogledajte taj fim u kojem me najviše zaprepaštuju roditelji tih dječaka.
Oni bi se prvi trebali brinuti o njihovom naravnom odgoju, međutim oni su smjerni vjernici holivudske religije, oni sami žele da njihova djeca postanu holivudske zvijezde kad već nisu oni.
Takvi roditelji puste suzu s oka kad vide svojeg sina na nekoj bezveznoj reklami, a u ekstazi su kad isti negdje pred kamerama pjeva ili pleše ili glumi u nekom idiotskom filmu.
Što može dobro izaći od klinca kojem se u toj dobi napuhne ego nego da puknu prije ili kasnije? Da se navuču na droge ili da se podaju sodomitima kako bi im 'zvijezda' sjajnije sjala?
I ako možemo razumiti djecu koja nemaju još mudrosti i pravog razuma, kako opravdati njihove roditelje?
K tome smo i svi mi krivi, jer malo tko od nas nije nikad uživao u holivudskim filmovima.
Zato barem sada pokažimo pokajanje ukazivanjem na zlo koje dolazi od 'pokretnih slika' koje stvaraju 'slatku' iluziju koja vodi u svakojake grijehe.
Sama dramska umjetnost je problematična zbog toga, stoga nije čudno kako se je zabranila kad je kršćanstvo preuzelo Rimsko carstvo, te kako se je povratila na povijesnu scenu kad je s renesansom vratilo se poganstvo.
Nema ničeg dobrog da se gledatelju pruža iluzija u koju ovaj ponire, napunjujući se emocijama koje bude razne strasti.
I onaj tko se tom umjetnošću bavi, jasno da će teško ili nikako moći voditi kršćanski život, on će prednjačiti ispred onih u gledalištu u nemoralu.
Neke je vjerojatno iznenadilo kad su tzv. alternativni rokeri (s Rečinu i Moravu) počeli sa svojim vulgarnostima nastupati u HNK u Rijeci, kad je O.Frljić počeo tamo izvoditi gnjusne predstave u kojima glumica vadi nacionalnu zastavu iz svoje vagine (a saznao sam kako to nije Frljićeva ideja, nego da ju je predložila glumica), jer da je time tobož nagrđeno kazalište, hram umjetnosti.
Ne, kazalište teži s vremenom na razinu u kojoj je i bilo za vrijeme antičkog poganstva. To je kao zakon entropije, kazalište i film teži maksimalnom neredu, kaosu, ružnoći, gnjiloći, raspadu.
Jao si ga nama ako u tome vidimo nešto lijepo.
Jao si ga nama ako ne vidimo u holivudskim filmovima koje nam to naopake ideje redatelj želi poturiti kroz naoko lijepe pokretne slike.
Ali ako pratite ovaj blog, onda ste toga već svijesni.
U filmu koji je na poveznici, autori se izričito ograđuju od ideje (činjenice ustvari) kako sodomizam ima veze s pedofilijom.
Veza je u tome što sodomizam ima izravne veze s ocem laži i ubojicom od početka koji mrzi nevinost, te mnogi sodomiti nalaze posebnu perverznu nasladu ako su im žrtve nevini dječaci.
Normalan muškarac u normalnom društvu želi da mu je žena djevica prije ženidbe, da mu pokloni svoje djevičanstvo, da nije imala nikog prije njega.
I takvu je spreman ljubiti cijelog života.
Sodomit kad na protunaravan način ozlijedi dušu i tijelo nekog dječaka, onda on traži slijedeću žrtvu kao vampir.
Sveto pismo je jasno kad kaže i u SZ i u NZ kako protunaravni blud zaslužuje smrtnu kaznu.
Tim više to zaslužuju sodomiti pedofili.
Koliko sam uspio primjetiti, ovaj u tom dokumentarnom filmu bio je slobodan nakon 6 mjeseci zatvora.
Stoga nema nikakve naznake kako će se obratiti velika Bludnica Apokalipse.
Budimo spremni za dane koji dolaze.
Pomolimo se za čistoću srca prečistoj Bogorodici !