Naslov je sličan naslovu knjige "The Rhine Flows Into the Tiber". U toj knjizi autor, kojeg možemo definirati kao 'tradicionalnog katolika', drži tezu kako su njemački modernisti pravagnuli na drugom vatikanskom saboru RKC te da je to izvor svih problema zapadnih raskolnika. Nešto kao - Rim je središte kršćanstva i pravovjerja, a 'švabe' su uspjeli osvojiti ga iznutra na tom saboru. Nijemci su inače nakon drugog velerata dežurni krivci, pa zašto ih ne iskoristiti i u ovom slučaju. Ipak, Rajna ili Sejna bolje rečeno, ne samo da je ušla u Tiber pred pola stoljeća, nego pred više od jednog tisućljeća s Francima (Germanima) koji su bili presudni za raskol u širenju hereze 'filioque', jer su na taj način htjeli dokazati da je prvi Rim kojeg oni kontroliraju, pravovjeran za razliku od drugog - Carigrada koji je postao stvarno i formalno središte Rimskog carstva nakon što je isto postalo kršćansko carstvo za vrijeme Konstantina. Dakle motiv za herezu 'filioque' nije ništa drugo nego borba za vlast, odnosno otimanje carske krune Rimskog carstva i stavljanja na glavu nekom Franku (zato se je to bastardno carstvo prozvalo, opet navodnici, 'Sveto Rimsko Carstvo njemačke krvi'). Nu, vratimo se u sadašnjost u kojoj je poganstvo primitivnih ljudi Amazone dočekano u Rimu kao otkrivenje, u kojem je poganski idol Pachamama (vjerojatno nešto u vezi s božicom plodnosti koji se nalazi kod svih pogana diljem kruga Zemaljskog) bio bogohulno prikazan kao Bogorodica. Idol je 'blagoslovio' 'nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji' (eto koliko navodnika treba koristiti kad se opisuje stanje RKC), klanjanje idolu vodile su neke poganske svećenice pred očima Nezabludivog, a na snimci možemo vidjeti sljedbenike onog koji je u svojoj prelesti pridikao pticama, kako se idolu klanjaju do zemlje (pokazujući stražnjicu u franjevačkom habitu kamerama). Stvarno, ako je njihov začinjalac pjevao o bratu Suncu, nije veliki korak sljedbenika da se klanjaju 'sestri' Zemlji koju su izabrali za svoju boginju. To je izazvalo revolt nekih tradicionalnih katolika koji su poluskrivečki oteli idol iz Vatikana i bacili ga s mosta u Tiber (tko zna koliko još ima istih idola u Vatikanu). Eto, sad je idol iz Amazone u Tiberu i to vam je objašnjenje naslova :). Netko od apologeta zapadnih raskolnika će reć, zašto pilim oko toga, Vatikan vjeruje u Hrista, samo koristi Amazonu da bi ukazao na najveći mogući problem - zagađenje 'planeta' (pa ako je krug Zemaljski samo jedan, i to manji, planet Sunca, to i nije tako veliki problem). Stvarno, argumenti Rima su takvi da bi oni prihvatili i vlast Antihrista samo kad bi ovaj spasio 'planetu' od uništenja zagađivanjem. Najveće zlo po Nezabludivom je kad se zagađuje okoliš, stočar koji ima krave treba platiti velike indulgencije ako ne želi završiti u Paklu, jer njegove krave prde i tako truju, ionako jedva živu, atmosferu 'planeta'. Tako se dakle najveće zlo ili grijeh ne događa prema Bogu kad se krše Njegove zapovijedi, nego prema božici Zemlji, prema Pachamami. Malo manje zlo, ali ipak veliko zlo, je kad neki ne žele prihvatiti protuzakonite imigrante koji žele doć da bi parazitski živjeli od domorodaca. Isto takvo zlo je kad neki ne žele u svojoj sredini imati Sodomce. To su uglavnom 3 najveća grijeha prema doktrini Nezabludivih iz starog Rima. I sad nešto što me je stvarno šokiralo. Ovi koji se klanjaju idolu Pachamami u Amazoni, imaju običaj pokapati živu svoju djecu. To je i snimljeno i pitam se kako onaj tko je to snimao nije spasio tu djecu, nego je nastavio snimati. Zato što je i taj otvoreni ili latentni idolopoklonik, a nema nikakve tajne da se iza tih idola kriju demoni i sam Sotona. Još od prosvjetiteljstva zapadni ljudi su naučeni da idoliziraju idolopoklonike, a ponizuju svoju kršćansku tradiciju, tako da sad i episkopi RKC brane pravo idolopoklonika da čuvaju svoju kulturu i tradiciju, makar je ta tradicija zakapanje žive djece.
Zapadni raskolnici s ovom poplavom idolopoklonstva brišu i zadnje tragove koji su vodili prema Crkvi od koje su se raskolili. Umjesto da primjerice vrate kršćansku tradiciju da se oženjeni muškarci mogu zarediti za svećenike, oni uvode u službu poganske svećenice ili žele zarediti nekog pogana koji će idola Pachamamu imati na oltaru. I to nije ništa novo u RKC, jer milijuni rimokatolika u latinskoj Americi (možda i u Africi) kombiniraju voodoo ili ostale poganske rituale s rimokatoličanstvom. Stvarno, poganstvo Amazone, slikovito rečeno, preplavilo je nekad kršćanske vode Tibera iz prvog tisućljeća. Rimokatolici, ako se ne želite utopiti u tim poganskim vodama, znajte da Crkva kao jedina lađa spasenja se nalazi blizu vas.
P.S. Evo video komentara tradicionalnih rimokatolika o poplavi Amazone na Tiberu:
Začuđujuće je kako oni ne mogu doći do jedinog logičnog zaključka na činjenicu da je heretik i apostata zasjeo na stolicu rimskog patrijarha: - rimski episkop i patrijarh kojeg oni zovu i papom, nije nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji, jer Hristos nije niti sv.Petra postavio za svog zamjenika, niti je sv.Petar bio nezabludiv, niti je imao vlast nad apostolima i Crkvom, a kamoli da su to rimski episkopi koji se lažno pozivaju na sv.Petra kako bi sebe predstavili kao božanstvo na Zemlji. Da,ne može biti nikakvo čudo da je 'amazonsko' poganstvo preplavilo Tiber kad je sam rimski papa predstavljen kao nezabludivo božanstvo kojem se svaki čovjek mora pokloniti ili će inače završiti u Paklu (bula Unam Sanctam pape Bonifacija VIII). Tradicionalni rimokatolici žarko žele i valjda mole da netko sličan njima zasjedne na stolicu rimskog episkopa. Kad bi se to i dogodilo, kako im nije jasno da već slijedeći nasljednik tog 'pravoslavnog' rimskog episkopa može biti poganin kao i sadašnji. I zašto skrivaju činjenice da su rimski pape bili štovatelji poganstva još u renesansi, da oni nisu tada imali Pachamamu, negu su je nazivali Isis (u vrijeme kad je rimski papa odgađao svoje krunjenje dok mu astrolog nije rekao da je došao povoljan horoskop). I kako začuđujeće ne žele otvoriti oči i vidjeti da ako oni takve pogane i apostate nazivaju nezabludivim Hristovim zamjenicima, da su onda samom tom činjenicom bogohulnici, jer kažu i vjeruju da je takve pogane sam Gospod Hristos odabrao za svoje zamjenike koje moraju kršćani slijediti i nasljedovati. Ne, nema izlaza iz papinstva. Jer ako je Hristos izabrao Franju za svog zamjenika, onda mu tradicionalni rimokatolici trebaju biti poslušni i izvršavati sve što im ovaj zapovijedi, a nipošto mu se izrugivati i kritizirati s takvim videima. Ne poslušati Hristovog vikara znači biti neposlušan Hristu. Ako mu pak nisu poslušni jer je evidentno kako je isti poganin, kako mogu doći do lude ideje kako je isti zamjenik Hristov i to nezabludivi? Izađite čim prije iz tog začaranog amazonskog kruga.
Na radnom mjestu slušam radio,htio ne htio. I tako sam slušao pred nekoliko tjedana glas ostrašćenog novinara koji je jadikovao u kakvoj nazadnoj antifeminističkoj zemlji živi, gdje sudac pušta na slobodu prije suđenja sedmoricu silovatelja maloljetnice. I to u gradu kojeg posebno mrzi, jer Zadar hrvatstvom odskače od ostalih gradova i time ga je njegova nježna globalno-liberalna dušica stavila na top listu gradova koja treba mrziti. Istodobno su podanici svjetske vlade (u sjeni?) diljem Hrvatske održali prosvjede i konferencije za medije iščuđavajući se zašto silovatelji nisu odmah obješeni za banderu (ovo shvatiti kao hiperbolu). Odmah sam posumnjao u utemeljenost optužnice (mediji uopće ne navode da su oni pod optužbom za silovanje, nego ih naziva silovateljima jer mediji su već donijeli i izvršili presudu*) zato što je nemoguće silovati nekog mjesecima, a ne držati ga pritom kao roba 'u okovima' cijelo to vrijeme. "Hrvatski tjednik" koji izlazi u Zadru, u posljednjem broju iznosi činjenice koje ukazuju da se tu nipošto ne radi o silovanju. 'Silovana' je npr. sve donedavno, to jest do dizanja optužnice, na svojim stranicama društvenih internetskih mreža imala fotografije gdje se radosno druži sa 'silovateljima', svojim vršnjacima i poznanicima. Nadalje, samo 'silovanje' je snimljeno u kojem ona kaže 'silovateljima' da prestanu pričati i da počnu napokon ... Dakle radi se o maloljetničkom razvratu koji nije ništa novo u ovoj truloj civlizaciji, ista 'silovanja' su se događala kad sam i ja bio srednjoškolac, samo tada još nije bila 'svjetska vlada' toliko izražena, nije bilo još toliko feminizma po kojem kurva optužuje one koje je zavela da su je silovali, i po kojem može žena usred dragovoljnog spolnog čina ustvrditi da je silovana i to sud priznaje kao dovoljan dokaz (najpoznatiji primjer je svjetski poznati uznik Assange koji je postao preopasan za svjetsku elitu sa svojim wikileaksom pa su mu podmetnuli silovanje kako da ga se riješe). Kako smo došli do ovog stanja potpunog rasapa društva? U ovoj žalosnoj priči nisu glavni krivci 'silovana' (koja je sad na psihijatriji nakon što je sve izašlo u javnost) i 'silovatelji' nego njihovi roditelji. I da budem precizniji, njihovi očevi su glavni krivci. Jer otac ima konačni autoritet i samim time odgovornost za odgoj svoje djece. Tko mu je dao taj autoritet? Država sigurno nije, štoviše liberalna država se ponaša zakonski, pravosudno i politički kao da taj autoritet ima majka koja mora biti dokazani monstrum da bi država ocu priznala očinska prava. Autoritet oca proizlazi od Boga. Bog nije pitao Evu zašto je poslušala Zmiju, štoviše Bog je odbacio Adamovu obranu kako ga je Eva nagovorila na grijeh. Adam je imao autoritet nad Evom, a ne obrnuto i samim time on je pred Bogom odgovarao i za svoj grijeh i za Evin (jer je svojim autoritetom trebao zabraniti Evi da komunicira sa Zmijom). Ista stvar se događa u odnosu roditelji djeca. Otac se ne će moći osloboditi odgovornosti zato što je država svojim zakonima i sudskom praksom stavila ženu na njegovo mjesto. Tko je uostalom država da mjenja Božje zakone, pa se onda muževi i očevi oslobađaju svoje odgovornosti pred Bogom? Štoviše, mnogim muškarcima odgovara feminizam jer onda tobož više ni nemaju odgovornosti. Nadalje, ne odgajaju djecu više ni otac i majka, nego tehnologija, ili bolje rečeno ekrani u koje bulju roditelji i djeca. Nije li suludo vjerovati kako otac (i majka) odgovorno kršćanski odgajaju svoju djecu, a jedni i drugi gledaju nemoralno smeće na TV ekranima koje im truje dušu ako još ima imalo 'zdravog tkiva' u duši? I kakav je to odgovorni roditelj ako prepušta da mediji i antikršćansko 'besplatno' školstvo radi ono što bi oni trebali raditi? Ponavljam, ne će se moći pred Bogom opravdati - krivi su mediji i škola koji su ih tako odgojili, ili nismo ništa učinili jer bi nam država u suprotnom oduzela djecu (što se stvarno događa na trulom zapadu, ali još kod nas ne). A zašto se niste protiv takve države i medija borili? Gdje su vam rane koje ste dobili u toj borbi? Te rane bi vas opravdale i posvetile pred Bogom.
U gornjem videu Peter Helland odlično prikazuje povijesni pregled 'američkog eksperimenta' odbacivanja Boga, najprije odbacivanjem autoriteta kralja, zatim i autoriteta oca (jer kraljevi su očevi naroda čiji autoritet ne dolazi odozdo, od naroda, nego od Boga, pa isto tako autoritet oca i muža ne dolazi od djece i žene, nego od Boga). Svakako preporučam pogledati.
*U normalnoj državi koja vjeruje u Boga i pravdu, takvi novinari koji vrše presude mimo suda i onda nevine optužuju za zločine koje nisu učinili, morali bi snositi kaznu za zločin kojeg su izmislili. Dakle novinar (ili političar) trebao bi biti toliko godina u zatvoru koliko dobije pravi silovatelj.
Sigurno vam je poznato kako matematika uključuje u sebi infinitezimalni račun. To jest račun koji uključuje u sebi pojam beskonačnosti. Tu granu matematike otkrili su istovremeno Leibnitz i Newton, te je infinitezimalni račun postao motorna snaga industrijske revolucije i prateće filozofije prosvjetiteljstva koju možemo i trebamo nazivati nihilizmom. Tako se je završio put koji je započeo s beskonačnošću u sferi materijalnog svijeta, a završio u duhovnom ništavilu, od beskonačnosti do nule. Kojeg malo tko može negirati, ostalo je samo vjernicima u napredak vjerovati kako ipak svijet nije konačan, kako materijalni svijet nema granica. Otuda alergijska reakcija na samu pomisao da Zemlja nije lopta te da čovjek dok je živ uz pomoć bilo kakve materijalne energije i tehnologije ne može probiti nebeski svod. Moderni čovjek koji je prestao vjerovati u modernu i napredak i koji ne vjeruje više u ništa, ipak se želi držati za slamčicu beskonačnosti materijalnog svijeta. Priznat će si da ne vjeruje više u ništa, da ga ništa ne može potaknuti da iskoči iz svakodnevne jadikovke ili dosade koju ubija ekranima, ali ne će napustiti ideju kako beskonačnost postoji u materijalnom svijetu. Istina je suprotna. U beskonačnosti nema matematike. Matematika postoji zato što postoji ograničeni, nebeskonačni svijet, i zato što postoji pali čovjek, potomak Adamov, koji nastoji materijalnu stvarnost prebrojati, staviti u matematičke formule kako bi se mogao uzdignuti kao gospodar prirode. Zanimljivo je pročitati u sv.Pismu kako je Bog zabranio Izraelcima da vrše popise stanovništva, te da je tu zabranu prekršio car David te je Bog zbog toga kaznio smrtnom bolešću izraelski narod. Zašto? Zar Bog mrzi matematiku-statistiku? Daleko od toga, jer i sama matematika kao i logika sadržana je u nestvorenim Božjim energijama, čovjek ne može izmisliti matematiku (i prirodne zakone) nego ih može samo otkriti, dok su isti u Božjem umu (ali ne i oduvijek, jer Bog ih je stvorio kad je odlučio stvoriti svijet, tako ne smije se nipošto matematici davati osobine Božjih energija-djelovanja koju su vječne, poput ljubavi, blaženstva, slave, dobrote ...). Razlog je u tome što se je David htio u ratovima pouzdati u brojnost Izraelaca (htio je znati s kojom vojskom može raspolagati), a ne više i samo u Boga nad vojskama. I sad dolazimo do još jedne povijesne činjenice. Matematika, kao i znanost općenito, prvenstveno se koristi i ima pobudu, kod onih koji je koriste ili sponzoriraju, imati vojnu ili bilo kakvu drugu moć nad drugim ljudima, biti tim drugim ljudima bog. Mislim da ima malo ljudi koji ne znaju da su sva današnja 'čuda' elektronike i računalstva nastala najprije radi korištenja u ratu, a tek nakon izvjesnog vremena su puštena i u druge sektore društva. I kao što vidimo, to nije donijelo blagodat društvu, nego smrt društva, od demografije pa do nihilizma u duhovnosti i filozofiji (ako se uopće nihilizam može smatrati dio 'ljubavi prema mudrosti'). Matematiku i znanost se stoga ne smije nipošto divinizirati kako su nekad činili pitagorejci ili kako su to pred nekoliko stoljeća radili nadobudni matematičari, filozofi i znanstvenici. Bilo koje računske operacije ili ma kako složene diferencijalne jednadžbe ne će nam i ne mogu nam dati odgovor na najvažnija pitanja (a ne mogu nam dati niti na većinu fizikalnih u dovoljnoj preciznosti). Štoviše, lažno pouzdanje u znanost (stvaranje novih hipoteza, zatim eksperimentiranje ne bi li se te hipoteze potvrdile, pa onda opet nove hipoteze ...), odvelo je čovjeka na krivi put i dalo mu je lažne hrabrosti da zaključi kako će jednog dana spoznati sve znanje svijeta i time postati bogom. Također, to je omogućilo napredak tehnologije u smjeru kojeg vidimo i svjedočimo, kad se sve više uočava istina da je tehnologija stvorila bolesnog čovjeka, i fizički i duhovno bolesnog, kojeg čvrsto drži u svojim 'svemoćnim' kandžama. Mišljenje mnogih je kako je zapad ulazeći u shizmu, zatim prihvaćajući aristotelizam u skolastici (a ne zaboravimo da je Aristotel bio realist, za razliku od Platona koji je vjerovao da je svijet ideja-formi stvaran - za kršćanske oce to je Logos-Slovo-Riječ Božja), odškrinuo vrata i moderne znanosti, i renesanse, i ateizma, i prosvjetiteljstva i konačno nihilizma koje je carstvo Antihrista. Vratimo se na početak. Je li Adam znao za matematiku prije pada? Ako pod time ne podrazumijevamo brojenje, i najprimitivnije računske operacije, onda možemo reći da Adam nije niti znao za matematiku, ali niti mu je bila potrebna. A imao je sve što može imati netko tko nije Bog, jer mu je Bog dao vlast nad materijalnim stvorenjem i k tome Adamu nije ništa nedostajalo da bi trebao mozgati kako će do toga doći. Bila bi velika glupost pomisliti da je zbog toga Adam bio glup. Jer matematika se rađa iz potrebe, iz nemoći, a ne iz velike pameti i mudrosti. Štoviše, Adam bi bio glup kad bi otkrivao infinitezimalni račun matematike dok može izravno komunicirati sa pravom i jedinom beskonačnošću - sa Slovom (s drugom božanskom osobom). I neka bilo koji matematičar ili onaj tko je svladao taj račun kaže - baš se osjećam blaženo od kad sam naučio matematiku. Pravo znanje za kojim trebamo žuditi ne dobija se mozganjem niti umnim spekulacijama, nego se dobiva putem pokajanja, svladanja strasti i konačno obožanstvljenjem - to je jedini i pravi cilj čovjeka. Matematičari samo umišljaju da mogu baratati s beskonačnošću. Zato su i ponajbolji od njih završili u ludnici ('guglajte' o tome). Ili kako netko reče - u ovom svijetu samo glupost je beskonačna, a to je u ovom slučaju vjera u moć matematike i znanosti.
Kao što reče arhimandrit dr. Nikodim Bogosavljević, u vječnosti nema matematike. Matematika 'žudi' spoznati beskonačnost, dočim je beskonačnost-vječnost smrt matematike. Matematika suicidalno žudi za svojim grobarom. Nemojmo je slijediti (što činimo ako je diviniziramo, ako slijedimo modernu tehnološku civilizaciju koja se na njoj temelji).
Mnogo puta sam već pisao o tehnologiji, i to sada neskromno prosuđujem, prilično konzistentno (negativna kritika tehnologije). Tehnologija je omča oko vrata čovjeka koji je umislio da će mu ista pomoći postati bogom. Ono o čemu pak nisam pisao je pitanje i odgovor zašto se je razvoj tehnologije prvenstveno odigrao na zapadu. Nekako intuivno znamo da je smrt zapada uzrokovana istom tehnologijom. Ipak, tehnologija je tek sekundarni uzrok. Prvotni uzrok nesreće zapada je što, usprskos tome što je dobio kao i istok objavu od Boga, to jest primio je kršćanstvo-pravoslavlje, na tome nije želio stati i ostati. Vjerojatno ima u tome povijesnih razloga. Kršćanski zapad je pao pod navalom germanskih barbara koji su se ubrzo kristijanizirali. I htjeli su sebe predstaviti kao prave nasljednike Rimljana, tako da je rimski papa proglasio i okrunio Karla Velikog za rimskog cara, iako je rimski car bio živ i zdrav u Carigradu. Stoga su ubrzo Franci, kao novi 'Rimljani', htjeli dokazati kako su oni pravi i pravoslavni Rimljani, a ne tamo neki 'Grci' na istoku koji se nazivaju Rimljanima od kad je kršćanski car Konstantin preselio državnu vlast i upravu iz starog Rima u novi Rim - Carigrad. Trebalo je dakle teološki dokazati kako Franci imaju pravu vjeru, dok su na istoku heretici. I tako je zapad krenuo na put bez povratka, put u vječne inovacije u teologiji i filozofiji (iz čega je nastala sumanuta trka za inovacijama u tehnologiji) kako bi sebi i drugima dokazao da je na pravom putu. Filioque, obvezni celibat svećenika, izmjene u liturgiji (ukidanje epikleze, uvođenje beskvasnog kruha, nepričešćivanje laika krvlju Gospodnjom, zabrana pričešćivanja djece), u sakramentima (izbacivanje miropomazanja krštenoj djeci), uvođenje skulptura u crkve, uvođenje nepotrebnih monaških redova iz želje da se stalno nešto novo stvara, stvaranje kulta nezabludivog i apsolutno vladajućeg rimskog pape samo su neke od novina koje Crkva ni istoka ni zapada nije do tada poznavala. Treba posebno naglasiti jednu kapitalnu grešku zapada, a to je da je Božju Objavu počeo (isprva samo) tumačiti uz pomoć poganskih grčkih filozofa,. To je značilo da je samo pitanje vremena kad će ta poganska filozofija, bila Platonova ili Aristotelova, emancipirati se od teologije-kršćanstva i negirati ga. Nominalizam koji se je rodio iz skolastike, bio je siguran znak da je kršćanstvo na zapadu pred nestajanjem, jer ubrzo je ulijedilo ponovno rađanje poganstva (renesansa), zatim vrijeme religije prosvijetiteljstva koje je svoje pravo lice pokazalo u megazločinima 20.st. Tradicionalni rimokatolici se bore i nastoje da se vrate stare kršćanske vrednote, pa tako glasno negoduju što vrh RKC želi ukinuti celibat svećenika. Jesu li uopće svjesni da je obvezni celibat svećenika novina koja je došla na zapadu krajem prvog tisućljeća, te da u tom zahtjevu nije bilo nikakvih teoloških opravdanja (a kamoli apostolskih kad su apostoli bili oženjeni, a zatim mnogi kršćanski oci koji su bili svećenici, pa je primjerice bilo rimskih papa čiji je djed bio isto rimski papa) nego da se radilo samo u interesu nekih u vrhu rimskog patrijahata da imovina svećenika poslije njihove smrti pripadne njima na upravljanje? Povijest rimokatolicizma je povijest inovacija, zato što je zapadna Crkva izgubila iskustvo Boga negirajući postojanje nestvorenih Božanskih energija i time je slijedeći poganske grčke filozofe Boga stavila izvan stvorenog svijeta (zabluda o apsolutnoj Božjoj jednostavnosti koja negira Božanske energije). Što je iza toga moglo uslijediti nego ateizam, kako je još davno upozoravao sv.Grgur Palamas? Iz krive teologije ne može ništa dobro izaći, a iz gore navedenih zabluda zapadne Crkve rodila se je i suvremena tehnologija koja drži većinu čovječanstva u smrtonosnoj paukovoj mreži. Jer ako se Boga ne može osjetiti u materijalnom svijetu (jer se negiraju nestvorene Božanske energije), onda na Njegovo tobož ispražnjeno mjesto mora netko drugi uskočiti. Trenutno nekoliko milijarda ljudi to želi i vidi sebe kao Boga. I otuda se dobija odgovor na pitanje zašto su gotovo sve tehnološke inovacije došle sa zapada, to jest zašto je zapad rodio bastarda tehnologije. Kako će netko od tih milijarda potencijalnih bogova postati pravi Bog ako nema moći iznad drugih potencijalnih bogova? A nema u sebi te moći. Rješenje je - tehnologija. Koja mu obećaje da će preko nje dobiti na raspolaganje neizmjernu energiju i bogastvo prirode i tako će postati Bog. To je edenska priča i prijevara Zmije multiplicirana na gotovo sve ljude koji su slijedili zapad, a to znači većina čovječanstva. Jeste li se zapitali nekad odakle vode porijeklo ideje prosvjetiteljstva, ideje utopije, kapitalizma ili komunizma, ili svježa ideja 'sačuvajmo planet' (iako nema dokaza da je Zemlja planet, niti da je 'planet' ugrožen)? Od zablude koju je zapad izrodio netom nakon shizme kako sada(tada) dolazi vrijeme Duha Svetoga, vrijeme tisućgodišnjeg carstva Božjeg na Zemlji, od zablude milenarizma (Joakim iz Fiore). Dok pravi kršćanin teži pobožanstvljenju osobnim odricanjem, molitvom, sakramentima, liturgijom i zna da je njemu uspjeti se duhovnim ljestvama na Nebo, a ne stvarati utopiju na Zemlji, kršćani zavedeni zapadom koji konstantno teži inovacijama, teže bez prestanka i uzaludno, za uspostavom raja zemaljskog na Zemlji koje izgleda kao pokušaj trčanja za svojom sjenom. Kao što takav 'kršćanin' nema smirenja koje je nužno da bi se čovjek uzdigao do Boga, tako ni zapad nema nikad mira nego se može reći - na zapadu mjena stalna jest (a smirenje mu je u smrti, a ne u smirenom životu). K tome suvremena digitalno-iluzicionističko-virtualna tehnologija daje privid kako samo što nije nastupilo to vrijeme o kojem je pred tisuću godina govorio zapadni teolog Joakim iz Fiore. Potpunije i puno bolje o povezanosti RKC, zapada i tehnologije možete vidjeti i čuti ovdje:
Kršćanski oci pisali su kako je Adam u raju zemaljskom bio potpuno netehnologičan, štoviše da je vrijeme provodio meditirajući o Bogu. Da, zašto bi Adam razmišljao o tome kako napraviti neke alate da svlada zakone i moći prirode kad je Adam dobio od Boga vlast nad prirodom? Zar da razmišlja o diferencijalnim jednadžbama dok hoda s Bogom u vrtu? Ali moramo i mi postaviti si slično pitanje. Zar da se gubimo u trivijalnostima tehnologije ili da joj se divimo i budimo time njezini robovi, kad možemo biti pobožanstvljena djeca Božja, kad možemo osjetiti Božje energije? Rob tehnologije ne može nikako biti djetetom Božjim. Možemo isto postaviti pitanje - ako Bog nije odavao Adamu nikakve tajne prirode i vještinu stvaranja proizvoda (što je definicija tehnologije), zato jer mu je dao vlast nad prirodom te Adamu nije ništa nedostajalo, zašto Bog nije kasnije otkrio tajne prirode i tehnologije svojim izabranicima koji nisu bili gospodari prirode i jeli su kruh svoj u znoju lica svog? Ili zašto su demoni bili ti koje su vrlo znameniti znanstvenici koristili da bi dobili neka tajna znanja? Zar su demoni čovjekoljubiviji od Boga? Pa trebali bismo već znati odgovor iskustvom. Znati tajne prirode i imati moć tehnologije ne donosi sreću ni blagoslov, nego najčešće suprotno. Pastir na planini živi punijim životom nego znanstvenik u laboratoriju. I što je najvažnije, okolina ga upućuje na Boga, dok se to za znanstvenika ili nekog zaluđenog tehnologijom ne može reći.
P.S. Mislim da je važno napomenuti još par stvari. O.Ananije navodi kako je RKC sve do 1917. naučavala kako nije ubojstvo rani abortus. Vjerujem da ta činjenica izaziva nevjericu kod rimokatolika, bilo oni tradicionalni ili moderni (možda ovim posljednjima malo manje). A to je zato što ne znaju kako se je RKC vezala uz nauk grčkih poganskih filozofa, prvenstveno Toma Akvinski za Aristotela (iako ima on dosta i neoplatonizma). I to što su u zabludi kako RKC ima apostolske korijene, to jest da naučava ono isto što su naučavali apostoli. Kako navedoh u tekstu, rimski patrijahat i prije nego što je službeno otišao u shizmu, krenuo je u inovacije. Slijedeće što se može napomenuti je križanje kršćana. Inovacija RKC je bila kad su uveli križanje od lijeva na desno, prije toga rimokatolici su se križali kao i pravoslavni. Stoga ne bi smjelo biti mjesta čuđenju što je RKC prvak lažnog ekumenizma i stvaranja jedne antikršćanske svjetske religije, što sada na Amazonskoj sinodi uvodi povratak u poganstvo. Bolesna želja za inovacijama rad samih inovacija ili radi toga da se pokaže kako oni imaju vodeću ulogu među svim patrijahatima, prisutna je gotovo od samog početka, osim nekoliko stoljeća kad je Rim stvarno bio najpravovjerniji-najpravoslavniji patrijahat.
Za neupućene, na mom materinjem dijalektu se kaže - starec, a ne starac. Što to znači u pravom duhovnom smislu mogli ste vidjeti u gornjem videu. Prošli tjedan, od prije praćen na ovom blogu, Roosh koji radi sliku moderne Amerike video prilozima na svojem putovanju, sreo se je i dobio blagoslov od starca Efrema. Svoj put diljem SAD znakovito naziva putem Babilona. Ispod je njegova 15 postaja babilonskog puta na videu.
Prilično sam siguran da je Roosh krivo shvatio zašto mu nije bilo dopušteno biti na Večernjoj molitvi. Nema to veze s grčkim nacionalizmom ili prezirom prema Armencima. Neka Gospod dadne Rooshu blagodati po kojoj će spoznati da se Bogu može samo ispravno moliti s pravom vjerom (kako je napisao sv.Pavao), te da nije nimalo beznačajna razlika biti u Pravoslavnoj Crkvi ili biti u heretičkoj Crkvi monofizita (teško je povjerovati da on još nije čuo za zabludu monofizitizma). Mnoštvo egipatskih i drugih bliskoistočnih kršćana, u cilju da se suprostave arijanizmu, otišlo je u drugu zabludu, kako Gospod Hristos nema čovječju, nego samo Božju narav. Za nekoliko stoljeća njihovi potomci su postali pravi arijanci, sljedbenici lažnog proroka Muhameda. Nadam se da će Roosh shvatiti kako ga nitko od pravoslavnih kršćana ne mrzi jer je Armenac, nego da je taj monah o kojem govori, time što mu je stavio do znanja da ne pripada Crkvi, ukazao bratsku ljubav i brigu da odbaci od sebe zabludu monofizitizma. Moguće je da Roosh i stvarno ne vjeruje da Gospod nema čovječju narav, ali iz osjećaja pripadnosti svojem narodu, želi biti u heretičkoj armenskoj Crkvi. Tu će morati odlučiti se ili za nebesku domovinu, ili za propadljivu ovozemaljsku (vjernost precima pod svaku cijenu, makar su isti bili heretici). To dakako važi i za hrvatske rimokatolike zbog kojih naročito ovo pišem.
Nisam znao, sve do maloprije, kako je 1981. beogradski studentski časopis "Vidici" izdao u posebna dva broja nešto što su prozvali "Rečnik tehnologije". O važnosti tog događaja i samog riječnika pokušati ću nešto napisati na blogu. Dakle, to izdanje dogodilo se je ubrzo nakon smrti jugoslavenskog komunističkog diktatora J.Broza. Stariji će se sjetiti kakva su to vremena bila. Tada sam išao u prvi (ili možda drugi?) razred srednje škole, prezirao sam komunizam i to čak javno, pa sam rekao svojim 'drugovima' u razredu - što se čudite da su mnogi plakali kad su čuli za smrt Tita, pa tako je i bilo kad je umro Staljin ili Mao. Poslije sam još više radikalizirao svoje javni izričaj pa sam završio na milicijskom ispitivanju uz prijetnju da ću završiti u popravnom domu, a cijeli razred je rasformiran. Ono što sam tada primjećivao je bila činjenica kako su beogradski intelektualci, umjetnici i studenti, kudikamo više kritični prema komunizmu, nego što su to bili zagrebački ili riječki. Doduše, mnogi kažu da je to posljedica hrvatskog aristocida 1945. ili sloma hrvatskog studentskog pokreta 1971, i vjerojatno su u pravu. Situacija je bila ipak takva da su Hrvati imali daleko najveći broj političkih zatvorenika i emigranata, pa je za nas obično vrijedilo - antikomunisti su u zatvorima, a hrvatski intelektualci pišu optužbe protiv njih, ili odobravaju progone ili šute o njima, dok su srpski intelektualci i umjetnici, ne svi, tradicionalno bili nepovjerljivi prema komunizmu ili u oporbi prema njemu. Stoga "Rečnik tehnologije" nije mogao nikako izaći u Zagrebu tih godina. U Zagrebu su tada mogli izaći tekstovi (pa je tako i izašla Šuvarova 'bijela knjiga') koji traže zabranu ili kažnjavanje onih koji stoje iza beogradskog studentskog lista i samog riječnika. I još jedna moja prosudba koja je možda pogrešna. Hrvatska oporba jugokomunizmu bila je prvenstveno temeljena na obrani hrvatske ideje, državotvornosti i opstanka naroda, dok je srpska oporba imala više ideološke postavke. To se može obrazložiti s činjenicom kako je hrvatska elita de facto ili ubijena ili prognana 1945. pa su svu vlast nesmetano mogli preuzeti hrvatski jugokomunisti, dok su u Srbiji jugokomunisti došli na vlast preko Crvene armije, ali isti nisu nikako u istoj mjeri postrijeljali ili prognali antikomunističke intelektualce. Stoga se događalo da su neki hrvatski studenti pisali i širili antikomunističke letke i eventualno završili na robiji, dok su srpski mogli izdati kripto antikomunističke tekstove u studentskim novinama. Očito je dakle bilo među vladajućom srpskom komunističkom elitom onih koji su prešutno odobravali takvu slobodu koja nije bila u komunističkoj Hrvatskoj.
A sad nešto više o Riječniku. Riječnik je namjerno napisan kaligrafskom rukom u vidu nekog srednjovjekovnog manuskripta. Možda već pogađate zašto. Zato što se Riječnik može smatrati priručnom knjigom nekog (kršćanskog?) misionara koji dolazi u poganske krajeve i opisuje pojmove-riječi poganske religije koju imaju starosjedioci. Ta religija se zove tehnologija. I kako će misionar koristiti pogansku religiju tehnologije za izdavanje svoje knjige? Naravno da ne će, nego će knjigu svojom rukom napisati (ipak je Riječnik tiskan). U Riječniku se pod pojmom tehnologije navodi kako je to surogat za religiju koji smjera postati jedinom religijom. Komunisti su imali problema kamo će svrstati autore Riječnika (koji je osuđen i stavljen u ropotarnicu zaborava), u krajnju ljevicu ili u krajnu desnicu. Isti bi problem imali i današnji novinari i dežurni intelektualci. Ili bi možda našli ladicu ili napravili novu: arhidesničari - protivnici svega od renesanse nadalje. Svakako, ta skupina beogradskih studenata (poznata beogradska pop skupina "Idoli"* bila je s tim krugom povezana) nije bila prva u svijetu koja je predvidjela i uočila opasnosti tehnologije.
Postojali su prije toga ludisti ili "unabomber" Ted Kaczynsky , pobunjeni profesor matematike o kojem sam u početku pisao na blogu. Ipak, oni su iza sebe ostavili ovu zanimljivu, ezopsko-enigmatsku knjigu koja je bila u zaboravu tridesetak godina i pred nekoliko godina je ponovno 'otkrivena'.
Kako sam već odprije pisao na blogu, tehnologija kao vještina stvaranja ljudskih proizvoda, daleko je nadišla tu definiciju. I više od toga, tehnologija danas spriječava čovjeka da bude (su)stvaratelj i umno biće. Tradicionalni zanati nestaju jer ljudi od malih nogu udaraju u tipkovnicu ili još češće povlače prste po ekranu 'pametnog telefona' , pa nemaju više vješte prste koje su nekad ljudi stekli baveći se krasopisom u osnovnoj školi, ili rezbareći sebi u drvu igračku. Gotovo ništa ne pamte ili se ni ne uče pamćenju, jer im je to nepotrebno budući imaju 'google'. Ni ne razmišljaju jer imaju na raspolaganju 'umjetnu inteligenciju'. Ni ne postavljaju sebi najvažnija pitanja o smislu, jer su neprestano zauzeti traženjem zabave preko modernih tehnologijskih medija. Neki su pred četrdeset godina, a neki i puno ranije, znali da tehnologija ne će donijeti dobro čovječanstvu. Problem je što ljudi, u pravilu, proročanstva ne žele čuti ako ista nisu ružičasta. Što većina ljudi, makar bili oni i kršćani, vjeruju da se na Zemlji može uspostaviti, uz pomoć tehnologije (i 'izvanzemaljaca') i uz dovoljno prosvjećivanje ljudi, raj zemaljski. Zar je onda čudno da kad ljudi ne vjeruju Bogu koji je Istina i koji je objavio da ne će biti dobra na Zemlji dok se ne spusti nebeski Jeruzalem i On kao Kralj nad kraljevima, nego vjeruju sami sebi ili Sotoni (od kojeg su mnogi znanstvenici ili tehnolozi dobili znanja) da je situacija na Zemlji sve više nalik Paklu? Rješenje nije samo imati spoznaju koju su imali ludisti (da nam tehnologija ne donosi dobro), nego imati kršćanski optimizam Drugog Dolaska, novog Neba i Nove Zemlje u kojoj će biti blaženost potpuna bez ikakvih trikova tehnologije. P.S. Ova tema je i te kako važna u Pravoslavlju :
*Pretpostavljam nakon spoznaje o Riječniku, kako nisu "Idoli" u toj pjesmi samo ironizirali komunizam (koliko se sjećam, SSSR je prosvjedovao Jugoslaviji zbog te pjesme, a neki su je, primjerice - S.Dolanc - ministar unutarnjih poslova SFRJ, htjeli zabraniti), nego i naivnu vjeru gotovo svih, i na zapadu i na istoku, kako nas tehnologija, bila ona u dimu tvorničkih dimnjaka ili u google data centrima, vodi u čarobna nova jutra.
Prvo, tko kaže da nema neprijatelja, taj ga zasigurno ima u sebi. Jer laže sam sebe, jer sebe prikazuje kao osobu koja je savršena, dobronamjerna i dobroljubiva te da tako nema neprijatelja. S druge strane ako i nije tako duhovno ohola i umišljena, nego živi u nekom svom izmišljenom svijetu fantazije u kojem nema ni sukoba ni neprijatelja, opet je samom sebi neprijatelj jer si dozvoljava da ga mašta vodi u nerealni svijet, u svijet koji ne postoji. Postoji i treća mogućnost samoprijevare, a to je da se neki čovjek toliko boji svojih neprijatelja da po receptu stockholmskog sindroma svoje neprijatelje drži prijateljima. I opet živeći u toj laži, čovjek sam sebi radi štetu. Rekli bismo - čovjek koji kaže da nema neprijatelja, sam je sebi najveći neprijatelj. Postavlja se pitanje za ostale ljude koji znaju za svoje neprijatelje - tko im je najveći naprijatelj? Je li to recimo svjetska elita, znana i ne znana, koja svijet pretvara u pakao? Je li to domaća politička struktura koja radi po nalogu i planu svjetske elite? Jesu li to mediji koji svaki porok čine primamljivim, koji su kao rasadnik smrtonosnih duhovnih virusa? Je li to demon neki koji nam u um stavlja slike i ideje zla? Je li to Sotona koji stoji iza svih kojih sam gore nabrojao, je li on naš glavni neprijatelj? Ne, kao i oni koji sebe lažu da nemaju neprijatelja, tako smo i mi sami sebi najveći neprijatelji. Jer i svjetska elita, kao i ona domaća, mediji, demoni i sam Nečastivi, ne mogu nam ništa kad ne bi imali izdajnika, petu kolonu u sebi. Dakle prvenstveno nam mora biti cilj svladati samog sebe, svladati onog u sebi koji voli samog sebe i tako postaje plijenom svih vanjskih neprijatelja. Ove misli sam prenio iz posljednjeg odličnog predavanja o.Stevena Allena kojeg vam toplo preporučam i nalazi se na ovoj adresi. U njemu autor radi rekapitulaciju povijesnog pada zapada od prvog tisućljeća do modernog doba (što je detaljnije analizirao u nizu prethodnih predavanja). Vrlo je važno to znati kako bismo znali zašto smo do ovog apokaliptičnog doba nihilizma došli. Još važnije je znati nakon toga kako u našem vremenu opstati kao kršćanin. Zato se i niz njegovih predavanja naziva "Tečajem pravoslavnog opstanka". Na koncu važna poruka - bez vjere, odnosno bez prave Crkve, ne možemo pobijediti svog najvećeg protivnika, samog sebe.
P.S. Sutra je Vela Gospa, ili Uspenije(usnuće) Presvete Bogorodice kako se kaže na crkvenoslavenskom jeziku. Vjeruje se da je Bogorodica dušom i tijelom uznesena na Nebo, da je uskrsla kao i Njezin Sin. Vjerujem kao i mnogi drugi kršćani da je nemoguće pobijediti svoje strasti, svojeg najvećeg neprijatelja, bez zagovorne molitve naše nebeske majke i majke Crkve.
