Kako izići iz raskola?

Ovo je dopuna i ispravka teksta "Kako ići u raskol?" kojeg sam napisao pred šest godina na blogu i koji je prilično čitan i sada prema Google statistici.

Kako sam i pisao u tom tekstu, bio sam tada razočaran s pripadanjem matejevcima, skupinom istinskih pravoslavaca Grčke koji se kolokvijalno tako zovu po svom začetniku Mateju, jer su se oni međusobno svađali oko stvari koje nisu dogmatske nego često iz sujete pa su se opetovano dijelili u nove sinode dok nisu došli do atomiziranog stanja sinoda s jednim jedinim episkopom (ako je uopće moguće da postoji sinoda s jednim episkopom) koji su tada prekinuli općenje s ostalim sinodama koje su imale malo više episkopa.

Bio sam kao klatno koje je previše otišlo u desno (ili lijevo) da bi se moglo zaustaviti u carskoj sredini.

Nije mi padalo na pamet tada da potražim druge i brojnije istinske pravoslavce, nego sam odlučio pronaći Crkvu u svjetskom pravoslavlju.

Ne žalim zbog toga jer sam živeći i pripadajući svjetskom pravoslavlju pet godina stekao uvid i iskustvo o njihovoj zabludi.

Prvo moram priznati da sam tamo upoznao vrlo pobožne, srdačne i čovjekoljubive vjernike, i klerike i laike.

Kao što se isto tako može naći ih i među rimokatolicima i protestantima, i među orijentalnim 'pravoslavcima'.

Mislim da bi se tako moglo reći i za one koji u Hrista ne vjeruju.

Ne želim nipošto time omalovažiti ih izjednačavajući ih s nekršćanima, jer ima mnogo svjetskih pravoslavaca laika, a mislim i klerika, koji odbacuju ekumenizam i ostala moderna krivovjerja.

Problem je sad u 'ali' koji slijedi.

Ali njihovo očekivanje da će se moderna krivovjerja osuditi na nekom budućem sinodu, mjesnih ili vaseljenskih sinoda su lažna i bez temelja.

Jer se pozivaju na kanone Crkve za one koji ih znaju, ili ih znaju intuitivno budući su svjesni kako je Crkva nezabludiva, kako vjernici imaju pravo prekinuti općenje s heretičkim klerikom te ga javno optužiti za krivovjerje nadležnoj sinodi episkopa koja će ga suđenjem pozvati da odbaci krivovjerje ili ako ga ne odbaci anatemizira.

To je uostalom i bio temeljni zadatak svih ekumenskih sabora Crkve.

Uočilo bi se postojanje nekog novog krivovjerja, car bi sazvao vaseljenski sabor na kojem bi se anatemiziralo krivovjerje pojedinačno anatemizirajući heretike nositelje tog krivovjerja.

Nakon toga bi car uporabio silu ako anatemizirani i bivši klerik ne bi htio napustiti svoju episkopsku, što znači i patrijaršijsku, stolicu.

Što se je promijenilo u 20.stoljeću, a što je bilo slično vremenima velike arijanske krize, ili stoljetnog krivovjerja ikonoborstva?

Pa car više nije bio pravoslavan, priklonio se krivovjerju, ili ga više nije bilo nakon ubojstva posljednjeg ruskog cara Nikolaja.

Heretici ekumenisti, naravno uz pomoć masonerije i revolucionara i liberalno-sekularnih država, preuzeli su sinode koje su proganjale preostale pravovjerne episkope i njihovo malobrojno stado.

I svjetski pravoslavci, i rimokatolici, i nestorijanci, i monofiziti, vjerujem i mnogi protestanti, slave velikog i svetog aleksandrijskog patrijarha Atanazija* koji je bio istinski pravoslavac, desetljećima proganjan tako da se je jedno vrijeme skrivao i u grobovima.

I gdje je bila Crkva tada?

Crkva je bila tada okupljena oko svetog Atanazija i još par preostalih i progonjenih episkopa, a car koji je proganjao Atanazija kao i sinode episkopa koji su to isto činile bile su izvan Crkve.

Crkva više nije imala velebne crkve, jer su ih preuzeli heretici arijanci koji se izvanjski po ničemu nisu razlikovali od progonjenih pravoslavaca-pravovjernih.

I obredi su bili identični, i sveta Liturgija, i odjeća klerika ...

Razlika je bila samo u dvije riječi koju nisu prihvaćali arijanci i poluarijanci, oni nisu prihvaćali Vjerovanje ili Simbol vjere u riječima "istobitan Ocu" (istosušten Ocu, odnosno da je Gospod Isus Hristos iste naravi kao i Otac, da je pravi Bog).

To je za narav modernog čovjeka besmisleno, zar treba proganjati ljude ili prihvatiti mučeništvo i progonstvo samo zbog dvije riječi?

Gdje je tu ljuuubav?

Još bi rekli, ako se samonazivaju kršćanima, Isus to sigurno ne bi opravdao, on (malo slovo jer takvi ne vjeruju u Gospoda Hrista, za njih je On Isus hipik) bi jedne i druge urazumio tako da bi im rekao kako su ljudski životi vrijedniji od ideje koja stane u dvije riječi.

Sad se radi o četiri ključne riječi iz Vjerovanja, "vjerujem u jednu, svetu, katoličku (sabornu) i apostolsku Crkvu".

Panhereza ekumenizma počiva na lažnoj pretpostavci kako ista Hristova Crkva nije ustvari jedna, nego da ih ima mnogo.

Ili ako baš moraju izgovoriti tu riječ, onda tumače kako je ta jedna nevidljiva i sastoji se od mnogih Crkvi koji se tek trebaju ujediniti.

Takvim treba postaviti pitanje - je li Hrist osnovao jednu Crkvu ili mnogo njih?

Ima li Hrist jedno Tijelo-Crkvu ili izgleda kao čudovište jedna glava s više tijela?

Naravno da im se ne smije dozvoliti izmotavanje kako se u NZ spominju mnoge Crkve, posebno u Otkrivenju, jer se tu radilo o mjesnim Crkvama koje su bile dijelovi Hristove Crkve jer su imali sve istu vjeru, isti svete tajne, istog Gospoda Hrista, jer su bile u zajedništvu, jer su bile članice istog svetog i mističnog Hristovog Tijela-Crkve.

Nije jedna vjera bila u Jeruzalemu, druga u Antiohiji, treća u Rimu.

Nego jedna vjera, jedno krštenje i ostale svete tajne, i jedan Gospod Hristos u svim mjesnim Crkvama.

Da se vratimo na svetog Atanazija i pitanje gdje je Crkva u vremenima velikih heretičkih kriza, a živimo u jednoj takvoj i čini mi se posljednjoj.

Sveti Atanazije je kako napisah bio stup tada progonjene Crkve, i posve je besmisleno onda misliti kako je trebao Atanazije žaliti se sinodu ili caru, a u međuvremenu priznati kako su arijevci i dalje u Crkvi, te da je sinoda arijevskih episkopa prava sinoda Crkve.

Ne, on ih nije priznavao kao kršćane, jer heretici ne mogu biti kršćani jer su ipso facto otpali od Crkve.

Svjetski pravoslavci pak tumače, ako su iskreni prema sebi i povijesnoj istini, kako je sveti aleksandrijski patrijarh trebao priznati novog arijanskog patrijarha koji je došao u Aleksandriju, da je trebao priznati arijevske episkope i njihove sinode kao prave episkope i prave sinode, te se eventualno povući u neki manastir kao raščinjeni patrijarh ili otići u egipatsku pustinju kao i sveti Anton(ije) Veliki i čekati tako da neki novi ekumenski sabor ne osudi arijanizam.

Ali taj sabor je bio već i na njemu je uvelike zaslužan sveti Atanazije jer se je na prvom Nicejskom saboru Crkve anatemizirao arijanizam.

U čemu je ovdje srž problema koji se može nazvati korijenom papizma?

U nevjerovanju kako Duh Sveti vodi Crkvu, a to znači ne samo arhijereje, nego i mirjane-laike**.

Naravno da je pretpostavka kako se Duh Sveti nalazi u tom kršćaninu, da je ovaj pobožan i smiren-ponizan kršćanin, a ne potencijalni heretik gordo željan slave otkrivanja nove duhovnosti, teologije ili 'božanskih' otkrivenja odnosno da je na putu da postane protestant.

Rimokatolik ili svjetski pravoslavac koji obojica ustvari pate od papizma, ne vjeruje svom unutrašnjem glasu (uz uvjet navedeni kako su stvarno pobožni) po pitanju pravovjerja koji dolazi od Duha Svetoga, nego traži da se formalno nekim dokumentom nadležnog episkopa ili sinoda to verificira.

Nešto kao Hristos nije uskrsnuo ako to ex cathedra ne objavi rimski papa ili ako to ne objave u završnim dokumentima, s potpisom svih nazočnih episkopa, vaseljenski-ekumenski sabor Crkve.

Ili da to verificira neki 'duhovni starac' (to je poseban problem u svjetskom pravoslavlju jer su ti 'starci' često apologete ekumenističkih patrijarhata).

Takva birokratizirana besmislica koju zovem papizmom jednostavno nije vjera apostolska.

U redu je ako su pravovjerni episkopi u sinodama, a što ako nisu, ako su kao u vrijeme Atanazija heretici preuzeli episkopske i carsku stolicu?

Kod rimokatolika je pretpostavka kako tu formalnu verifikaciju treba dati nezabludivi Hristov zamjenik za Zemlju, rimski papa, a kod svjetskih pravoslavaca je to odluka nekog zasjedanja sinoda episkopa.

Tako bi rimokatolik savjetovao svetom Atanaziju da mora prihvatiti odluku rimskog pape Liberija (mislim da se je tako zvao) koji je osudio Atanazija, a svjetski pravoslavac bi mu rekao da se povinuje odlukama sinoda episkopa koji su isto osudili Atanazija.

Vjerojatno bi Atanazije i prihvatio krivu optužbu protiv njega da se je radilo o nekoj kleveti protiv njegovog ponašanja, ali prihvaćanjem odluka arijanske sinode prihvatio bi svetac laž kako arijanizam nije krivovjerje, i samim time bi i on postao arijanac.

Živimo u posljednjim vremenima za koje je prorečeno u Otkrivenju da će Bog sakriti Ženu-Crkvu u pustinji od progona Antihrista.

To ne znači da ne će biti progona kršćana u tom vremenu, nego da će Crkva biti u podzemlju, skrivena od javnosti.

Kao što znamo i vidimo, još Crkva nije skrivena, ali je evidentno isto tako da RKC i Svjetsko Pravoslavlje nisu Crkva jer su oni slizani s antihristovski elitama ovog svijeta koji ih financiraju (preko liberalno-sekularnih država).

Kovid plandemija je to jasno i bjelodano pokazala onima koji ne žele držati oči zatvorene.

Svjetski pravoslavci se lažno nadaju kako će uslijediti neki veliki vaseljenski sabor Crkve koji će osuditi ekumenističke arhijereje 20-tog i ovog stoljeća, kako ne bi oni trebali prekinuti općenje s njima i potražiti (polu)skrivenu Crkvu.

To je grijeh papizma u kojem onaj koji vjeruje u tu zabludu ne djeluje po svojoj kršćanskoj savijesti i ne osluškuje Duha Svetoga u svom srcu, nego ono što on treba učiniti, a to nije lako jer se tu radi o napuštanju lagodnosti i komfora života u kojem je svjetsko pravoslavlje ili rimokatolištvo uljuljkano u liberalno-sekularnoj državi, odgađa i odgađa čekajući da će to umjesto njega učiniti neki novi nezabludivi Hristov zamjenik, ili vaseljenski sabor Crkve.

Inače čitao sam citate nekih ruskih svetitelja iz 19.st. koji su proročki govorili kako više vaseljenskih sabora Crkve ne će biti.

A ne može ih biti i iz formalnog razloga - nema više kršćanskog cara koji bi ih sazvao.

Tu sad dolazi 'proroštvo' o budućem ruskom caru koji će ga sazvati i koji bi trebao biti posebna tema.

Zasad ukratko, radi se po mojem sudu, o samoopravdanju onih koji ne žele izići iz svjetskog pravoslavlja ili ga ne žele osuditi ili ne žele pristupiti (polu)skrivenoj Crkvi, pa opet svoje nečinjenje samoopravdavaju čekanjem na hipotetskog ruskog cara.

Meni je to slično s porukama Ukaze (lažne Bogorodice) u RKC koja šalje poruke - na kraju će njezino bezgriješno srce trijumfirati, ali ne u smislu vječnosti, nego u vremenu na Zemlji.

Kakav trijumf lažne bogorodice i RKC ako poslije tog trijumfa dolazi Antihrist?

Kakav trijumf virtualnog ruskog cara i svjetskog pravoslavlja ako poslije tog trijumfa dolazi Antihrist?

Neka je Gospod Hristos hvaljen i blagoslovljen jer je pokazao u kovid plandemiji da oni koji se nazivaju Crkvom to nisu, nego su poslušnici nadolazećeg Nepomjanika!

Neka je hvaljen i blagoslovljen zbog svih nevolja i nedaća koje pripušta na nas da se urazumimo i obratimo dok još imamo vremena!

* Ne radi se samo o sv.Atanaziju, tu su u pitanju mnogi sveti arhijereji poput sv.Ivana Zlatoustog, i monasi poput sv.Maksima Ispovjednika koji su bili čvrsti u vjeri nasuprot heretičkih sinoda i cara koji ih je osudio. Biti s većinom ne znači nipošto nužno biti s Hristom, iako je i obrnuto istinito, manjine mogu biti heretici i raskolnici. 

Presudno je dakle, kako napisah, biti smiren i pobožan kršćanin koji dobro zna svoju vjeru i koji nije gluh na savijest, unutrašnji glas kroz kojeg progovara Duh Sveti. 

Gledamo li na povijest Starog zavjeta vidimo mnoge proroke koje su bili proganjani, mučeni i ubijeni od onih koji su se smatrali pravom Crkvom Božjom. 

Zar neko misli da je bilo i jest drugačije u Novom zavjetu? 

Ponavljam stoga prevažnu istinu spasenja, moramo biti potpuni kršćani, potpuno predani Hristu i Crkvi, i tada ćemo moći razlučivati duhove, tada će nas Duh Sveti voditi kao što je vodio sv.Atanazija i sv.Maksima Ispovijednika, makar se cijeli svijet, car i sinode lažnih episkopa okrenuli protiv njih.

I dajem sad primjer poznatog židovskog 'raspni Ga, raspni' kad su tražili smrt obećanog Mesije i Bogočovjeka.

Oni su bili poslušni svojim arhijerejima koji nisu imali pravu vjeru, nego su očekivali Mesiju vojskovođu i cara ovog svijeta.

Jesu li bili opravdani ti masovni povici protiv Spasitelja svijeta jer su bili poslušni svojim svećeničkim poglavarima?

Naravno da nisu, jer bezuvjetna poslušnost se daje samo Bogu, a ne ljudima koji se smatraju namjesnicima Božjim, a vukovi su u ovčjoj koži.

To primjenimo i za naša vremena. 

** Dajem poveznicu na tekst na ćirilici u kojem se navode tekstovi iz prvih stoljeća Crkve i to od kršćanskih otaca o tome da je uvijek vjerni narod odlučivao tko će biti episkop, svećenik-prezbiter, čak i čtec.

To je potpuno u suprotnosti s kanonskim pravom RKC prema kojem rimski papa bira episkope i može ih raščiniti bilokad i kako mu se prohtje.

Histos voskrese!

P.S.

Najbolji vic D.Allena:

Nije još sodomizam obvezan, ali je kažnjivo osuđivati ga.

D.Allen je dobro osjetio pred četrdesetak godina kako će to završiti.

Đakon Nektarije objavio je tekst u kojem iznosi zašto je Moskovski patrijarhat, odnosno Ruska zagranična PC u SAD koju su preuzeli proboljševički ruski sergijanisti pred 20-tak godina, raščinila monahinju Vasu.

Dakle monahinja je mogla širiti prosodomitsku promidžbu godinama, kao i ekumenizam i svu lepezu modernizma (ima u RKC obilje takvih monahinja na Zapadu), poljubila je ruku rimskom papi, a to je sve bilo prihvatljivo Moskovskom patrijarhatu (svjetskog pravoslavlja).

Ali kad je nastupila politički s proukrajinskim stavom, onda je dobila raščinjenje.

Kako napisa đakon, sergijanizam u kombinaciji s ruskim etnofiletizmom je temelj Moskovskog patrijarhata.

Evo kako se licemjerni papist brine o svjetskim pravoslavcima i protestantima:

Dakle M.Lofton podržava Moskovsku patrijaršiju u američkoj podružnici koja pokušava zatvoriti usta svećeniku P.Heersu i internet YT 'orthobro' J.Dyeru jer ovi kritiziraju ekumenizam.

Dok ovaj posljednji drsko laže u medijima o istinskim pravoslavcima:

Laže dakako i drugi antiekumenist P.Heers.

Izgleda je trend nakon izbora novog rimskog heretičkog patrijarha Lava da se ubrzaju pripreme za formaliziranje unije heretika i shizmatika koji tvore Svjetsko vijeće Crkvi.

Zato treba začepiti usta antiekumenistima unutar svjetskog pravoslavlja.

Pa evo petosatnog dokaza kojeg naravno ne trebate gledati kako su tobož antipapistički internet svjetski pravoslavci spremni na uniju:

Uvod u video i debatu dao je unijatski svećenik veličajući ekumenizam.

Također se dade zaključiti kako je tema polemike "je li PC jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva" bila nagazna mina na koju je Ubi Petrus nagazio, što je dobro, jer se tu ne radi o istinskom pravoslavlju odnosno radi se o svjetskom pravoslavlju.

Polemika je bila korisna zato što je unijatski polemičar dao prave argumente zašto svjetsko pravoslavlje nije Crkva, a Ubi Petrus nije smio davati argumente zašto RKC nije Crkva jer to tobož nije bila tema polemike.

Premda ih je u nekolika navrata dao, ali ga je onda prekidala druga strana tako da je, kako napisah, polemika bila korisna jer je dokazala kako ni RKC ni SP (svjetsko pravoslavlje) nisu Hristova Crkva.

Kad se heretici ujedine onda oni ne čine Crkvu, samo to je trebalo nekako ubaciti u polemiku i da to auditorij, koji su većinom bili rimokatolici, sazna.

Vidljivo je kako je 'Ubi Petrus' bio nepripremljeniji kao i da je slabiji u polemici, ali da zajedno s unijatskim polemičarem nema ništa protiv sadašnjeg ekumenizma te je izjavio kako bi bez imalo oklijevanja prihvatio uniju kad bi je potpisao njegov, naravno ekumenistički, patrijarh.

I kako sam već pisao u tekstu, obojica su papisti.

Ubi Petrus sve prihvaća ako je to potpisao njegov patrijarh, ili ako je to prihvatila sinoda episkopa makar ona bila ekumenistička, arijanska, sotonistička ..., a ovaj drugi sve prihvaća ako je to objavio Nezabludivi iz Rima.

Tako se kao unijat hvali da se u njegovoj grkokatoličkoj američkoj eparhiji mala djeca krste, miropomažu i pričeste (pod obje prilike odnosno na pravoslavni način) što je tradicija Crkve od početka, te da se štuje sveti Grigorije Palama zato što im je to dozvolio rimski papa.

Ako bi slijedeći papa to zabranio, on bi to svejedno prihvatio, a onda bi branio tog papu i rekao recimo papističke argumente protiv pričešćivanja male djece ili argumente protiv svetog Palame koji je rekao kako su Latini pod utjecajem Sotone jer naučavaju filioque.

Dakle to je nevjerojatno samo za one koji ne znaju što je ustvari papizam, sveti Grigorije nije birao riječi kojima je osudio papizam u zabludi filioque, a onda pola milenija kasnije RKC drži istog sveca svojim svecem i istovremeno i dalje naučava filioque, ali je spremna se i tog odreći u ime papizma.

Ideja papizma je da se zabludjeli kršćani stave svi u slijepu poslušnost jednom antihristu ili sinodi antihrista koji će se pozivati na 'sve što svežeš na Zemlji bit će svezano i na Nebesima, sve što razriješiš na Zemlji bit će razriješeno na Nebesima'.

I u toj navedenoj polemici nije bio argument apostolska vjera i predaja odnosno Duh Sveti koji nadahnjuje proroke, svece i oce ekumenskih sabora, nego da li su se formalno ili statutarno-pravničko-fiškalski donosili dogmatski dokumenti.

'Athanasius contra mundum' su riječi koje opisuju svetog aleksandrijskog patrijarha o kojem sam dosta pisao u ovom tekstu.

'Atanazije protiv svijeta' je definicija njegovog svetog života.

Nepriznavanje krivovjerja i krivovjernika makar oni preuzeli sve patrijaršijske i ostale episkopske stolice, makar car bio heretik, makar cijelo kršćansko stado slijedilo heretičke episkope u krivovjerje, makar cijeli svijet ustao protiv njega.

Naravno, uvijek će ostati barem jedan episkop s malim stadom kao što je bilo stado koje je vodio sveti Atanazije.

I slično će biti i za vrijeme kad će stati vrijeme, kad se nebeski Jeruzalem spusti na Zemlju ("hoće li Sin Čovječji naći vjere na Zemlji kad drugi put dođe?").

Atanazije je grčka riječ koja znači besmrtni.

Atanazije ju je zaslužio jer je pobijedio cijeli svijet, jer je vjerovao u uskrslog Bogočovjeka koji je uistinu pobijedio svijet, grijeh i Sotonu i samu Smrt.

Kao što vidimo svijet se ujedinjuje što je uočljivo po tendenciji ujedinjavanja papista iz svih heretičkih i raskolničkih sekti (ma kako one velike bile one su uvijek sekte).

Bit ćemo, ako već nismo, dovedeni u poziciju biranja vječnog života ili vječne smrti, Neba ili Zemlje, a cijeli svijet će onda biti protiv nas ako odaberemo vječni život u Istočniku života, u Hristu Bogočovjeku.

Ne plašimo se tada jer je On, kako napisah, pobijedio svijet koji je samo utvara ili paučina koja će uskoro nestati. 

I sad ću završiti ovaj već predugački tekst s komentarom na ovaj zanimljivi i znakoviti video (ustvari audio) papista sedevakantista (lijepa fraza):

Znači 'tradicionalni' rimokatolik T.Marshall koji je objavio knjigu "Infiltracija: urota da se uništi Crkva iznutra" (poveznica na knjigu) pišući kako su masoni se infiltrirali u RKC i orkestrirali drugi vatikanski koncil RKC,

objavio je video 5. svibnja kako je kardinal Prevost drugi po redu najgori kandidat za papu i objasnio da je gori od apostate Frana jer je inteligentniji, obrazovaniji i time destruktivniji u rušenju RKC iznutra jer podržava drugovatikansku revoluciju, čak i sodomizam koji je promovirao papa Frane.

Ništa neobično za njega iako nije bio deklarirani sedevakantist.

I imao je i ima prilični broj tradicionalnih rimokatolika koji ga prate.

Međutim tri dana kasnije kad je drugi najgori kandidat za papu postao papa Lav, T.Marshall okreće ploču na drugu stranu, ili je okreće u suprotnom smjeru, jer briše svoj video od pred tri dana i objavljuje novi u kojem urbi et orbi objavljuje kako ga je Duh Sveti u molitvi nadahnuo da se potpuno preda na poslušnost papi Lavu.

Čak donekle implicitno objašnjava promjenu jer kaže ono što je sastavni dio papizma, a ignoriraju sedevakantisti, kako čovjek koji se izabere za rimskog episkopa-patrijarha-papu dobija posebnu milost-blagodat od Boga tako da se nakon toga mjenja, postaje praktično nezabludivi vikar Hristov za Zemlju.

Nešto slično papisti vjeruju za Bogorodicu, Bog joj je prije začeća dao posebnu milost da ne naslijeđuje istočni grijeh.

Samo onda se postavlja pravo pitanje na koje ne mogu odgovoriti jer im je 'dogma' suprotna  zdravom razumu odnosno suprotna logici jer je kontradiktorna i samim time blasfemična.

Ako je to Bog dao Bogorodici, onda je to isto mogao dati svim ljudima.

Zar Bog ne želi spasenje svih ljudi što je jasno navedeno u Božjoj Objavi?

Ako želi, zašto nije istu blagodat dao svim ljudima i tako ih spasio od istočnog grijeha?

Dakle RKC dogma o bezgriješnom začeću Bogorodice je hula na Boga.

Slično je i s tom budalaštinom kako čovjek koji sjedne u stolicu rimskog episkopa postane nezabludiv i Hristov vikar kojem se svi moraju pokloniti i biti mu poslušni.

I zašto onda ne bi istu blagodat koju daje rimskom episkopu dao svim episkopima i svim ljudima tako da svi ljudi budu nezabludivi, da svi znaju što je istina ili dogma vjere, a što je krivovjerje?

Međutim ovdje se radi i o nečem drugom što navodi autor audia.

Nešto ili netko ili neki utjecali su na T.Marshala da za samo 3 dana potpuno promijeni stav o papa Lavu, a to sigurno nije Duh Sveti.

Jer Duh Sveti ga sigurno nije nadahnuo da briše svoj stari video nego bi učinio suprotno, objavio bi novi u kojem bi se osvrnuo na stari i rekao zašto je u tom starom pogriješio (tako sam ostavio sve svoje stare papističke tekstove na blogu kao i one u kojima sam pravdao svjetsko pravoslavlje, samo sam naveo u čemu sam u istima griješio ili imao krive informacije).

To sve dovodi me do zaključka, u kojem možda griješim ali sam zasad prilično uvjeren, kako se s papa Lavom nešto posebno događa, baš kako je rekao T.Marshall da se ulazi u neka nova epska vremena, a to je da su i tradicionalni rimokatolici i novoredni oduševljeni s njime, da ne mogu doći k sebi od oduševljenja kad ovaj kaže da je temelj društva obitelj i brak muža i žene, kao da se radi tu o nekom novom Božjem otkrivenju.

Nadalje u istu igru ulaze i svjetski pravoslavci koji su možda imali distancu prema papi Franu jer je ovaj bio neskriveni apostat, te sada poput Ubi Petrusa kažu da će biti poslušni svom patrijarhu ako ovaj potpiše uniju s Rimom.

A ljudi su željni mira, mira koji ovaj svijet daje, i ako ih se uvjerava da će mir nastupiti kad se ujedine 'kršćani', onda će podržati papa Lava koji čak možda ni ne će inzistirati na rimokatoličkim dogmama, nego će ih žrtvovati radi 'jedinstva kršćana'.

Ipak ću dodati još jednu važnu činjenicu za koju mi Slaveni imamo privilegiju da je lakše spoznamo u odnosu na latinske ili germanske narode.

Naime atribut katolička Crkva ima korijen riječi u grčkom a ne znači ono što rimokatolici smatraju da znači, odnosno da to znači univerzalna Crkva.

Nego da je saborna Crkva jer tako su sveti Ćiril i sveti Metod preveli tu grčku riječ na crkvenoslavenski jezik ili staroslavenski kako se češće kod nas Hrvata uporablja, ali nije ispravno jer se radi o književnom jeziku prvenstveno namjenjenom Liturgiji, prijevodu Biblije i općenito uporabi u Crkvi i kojeg su osmislila sveta braća i temelji se na jeziku solunskih Slavena, a ne da je to bio narodni jezik istovjetan jeziku tih Slavena ili da su tim jezikom govorili stari Slaveni prije nego što su se razdvojili na razna plemena.

Da, Crkva je saborna, katolička, a onda to nije nipošto RKC koja nije katolička-saborna-sinodalna-koncilska nego je monarhija jednog umišljenog episkopa koji se smatra ekskluzivnim nasljednikom sv.Petra te da Hristovom Crkvom upravlja kao faraon i to nezabludivi.

Takva Crkva nije postojala ni na istoku ni na zapadu u prvom tisućljeću, nego je nastala pet stotina godina prije protestantizma koji je nastao od RKC kao reakcija na uzurpaciju koji je taj lažni Hristov zamjenik činio kad je početkom drugog milenija se tako proglasio i raskolom izašao od Crkve.

Hrvatski rimokatolici sjetite se toga kad rogoborite zašto neki unutar RKC pokušavaju obnoviti sabornost-sinodalnost, a vi krivo mislite da katoličanstvo znači monarhiju rimskog episkopa.

Pravnici su najbolji glumci, ali ima i boljih od najboljih***

Danas slavimo svetog Marka, evanđelistu i prvog misirskog-egipatskog episkopa kojeg je rukopoložio sveti Petar, te tako je Aleksandrija, uz Rim i Antiohiju, petrovska episkopska stolica.

Aleksandrijski episkop nosi naziv pape kao i rimski episkop, što znači isto što i pop, jer te riječi označavaju oca, a ne nipošto neku posebnu ulogu u Crkvi.

Ove povijesne činjenice obeskrijepljuju papizam.

Simbol svetog Marka odnosno njegovog evanđelja je lav.

Marko je i bio lav kao kršćanski mučenik u Aleksandriji, te je ubrzo Misir, kao zemlja magije i svakakvog zla, postala sveta zemlja mučenika i stotine tisuća monaha i pustinjaka.

Njegova prolivena krv bila je sjeme iz kojeg je izraslo kršćansko stablo golemo.

Sveti Marko spominje se i kao zaštitnik odvjetnika.

Nastavak teksta ću posvetiti pitanju prava, pravnika, stručnjaka u pravu kao i odvjetnika.

Pravnik i odvjetnik nije isto, sudac je pravnik, ali nije odvjetnik.

Odvjetnik jest pravnik, ali nije i ne može biti sudac.

Odvjetnik je onaj tko nekog zastupa u nekom pravnom sporu, bilo na sudu bilo izvan suda.

Može to raditi gratis-besplatno, ili uz plaću.

Znamo kako svako ljudsko pravo može imati pravu snagu i obvezatnost ako nije u suprotnosti s Božjim zapovijedima i općenito s Božjom Objavom ljudima.

U pravu se recimo definiraju pravne osobe, i koliko sam upućen to su sve do modernog doba uvijek bile samo i jedino ljudske osobe koje imaju mentalne sposobnosti da razumiju pravo.

Primjerice ljudi znatno mentalno uskraćeni nisu mogli biti pravne osobe, nego za njih se je brinuo i za njih odgovarao neki staratelj.

Niti su se djeca do zrelog uzrasta uračunala u takve osobe, nego je njihov staratelj bio otac ili majka kad nije bilo oca (ako su ovi bili pravno sposobni).

Kako napisah, u moderno vrijeme, vjerojatno od renesanse*, počinju se u pravo ubacivati udruge ljudi kao pravne osobe, to su bile banke i druge trgovačke tvrtke-društva, nakon toga i ostala udruženja.

Zašto se uvodi ta novina?

Zato da ljudi koji su u tim udrugama osobno ne odgovaraju na sudu za svoja nedjela i prijevare.

I onda kad se na sudu utvrdi nastala šteta koju je ta pravna osoba učinila nekoj drugoj ili drugima, i kad nema tvrtka, banka ..., dovoljno imovine kako bi se šteta isplatila, ista jednostavno objavi bankrot, stečaj, pojeo vuk magare.

I dok su ljudi koji nisu mogli platiti svoje dugove odlazili u zatvor odnosno robiju na kojoj su robijali da bi isplatili dugove, tvrtke i slične pravne osobe to ne mogu, jer one ustvari nisu osobe, oni su izmišljotina nemoralnih ljudi koji planiraju pokrasti druge ljude, a da pri tome ne snose posljedice kao 'pošteni' lopovi koji završe na robiji.

Kako se većina važećih zakona odnosi i na te izmišljene pravne osobe, možemo slobodno reći da je postojeća zakonska regulativa nemoralna i samim time protivna Bogu i Objavi.

Mi kršćani, živimo u postojećem društvu s postojećim zakonodavstvom i sudstvom bez obzira ne nemoralnost istih.

Ne možemo, barem ne većina kršćana, reći - ja ne priznajem tvrtke kao pravne osobe, ja ne ću kupovati niti prodavati od njih i njima, ja ću to raditi samo s pravim pravnim osobama, s ljudima.

Znači osuđeni smo raditi kompromis (osim ako nismo monasi pustinjaci), ali ne bismo nikad smjeli zaboraviti kako je aktualna sudska i pravna praksa već stoljećima nemoralna i štetna za normalne ljudske odnose.

Poduzetnici kršćani trebali bi biti obrtnici koji svojom osobnom imovinom odgovaraju za svoje poslovanje, a ne da stvaraju tvrtke ili da ulaze u vlasništvo tvrtki kao dioničari.

Drugo što smatram velikom zamjerkom aktualnom pravu je negiranje patrijarhalizma što ne treba posebno obrazlagati.

Kršćani se ne bi smjeli nikad pozivati na zakone ili na članke zakona koji su u suprotnosti s patrijarhalizmom.

Možemo i moramo trpjeti štetu koju nam nanose takvi protubožji zakoni, ali nikad ne smijemo, jer mislim da je to grijeh, oslanjati se na antipatrijarhalne zakone.

Treće, a vezano je uz drugo, kršćani ne bi smjeli podržavati antimonarhističke zakone, kao niti sudjelovati u lakrdiji zvanoj demokratski izbori.

Doduše, možda je moguće opravdanje ako se osnuje neka stranka koja će u svom programu imati ukidanje demokracije i uspostavu monarhije, premda nisam uvjeren da se monarhija može uvesti putem demokratskih izbora.

Četvrto, smatram da je potpuno nemoralno da kršćanski odvjetnici brane na sudu osobe za koje znaju da su krive te da bi trebale izgubiti spor, te se pri tome služe pravnim smicalicama i lažima.

Također smatram da ne postoji pravo optuženog ili onog koji optužuje da laže na sudu te da se za svaku laž treba odgovarati gubitkom časti, ali i gubitkom prava da je ta osoba i dalje pravna osoba, drugim riječima da ih se za kaznu pošalje na robiju.

Potpuno je nedopustivo da osoba koja je u pravu i na pravdi Boga izgubi spor na sudu zato što nije imala dobrog odvjetnika, ili je suprotna kriva strana imala vrsnog (u laži) odvjetnika.

Čemu služi sudac u tom slučaju?

Zar bi car Solomon krivo presudio da je ona zla žena koja je nesmotreno ugušila svoje dijete te je htjela prisvojiti tuđe dijete imala 'dobrog' odvjetnika?

Peto, suci bi trebali biti najugledniji članovi društva, visoko moralni s dobrom obiteljskom tradicijom i čašću.

I ne mogu biti svete krave kao što su u moderna vremena kad se je izmislio pojam pravosudna vlast (uz zakonodavnu i izvršnu što su isto bedaste, ali zlonamjerne izmišljotine), nego moraju odgovarati monarhu koji ih treba strogo, mnogo strožije od drugih, kažnjavati ako se utvrdi da nepravično sude ili da su korumpirani. 

Vjerojatno bi za takve slučajeve trebala biti i smrtna kazna.

Šesto, pravna regulativa - zakoni, trebaju biti u normalnom društvu u ograničenom broju, lako razumljivi i pamtivi, te temeljeni na običajnom nepisanom pravu i što je najvažnije temeljeni na Božjim zapovijedima.

Jednostavan život prate i jednostavni zakoni te u tom slučaju većina ljudi se mogu sami braniti na sudu, ne trebaju im fiškali, prevrtljivi i lažljivi pravnici.

Ali moderno društvo je sve ne samo jednostavno, ne zna se najčešće tko je stvarno odgovoran za bilo kakvu štetu, posebno onu najveću na razini države, te takvo složeno i neodgovorno i nehijararhijsko društvo nužno treba mnoštvo zakona i propisa koji su često i međusobno kontradiktorni (to proizlazi često iz namjere, ali nerijetko je nemoguće pri takvoj količini zakona paziti da oni nisu protivrječni).

Zato su pravnici vrlo traženi u moderno vrijeme, pogotovo ako znaju te hotimične ili nehotimične 'rupe' u zakonima, ako su uspješni glumci bliski sa sucima i političkim i medijskim moćnicima.

Čim je veći broj zakona, veći je broj pravnika, veća je nepravda i zlo u društvu.

Ali to se ne može administrativno ukinuti bez da se cijelo društvo ne vrati na normalniji i jednostavniji način života.

To su neka moja razmišljanja o modernom pravu.

Neka bude zaključak i preporuka, nikad svojoj djeci ne preporučujte da idu studirati pravo, jer dobit ćete glumce koji lako odglume negativce (lažove), a što znači i da će onda stati s lijeve strane od Boga na Strašnom sudu.

Takvo vječno zlo ne smijete željeti svojoj djeci.

U moderna vremena nema razlike između pravnika i glumaca, svaki od njih se može svakog dana uživljavati u posebnu ulogu, jedan dan može tvrditi jedno, drugi dan sasvim suprotno.

S razlikom što većina barem misli kako glumac na pozornici glumi, dok većina misle kako to pravnik ne čini.

Pravnici su bolji glumci od glumaca.

* Renesansa je bila i rođenje kapitalizma i industrije. Dotad je proizvodnja uvijek bila manufakturna-radionička, manja po obimu, uz veliko znanje i vještinu majstora, uz malo učešće strojeva.

Premda su prvi tvorničari bili osobni vlasnici, ubrzo su vlasnici postale tvrtke, a prve tvrtke prije tvornica bavile su se kamatarenjem i nazvane su bankama.

Dotad je kamatarenje bio smrtni grijeh i sramota, nakon renesanse bankari postaju ugledni građani, i sa sve većim i većim utjecajem pogotovo nakon kamatarenja prema kraljevima (i rimskim papama) kojih su za koje stoljeće zamijenili s demokracijom jer im je tako lakše vladati.

Moderna industrija jeftine proizvodnje jeftinih proizvoda koji su,  osim loše kvalitete, često uz štetne uzgredne ekološke i biološke (nus)pojave, ne bi mogla postojati da ne postoje međunarodne tvrtke.

Zato je novina ubacivanja tvrtki kao pravnih osoba bila nužna za dovođenje do ovog stanja antihristovskog svijeta.

P.S.

Raskolnički i heretički Rimski patrijarhat dobio je novog rimskog episkopa, papu koji se je nazvao Lavom što bi značilo da je XIV Lav po redu.

Eto uobičajenih vijesti o novom papi.

Zanimljivo je što sam jutros obilježavajući blagdan sv.Marka stavio njegovu ikonu s lavom i nešto malo sam napomenuo tu vezu.

Ja dakle o lavu, a Lav se pojavi s vatikanskog balkona.

Znam da bi rimokatolici voljeli to protumačiti kao prst Božji, odnosno da je Bogočovjek izabrao Lava za svog nezabludovog zamjenika baš za blagdan svetog Marka.

Malo ću ih razočarati, blagdan je po starom kalendaru kojeg su oni napustili prateći savjete renesansnih astronoma-astrologa te usvajajući tako novi kalendar koji je izazvao toliku pomutnju u Pravoslavlju početkom 20-tog vijeka.

Ali ako je to tako bilo, onda je to Bog dopustio radi većeg dobra.

To je urodilo time da su mnogi odnosno većina otpali od Crkve jer su htjeli biti sa svijetom odnosno s RKC.

I to je dobro jer su otpali oni koji Crkvi zapravo nisu ni pripadali srcem.

Kako ipak ništa nije slučajno, možemo se zapitati kakav bi to bio znak?

Pa evo malo nagađanja.

Mislim da će se RKC i svjetski pravoslavci uskoro ujediniti.

I ne će to biti onako kako su nekad rimokatolici papisti-montanisti htjeli da se pravoslavni pokaju i vrate u RKC (što je besmisleno jer je RKC samo jedan heretički patrijarhat, a ne katolička-saborna Crkva svih patrijarhata), nego će rimski papa priznati svjetskopravoslavnim istočnim patrijarhatima autokefalnost.

Praktično onako kako je bilo prije velikog zapadnog raskola.

Pa ne će li time biti izliječene rane i postignuto ponovno jedinstvo svih patrijarhata?

Nisu li pravoslavni od početka to tražili u dijalogu s RKC?

Problem je u tome što su svi patrijarhati, a ne samo rimski u raskolu, u raznim herezama i apostaziji.

Njihovim ujedinjavanjem ujedinjuju se lažne Crkve koje se nalaze izvan jedne, svete, saborne-katoličke i apostolske Crkve.

Samo jedna laž i mnoge istine čine zajedno laž, a kamoli ne sve laži.

Stoga mislim da će RKC biti spremna na sve kompromise, da je spremna izbaciti filioque, i prihvatiti nauk Crkve o razlikovanju Božje suštine i energije, da je spremna ukinuti obvezatni celibat (unijati su u RKC i za njihove svećenike ne važi celibat prema tome nema razloga da ga se drže ni u latinskim obredima), da je spremna ponovno uvesti drevno pričešćivanje pod obje prilike, da je spremna uvesti ponovno kvasni kruh u Euharistiju, da je spremna pričešćivati djecu, da je spremna prihvatiti stari kalendar.

Eto možda je to znak današnjeg dana, RKC je spremna prihvatiti stari i važeći kalendar Crkve.

Cijeli svijet se ujedinjuje pred pojavu Antihrista, tako će se ujedinjavati i oni koji su otpali od Crkve i bili su dosad razjedinjeni.

Ta nisu dosad odlazili skoro već cijelo stoljeće na sjednice Svjetskog vijeća Crkvi samo radi dnevnica i provoda.

Na kraju ću se ispraviti.

Nisu pravnici najbolji glumci.

Nadmašili su ih ovi koji su otpali od Crkve i koji glume kršćane i Crkvu, a ustvari pripadaju Bludnici.

P.P.S.

(iliti post post scriptum, pisano poslije poslije prvog pisanja)

Još jedna znakovitost četrnaestog Lava.

Lav deveti ** je bio onaj rimski papa koji je umro u 1054. godini velikog zapadnog raskola.

On je poslao kardinala Humberta u Carigrad da ekskomunicira carigradskog patrijarha ako se ovaj ne pokloni papizmu, što je ovaj učinio prekidajući svetu Liturgiju u svetoj Sofiji, katedralnoj crkvi.

Doduše prije samog tog čina je papa Lav IX umro, tako da formalno Humbert više nije mogao predstavljati rimskog papu.

I eto nam novog Lava koji može reći - moj prethodnik i Lav po imenu umro je prije raskola u vremenu interregnuma te je raskol nevažeći, i ja kao novi Lav to obznanjujem urbi et orbi.

** Kao što se dade izčitati i iz gore nevedene wikipedije, Lav IX je bio blizak rodom s njemačkim carem, bio je bratić cara Konrada koji mu je davao podršku. Rimski kler je tada bio vrlo nemoralan i ovi su tražili reforme, ali te reforme krenule su u krivom pravcu, krenule su u papizam. Nazivaju se često kao Hildebrandove reforme po nositelju koji je bio kasniji papa Grgur VII pa se nazivaju i kao Grgurovske reforme. Istinski pravoslavci zapadnog obreda kojih volim pratiti na net-u često napominju kako su za vrijeme tih reformi žene i djeca svećenika prodavani kao roblje, jer su ti reformatori ustvari pravi začinjavci papizma-rimokatolištva žestoko se obrušili na oženjene svećenike. Može se reći da je za te reforme na Zapadu praktično trajao vjersko-građanski rat čiji pobjednici su zapečatili sudbinu Zapada za idućih tisuću godina.

Ne bi bilo čudno da sad Lav XIV ukine svećenički celibat i krene u protureformaciju (gregurijanske reforme), ali kako navedoh, raskolnici i heretici ne mogu nikad reći - mi smo odbacili prijašnje zablude i sad smo mi opet Crkva.

Ne, Crkva uvijek postoji i uvijek je nezabludiva, ma kako malena bila. A raskajani heretici i raskolnici mogu postati opet kršćani ako joj se obrate molbom i zatraže ulazak u Crkvu.

Svjetsko Pravoslavlje nije ta Crkva jer su otpali svojim krivovjerjem, svojim ekumenizmom, modernizmom, svojim sergijanstvom-sekularizmom koje se je najbolje ogledalo za vrijeme kovid plandemije.

Dakle ako bi Lav XIV odbacio sve zablude papizma posljednjih tisuću godina ne bi ponovno ušao u Crkvu ako se ne bi pokajanjem obratio Crkvi da njega i one koji ga slijede primi.

Ne vjerujem da će se to dogoditi, iako bih se tome uvelike radovao.

Jer živimo u posljednjim antihristovskim vremenima kad će Crkva biti u katakombama, kao Žena (Crkva) koju je Bogočovjek sakrio u pustinju, a ne da će u posjedu imati Vatikan.

*** Da, reći da postoje bolji od najboljih je logička ili jezična kontradikcija.

Ali sam naslovu to dodao naknadno jer se u međuvremenu dogodio izbor novog rimskog pape.

Vjeruje li Lav u evoluciju, papa Lav?

Pita se retorički P.Helland:

Naravno da vjeruje, ne bi bio biskup, kardinal i sad rimski biskup da ne vjeruje u tu sotonsku laž.

I mala ispravka navoda u videu, svijet nije star oko 6 tisuća godina, nego živimo sad u 7533 godini od stvaranja svijeta.

Rimski pape mogu javno posumnjati u bilo koju dogmu Crkve, mogu podržavati sodomizam, mogu reći da ne znaju zašto je Bogočovjek umro na križu kao što reče prethodnik Lava, ali nikad, ama baš nikad, ne smiju posumnjati u znanost, to jest evoluciju koja je temelj moderne znanosti.

Znam da će mnogi reć, ali to je nevažno za život kršćanina, vjerovao isti u evoluciju ili u stvaranje to nema veze s njegovim duhovnim životom.

Laž je to izrečena od onih koji žele pripadati svijetu i Hristu, pa onda u svemu gdje se svijet (znanstvenici) ne slaže s Božjom Objavom kažu - ma to nije važno.

Vjerovati u evoluciju znači vjerovati u slučaj i slučajnost, a to istovremeno znači ne vjerovati u Boga jer ako postoji Bog onda nema slučajnosti.

Vjerovati u evoluciju podrazumijeva vjerovati u laž da će sve samo po sebi postati bolje, a to je lažna vjera u napredak, dok je istina da nakon istočnog grijeha samo zlo i nered napreduje (čak su tu istinu znanstvenici nazvali entropijom) samo po sebi, a da treba uložiti veliki trud i moliti od Boga milost i blagodat da bi se ljudi sačuvali od zla i napredovali k cilju zemaljskog života.

Lavu izgleda svi ne priznaju status kralja rimokatoličke savane (a ne đungle jer tamo su carevi svjetskopravoslavni tigrovi).

Rimokatolik u tom videu, koji nosi odjeću franjevačkih monaha i pretpostavljam da je zaređeni franjevac u RKC, najprije kaže kako niti jedan rimski papa nakon Pavla IV nije stavio izvan snage njegovu bulu-javno objavljeni dokument-pismo  "Cum ex apostolatus officio" te da je se treba primjenjivati i u slučaju Lava koji je po njemu heretik koji je podržao notornu bulu papa Frana "Fiducia supplicans" koja je legalizirala sodomiju u RKC.

Prvo, sve je to istina, nitko od papa poslije nije stavio ad acta bulu po kojoj javni heretik ne može biti biskup, odnosni ni rimski biskup, te je izgleda istina kako je Lav bio sklon javnom podržavanju sodomije te je prihvatio i hvalio isti heretički dokument heretika i apostate papa Frane.

Drugo, a što previđa govornik je istina da nije papa Pavao IV donio neku novinu, to jest da su do njega heretici mogli biti arhijereji u Crkvi, pa bi se ta novina mogla i ukinuti.

Nego oduvijek Crkva, od apostola do današnjih dana i do vjeke vjekova naučava kako su heretici izvan Crkve ipso facto čim javno izreknu, podrže ili djelima pokažu da su krivovjernici.

To je dakako ušlo i u kanone Crkve, kanoni recimo šesto-sedmog ekumenskog sabora Crkve u Carigradu precizno navode kako svi u Crkvi što dakako uključuje kler i laike imaju pravo i obvezu prekinuti općenje-zajedništvo s heretičkim klerikom, kako imaju pravo javno ga optužiti za krivovjerje te da se sinoda**** Crkve mora sastati kako bi se donio sud je li optužba protiv tog klerika utemeljena ili nije.

Ako jest naravno da se taj klerik i formalno (a ne samo ipso facto) anatemizira i naravno detronizira makar bio patrijarhom(papom).

I krivo bi bilo zaključiti kako od tog sabora Crkve to je tako.

Ne, sabori Crkve ne donose novinu, od apostolskih vremena heretici su se izbacivali iz Crkve.

Tu je suštinski problem heretičkog i raskolničkog Rimskog patrijarhata koji počiva na herezi kako je rimski biskup nezabludivi zamjenik Hristov pa da on može dogme i nauk Crkve svezati i razvezati na Zemlji i tako će biti na Nebu (dok se smisao te Hristove rečenice odnosi na otpuštanje ili neotpuštanje grijeha i nije dan samo sv.Petru nego svim apostolima).

Pa jedan papa može reć kako ipso facto javni heretik prestaje biti klerikom, a drugi papa nakon njega može to odbaciti.

Zato franjevac donosi u početku besmilicu u Crkvi kako nitko od papa nije poništio "Cum ex apostolatus officio" pa je ista i dalje na snazi i onda na temelju te činjenice gradi slučaj protiv Lava te priziva rimski vjerni puk da tradicionalno***** izaberu pravog rimskog biskupa.  

Treće, nauk Crkve odnosno vjera nije samo ono što formalno prihvati sabor Crkve kao dogmu.

Bilo bi besmislica kad bi se pojedinačno svaka istina iz Božje Objave prihvaćala i proglašavala dogmom jer bi takvih dogma bilo na tisuće.

Kršćani moraju vjerovati Bogu odnosno Božjoj Objavi.

I ako je Bog objavio kako je stvorio svijet u šest dana, onda je nepotrebno tu istinu posebno proglašavati dogmom.

To se radi tek ako se uoče da postoje u nekom vremenu heretici koji istinu iz Objave negiraju.

Pretpostavljam da je Crkva negdje već i formalno anatemizirala modernu znanost u slučaju teorije evolucije.

Ako nije, onda su u tome zakazali arhijereji Crkve jer je ta pošast mnoge vjernike odvukla iz Crkve u ateizam ili neku vrstu poganstva.

Stoga bi, da je Lav pravi papa na čelu pravovjernog Rimskog patrijarhata, morao odgovarati pri rimskoj sinodi na pitanje - vjeruje li u evoluciju ili u Božju Objavu izrečenu na prvim stranicama Svetog Pisma?

I to bez izmotavanja u stilu vjerujem figurativno, ali ne vjerujem da je to stvarno bilo tako kako piše u Bibliji.

RKC je prihvatila teoriju evolucije koncem 19. i u 20.st. zato što je u to vrijeme modernizam prevladao u RKC, a koji je našao opravdanje u ideji razvoja teologije i njezinog nauka, u napretku RKC koja svakim danom u svakom pogledu sve više napreduje.

Napredak je toliko očit od srednovjekovne slike kako većina čovječanstva završava u Paklu, do riječi pokojnog papa Frane kako on vjeruje da je Pakao prazan.

Nije li to divna evolucija u nauku RKC!

Samo kad bi bila istina:

- što se je babi, rimskom papi, snilo, to se je i zbilo.

Kad smo kod baba, onda pogledajmo što se događa s ruskim babuškama koje nose crvenu petokraku i krst s tendencijom da im ostane samo prva ljubav, crvena petokraka sa srpom i čekićem:

**** U papizmu to je nemoguće jer su pape iznad sinoda biskupa.

U papizmu ne postoji mehanizam po kojem bi RKC detronizirala heretičkog papu jer je dogma papizma - papu nitko ne može suditi, a on može svih.

Stoga ne postoji niti mogućnost da se papisti vrate kao cjelina u Crkvu, oni moraju najprije odbaciti papizam.

Bula iz 16.st. rimskog pape Pavla IV "Cum ex apostolatus officio" je zato neprovediva premda kaže istinu kako heretik ne može biti arhijerej u Crkvi (kad bi RKC bila Crkva), jer ne postoji u RKC sinoda koja bi mogla suditi i detronizirati rimskog biskupa.

RKC je stoga kao začarani krug iz kojeg nema izlaza za one stvarno pobožne i koji se Boga boje osim da iskoče iz tog kruga.

***** Jer tako je u svakoj eparhiji-biskupiji od početka Crkve. Ne mogu ljudi izvan biskupije birati biskupa u toj biskupiji.

Zato i postoji u Crkvi pravilo da kad se rukopolaže episkop da se traži od vjernog puka na obredu da jednodušno kažu - aksios - dostojan je.

Ako se to ne čuje ili ako se čuju glasovi - anaksios - nije dostojan, onda se rukopoloženje prekida.

Zašto bi kardinali iz cijelog svijeta birali biskupa rimskog puka?

U Crkvi to sigurno ne može proći, ali u RKC to traje već tisuću godina jer je rimski papa bio politički najutjecajniji čovjek Zapada, a to što je bio rimski episkop bilo je sekundarno, a ustvari je najvažnije.

Kako hrvatski papisti reagiraju na činjenicu da se je pojavio ponovno Lav u Vatikanu:

Tko je Robert Francis Prevost? Osim što znamo da je rodom iz grada Chicaga, znamo da je vrsni pravnik, profesor je Kanonskog prava, i Sveti otac Lav XIV, zamjenik Boga na Zemlji, unijeti će pravo i red u državu Vatikan, koja stoji pred financijskim slomom, On će nemilosrdno uvesti red i napuniti državnu blagajnu svježim sredstvima, jer bez sredstava ne može se voditi politika....

Nekad sam ga nazvao najhrabrijim predsjedničkim kandidatom u RH, ali hrabrost nužno ne podrazumijeva razum.

Smatrati bilo kojeg čovjeka zamjenikom Boga na Zemlji, znak je bezumlja. 

Kao i tvrditi da Crkva ne može egzistirati bez pune blagajne.

Trežnjenje od tog bezumlja mnogih hrvatskih papista bit će bolno, ali svakako neka bude u ovom životu, jer je inače prekasno.

Kako će odgovoriti Bogu na pitanje - kako ste se usudili birati Mojeg zamjenika na Zemlji?

Zar sam ja invalid ili Me nema na Zemlji da Mi treba zamjenik i to kojeg ćete vi izabrati! 

"Čovjek koji nam može pomoći".

Pridika je to o.Stevena Allena za prošlu četvrtu uskrsnu nedjelju - nedjelju oduzetog.

Koji je strpljivo 38 godina čekao na čovjeka koji će mu pomoći da uđe prvi u kupku koja je jednom u godini postajala čudotvorna (jer je tad anđeo s Neba silazio nad tu vodu zatalasati je) kako bi se oslobodio svoje paralize i nije u tome uspijevao jer su drugi bili brži od njega paralitičara.

Na kraju, nije mu pomagao čovjek da prvi uđe u kupku, nego Bogočovjek koji je gospodar nad svim stvorenjima i koji je tako nagradio strpljivost i vjeru bolesnog čovjeka.

Znajmo da bez te pomoći propadamo, i budimo strpljivi, i ne tražimo samo tjelesno zdravlje nego prvenstveno duhovno jer je ono vječno i beskonačno važnije.

Danas, 14. svibnja đakon Nektarije iz Grčke IPC u SAD objavio je komentar na reakciju Svjetskog Pravoslavlja povodom novog papa Lava u RKC.

Ništa iznenađujuće, oni, svjetski pravoslavci, ostaju i dalje na heretičkom ekumenističkom putu.

Izgleda da je najviše u pohvalama novom heretičkom papi otišao drugi heretik, patrijarh Porfirije iz SPC:

Undoubtedly, nothing takes place without the providence and holy will of God. Thus, the fact that the College of Cardinals of the Roman Catholic Church discerned in Your Eminence the worthy successor to the late Pope Francis is a clear expression of divine economy. The blessed Pope Francis will remain in our memory—both personally and in the collective consciousness of the Serbian people—with the deepest respect and most cherished remembrance...

... We pray to Saint Leo the Great that, through the intercessions of the Holy Apostles Peter and Paul, you and the entire Christian clergy may be granted strength and support in your efforts to preserve Christian unity...

Znači za Porfirija, odnosno SPC, pokojni apostat papa Frane je bio Božji instrument u nebeskoj ekonomiji spasenja čovjeka te vidi kako će to biti i novi papa Lav.

I to dok mnogi tradicionalni rimokatolici osuđuju pokojnog papa Frana kao heretičkog papu.

Nadalje, Porfirije tvrdi kako u toj čestitki papa Lavu i gotovo kanonizaciji papa Frane ne iznosi samo svoje uvjerenje i čestitke, nego cijelog srpskog naroda.

Ni hrvatski papisti. uključujući hrvatske biskupe, ne bi govorili kako u svojim panegiricima (kod biskupa se radi dakako o tipičnom ulagivanju novom papi koji ih može u svakom trenutku detronizirati ako mu se prohtje) tek izabranom papa Lavu, predstavljaju u tom hvaljenju i divljenju carevom novom ruhu cijeli hrvatski narod.

Također Porfirije smatra kako su kršćani, a u što podrazumijeva i sve heretike i raskolnike, ujedinjeni te se moli u ime SPC svetom rimskom papi Lavu (kojeg mi pravoslavni slavimo kao sveca i koji je spasio Rim od Atile) i svetim apostolima Petru i Pavlu, da novi papa Lav sačuva to jedinstvo.

Jedinstvo heretika i raskolnika iz Svjetskog vijeća (heretičkih) Crkvi, a ne jedinstvo Crkve.

I dok mnogi rimokatolici počinju sumnjati u papizam, odnosno sve manje vjeruju kako Bog bira svog nezabludivog zamjenika lišavajući slobodne volje kardinale (jer kako bi Bog inače utjecao na izbor kardinala konklave koji su redom svi heretici, odnosno papizam je blasfemija prema Bogočovjeku koji ne treba zamjenika za Zemlju niti Bogočovjek ikada od anđela ili ljudi radi robote bez slobodne volje), dotle Porfirije smatra kao pravi papist da je Bog izabrao i papa Frana i papa Lava.

Naravno i njega, malo manjeg papu, premda neki kažu da se je i tu ponovio isti obrazac i način izbora kao kad su jugokomunističke vlasti nakon drugog velerata birale patrijarhe SPC.

Prema ovoj vijesti digitalni pakao samo što nije otvorio svoja vrata.

Široki put vodi do tih vratiju.

I skoro smo svi na tom putu.

Morat ćemo vrlo brzo iskočiti od njega ako želimo ostati djeca Božja.

Amin.

Znam, mnogi će reć, ne će meni nitko u nos (kako piše da se planira) ili bilo gdje ugraditi digitalne implatante s kojim ću ući u svjetsku mrežu digitalnih uređaja i ljudi-robota-humanoida.

Da, dobro je da se tome neki ljudi suprostavljaju barem verbalno sada.

Ali neka onda budu spremni na ostracizam, izbacivanje iz društva, zatvaranje u logore ili mučenja, jer to će uslijediti onima koji se budu opirali antihristovskoj vladavini.

Uvijek je život na Zemlji bio borba za ili protiv Boga i Njegovih zapovijedi.

I nitko nije ušao u carstvo Nebesko ako se nije borio do kraja, ako se nikad nije predao bez obzira na sve teškoće i muke.

Ne očekujmo stoga da ćemo mi, vjerojatno među posljednjim naraštajima, biti pošteđeni.

Život zemaljski je kratak, muka je još kraća, a carstvo Nebesko vječno.

Da nam um nije pomućen strastima (koje su naslijeđene istočnim grijehom, i koje se ponovno rađaju i nakon krštenja ako opetovano padamo u grijeh koji nam tada postaje pogubnom navikom), lako bismo se odlučili za blaženu vječnost.

Stoga, ne čekajmo više na obraćenje i čišćenje srca i uma, jer bez toga čišćenja ne ćemo pobijediti mnogo opasnije neprijatelje nego što su ovi koji provode antihristovski agendu, a to su naše strasti.

Ivan Pokupec: "Moj odgovor na pitanje po kojoj je logici bolesno dijete blagoslov za roditelje?"

Premda mislim da je molitva za bolesno dijete žarča u crkvi pred ikonom Hrista i Bogorodice.

Ne moramo imati pred tjelesnim očima onog za kojeg se molimo, dovoljno je imati ga u srcu.

Možda je baš suprotno, jer u molitvi se moramo usredotočiti na Boga ili svece kojima se molimo, zato se molimo pred ikonama.

I zato bi trebale biti ikone u kršćanskim bolnicama u kapelama i na zidovima bolesničkih soba.

I posljednja poveznica je na pridiku o.Stevena Allena jučerašnjeg Evanđelja.

Otac Steven je primjenivši taj dio Evanđelja i tumačenje sv.Augustina o istom, upozorio nas da se klonimo opasnosti moderne internet kulture i socijalnih mreža koje potiču samoljublje, traženje ništavne slave i popularnosti, lažne slobode strasti i sveg onog zlog i protubožjeg što će doseći vrhunac u Antihristu.

Budimo svjesni da smo već mali antihristi ako tražimo svoju slavu, makar pisanjem blogova (bez želje da se branim, želim da se čim više blog čita, a ponekad ne samo radi širenja kršćanstva, nego radi moje slave - moram to izbjegavati), objavljivanjem svojih fotografija na mrežama, ako smo po nekoliko sati dnevno na mrežama i ako sanjamo i maštamo da ćemo postati 'zvijezde'.

Od milijuna ili milijarde antihrista jedan će dobiti prvo veliko slovo.

I bit će slavniji od svih ostalih, jedno vrijeme, dva vremena i pola vremena (to je iz Otkrivenja).

I ne će mu biti teško vladati jer će poticati, ohrabrivati i omogućavati zlo u svim podanicima koji će biti navedenog sebeljubnog duha.

Zemlja će se tada toliko opoganiti da će biti u gorem stanju nego pred Opći potop.

Zato će izgoriti u ognju i Hristos će stvoriti novo i vječno Nebo i Zemlju i vječno će razdvojiti ovce od jaraca, vječno će razdvojiti one koji nisu tražili svoju slavu, nego su davali slavu Bogu i vršili i trudili se vršiti Njegove zapovijedi, i onih koji su se utvarali da su nešto, da su bogovi, da im drugi trebaju odati slavu te su tako širili zlo Zemljom.

Završit ću s riječima svetog Augustina (nije citat):

Čovječe, sjeti se da si stvor i da moraš dati slavu Bogu koji te je stvorio i održava u životu i postojanju!

Hristos voskrese!

Ropstvo, moralno zlo ili krijepost?

U Crkvi prilikom dobijanja Svetih tajni - Sakramenta se koriste riječi koje su čudne za uši modernog čovjeka (i rimokatolika i protestanata, a vjerujem i neupućenih pravoslavaca) jer se onaj tko dobiva sakrament naziva slugom-robom-rabom Božjim*.

To nam ne ide u uši jer su nas uvjerili kako postoje nekakva neotuđiva ljudska prava koja su ljudi sami sebima dali, a ne da im ih je dao Bog, što je jedino moguće.

Tako se kaže da je neotuđivo ljudsko pravo da bude slobodan od ropstva.

Međutim u svakom ratu se zarobljavaju neprijateljski vojnici i njih se naziva za-rob-ljenicima zato što su robovi vojske kojoj su se predali.

I svaki prijestupnik zakona koji je osuđen na zatvor jest rob jer je na silu odveden u zatvor i ne može izaći od zatvora dok mu ne prođe kazna.

I svaki najamnik** rob je onog koji ga je unajmio, bilo dragovoljno ili na silu, te mu mora biti poslušan, mora mu biti sluga.

Dakle ideja o ljudskom pravu da čovjek ne smije biti rob je iluzija.

Biblija nam jasno kaže kako je svaki griješnik rob:

33 Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?« 34 Odgovori im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tko god čini grijeh, rob je grijeha.
35 Rob ne ostaje u kući zauvijek,
a sin ostaje zauvijek.
36 Ako vas dakle Sin oslobodi,
zbilja ćete biti slobodni.

Ivan 8 glava.

Kad bi sad netko izvukao zaključak, kojeg čine protestanti, Hristos me je oslobodio ropstva grijehu dajući otkupninu na križu, stoga sam slobodan raditi što god hoću, mogu činiti ponovno grijehe i biti spašen, grdno bi se prevario. 

Jer da bi čovjek bio stvarno slobodan, onda mora biti slobodan od grijeha i istovremeno vezan uz Boga od kojeg je svako dobro koje postoji.

Zato su svi slobodni istovremeno sluge ili robovi Bogu, moraju svoju volju slobodno podrediti*** Božjoj volji,  i tako su ujedno djeca Božja.

I djeca su robovi svojeg oca da ne bude zabune, jer moraju biti mu poslušni.

Stari zavjet odnosno Božja objava strogo je smrću kažnjavala neposlušnu djecu, jer je to bio uvjet da bi se prenosila i Božja objava i tradicija uključujući patrijarhalizam budućim naraštajima.

Stoga ne samo da služenje-robovanje-poslušnost nije moralno zlo i protivno tobožnjim ljudskim pravima, nego je vrlina koju moraju imati bogobojazni kršćani i svi oni koji se drže naravnog zakona.

Dajem sad slijedeći video poznatog crnog američkog pisca Thomasa Sowella u kojem govori o zabludi modernih liberala kako su svi bijelci bili zli robovlasnici, a crnci svi jadne žrtve istih bijelaca:

Osim što hvalevrijedno obeskrijepljuje moderni američko-europski mit o zlim bijelim robovlasnicima, Sowell ipak se drži moderne prosvjetiteljske zablude o ljudskim pravima te kako je svako ropstvo ipso facto zlo.

U pravilu ropstvo je nastajalo nakon ratova kad je pobijeđena vojska imala sudbinu smrti ili ropstva.

Da je rat završio drugačije onda bi robovlasnici postali robovi.

Stoga ne možemo reći da se tu radi o nepravdi.

Patrijarh Abraham imao je mnošto robova-slugu**** koji su mu bili vjerni.

Ne znamo kako je došao do njih, ali Biblija nam nigdje ne navodi kako je Abraham učinio zlo jer je imao sluge.

Konačno Abraham i Sara su bili sluge trojici anđela, a to se računa po Crkvenom predanju da su bili sluge sv.Trojici kod hrasta u Mamri.

(poznata ikona Rubljova o tom biblijskom događaju)

Svi na kraju ljudi moraju biti nekom sluge, robovi, jedino je konačno i vječno pitanje hoćemo li biti dragovoljni robovi Bogu ili sebi odnosno grijehu.

Prvo ropstvo vodi u vječno blaženstvo i Božje posinjenje, drugo u vječno prokletstvo.

Sveti apostol naroda Pavao upozorava kršćane koji su robovi da budu savjesni i dobri sluge svojih gospodara.

I to je jasan dokaz kako ropstvo nije samo po sebi zlo ni dobro, nego je pitanje i to prevažno kome smo robovi.

Ako smo robovi Bogu, onda moramo zbog poslušnosti Bogu biti poslušni svojim zemaljskim gospodarima, a ne nipošto biti buntovnicima i revolucionarima.

Jer preko te zemaljske poslušnosti dobijamo vrlinu smirenja-poniznosti, a onda preko tog temelja dobijamo ostale bogoslovne krijeposti.

Naravno da ne smijemo biti poslušni zlim zemaljskim gospodarima koji nas tjeraju na kršenje Božjih zapovijedi, to se podrazumijeva.

Svi državljani su de facto robovi države kojoj pripadaju, jer moraju slušati i biti poslušni zakonima i vlasti države.

Ali i tu važi ono prethodno rečeno, kršćanin ne smije biti rob i poslušnik antikršćanske države osobito u antikršćanskim zakonima i odlukama zemaljskih vlasti.

Ovo pišem i radi toga što je vrlo moguće da će neki kršćanski apostate i lažni pastiri govoriti svojem zalutalom stadu kako su dužni biti poslušni Antihristu i njegovim slugama.

I s druge strane da se raskrinka zabluda mnogih o lažnim ljudskim pravima koje nemaju nikakvog temelja jer ih nije dao Bog ljudskom rodu nego su ih izmislili humanisti, protivnici Božji, koji na taj prijetvoran način odvlače ljude od poslušnosti Bogu.

* Ovo je izvod iz časopisa Bogoslovska smotra autora Nike Ikića: 

Na Zapadu je najčešća: NN, ja te krstim... a na

pravoslavnom Istoku krštenik najčešće dolazi bos u krsnoj haljini bez pojasa,

gole glave i okrenut prema istoku ispovijeda krsnu vjeru, a okrenut prema

zapadu odriče se sotone i pljuje na njega. Ponovno okrenut prema istoku sjedinjuje se s Kristom uz mazanje po tijelu. Najčešće krsne formule glase: Neka se krsti sluga Božji NN. u ime... ili: Po mojim rukama krsti se NN u ime... ili: krštava se rob Božji (ime) u ime... uz trostruko »pogružavanje« (uranjanje), što naznačuje suukopanost u smrt iz koje ustaje na život.

Slično se kaže i za pričešćivanje - Pričešćuje se rab Božji (ime) ... 

** Biti najamnikom znači priznati da čovjek najamnik-radnik ne može svojom vlastitom imovinom i radom na istoj imovini omogućiti dostojan život sebi i svojoj obitelji, te stoga ima namjeru prodati svoj rad, svoju poslušnost, svoje robovanje (makar to trajalo samo osam sati jedan dan) onome koji to može i koji može unajmiti sluge i treba najamnike-sluge.

Dakle ne smijemo imati iluziju kako živimo u vremenu kad više ropstva nema.

Poslodavci su često robovi drugima, moćnijima iznad sebe tako su svi ljudi u nekakvom ropskom odnosu.

I oni koji žive od socijalne državne pomoći, uključujući naše umirovljenike, čija mirovina dolazi dobrim djelom od državnog proračuna, su robovi države.

A suvremene globohomo nesuverene države robovi su međunarodnih antihristovskih središta moći.

Problem je što to većina ljudi ne želi to vidjeti jer žele živjeti u iluziji da su slobodni.

*** U tome je sadržana suština ropstva, dragovoljnog ili prisilnog. Rob svoju volju podređuje volji svojeg gospodara. 

Besmisleno je da stvorenja stvorena na sliku i priliku Božju ne podređuju svoju volju beskrajnoj, svemoćnoj, apsolutno dobroj i sveznajućoj volji Boga.

Anđeli i ljudi ne mogu dakle steći blaženstvo i cilj svojeg postojanja ako nisu dragovoljni robovi Božji, a time su ustvari djeca Božja.

I još jedna važna spoznaja.

Samo Bog može biti i jest istinski slobodan.

Sva stvorenja moraju u vječnosti, dragovoljno ili prisilno, biti mu poslušna.

Zato što On jest, a oni su Njegova stvorenja koja On održava u životu i postojanju.

Dakle i Lucifer sa demonima, kao i vječiti revolucionari će vječno  biti robovi Božji, samo ne dragovoljni i ne će pri tome imati beskonačnu blagodat, nego beskonačno prokletstvo i muku.

Demoni su uvijek robovi Božji jer se ne mogu suprostaviti, kao niti jedno drugo stvorenje, volji Božjoj, demoni mogu činiti samo ono što im Bog dopusti da čine i ako im nešto zapovijedi, primjerice da moraju izaći iz nekog čovjeka, onda sa strahom i trepetom odmah to moraju učiniti.

Ludost, i to golema, jest pretpostaviti da se neki stvor može suprostaviti volji svemoćnog Stvoritelja.

To što Bog dopušta da nekad demoni i ljudi mogu izvršiti u djelo svoju zlu volju, dovodi u zabludu mnoge ljude kako Bog nije svemoćan.

I to je dobro što Bog čini kako bi se raskrinkala zla volja tih ljudi, kako bi još više pali u ludilo buntovnika i revolucionara te tako potpuno zaslužili svoju vječnu kaznu.

**** Između kojih je bila Egipćanka Hagara koja je rodila Abrahamu sina Išmaila, praoca Arapa. 

Humanistima, lažnim prorocima lažne slobode, kad kažu - vaša Biblija nigdje ne anatemizira ili nigdje ne osuđuje ropstvo, misleći da će tako diskreditirati kršćanstvo i Bibliju, treba reći u lici - da, Biblija odnosno Božja Objava nigdje ne osuđuje ropstvo kao takvo, nego osuđuje ropstvo čovjeka grijehu.

A vi to najgore ropstvo nazivate slobodom, dok mi ne osuđujemo ropstvo jer smo robovi-rabi Bogočovjeka kojem u Simbolu vjere - Vjerovanju kažemo kako je On naš Gospod.

P.S.

Sticajem okolnosti ovaj tekst s temom ropstva napisao sam za tzv. Praznik rada kojeg su promovirali marksisti i koji su imali konačni cilj ukidanje rada. To je bio samo formalni ili izvanjski cilj, pravi cilj im je bio ukidanje patrijarhalizma i kršćanstva budući su u tome vidjeli razlog svoje osobne nesreće.

Taj prometejsko-revolucionarni duh je dolazio naravno od Zloduha, kojem su Marks-Engels-Lenjin-Staljin-Tito-Mao, svjetski bankari i moderni političari koji rade na uspostavi NSP, samo sredstvo za ustoličenje Antihrista kao vrhunca ljudske pobune protiv Boga.

Svi ti revolucionari su bili i jesu robovi Satane, a revoluciju su prizivali u ime slobode od Boga i kršćanstva.

U vremenima četvrte ili pete industrijske revolucije bjelodano je kako revolucionarima nije bio cilj oslobođenje radničke klase, nego jednostavno destrukcija normalnog, hijerarhijskog i patrijarhalnog društva, pa marksisti više nemaju na jeziku radnička prava, nego prava sodomita, feministica i ostalih pervertita i stranaca koji su došli kao lešinari na polumrtvo tijelo Zapada.

Oni koji ne znaju pravo podrijetlo marksizma i revolucije čude se kako mogu ljevičari zaboraviti radnička prava i radničku klasu zamijeniti s onim slovima abecede.

Ne znaju i ne žele znati duhovno-demonski uzrok revolucije.

Marksisti bi trebali biti više nego zadovoljni, jer ima sve manje radnika i rada, kao da smo već jednom nogom u komunizmu.

Za njih se može reć - Bog ih je kaznio tako da je dopustio da se ostvari komunizam, njihova želja i san, pa ne će samo vidjeti pravu narav demona nakon smrti, nego i prije.

Svjetski Pravoslavci nazivaju pokojnog rimskog papu bratom u Hristu:

To je samo dokaz kako su oni u ekumenističkom jedinstvu s RKC, odnosno kako su izvan Crkve.

Još malo o vrlini poslušanja i služenja.

Ovo su riječi Bogočovjeka:

On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« Mk 9

Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.« Mt 20

Sluga drugih ljudi ne želi biti onaj tko je gord, ohol, a to je prvi grijeh ikad počinjen od strane Lucifera od nastanka svijeta, i kojeg su ponovili Adam i Eva kad su poslušali Zmiju-Lucifera koji im je predložio da se oslobode od poslušnosti Bogu te da će tako slobodni postati bogovima.

Otac Abraham je pak pokazao poslušnost Bogu kad je dobio zapovijed da žrtvuje sina jedinca Izaka, što je bilo samo iskušenje njegove vjere budući Bog nije uistinu tražio niti traži ljudske žrtve.

Ali je Bog Otac stvarno žrtvovao svog Sina kao Svetu Žrtvu da se obilato podmiri nepravda Bogu učinjena neposlušnošću Adamovom i svih potomaka Adamovih.

Sin, Bogočovjek, Hristos, došao je na svijet utjelovivši se u čovjeka kako bi iz poslušnosti Ocu i iz ljubavi prema Ocu i čovjeku izvršio dragovoljno istu Žrtvu.

Zato je i rekao apostolima da je došao služiti, a ne da bude služen.

I opravši apostolima noge dao im je primjer kako moraju služiti drugim ljudima, a ne tražiti gospodstvo nad njima.

Bogorodica***** kad je čula od arhanđela Gabrijela da će roditi Mesiju izrekla je poznatu pjesmu "Veliča duša moja" u kojoj kaže da je ponizna sluškinja-robinja Božja.

Svi sveci bili su sluge Bogu i drugim ljudima, jer se svetost samo tako postiže.

I kršćanski kraljevi i carevi bili su, ako su dobro shvatili svoju poziciju, sluge svojim podanicima radi kojih su bili spremni sebe žrtvovati.

Takvi su i kršćanski roditelji prema svojoj djeci.

Božja Objava jasno kaže kako žene trebaju biti poslušne svojim muževima, a muževi moraju ljubiti svoje žene kao što je Hrist ljubio Crkvu tako da je život dao za Nju.

Dakle vidimo kako su sva svjesna bića premrežena i u hijerarhiji i poslušanju.

Anđeli su u poslušanju ne samo prema Bogu, nego i prema anđelima koji su iznad njih u hijerarhiji.

A riječ hijerarhija znači sveta vladavina, vladavina svetih ili prava vladavina.

Sve nesreće i zlo koje je zadesilo vrlo dobro uređeni stvoreni svijet nastale su zbog narušavanja hijerarhije, i sva porođajna muka kojoj smo svjedoci na svojoj koži (Adam je to vidio i kad su životinje kojima je on bio gospodar i koje su ga se bojale postale njegovi neprijatelji koji ga napadaju) i kojoj su svjedocima bili minuli naraštaji je zbog napora da se ponovno uspostavi Božja hijerarhija.

Biti sluga svima znači biti velik u konačnoj i vječnoj hijerarhiji.

Tako je i Bogočovjek rekao apostolima odnosno svima nama - tko želi biti prvi, neka bude posljednji i svima sluga.

To je istinska i spasonosna kontrarevolucija na osobnoj razini protiv revolucije koju je pokrenuo Lucifer.

Bog ne želi smrti revolucionarima-grješnicima, nego da se pokaju, da odbace gordost i prikuju je na svoj križ te se u toj muci vrate u hijerarhiju.

Kad Bogočovjek drugi put dođe u slavi hijerahija će biti u vjeke vjekova zapečaćena, oni koji su ostali gordi revolucionari biti će silom Božjom bačeni u Podzemlje i jezero ognjeno. 

Budimo svjesni glasa Zmije koja ubacuje u nas gorde misli kad god zaželimo da vladamo nad drugim ljudima, kad god kažemo sebi - oslobodit ću se tog i tog služenja, želim biti slobodan******, ne želim se više brinuti o onima kojima sam se dosad brinuo i služio im, kad mediji šire feminizam žene moraju biti svjesne da im to Zmija govori, kad se djeca pobune protiv roditelja slušajući pop-rock glazbu moraju biti svjesni kako iza tih pitkih nota i tekstova stoji Zmija koja želi da završe zajedno s njom u Paklu kao revolucionari protiv Božje zapovjedi o poslušnosti djece-mlađih prema roditeljima i starijima.

I kad se u RKC i među protestantima širi 'teologija oslobođenja' znajmo da se iza tih obećavajućih riječi o slobodi krije isti glas koji je Adamu i Evi govorio da će postati slobodni kao bogovi ako postanu revolucionari, ako odbace poslušnost Bogu.

I sama ideja demokracije je zmijska laž budući ljudi stvarno nisu jednaki, niti su svi ljudi sposobni svojom obitelji i imovinom upravljati kako treba pa ovise o državi ili o pomoći drugih ljudi, a kamoli da takvi onda mogu odlučivati o politici - ekonomiji grada-države.

Ali Zmija im je preko revolucionara šapnula, ne, ti si slobodan i jednak sa svima, ili još i bolji, ti imaš pravo odlučivati o politici.

U društvu ili narodu revolucionara jasno je da na vlast ne može doći kršćanski monarh samodržac.

Sve narode svijeta zahvatio je revolucionarni duh tako da su kršćanske monarhije nemoguće osim ako se ne bi dogodilo neko veliko preobraćenje naroda odnosno kontrarevolucija.

Ali takvih trendova nema i nemogući su na razini tehnologije koja je danas i koja omogućava obrnutu monarhiju i hijerarhiju, vladavinu najgorih, a ne svetih. 

***** U pravoslavnim molitvama Presvetoj Bogorodici mi joj kažemo - mi, rabi Tvoji, odnosno mi, sluge, robovi Tvoji. 

Naravno, dragovoljni kao što smo dragovoljni robovi Hristovi. 

I u čemu bi to bilo nedolično, kad sva stvorenja moraju birati svog Gospodara/Gospodaricu?

Ili će biti djeca Božja birajući Gospoda i Bogorodicu za svoje gospodare, ili će biti drugovi demonima koji ne žele nikomu služiti nego svojem oholom egu koje je izvor svih zala?

I podsjećanje kršćanima, kad kažemo Bogočovjeku da je Gospod, to znači da Mu kažemo da je naš gospodar te da smo mi Njegovi robovi, Njegove sluge.

I u vremenima kad se svakom čovjeku na ulici obraćamo s riječju gospodine, onda je stvarno nedolično kod rimokatolika nazivati Hrista Gospodinom, jer je ta riječ kod modernog čovjeka izgubila svoje značenje.

Također Bogorodici se obraćamo kao Gospi, Gospođi, kao Gospodarici.

Mislim da se je u moderno vrijeme hotimično počelo svakom nepoznatom čovjeku obraćati s gospodine/gospođo kako bi se iskrivilo pravo značenje te riječi, omalovažilo nazivanje tim atributima Bogočovjeka i Bogorodicu, te kako bi se stekao dojam kako su u moderno vrijeme svi ljudi demokratski postali gospodarima, što je dakako besmisleno jer gospodar pretpostavlja postojanje slugu.

Također treba znati da sluge žive kod gospodara, te da su sluge-robovi nerijetko bolje živjeli kod dobrih gospodara nego slobodni ljudi bez krova nad glavom i praznih trbuha, bez žene i djece.

Tako ako smo sluge Gospoda i sluge Gospoje Bogorodice, onda znači da uživamo beskrajnu i nestvorenu Božju blagodat, što je i cilj našeg života i razlog i smisao zašto nas je Bog stvorio.

****** Antički poganski svijet imao je zdravije poimanje slobode i dužnosti u društvu od modernog svijeta. Stari Grci su definirali slobodu kao slobodu od strasti, a ne kao slobodu biti rob strastima kakva je danas definicija slobode kod većine čovječanstva.

Osjećali su dužnost poslušanja ne samo prema roditeljima, bili su evidentno patrijarhalni, nego i prema narodu i državi.

Jedna od tih dužnosti koju moderni 'oslobođeni' svijet odbacuje je dužnost djece da roditeljima donesu na svijet unuke, kao i državi buduće državljane. Sveti Ivan Zlatousti tako u jednoj raspravi brani monaštvo od optužbe da monasi i monahinje ne izvršavaju njihovu dužnost rađanja djece.

Danas je obrnuto, postoji pravo ne imati djecu, kao što postoji pravo poslodavaca i onih na vrhu vlasti da narod zamijene sa strancima.

Toliko su moderne države okrenule naravni zakon, kojeg su znali i antički pogani, naopako. 

Hristos voskrese!

P.S.S.

Kao da je P.Helland čitao ovaj tekst:

Šalim se naravno, jer odavno on govori (a vidimo da citira stare američke autore koji su isto vidjeli i pisali o tome) o naopakim temeljima SAD koji su protivni Božjoj Objavi u antihijerarhijskoj i antimonarhističkoj ideji kako su svi ljudi jednaki.

Mnogi ne znaju da su u američkom ratu Sjevera protiv Juga (jer su sjeverne države izvršile napad na južne države koje su imale po ustavu pravo odcijepljenja od američke konfederacije) europski komunisti dolazili boriti se na strani Sjevera, a ruski car je davajući vojnu podršku Sjeveru u ratu pomogao buduće boljševike koji će uništiti rusko carstvo i ubiti njegove potomke.

Nažalost ta američka zabluda koja vuče podrijetlo od zapadnih prosvjetitelja, proširila se je svuda u svijetu.

Brod s židovskim američkim komunistima koje je vodio Trocki zapalio je Rusiju, a ne samo onaj vagon u kojem su Nijemci transferirali Lenjina u Petrograd.

Svuda rašireni sodomizam, pornografija, sve moguće perverzije koje uništavaju ljudsko društvo i hijerarhiju, vuku podrijetlo iz te zemlje revolucije.

Stvarno je ridikulozna poruka Ukaze iz Fatime 1917.g. (možda je Satan namjerno to izveo kako rimokatolici ne bi vidjeli kako zlo dolazi od SAD) kako će iz Rusije krenuti zlo cijelim svijetom, kad je zlo još prije krenulo iz SAD, a inteziviralo se je po završetku drugog velerata kad je od tamo krenula seksualna revolucija, subvezivna pop rock glazba i kultura, filmovi, knjige koje su potkopale diljem svijeta normalna i organska ljudska društva, familije, demografiju i narode.

SAD je poput, a možda i jest, Bludnica iz Otkrivenja.