Najopasnije laganje

Laganje je svjesno dovoditi druge ljude u zabludu.
Pri tome drugi ljudi očekuju da im se kaže istina.
Drugim riječima, ako se priča vic, piše neko književno djelo s fiktivnim likovima i događajima, isto takvo djelo se ekranizira na filmu, ili izvodi u kazalištu, ili neki slikar slika nešto što je iz njegove mašte, onda se ne radi o laganju.
Zato što nitko ne očekuje da vic, roman, film, predstava, slika ... nužno prikazuje stvarne događaje, stvarne ljude i stvarna mjesta.
Isto to važi za ratne situacije ili dvoboje (u što spadaju i sportski dvoboji) u kojima stoje u otvorenom sukobu dvije strane. Jasno je da i jedna i druga strana pri tome koriste varke kako bi iznenadili svojeg protivnika. Ali dvoboj pri tome mora biti otvoren, nikako napad bez objave rata, ili glumiti prisnost, a onda iznenada udariti.
U dvobojima i ratovima se ne radi o laganju zato što druga strana niti ne očekuje kako protivnik ne će koristiti ratne varke. Slično kao što oni koji slušaju vic ne očekuju kako su Mujo i Haso stvarne osobe.
Laganje je smrtni grijeh, ali kao što znamo svi grijesi se gradiraju, imaju različitu težinu, odnosno različitu kaznu.
U slučaju laganja ozbiljnost grijeha ovisi o tome koga se dovodi u zabludu i kakva je to zabluda.
Uputiti odraslu osobu u krivu ulicu ili ga lagati tako da ovaj luta pola sata, ima manju težinu nego dijete koje traži svoju mamu uputiti u krivom smjeru.
Možemo lako zaključiti koje je najopasnije laganje.

I reče svojim učenicima: "Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze! Bolje bi mu bilo da je mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more nego da sablazni jednoga od ovih malenih." Luka 17

Što je to sablazan malenih?
To je djelima ili propustima dovesti u zabludu one koji su povjerovali u Krista, ali još nemaju jaku vjeru niti su u dovoljnoj mjeri upoznati s naukom Crkve, ili su djetinje dobi u kojoj još nisu stekli ovisnost o požudama.
Kakva je to zabluda? Najteža, jer dovodi do gubitka vjere bez koje nema spasenja. Ili do gubitka dječje nevinosti.
Dakle najveća laž je one koji vjeruju u Krista dovesti u zabludu - krivovjerje.
Krivovjerja mogu biti svakakva, od onih uobičajenih kako nema Boga, kako Isus Krist nije Bog, pa do onih koji opravdavaju grijehe kao nešto prirodno protiv čega nema smisla se boriti.
Stoga nije čudno što se je Crkva najozbiljnije suočavala i kažnjavala heretike.
I ta najveća laž mora biti umotana u sjajni omot i mora imati u sebi dosta istine kako bi bila progutana. Kao udica na kojoj je odličan i primamljiv mamac.
Dat ću primjer iz 'znanosti' zvane antropologija u kojoj se nalaze mnogi kojima bi bilo bolje da su imali mlinski kamen oko vrata.
Margaret Mead je pokojna antropologinja koja je bila izvanredno popularna sredinom i u drugoj polovini 20.st. zato što je falsificirajući život domorodaca na pacifističkom otoku Samoi, objavila knjigu koja je 'znanstveno' dokazala kako će nestati problem adolescentne pobune ako se primjeni recept s tog otoka - dopustiti i ohrabriti djecu da ulaze u spolne odnose čim ranije.
Napisao sam da je falsificirala život domorodaca, jer neki kažu kako su domoroci na tom otoku bili kristijanizirani te da su čuvali djevičanstvo za brak.
Neki koji su podrijetlom s tog otoka tužili su 'znanstvenicu' kako je u krivom svjetlu prikazala domoroce.
Ali i da Margaret Mead nije lagala, da su domoroci stvarno živjeli razvratno, ona je onda pišući istinu podmetnula najopasniju laž koja je kumovala sadašnjem stanju općeg razvrata i propasti zapada.
Ako je ona izrekla laž koja je ocrnila stanovnike otoka pred cijelim svijetom, ta laž je tada dakako teški smrtni grijeh koji je nanio štetu tisućama ljudi, ali je neopisiva veća laž navedena kao zaključak o rješavanju problema adolescencije.
Stoga moramo biti jako oprezni kad čitamo ili slušamo nešto što je sukladno s našim razmišljanjima, što navodi brojne istinite dokaze i primjere, jer obično se u tome podmetne neki krivi zaključak, neka laž koja nam može biti kobna ako ju na vrijeme ne uočimo.
Možda će netko reć tko ovo čita - evo tvoje pisanje je najbolji primjer.
Kritiziraš Crkvu, iznosiš istinu o devijantnosti u Crkvi, a onda podmećeš opasnu laž kako Crkva nije Crkva.
Odmah bih se složio s tom ocjenom i javno pokajao kad ne bih čvrstvo vjerovao u dogmu kako je Crkva sveta, kako Crkva ne može naučavati zablude i dovoditi tako u vječnu propast one koji slijede Njezin nauk.
Novoredna sekta ne može nikako biti Crkvom jer je ta sekta utemeljena na lažima, na krivovjerju.
Sad ću se malo vratiti na Gospodinov citat iz Evanđelja.
Naime, na "Dnevno.hr" objavjen je danas tekst slijedećeg naslova:
"Ako te tvoj brat uvrijedi ukori ga, a ako se ne pokaje, oprosti mu"
Popratni tekst je kratak pa ga možemo iznijeti:

Današnja poruka mira glasi:
Isus reče svojim učenicima: ` Neizbježivo je da ima uzroka padu . Ali, nesretan onaj koji donese pad.
Bolje mu je da si stavi o vrat jedan žrvanj i da se baci u more nego da prouzrokuje pad makar samo jednog od ovih malenih. Pazite se dobro. (Mt 18.15, 2122) Ako te tvoj brat uvrijedi, ukori ga, a ako se ne pokaje, oprosti mu.
A ako i sedam puta na dan on tebe vrijeđa i da sedam puta dođe k tebi govoreći: Ja se kajem, oprosti mu.

Evo jedne reakcije čitatelja koji još nije izgubio zdrav razum:

Ako te tvoj "brat" uvrijedi, ukori ga, a ako se ne pokaje, oprosti mu. I kada ti zakolje obitelj,aboliraj ga i stavi u vladu.

Prvo, Gospodin nije sigurno savjetovao onome koji sablažnjuje da učini samoubojstvo. Nikad ne može jedan grijeh biti opravdan s drugim. To sam u početku objasnio na primjeru kako nema dopuštene laži, kako ne smijemo radi nikakvog 'dobra' nekog, tko očekuje od nas istinu, dovoditi u zabludu.
Jedan čitatelj je naveo primjer sv.Atanazija koji je bio u čamcu i kojeg su proganjali vojnici koji su mu se približili i pitali ga jel vidio negdje sv.Atanazija (očito ga nisu mogli prepoznati). On im je odgovorio da je Atanazije jako blizu i ako brzo zaveslaju da će doći do njega. Evidentno je kako sv.Atanazije nije rekao laž, odnosno rekao je istinu koja se je lako mogla shvatiti krivo, kako su je vojnici i razumjeli te se je tako sv.Atanazije spasio.
Mišljenja sam da je u ovom slučaju sv.Atanazije mogao izvesti 'ratnu varku' (iako je rekao istinu), jer je on tada bio u otvorenom (to je vrlo važno) sukobu s državnom vlasti koja ga je proganjala.
Vratimo se citatu iz Evanđelja gdje stoji kako bi sablaznitelju bilo bolje da mu drugi stave oko vrata mlinski kamen, a ne da on sam počini samoubojstvo. Ta je rečenica inače opravdanje zašto je i za nepopravljivog i neraskajanog heretika bolje da završi na lomači, nego da i dalje sablažnjuje malene. Vrlo jednostavno - imat će manju kaznu u Paklu. 
Drugo, ovdje se možda radi o nehotimičnoj greški. A možda i ne. Jer u Evanđelju stoji "ako se pokaje, oprosti mu".
Ovo je vrlo važno pitanje, jer je novoredna sekta raširila zabludu kako se kršćani ne smiju suprostavljati zlu, kako uvijek moraju biti spremni dobiti udarce i ne uzvraćati, makar se radilo o džihadu. I kako moraju uvijek i bez izuzetka opraštati. Imamo slučajeve kad su izvršena svirepa ubojstva, kad su ubijena i silovana djeca, a roditelj ubijene djece ode pred kamere i kaže kako oprašta ubojicama koji se ni najmanje ne kaju zbog svojeg zločina.
Ako je Isus molio Boga - oprosti im (nam) jer ne znaju što čine, onda to znači da je Isus vidio kako oni stvarno nisu znali što čine, te da će se prije ili kasnije pokajati. To je Isus znao zato što je Bog.
Ali otkud je taj roditelj znao da će se ubojice njegove djece pokajati?
Zar se on ne igra u ovom slučaju Boga ili nekog proroka kojem je Bog objavio kako će se oni pokajati? Ili zar se ne želi staviti u poziciju - ja sam bolji od Boga jer sam spreman oprostiti onima koji se ne kaju i koje će Bog poslati u Pakao?
Da ne kažem kako je to neprirodno ponašanje koje je najvjerojatnije uzrokovano kukavičlukom koji se skriva kao super milosrđe, a istovremeno se boji javno reć kako mu je nanesena velika nepravda i da traži pravdu - jer možda će mu ubojice priprijetiti budući da ne će biti osuđeni na smrt, pa će jednom opet izać iz robije. Dakle takvi ljudi nisu neki super kršćani i super mučenici, nego ljudi koji se boje suprostaviti zlu i zločincima, pa im nude oprost bez kajanja i bez da ovi uopće traže oprost.
Bog nam kaže - osveta je Njegova. Zar moderni ljudi ne mogu shvatiti iz toga da osveta nije zlo, jer kako može Bog činiti zlo? U Otkrivenju čitamo kako pravednici vape Bogu za osvetom. Zato što im je učinjena nepravda, a zločinci se nisu pokajali i nisu dali reparaciju. 
Što li se je dakle dogodilo modernim nazovi kršćanima koji ne žele pravdu ni osvetu?
Progutali su najopasnije sotonske laži.
Novoredna sekta je uvelike pripremila teren da muhamedanci mogu bez nekog velikog otpora osvojiti ono što nisu nekad mogli sabljom.
Osim što su uništili volju kršćana da se suprostavljaju zlu, naučavaju kako se kršćani i muhamedanci mole jednom Bogu.
Kad je papa novoredne sekte poljubio kuran, to je bio jasan signal muhamedancima (i svim ostalim neprijateljima Kristovim) što im je činiti.
Isti 'papa' je pohitao oprostiti svojem atentatoru, iako se ne sjećam da se je Ali Agdža ikad pokajao.
Očito je htio ostaviti primjer za naslijeđivanje - kad vas budu muhamedanci proganjali i ubijali, ne suprostavljajte im se, nego im javno opraštajete bez da se pokaju.
Na koncu pitanje - znate li da ne suprostaviti se laži znači biti lašcem odnosno neprijateljem Istine?
Ako ste se svjesno stavili pod autoritet onih koji šire najopasnije laži, onda i vi sudjelujete u širenju najopasnijih laži.
Izađite iz laži, jer svjesni ste da novoredna sekta širi krivovjerje!
Zalud molitve i sakramenti ako nismo spremni slijediti Istinu.