U ime sekularizma - skidaj se!

Ovaj tekst povezan je s prethodnim koji je bio o spolnosti i spolnoj požudi .
Prošli mjesec, na plavičasto-azurnoj francuskoj obali dogodio se incident koji je lakmus papir duhovnog stanja u Francuskoj i šire.

Ne znam da je bio jedan ili više takvih događaja.
Francuska je nakon francuske revolucije, osim nekoliko desetljeća u 19.s. kad je izgledalo da će se vratiti svojim korijenima odnosno u kršćansku monarhiju, najsekularnija država zapada, a možda i općenito. Jer križ i javno manifestiranje kršćanstva bilo je više proganjano u sekularnoj Francuskoj, nego u sekularnoj i komunističkoj Jugoslaviji. Dajmo sekularnoj Francuskoj ipak priznanje kako je onda bila sekularnija od nje jedna enverhodževska Albanija, crvenokmerska Kambodža i kimilsungovska Sjeverna Koreja.
Međutim, jasno je kako ljudi ne mogu bez vjere, jer bez vjere nema nade, a bez nade život nema smisla.
Tako se ne može reći kako Francuska nema državnu religiju i da sve religije podjednako napada. Sekularizam je francuska državna religija i zasada to je najbrojnija francuska religija koja ne želi dati milosti drugim religijama.
Ne želi dati, ali je malo pomalo daje, prvenstveno i jedino muhamedanstvu, jer iako su sekularisti najbrojnija francuska religija, među njima ima jako malo vjernika koji bi bili spremni dati svoj život za ciljeve svoje religije. Što je sasvim opravdano i racionalno od njih, budući da ne vjeruju u prekogrobni život, onda nema smisla skratiti svoj život ni za kakvu ideju, nego eventualno iz pomoć medicine, zdrave prehrane, tjelovježbe, izbjegavanja bilo kakvih opasnosti, čim ga više produljiti jer čim se dulje živi to će čovjek više uživati od svjetle budućnosti čovječanstva. 
Kako je evidentno da se ne živi bolje danas nego pred 50 godina, i u materijalnom pogledu, a pogotovo u duševnom, onda je ujedno sekularizam najbrže propadajuća religija, čak i od novoredne sekte.
To su muhamedanci osjetili, i već desetljećima, a intezivno posljednjih godina osvajaju sekularnu Francusku i Europu i to bez velike muke, a uz tipične samoubilačke terorističke akcije, javno i drsko manifestiranje svoje lažne religije na ulicama, zauzimanjem kvartova gradova u kojima policija ne zalazi, i uz samoubilačku politiku sekularnih država koje ih financiraju i plaćaju troškove njihove brojne djece. To je stvarno samoubilačka politika, ali potrudimo se objasniti zašto tako oni razmišljaju. Davati pomoć nekome koji ni ne krije kako će vas zarobiti je znak gubitka zdravog razuma. Sekularisti nisu izgubili zdrav razum kad pomažu muhamedancima zato što oni računaju - dat ću im sada pomoć tako da ih odobrovoljim, da čim više odgodim trenutak kad će oni proglasiti kalifat, tako da umrem prije nego što se to dogodi. 
Sekularist ne može i ne umije ljubiti svoje predke, ali i potomke.
Da prve ljubi, onda ne bi dozvolio da se događa ono protiv čega su se oni borili, a Francuska je zadala prvi veliki udarac muhamedanstvu u 8.st. kad je Muhamedance koji su došli skoro do Pariza, pobijedio Karlo Martel. I nakon toga, sve do 16.st., Francuska je ratovala križarske ratove.
Da druge, to jest svoje potomke ljubi, onda bi bio spreman dati svoj život kako mu djeca i unuci ne bi živjeli kao robovi u kalifatu.
Dakle sekularizam je religija francuske revolucije koja je bila odmah osuđena na propast. Država i narod ne može opstati ako nema religije koja naučava prekogrobni život. Ako je i bilo poluidiota koji su bili spremni dati život za ideju sekularizma računajući kako će mu nakon smrti podići spomenik na nekom trgu te da će građani i djeca uz zvukove marseljeze i na dan kad je svjetina napala Bastilju položiti vijenac na taj spomenik (takvog spomenika ne će biti više u kalifatu, ali niti u francuskoj kršćanskoj državi ako je Bog da), danas ih gotovo više i nema.
I, što da se radi u takvoj sumornoj slici sekularističke Francuske i Europe?
Vlade rade ono što najbolje umiju. Naravno s antikršćanskih sekularističkih stajališta.
One nastoje i to jako, muhamedance sekularizirati, asimilirati ih u sekularističke zombije, odnosno da budu kao i većina 'građana' (u danima francuske revolucije bilo je zabranjeno obratiti se nekome bez tog prefiksa, u komunizmu je taj prefiks bio 'drug').
Tako su pred nekoliko godina u Francuskoj zabranili nošenje burke za muhamedanke. Da ne bi bilo zabune, 1905. po tadašnjem ustavu sve crkve Crkve pripadaju francuskoj državi, katoličke procesije koje su stoljećima išle ulicama gradova i sela zabranjene su, i ako netko upadljivo u javnosti nosi križ odnosno neki znak kršćanstva, on time krši francuski sekularistički ustav. To isto su koje desetljeće kasnije sekularisti-masoni pokušali u Meksiku nakon čega su katolici digli pobunu - kristerosi i koja je bila pobjedonosna, da bi na kraju ih Vatikan izdao, antipapa Pio XI ih je pozvao da predaju oružje što su i učinili te završili obješeni na stupovima željeznice.
Muhamedanci nisu ušli tako u otvoreni rat protiv sekularne Europe kao što su kristerosi išli otvoreno protiv masonske meksičke vlade. Oni ratuju 'mekano', što znači kombinacijom državno podržanog nataliteta i milijunskom imigracijom iz Afrike i Azije, javnim manifestiranjem svoje odlučnosti da slijede Muhameda, te terorističkim akcijama od kojih će se, ako treba, muhamedanci javno odreći slijedeći od Muhameda propisanu odredbu po kojoj trebaju lagati ako tako dovode u zabludu svoje neprijatelje.
Tko su veći neprijatelji Krista Kralja, sekularisti ili muhamedanci?
Ne znam, ali znam da je izdajstvo najveći grijeh kojeg je učinio Juda Iškariotski, te dakle veći grijeh imaju oni Francuzi koji su bili kršteni, a onda postali francuskim revolucionarima, nego neki Abdulah iz Alžira koji se u Francuskoj bori za kalifat. Bez ikakve sumnje najveću krivicu nose novoredni pape, biskupi, svećenici, ali i puk koji ih slijedi, koji ne samo da se nisu bili spremni boriti za Krista Kralja protiv sekularista, nego naučavaju i vjeruju kako je Bog jednak s demonom koji se je objavio Muhamedu.
Možda najjadniji primjer, veći i od Woytilinog ljubljenja kurana, je Ratzingerov apel muhamedancima da ne razumiju kuran doslovno, da ga osuvremene s obzirom na ideje koja vladaju sada u svijetu, to jest da učine ono isto što je novoredna sekta i razni protestanti učinili od Biblije.
To je Ratzinger izjavio (ako se sjećate, radi se o govoru u jednom njemačkom sveučilištu u kojem je citirao jednog bizantskog cara o zlu i nasilju muhamedanstva, nakon čega se je Ratzinger javno posipao pepelom) u najboljoj maniri francuskog sekularizma, konačno on je nakon V2 izjavio slovodobitno kako je taj koncil bio kontra popisa zabluda pape Pia IX koji je u tom popisu osudio sekularizam i liberalizam.
Zemaljskim očima gledano, najbolje bi bilo kad bi se međusobno istrijebili sekularisti i muhamedanci. Ali znamo da to nije istina, niti će tako biti. Jer naše je posvećenje u borbi za Krista Kralja, u našoj odlučnosti i po cijenu života u tome, a nikako da molimo Boga da pošalje anđele koji bi se borili umjesto nas, ili da Bog uredi da se svi Njegovi neprijatelji međusobno unište (što se i može dogoditi, ali nas, ako smo Kristovi, ne će mimoići neverbalno testiranje jesmo li Kristovi ili nismo).
Vratimo se na početak, to jest odredbu sekularne Francuske od prošlog mjeseca kako je zabranjeno i kažnjivo nositi burkine na plažama.
Burkine su ženski kupaći kostimi koji su napravljeni u skladu s muhamedanstvom tako da su pokriveni svi dijelovi ženskog tijela osim onog ispod zapešća, kičice i samog lica (ali je glava pokrivena).
Odmah treba pojasniti kako su burkini novi proizvod, kako nemaju tradiciju u muhamedanstvu. Nisam siguran da su ikada muhamedanci išli na plaže sunčati se i kupati u moru, a još manje da su to radile njihove žene. Siguran sam da i naši preci (osim roditelja i eventualno djeda i bake) nisu išli na plaže sunčati se i kupati, te da su ljetnu boju dobili radeći na suncu, i ako su se eventualno okupali u moru (jezeru, rijeci), to nije bio javni obred, nego više kao odlazak pod tuš ili u kadu. Kad je Gospodin držao javni govor iz barke, a puk je bio na obali, isti puk nije prekinuo sunčanje na plaži, nego su došli tamo da bi čuli Gospodina. Sve do druge polovine 19.st. plaže nisu služile za sunčanje, a ljudi su se nastojali kloniti sunca čim više mogu i vjerojatno bi se čudili modernim ljudima koji se cvrče na najvećem suncu.
Daleko veće iznenađenje bilo bi im vidjeti golotinju na ljudima koji vape za rakom kože. Jamačno, neki bi pomislili da imaju viziju Pakla.
Evo kako su neke plaže izgledale nakon prvog svjetskog rata:

Vidimo da žene nisu imale kostime poput burkina jer su im noge bile otkrivene ispod koljena, i da im kostim nije bio pripijen uz kožu kao kod burkina.
Kako svašta može proć pod muhamedanstvo, tako su prošli i burkini.
Čedno odjevanje podrazumijeva pokrivanje onih dijelova tijela koji izazivaju spolnu požudu. Ali pokrivanje ne smije biti s providnom tkaninom niti pripijenom tkaninom koja će opet otkrivati te dijelove tijela s pripijenošću.
Ridikulozno je da muhamedanke nose burkini u kojima im je pokrivena glava, dok su im na nagoma pripijene 'tajice'. Ponavljam, kod Muhameda svašta može proć, ali ne bi smjelo kod onih koji se zovu kršćanima.
Međutim, ove tri 'dame' u bijelim kostimima (ili su to samo podsuknje) ako uđu u more, njihove široke bijele suknje bit će pripijene jer će biti mokre i pobuđivat će veću spolnu požudu nego da su 'dame' imale bikini. Zato vjerojatno samo gacaju u moru do koljena.
Fundamentalni je problem s plažama što su na njima zajedno muškarci i žene u polurazgolićenom stanju kojeg se ne može izbjeć jer oni se idu kupati i sunčati (da ne ulazim sad u problem što u društvu ima sve više sodomita, pa oni ne bi smjeli biti na muškim plažama, a ženski pervertiti na ženskima).
Ili zašto ta opčinjenost s crnom kožom odnosno sa sunčanjem?
Jednostavno zato što se čovjek ne može sunčati ako se ne razgoliti, pa da bi se ljudi potakli na spolnu požudu i da im nečednost postane normalna, onda je vršena propaganda kako se zdravlje postiže sa sunčanjem. 
Druga propaganda koje je vršena i koja je uspješna sve do danas, je kako su oni s tamnijom kožom atraktivniji, ljepši. Sjećam se te propagande još u drugom razredu osnovne škole. Najprije je bio prikazan neki dečko bijela lica i bez osmijeha, nakon što se je vratio s mora i sunčanja bio je pocrnjen i nasmijan. Meni je izgledao više kao prljav, pa mi se je učitelj čudio što sam to izjavio. Pred nekoliko godina sam išao na hodočašće sv.Jakova u Španjolskoj, pa sam primjetio kako sve Japanke i Koreanke nose duge rukave i nogavice, čak i rukavice. Često to rade i njihovi muškarci. Zašto? Zato što tradicionalno u Aziji bijelu kožu drže ljepšom. Čitamo kako su muhamedanci zaluđeni za bijelim i plavim Europljankama (još od vremena Muhameda), a ove sada žele čim prije i čim više pocrniti. Nisu dakako ni Europljanke bile uvijek tako ispranog mozga, trebao se je prije toga dogoditi feminizam. Europljanke koje su u 19.st. i početkom 20.st. dolazile na Jadran, odnosno opatijsku rivijeru (i francusku azurnu), nosile su po ljeti suncobrane da ne pocrne.
I kad se je prihvatila ideologija lijepe tamne kože i nužnosti sunčanja, dogodio se je ooops. Porastao je broj slučajava raka kože, pa da bi se i dalje ljudi cvrčili na suncu i željeli biti čim više slični onima ispod Sahare, izmišljene su kreme za sunčanje. Kako čitam, sve više se otkriva štetnost koju te kreme donose.
Ali daleko, daleko veća je šteta duha koji postaje zarobljenik spolne požude sve do mjere u kojoj se izgubi svaki trag prirođenog srama. Mnogi tako koji postanu zasićeni golotinjom suprotnog spola, umjesto da se okrenu k Bogu i da pokušaju potpuno odbaciti spolnu požudu, krenu u još gore stanje kad ih počme sotonski privlačiti isti spol ili neke druge perverzije. Jučer napisah kako spolna nemoć ne znači kraj spolne požude. Jer onaj koji je u tom stanju, on ljubi spolnu požudu, i ako ga više ne privlači suprotni spol, okrenut će se nekoj od perverzija ili će gutati 'lijekove' koji će mu povratiti spolnu moć. Možda najbolji primjeri kako je jaka spolna požuda su primjeri silovatelja i ubojica koji su u zatvorima liječeni hormonalno tako da izgube spolnu moć, a onda kad idu na slobodu, tada počmu uzimati muške hormone kako bi im se povratila spolna moć i ponovno učine zločin.
Nema nikog od ljudi koji je rođen ili začet u istočnom grijehu, a da je stvarno siguran u sebe kako je nadvladao spolnu požudu te da stoga može slobodno ići po našim plažama ljeti. Sveti Benedikt se je gol bacao u trnje kad su mu dolazile bludne slike iz mladenačkog života, ali sam siguran da ne bi njegova noga kročila na plaže iako je on bio slobodan od grijeha bludnosti od svoje mladosti.
Jer je grijeh čim se dovodimo u priliku da budemo napastvovani, makar bili sigurni da smo požudu zauvijek svladali. Ali zar smo ju sami po sebi svladali? To je nemoguće, jer ako smo je svladali to je zato što smo prihvatili Božju milost da djeluje u nama. Stoga dovoditi se u situaciju mogućeg napastvovanja, znači ne cijeniti ili čak prezirati Boga koji nam je dao tu milost oslobođenja.
Vratimo se na motive francuskih sekularista koji su najprije zabranili burkine, a onda ih opet dozvolili. Zašto su ovo drugo učinili? Zato što su procijenili da će se muhamednci početi otvorenije buniti nakon zabrane, a sekularisti se muhamedanaca jako boje.
Prvi motiv je bio tipično sekularan - nitko ne smije izvanjski u društvu prikazivati se pripadnikom neke religije. Jasno je kao dan da su svi na onoj plaži, vidjevši onu ženu u burkinu, znali da je ona muhamedanka. To je smrtni grijeh sekularizma, religije nema u javnosti, dozvoljeno je samo unutar zidova bogomolja i u privatnim kućama.
Ali, ako još imamo zdravog razuma i straha Božjeg, onda se moramo zapitati u kakvom to društvu živimo kad do zuba naoružana policija (kakvih nije bilo u Nici dok je onaj muhamedanac gazio ljude kamionom) dolazi na plaže i pod prijetnjom sile traži od neke žene da se razgoliti. Ako se ikad policija dovodi u takvu situaciji na plaži, onda bi trebalo biti obrnuto, tražiti da se gole žene odjenu pristojno.
Meni je to posve slično "Vrlom novom svijetu" u kojem je zločin ako netko odbije nekog drugog, makar to bio stranac, spolno zadovoljiti. Nešto kao antisilovanje u kojem je zločinac žrtva, a silovani je kriminalac.Silovatelj je u ovom slučaju policija po nalogu sekularne francuske vlade.
Drugi motiv koji je isto jako bitan u zabrani burkinija je moguća reakcija ljudi - ako ova žena opasne religije muhamedanstva pokriva svoje tijelo na plaži, možda će uskoro stradati žene na plažama koje nisu pokrivene kao i ona.
Dakle oni koji su promovirali feminizam, golotinju, bezsramnost, boje se da će na plažama i u javnosti nestati golotinje.
Treće čega se također boje je moguća reakcija žena - pa možda je stvarno nedolično nam biti de facto golima na plaži.
Četvrto je mogući motiv žena - pa što one misle da smo mi kurve koje sunčamo grudi i stražnjicu. Maknite ih s plaže jer će netko pomisliti da smo mi nemoralne žene.
Peti je motiv muškaraca kojima odgovara sadašnje stanje razvrata, jer lako dolaze do 'mesa' na plažama i sličnim mjestima, a pri tome nemaju nikakve odgovornosti koju inače pravi muž ima prema ženi i svojoj obitelji.
Već sam pisao o motivima muhamedanaca pa ću nadodati uz to da burkine ne mogu niti ne će skinuti razvrat s plaža, nego da je sam pojam plaže na koje dolaze ljudi koji su jedan drugom stranci, i koji su tako odjenuti ili razodjenuti da bolje prodaju svoje 'meso', nemoralan.
Ustvari da muhamedanci, barem ovi koji idu na plaže, nisu licemjerni, onda oni ne bi uopće išli na plaže u kojima se po njima, nalaze nemoralno odjenuti muškarci i žene.
To izgleda kao da bi netko išao u javnu kuću i gledao sve što se tamo događa, i pri tom sebe uvjerio kako je on moralan, jer nije išao u postelju s prostitutkom.
Biblija nam kaže da golotinju može vidjeti samo muž ženi i obrnuto.
Očito se radi o spolnom činu, a ne da mogu muž i žena po cijele dane biti goli u kući, a kamoli na javnoj plaži.
Djeca ne smiju vidjeti golotinju svojih roditelja. Valjda je jasno da to ne mogu ni daljnji rođaci, susjedi i stranci.
Zar su 'kršćani' početkom i sredinom dvadesetog stoljeća mislili da se je Bog predomislio ili da će sad blagosloviti ono što je prije prokleo?
Jasno je zašto su to radili sekularisti kao Sotonini agenti, ali zašto su kršćani prepustili da ih sekularisti vode do toga da nam prostor uz more izgleda kao neke modernije verzije Sodome i Gomore?
Odgovor je evidentan, u svima nama, dok smo živi, čuči ili je aktivna spolna požuda, i kršćani su tu 'jabuku' zagrzli uvjeravajući sebe kako je 'jabuka' lijepa za oko, dobrog mirisa i okusa, pa zašto bi nas Bog zbog toga osudio.
Dodamo li k tome 'teologiju tijela' koju je napisao i raširio Woytila, zatim rušenje nauka Crkve o čednosti koju promovira novoredna sekta u kojoj su nerijetko svećenici sodomiti, pedofili ili oni koji opetovano bludno i preljubno griješe, onda se ne smijemo čuditi što se nitko ne čudi niti ne razmišlja o tome što su to plaže, koja je korist od turizma, a koje su štete.
Pred pola godine pisao sam o turizmu kao o negaciji istinske gostoljubivosti.
Nadam se da smo svjesni kako naš hrvatski turizam ovisi o plažama i o kobnoj zabludi golotinje koja kaže da to nema veze sa spolnom požudom.
Mi smo već desetljećima ljetna javna kuća dobrog dijela Europe.
Čak kad bi se RH bavila samo vjerskim turizmom, to bi bilo nemoralno, jer od vjere se ne smije raditi biznis. Pisao sam već, ali ću ponoviti. U modernom društvu kao i u RH važe zakoni po kojima onaj tko se bavi nekom uslugom nema diskreciono pravo odbiti nekom uslugu. To znači ako imate hotel, sobe, apartmane ... morate primiti bilo koga ako taj ima novaca za platiti. Ako vam dođu u vaše nekretnine s kojima zarađujete kruh svoj godišnji od turizma 'lord' Elton John sa svojom muškom ženom ili ženskim muškarcem, ne možete ih odbiti a da ne izgubite dozvolu za obavljanjem te djelatnosti. To znači ili da morate lagati, što je opet grijeh, kako su vam sve sobe popunjenje, ili morate naći neku agenciju koja će vas puniti gostima, a koja će opet lagati da daje usluge i sodomitima, ili ih jednostavno, što je najvjerojatniji slučaj, primate jer, kako je rekao onaj rimski car sinu - novac ne smrdi.
Jedina mogućnost koliko toliko moralno i kršćanski dozvoljenog iznajmljivanja soba je davati ih unaprijed provjerenim i poznatim gostima. Jer ne zaboravimo, moralno je dopustivo dati istu sobu muškarcu i ženi samo ako su oni u braku. I to je tek vidljivi dio ledenjaka, jer ispod se nalazi ono o čemu ovaj tekst govori.
Prihodi naše hrvatske države najvećma su od turizma i djelatnosti koji su s turizmom povezane, ili drugim riječima, bili bismo polugladni kad ne bismo održavali javnu kuću kojoj smo sve manje vlasnikom, jer to su sve više i više stranci. Biti ćemo sluge koje mjenjaju posteljinu u javnim kućama. Prostitucija je zarađivanje prodajom svoje ljepote, točnije zavodljivosti. Turisti dolaze kod nas na more zbog lijepih plaža i mora i mi na tome zarađujemo. Pri tome nas nije uopće briga što se na plažama i inače događa, jer važno je samo čim prije i čim više zaraditi. Malo se tko pita što će biti s tom našom najvažnijom zlatnom kokom kad poumiraju Nijemci Nijemci, a ostanu u većini Nijemci koji će to biti samo po mjestu rođenja i koji vole pozdravljati s alahu akbar i očekuju poslije smrti vječne orgije.
Njima očito hedonizam nije stran kao niti Nijemcima Nijemcima, te ne vidim razloga zašto ne bi i oni dolazili na naš Jadran. Znajući čvrstu i nepokolebljivu kršćansku vjeru naših turističkih radnika, očito će im se oni prilagoditi, ako treba i osunetiti za jednu dobru turističku sezonu.
Osim ako Bog nema neki drugi plan i poruši temelje trule Europe nakon čega nikakvog turizma više ne će biti. Budimo spremni na vrijeme kad sve ovo što vidimo oko sebe, ne će više postojati. Materijalno u smislu da budemo spremni prehraniti se bez lanaca trgovina, zaštiti se bez zvanja policije, duhovno u smislu da već sad odbacimo zablude modernog vijeka i vodimo ustrajan molitveni i sakramentalni život.